Svirao je Toše. Pa sam ja naravno plesala.
I onda sam pješke otišla do placa i vratila se s kolicima punim povrća i voća.
Onda sam pojela bananu.
I ručak na brzaka jer me počelo boljet.
Pa sam otišla spavat i prestalo me boljet.
E onda sam se ustala i krenula pospremat.
Pa me iznenadila frendica koja je trebala doći sat kasnije, pa sam se uzletila u pospremanju i spremanju.
Onda je naš mini sastanak počeo i više nisam mogla stajati i zapisivati stvari jer postalo bezobrezno neugodno.
Pa sam sjela, pa je bilo još gore, pa sam popila peptoran.
I tako, sastanak je završio, a mene je boljelo.
Pa sam bila nervozna i sve to.
Pa sam krenula spavat i nisam uspjela zaspat.
Pa me tata pitao kaj se događa, pa sam se rasplakala.
Jer ne želim opet ići tamo.
Pa sam ležala jučer cijeli dan i pila neki fujavi čaj, koji je kasnije postao i fin.
Danas idem učiti da mi ležanje ima nekog smisla.
Ne želim da moji vlastiti organi rade revoluciju protiv mene.
Nek jedu kolače majku im njihovu...
Post je objavljen 29.08.2007. u 12:25 sati.