Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malachi

Marketing

Pravac Pasha

Bio je Romanin rođendan, a izjavila je da njezini rođendani uvijek dožive fijasko...pa bio je red da se to prokletstvo propalih rođendana skine.

Ja sam se nabrijala, pa sam obukla novu majicu, jako sam ponosna na tu majicu koju mi je nakon podužeg cviljenja i slinjenja kupila Kuma. I sredila sam se full...imajući na umu da izlazimo u 21:30...što znači da će noć biti duga. Uzmimo u obzir da sam taj dan popila 4 kave moja je guštereča protestirala, pa se izlazak odgodio na 22:30.

Našle smo se pred Muvie Pubom, u kojem, a što je sramota nismo ni jedna od nas tri nikada bile.
Mogu vam reći da me malo razočaralo to mjesto jer sam ga zamišljala mračnijim i primjerenijim za zabavu. Kako da plešem pored stola na kojem neka ekipa večera?

No dobro, to je očito idealno mjesto da se izađe van u širem krugu ljudi s misijom plesanja u paru na razno razne pjesme što se sviraju na američkim svadbama.
Dva benda...jedan svira u jednoj sali, a drugi svira u drugoj, koja je iz neznam kojeg razloga odvojena od one prve. Bendovi ok sviraju, svaka čast, jedni rock i svašta, a drugi su više bazirani na swingu i soulu, ali nisam bila raspoložena sjediti i slušati koncert ili gledati nabrijane plesače....Ples sa zvijezdama je subotom a ne petkom.

Pa smo onda nakon jednog popijenog pića odlučile potražiti neko drugo mjesto...i odmah nam je na pamet pala ideja koju pokušavamo realizirati što planiramo već godinu dvije...da smo se dogovorile nebi otišle, volim spontanost.
A ovo je bila idealna večer za otić na narodnjake.

Pravac Pasha.

Pošto smo nas tri poznate kao partijanerice, ni u Pashi nismo nikad bile, pa je logično da me i u ovom slučaju nešto razočaralo...ali se kasnije ispostavilo kao pozitivna star...poluprazan lokal.

Da znam raditi na onaj gore skener iznad moje glave, onda bih vam skenirala račun koji smo dobile za gusti sok, ledeni čaj i bambus (čitaj pepsi i buteljica)... zaključile smo da za ovakve provode zbilja trebamo sponzora!!! Uglavnom Nani je svojim bambusom ispaznila novčanik.
Nije ni čudo da su se pretežne ekipe sastojale od jeftinih treba od 18 godina i starih prdonja...

Naplesle smo se ko lude, večer je počela u ponoć i završila nešto prije pet.
Jako zanimljiva.

Bend koji svira narodnjake sastoji se od dva pjevača i jedne plevačice, odlični glasovi, stalno su se izmjenjivali i muzika nije prestajala....da ne lažem...prestala je na pola sata kada je bila racija.
Racija...hrpa mladih zgovnih tipova u uniformama...da je i večer propala nebih se bunila...ja sam ionako ovisnik o uniformama.
Uz uniforme bila je hrpa onih "ja sam mali umišljeni inspektor", kojima nisam bila impresionirana.
Prvi put sam doživjela ovako veliku raciju...i put je moja osobna otišla na zapisivanje...zakon.
Mora da je to bilo razlogom nedavnih ubojstava u podzemlju, jer su se zbilja dugo zadržavali na stolu koji spomenuh već gore, stari prdonje i jedva punoljetne trebe.

Nakon što je racija završila i bend počeo svirati, nas tri smo opet krenule plesati pa nam je "Kuća" platila cugu.

Bend tako funkcionora da pjevači šeću okolo i pjevaju, ispunjavaju želje. Pa tako je nekoliko puta došao i do nas, na početku da nas prouči koje smo, jer je primjetio da nismo uobičajeni gosti i dio ekipe, a kasnije svaki put kad bi vidio da netko od nas sjedi...

Pa sam eto i ja zaradila jednu pjesmu...a koju drugu nego...



Uglavnom, super sam se zabavila, naplesala se i izludirala.
Falilo mi je izaći van i tako se izdivljati, Živa Legednda u Saxu je inače ispunjavala moj dio divljanja...ali izaći nakon toliko vremena na narodnjake, je poseban doživljaj...i stvarno sam oduševljena.

Ne sramim se što slušam narodnjake jer oni kao i neke drugi žanrovi potiču jednu od emocija u meni...možda neki misle da je nemoguće spojiti swinng i blues sa turbo folkom...ako ne vjerujete...posudit ću vam svoj mp3 na jedan dan...
Narodna je dio mog odrastanja i u njoj uživam isto koliko i u housu ili r`n`b-u...ne ograničavam se ničim...a pogotovo ne muzikom.

Imam muskulfiber u listovima, već sam dva dana strgana i umorna ko pas...

Jučer mi je Kuma imala rođendan pa smo se malo družili kod nje, danas sam opet čorila do 13h... prošlo je moje vrijeme izlazaka...ako ne mogu doći k sebi slijedećih nekoliko dana onda to nije ok...

Idem leći jer inače neću moći izdržati večernju misu, a ni sutrašnje jutarnje radionice u školi.

Jučer sam jela pečeni krumpir i čokoladnu tortu...koji je to gušt bio, nemate pojmanjami

Da sumiram...
Romi, prokletstvo je prekinuto!!!

Nova majica mi odlično stoji!

Trebam sponzora!

Ako Isusa zamoliš da tramvaj dođe za 5 minuta...on ti ga pošalje za 3 i pol!!

Volim Kumin pečeni krumpir!


Post je objavljen 09.12.2007. u 15:49 sati.