MM

nadnevak 25.12.2007., (utorak)


Kad bih mogla biti Bojan

Sretan Božić!!!!!






- 23:53 - Komentari (20) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 23.12.2007., (nedjelja)


Fly Me To The Moon




Kako mi leži ovakva muzika u ovo blagdanski mazno vrijeme...a možda je to samo mazno vrijeme...mazim se...mazim...i neću vam ništa više od toga reći...

Život je lijep, provodim ga s prijateljima, družim se po cijele dane...ovo je vrijeme za to.
Slijedeća ću dva dana provesti isključivo s obitelji...
Malokome sam kupila poklon...pričekat će...ipak sam ja student.
Ne spominjite mi učenje, nisam učila, morat ću se dobrano potruditi u siječnju, ma koga to sada briga.

Raskrstila sam neke poslovne odnose, moram završiti neke svoje obaveze i krenuti dalje...u novu godinu, zadovoljna i sretna.

U Zg Newsu imate jednu skroz malu slikicu na kojoj, ako se dobro zagledate, možete prepoznati mene... uglavnom, fotograf je bio jaaaako zgodan, pa nije uopće bitno što je slika bezveze.
Ima nekih tajnih razloga zašto se opet volim nalaziti na fotkama, uživala sam kad sam bila dijete, i sad proživljavam ponovnu radost s ove strane fotoaparata!





Uživajte ovih dana i živite punim plućima, kad budete fino papali sjetite se mene i da je isto fino papam...pojedite koji kolač i za mene, neki s čokoladom, i kada budete po drugi put trpali francusku salatu u svoj tanjur uživajte u njoj znajući da vam već slijedeće godine može biti zabranjena :-)




Grlila sam neki dan u Profilu knjigu od Marilyn. Život u slikama... Djed Mraz nemam pojma da si ja to želim pa ću si sama ić kupiti, od Djeda Mraza sam dobila ukupno 500kn pa to mislim potrošiti sebi i drugima na poklone. A onda možda uzmem i još jednu knjigu koju sam isto tako grlila...Balaševićevu...fora mi je grlit knjige, to sam pokupila od Daisy.


SRETAN VAM BOŽIĆ! I ne zaboravite da je ovaj dan Bog stvorio za vas...da je to i vaš rođendan, ali nemojte zaboraviti na Slavljenika... on je zaslužio da mu poklonite dar od srca...točnije...Srce.

Pusa


- 23:33 - Komentari (6) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 09.12.2007., (nedjelja)


Pravac Pasha

Bio je Romanin rođendan, a izjavila je da njezini rođendani uvijek dožive fijasko...pa bio je red da se to prokletstvo propalih rođendana skine.

Ja sam se nabrijala, pa sam obukla novu majicu, jako sam ponosna na tu majicu koju mi je nakon podužeg cviljenja i slinjenja kupila Kuma. I sredila sam se full...imajući na umu da izlazimo u 21:30...što znači da će noć biti duga. Uzmimo u obzir da sam taj dan popila 4 kave moja je guštereča protestirala, pa se izlazak odgodio na 22:30.

Našle smo se pred Muvie Pubom, u kojem, a što je sramota nismo ni jedna od nas tri nikada bile.
Mogu vam reći da me malo razočaralo to mjesto jer sam ga zamišljala mračnijim i primjerenijim za zabavu. Kako da plešem pored stola na kojem neka ekipa večera?

No dobro, to je očito idealno mjesto da se izađe van u širem krugu ljudi s misijom plesanja u paru na razno razne pjesme što se sviraju na američkim svadbama.
Dva benda...jedan svira u jednoj sali, a drugi svira u drugoj, koja je iz neznam kojeg razloga odvojena od one prve. Bendovi ok sviraju, svaka čast, jedni rock i svašta, a drugi su više bazirani na swingu i soulu, ali nisam bila raspoložena sjediti i slušati koncert ili gledati nabrijane plesače....Ples sa zvijezdama je subotom a ne petkom.

Pa smo onda nakon jednog popijenog pića odlučile potražiti neko drugo mjesto...i odmah nam je na pamet pala ideja koju pokušavamo realizirati što planiramo već godinu dvije...da smo se dogovorile nebi otišle, volim spontanost.
A ovo je bila idealna večer za otić na narodnjake.

Pravac Pasha.

Pošto smo nas tri poznate kao partijanerice, ni u Pashi nismo nikad bile, pa je logično da me i u ovom slučaju nešto razočaralo...ali se kasnije ispostavilo kao pozitivna star...poluprazan lokal.

Da znam raditi na onaj gore skener iznad moje glave, onda bih vam skenirala račun koji smo dobile za gusti sok, ledeni čaj i bambus (čitaj pepsi i buteljica)... zaključile smo da za ovakve provode zbilja trebamo sponzora!!! Uglavnom Nani je svojim bambusom ispaznila novčanik.
Nije ni čudo da su se pretežne ekipe sastojale od jeftinih treba od 18 godina i starih prdonja...

Naplesle smo se ko lude, večer je počela u ponoć i završila nešto prije pet.
Jako zanimljiva.

Bend koji svira narodnjake sastoji se od dva pjevača i jedne plevačice, odlični glasovi, stalno su se izmjenjivali i muzika nije prestajala....da ne lažem...prestala je na pola sata kada je bila racija.
Racija...hrpa mladih zgovnih tipova u uniformama...da je i večer propala nebih se bunila...ja sam ionako ovisnik o uniformama.
Uz uniforme bila je hrpa onih "ja sam mali umišljeni inspektor", kojima nisam bila impresionirana.
Prvi put sam doživjela ovako veliku raciju...i put je moja osobna otišla na zapisivanje...zakon.
Mora da je to bilo razlogom nedavnih ubojstava u podzemlju, jer su se zbilja dugo zadržavali na stolu koji spomenuh već gore, stari prdonje i jedva punoljetne trebe.

Nakon što je racija završila i bend počeo svirati, nas tri smo opet krenule plesati pa nam je "Kuća" platila cugu.

Bend tako funkcionora da pjevači šeću okolo i pjevaju, ispunjavaju želje. Pa tako je nekoliko puta došao i do nas, na početku da nas prouči koje smo, jer je primjetio da nismo uobičajeni gosti i dio ekipe, a kasnije svaki put kad bi vidio da netko od nas sjedi...

Pa sam eto i ja zaradila jednu pjesmu...a koju drugu nego...



Uglavnom, super sam se zabavila, naplesala se i izludirala.
Falilo mi je izaći van i tako se izdivljati, Živa Legednda u Saxu je inače ispunjavala moj dio divljanja...ali izaći nakon toliko vremena na narodnjake, je poseban doživljaj...i stvarno sam oduševljena.

Ne sramim se što slušam narodnjake jer oni kao i neke drugi žanrovi potiču jednu od emocija u meni...možda neki misle da je nemoguće spojiti swinng i blues sa turbo folkom...ako ne vjerujete...posudit ću vam svoj mp3 na jedan dan...
Narodna je dio mog odrastanja i u njoj uživam isto koliko i u housu ili r`n`b-u...ne ograničavam se ničim...a pogotovo ne muzikom.

Imam muskulfiber u listovima, već sam dva dana strgana i umorna ko pas...

Jučer mi je Kuma imala rođendan pa smo se malo družili kod nje, danas sam opet čorila do 13h... prošlo je moje vrijeme izlazaka...ako ne mogu doći k sebi slijedećih nekoliko dana onda to nije ok...

Idem leći jer inače neću moći izdržati večernju misu, a ni sutrašnje jutarnje radionice u školi.

Jučer sam jela pečeni krumpir i čokoladnu tortu...koji je to gušt bio, nemate pojmanjami

Da sumiram...
Romi, prokletstvo je prekinuto!!!

Nova majica mi odlično stoji!

Trebam sponzora!

Ako Isusa zamoliš da tramvaj dođe za 5 minuta...on ti ga pošalje za 3 i pol!!

Volim Kumin pečeni krumpir!


- 15:49 - Komentari (12) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 02.12.2007., (nedjelja)


Laprdača

Imam dugi jezik...laprdača sam samo takva...i dobila sam ono što sam zaslužila, kad laprdam...znala sam da će me to jednom koštati glave i časti...gadim se sama sebi...hm...na svojim se greškama najbolje uči...nema smisla prenositi tuđe tračeve i slično zato jer postoji nešto što se zove pokvarenog telefona i onda stvar završi na onome ubite glasnika...hm...trebala bih živjeti prema poslovicama...onda nebih griješila.

Ima jedna lijepa priča koja mi se svidjela...anegdota...prenosim...jer je vezana uz moju "nesreću".


Tri sita

Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac:
"Sokrate, moram ti reći. Onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao..."
"Čekaj!", prekinu ga mudrac. "Jesi li sve što mi imaš reći prosijao kroz tri sita?"
"Tri sita?", pitao je ovaj u čudu.
"Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što mi želiš reći prosijati kroz tri sita?
Prvo sito je istina. Što mi imaš reći, jamačno si ispitao je li istina?"
"Ne. Samo sam čuo, ali..."
"Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Jel to što mi želiš reći dobro?"
"Ne.", tiho izusti ovaj. "Potpuno suprotno naime..."
"Ako je tako", prekinu ga mudrac, "onda prosij to kroz treće sito i pitaj se je li to potrebno reći."
"Potrebno baš nije, ali..."
"Dakle", nasmija se Sokrat, "ako to što mi imaš reći nije ni istinito, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time."


Živijo Sokrat...

I tako...sve to bijaše kao u ovoj priči...a ja nisam prosjala...



- 17:16 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 01.12.2007., (subota)


I tend too feel good

Lijepo mi je gubiti dane, i zato...nemojte me zvati osim ako me ne želite pitati jesam li za šetnju, kavu, smijeh i razonodu...jednostavno nemojte...jer reći ću vam NE...kategoričko NE na sve gluposti koje mi želite podvaliti da radim.

Ništa mi se to ne da...i ne želim ništa raditi...pustite me na miru da uživam u svojim kratkim danima, ukrasima po gradu koji su opet stigli prerano ali su osvjetlili srce.

Ako ne mislite pitati kako sam i pridružiti mi se u ubijanju dana onda mi se nemojte obraćati...osim ako mi ne mislite dati neku lovu...koju ću potrošiti na sjajne krpice, rukavice bez prstiju, kave i šljokice.

Dobit ćete kategoričko NE za sve sastanke, za sve poticaje da smislim kakvu novu ideju, za sve "must do" i sve obaveze.

Ovih dana se samo igram...

I uživam....

I tend too feel good




- 01:29 - Komentari (2) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun