Chi has left the building

nadnevak 30.08.2007., (četvrtak)

Prodaj mi...

Kad god okrenem na CMC, evo i nje.
Ne osjećam se kao osoba iz priče, ne izdanom...ma od koga...
Nego...

Prodaj mi sve,
sve one stare trikove.
Prodaj mi sve,
ljubavne rime ljepljive.
Prodaj mi sve,
sve ona tajne dodire...

Prazna sam, već neko vrijeme, već se previše vremena ne zanosim.
Već predugo nema maštanja.
Nema snova.
Nema dvosmislenih osmijeha.
Nema...
I fali mi.

E pa nemogu ja tako...ja koja volim kreirati osobnosti u koje se zaljubim...
Nema ih.

Ne trebam dečka, nisam sigurna da ga želim...samo hoću malo biti zaljubljena...
Pa da mi popodnevni snovi imaju miris i okus.
Samo da život ima neki čar.
Da se sredim misleći kako ću baš njega sresti u gradu.
Ili da se trznem na poziv koji će zvoniti njegovom melodijom.
Samo se želim nečemu nadati.

Prodaj mi sve,
sve one stare trikove.
Prodaj mi sve,
ljubavne rime ljepljive.
Prodaj mi sve,
sve ona tajne dodire...

A možda je za mene došlo vrijeme nekih drugih zadaća, koje se prvo trebaju riješiti.
Nadam se... jer pomalo se osijećam tako prazno...
A željela bih da je i meni netko posebno drag (drugačije nego mama kiss

) sjedio uz krevet kada sam primala infuziju.
Ali pošto nije to, bar da sam se nadala nečijem smsu "Kako si".
Nekad tako puno znače te male stvari, ko bi rekao da će mi faliti histerija ok nesretne ljubavi.

Hm, kako smo mi žene komplicirane.

- 22:28 - Komentari (10) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 29.08.2007., (srijeda)

Gluposti, samo gluposti

Svirao je Toše. Pa sam ja naravno plesala.
I onda sam pješke otišla do placa i vratila se s kolicima punim povrća i voća.
Onda sam pojela bananu.
I ručak na brzaka jer me počelo boljet.
Pa sam otišla spavat i prestalo me boljet.
E onda sam se ustala i krenula pospremat.
Pa me iznenadila frendica koja je trebala doći sat kasnije, pa sam se uzletila u pospremanju i spremanju.
Onda je naš mini sastanak počeo i više nisam mogla stajati i zapisivati stvari jer postalo bezobrezno neugodno.
Pa sam sjela, pa je bilo još gore, pa sam popila peptoran.
I tako, sastanak je završio, a mene je boljelo.
Pa sam bila nervozna i sve to.
Pa sam krenula spavat i nisam uspjela zaspat.
Pa me tata pitao kaj se događa, pa sam se rasplakala.
Jer ne želim opet ići tamo.
Pa sam ležala jučer cijeli dan i pila neki fujavi čaj, koji je kasnije postao i fin.
Danas idem učiti da mi ležanje ima nekog smisla.

Ne želim da moji vlastiti organi rade revoluciju protiv mene.
Nek jedu kolače majku im njihovu...

- 12:25 - Komentari (3) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 26.08.2007., (nedjelja)

Bolničko prosvjetljenje 2

Moram si naći neku vankućnu zanimaciju.
Zato kaj neprestano jedem.
Kad mi fino napišeš kaj sve smijem jesti, onda ja to i jedem.
I pretjerujem.
Jer me ne boli.
Prekrasno.
I umjesto da smršavim za operaciju, udebljat ću se.
Jer ako niste znali može se odubebljati i od kompota i od petit beare keksa i od pasirane mrkvice i od kuhane piletine.
Pogotovo ako to jedeš nekoliko puta.
A sad kad još imam i keksolino, grizolino i rižolino...hm...uskoro ću umjeto 80kg imat opet 100.

Trenutno bi štokove grickala okolo.
Ali oni nisu dobri za moju guštereču pa eto neću.

Od sutra učim.
I upisat ću 4. godinu.
Jer Boga ne treba tražiti jedan ispit, kad ti može dati svih 7.
Pa eto, samo ga trebam tražiti.
I bit će sretan znam, jer napokon sam shvatila što želim raditi.
Na stranu sve udruge i gluposti, time ćemo se baviti neko vrijeme.
A onda ću pokrenuti nešto puno veće i bitnije.
Želim biti socijalna radnica u zdravstvu.
Dovoljno je 15 provedenih dana da uočim što je prijeko potrebno.
I brigaju me svi doktori i specijalisti, puno je tu još stvari koje trebaju bolesnicima kako bi ostali fizički i duhovno zdravi.

KBC Rebro nema posteljine, pa na krevetima nemate plahte nego navlačke za pokrivače, ako ste sretni, ako niste onda kao ja imate poderanu plahtu.
KBC Rebro nema jastuka, pa bolesnici spavaju na nečem improviziranom, zamotanom u plahtu, ne u jastučnicu.
KBC Rebro nema pokrivača.
KBC Rebro nema dovoljno posuđa za servirati objede, ručak se mora brzo podjeliti i pojesti kako bi se vratilo u kuhinju, brzo opralo i poslalo dalje, tako da na nekim odjelima dođe u 12h, a na nekim u 16h.
A KBC Rebro je najbolja bolnica, kako je tek kod drugih...uh.

Nadalje...smatram da bi hrvatske bolnice trebale preuzeti ideju bolničkih volontera. S tim da ih ne pokreće pojedinačna organizacija, udruga ili slično, već da se to organizira na nacionalnom nivou.
Tako kad budem ministrica nečeg, recimo socijalne skrbi, to će biti moj prvi program.
Za dobrobit svih, nadam se da će to netko drugi prije mene progurati.
Kaj ja trebam doć da bi stvari imale smisla hahahahaha.

Uglavno, ajm back, blesava ko i inače, ali s jasnim ciljem :-)

Pusa

- 21:00 - Komentari (5) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 25.08.2007., (subota)

Malo muzike, lijepe muzike

Toše Proeski - Pola duše, pola srca

Tose Proeski - Pol...

Toše Proeski - Bože brani je od zla

Tose Proeski - Boz...

Smučit će vam se ovaj Toše zbog mene, znam...hm...imate još jednu pjesmu u boxu desno :-)

Pusa

- 23:48 - Komentari (3) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 24.08.2007., (petak)

Bolničko prosvjetljenje 1

Željela sam pisati po redu, ali me nikako neće, pa će onda biti napreskokce...moj doživljaji bolnice, odjela, te doživljaji same mene.

Kada ti život da limune napravi limunadu, bolje nego da budeš žedan.
Pa onda kad ti život da prijatelje, prihvatiti ih kakvi jesu, bolje nego da budeš sam.

Puno sam ovih dana shvatila o prijateljima koje imam.
Kažu da se prijatelji najbolje poznaju u nevolji. Dobro kažu.

I mnogi su me prijatelji iznenadili svojom dobrotom, svojom brigom, i svime onim što nam godi kad nam ljudi posvećuju pažnju.
Ali ima i onih prijatelja koji su me malkoc razočarali.
Točnije, jedna od njih.
Malkoc jer mogu reći da sam to i očekivala od nje.
Predobro je poznajem.
I uspjela je ponovno.
I razmišljala sam o tome svemu nekoliko dana i odlučila da neću zamjeriti.

Neću zamjeriti ništa, ni lijenost, ni razmaženost, ni sebičnosti, ništa.
Jer to su njezine osobine, i ona s njima mora kroz život prolaziti, ne ja, neću ja za njih plaćati već ona sama.

A zamjeranje bi napravilo suprotan produkt u mojoj duši i mojim mislima.
Opterećivalo bi mene.
Dovelo bi mene do situacije da sebično i razmaženo razmišljam o tom slučaju.
I zato neću.

Sjećam se da sam nekim prijateljicama oprostila ali nisam zaboravila neke ispade, a sada sam odlučila u potpunosti zaboraviti.
A ako je njima zaboravljeno, zašto ni njoj nebi bilo.
U krajnju ruku, u ovim sam se danima pomirila i zbližila s mojom Kumom s kojojm sam zadnje mjesece imala vrijeme šutnje, pa kako nebi onda i ovo.

Neću uspoređivati kako su me iznenadili potpuno nenadani ljudi, a ova razočarala, neću uspoređivati kako bih si još više pojačala gorak okus u ustima.

Odlučila sam samo realno postaviti stvari i ljude na svoje mjesto, dati puno, a očekivati malo, i naravno kad netko drugi očekuje više, staviti sebe i svoje želje i obaveze na prvo mjesto.
Tako je lako pristajati na tuđe ideje i micati svoje prioritete, ali kada vidiš da ta osoba nebi to učinila za tebe, zašto da se unazađuješ.

Svijet bi bio idealan kada bismo dobili onoliko koliko dajemo, kod pravih prijatelja to možda i je tako.

Bitno mi je samo da stvorim cijelovito mišljenje o njoj, i po njemu se tako i ponašam. Da znam odmjeriti koliko mogu i koliko želim dati. Ne razmišljajući na način "nisi bila dobra prema meni, pa neću niti ja prema tebi", već na način "toliko mogu i želim sada dati, nemaš pravo tražiti me više" ili nešto slično.

Baš mi je smiješna ova godina 25. rođendana...svašta se događa, svašta mi pada ne pamet.

Nastavit će se....

- 18:02 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 23.08.2007., (četvrtak)

Tajna odsustva

S novim blogom novi post.

Jesam li vam nedostajala?
Da, da, sad se pravite da nisam, a ja znam istinu.

Evo u slikama objašnjenje gdje sam bila zadnjih 15 dana.

Točnije...

Kraljevski ležaj...

Menu... 7 od provedenih 15 dana...

A zatim nešto konkretnije... mada je i ovo gore ponekad ostavljalo dojam kao da me priprema za zimnicu (po naški...peče ko sam vrag)

Bilo je tu i neki naizgled finih stvari, ali meni od sad pa ne dalje zabranjenih, spominje se tu jedna velika čokolada s cijelim lješnjacima, te medenjaci s borovnicama i slično...ali hrana koja se proslavila izgleda ovako...

Tako da je vaša najdrža Chi s ove kilaže... 08.08.2007.g.

došla na ovu... 14.08.2007.g.

Mjesto radnje: KBC Rebro
Dijegnoza: Akutna upala gušterače iliti pankreatitis
Uzrok: Žučni kamenci (množina, veličina do 8mm)
Terapija: Stroga pankreatična žučna dijeta kao priprema za operaciju žučnih kamenaca
Prognoza: Ako se mlada dama bude pridržavala uputa, smirit će upalu, smršaviti, izvaditi kamence te živjeti hapili ever after, te eventualno za sljedeći Uskrs pojesti tanku šnjiticu šunke.

Nastavlja se...

- 11:09 - Komentari (5) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 06.08.2007., (ponedjeljak)

In sik of a gud buk

Razmišljala sam o tome da napišem knjigu, neku onak knjigu, mada ne znam o čemu bih pisala i kako bi to moglo izgledati.
Pa reko, ajde budem na blogu pisala pa ako mi se bude svidjelo onda ću iz toga napraviti knjigu.
I onda se blogersko pisanje pretvoritlo u dnevničenje.
Što i nije loše ako imaš volje pisati makar i te dnevničke stvari.
A ja nekako nemam volje.

Čita mi se neka knjiga, ali neka lagana knjiga, ali ništa od onog kaj imam doma na policama.
Želim neku zanimljivu modernu knjigu, zašto Edo Popović ili Zoran Ferić ne izdaju nekaj novo, odo je dosadno bezknjižno ljeto.
Može i neka ženska knjiga, ali nitko ništa ne preporuča.
Fakat mi se ne da ići u knjižnicu.
Hoću si kupit neku knjigu, pročitat je u hipu i stavit na policu.
Tata je kupio neke krmiće, mama je kupila Vrag nosi Pradu, a brat Kuma, i baš takve knjige mi se sada...NE čitaju.

Mogla bih i učiti.
Ali ni to mi se trenutno ne radi.
Imam osjećaj da bih mogla početi učiti nakon što pročitam neku divnu knjigu.
I moram to učiniti.

Ajmo zato puno preporuka, što više preporuka, ali knjige koje su pisane poput "Sex i grad" te "Vrag nosi Pradu" s milijun glupih imena i titula, obavezno izbacite.
Krimiće, drame i povijesne isto, to mi je sada preteško. A kako su mi tek teške one s mudirm mislima i smislom života.

Bilo bi predivno da je dragi nam Chatcher napisao neki novi roman, pa da mi uljepša i ovo ljeto.

Zahtjevna sam znam, kad mi je i Marquez dosadan trenutno. Užas nad užasima.

Ako je Julijana Matanović napisala neku novu knjigu, obavezno mi javite, a ako je to učinila Vedrana Rudan, to ne želim znati pa mi ne morate javljati :-)

Hvala

Zahtjevna

P.S. Pusa

- 16:36 - Komentari (22) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 02.08.2007., (četvrtak)

SUPER LIK!!!!

Ako mi ujutro pokloniš smisao
Ja ću povući, što sam napisao
I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik

Hladno pivo

Ova mi je pjesma oduvijek bila draga.
Kad god bi je čula izmamila mi je osmijeh na lice.
Jer sam uvijek znala da ne moram čekati jutro da bih dobila smisao,
poklonio mi ga je davno davno.
I da, zbilja je super lik.

Ja nemam vizije, ne molim u jezicima, nemam posebne darove niti duhovne sposobnosti.
Ne znam vam reći kako izgleda i kakav Mu je glas.
Ne znam kakav je to doživljaj kada se susretnete s Njim.

I mnogo sam puta molila da mi se pokaže,
mnogo sam puta molila da čujem glas,
i očajavala što mi se ne obraća kao drugima,
mislila sam da ne želi pričati samnom, ili da pričam u prazno, možda neiskreno ili nevjerno pa zato neće...

Ali nekako sam uvijek znala da je tu, i da je uporan u vraćanju kada bih skrenula s puta.
Ponekad bih znala reći, ma daj me pusti na miru,
ali On nikad nije pustio.

A onda bih rekla daj mi se pokaži,
a On bi se pretvorio u drvo ili cvijet pored puta,
ponekad bi bio list a nekad vjetar na obrazima.
I ko bi Ga onda uopće prepoznao?

I na kraju jesam, kada sam prestala bjesomučno tražiti,
kada sam prestala nadati se da će me kao neke obliti tolina i suze krenuti na oči.
Kada sam shvatila da se svakom javlja na jedinstven način.
I da je dovoljno sjetiti se kakvih sve čuda ima u mom životu.

A čuva me, čuva nas, pazi na nas i trudi se, to osjetim, pogotovo sada, i kako onda nebih pjevala cijeli dan:

I bit ću vojnik tvoj, tvoj zaštitnik
I svima pričati koji si super lik
super lik
super lik
koji si super lik
super lik
koji si super lik
super lik
super lik!!!!!!

- 22:58 - Komentari (6) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

nadnevak 30.08.2007., (četvrtak)

Prodaj mi...

nadnevak 29.08.2007., (srijeda)

Gluposti, samo gluposti

nadnevak 26.08.2007., (nedjelja)

Bolničko prosvjetljenje 2

nadnevak 25.08.2007., (subota)

Malo muzike, lijepe muzike

nadnevak 24.08.2007., (petak)

Bolničko prosvjetljenje 1

nadnevak 23.08.2007., (četvrtak)

Tajna odsustva

nadnevak 06.08.2007., (ponedjeljak)

In sik of a gud buk

nadnevak 02.08.2007., (četvrtak)

SUPER LIK!!!!

Mala Chi

U uhu...

Linkovi

Pjesme za dušu

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

nadnevak 30.08.2007., (četvrtak)

Prodaj mi...

nadnevak 29.08.2007., (srijeda)

Gluposti, samo gluposti

nadnevak 26.08.2007., (nedjelja)

Bolničko prosvjetljenje 2

nadnevak 25.08.2007., (subota)

Malo muzike, lijepe muzike

nadnevak 24.08.2007., (petak)

Bolničko prosvjetljenje 1

nadnevak 23.08.2007., (četvrtak)

Tajna odsustva

nadnevak 06.08.2007., (ponedjeljak)

In sik of a gud buk

nadnevak 02.08.2007., (četvrtak)

SUPER LIK!!!!

Mala Chi

*U uhu...*

*Linkovi*

*Pjesme za dušu*

U uhu...

Linkovi

Pjesme za dušu