Daj mi svoje cipele
|
Kad sam bila u Varaždinu "oprale" su me neke misli, misli o tome koliko zdravo za gotovo uzimamo život i ljude u njemu. "Opralo" me i shvaćanje da su svađe i tenzije najgluplja stvar na svijetu. "Opralo" me i spoznanje da je ispravno prvi pružiti ruku ili reći oprosti, pružiti ruku i reći glup sam i postupam po svojim frustracijama. Ne mislim o tome kako treba krviti sebe za tuđe ponašanje ili samo sebe za svađe, za tango je potrebno dvoje, ali potrebno je staviti sebe u tuđe cipele. Grizla me je savjest jer sam doma napravila raspravu onaj dan kada sam se spremala za Varaždin, raspravu oko nečega što čak ni nije moje mišljenje, raspavu samo zbog toga što su mi neki ljudi govorili kako bih se trebala pobuniti, a ja znam da nisam i neznam zašto sam to učinila, jednostavno jesam i kasnije mi je bilo žao. No to nije sada bitno, bitno je i to da sam shvatila da trebam živjeti prema onome što ja mislim i osijećam da je ispravno. Osim u slučajevima kada svojim ponašanjem ugrožavam drugoga. Mučila me i činjenica da sam u neriješenim odnosima s meni dragom osobom. I da bi to trebala riješiti. Opet, ugodno mi je bilo u mišljenju kako je status qvo ok sve dok nema nemira u mojoj duši. A tuđe su mušice te koje su nemir stvarale... A moje su mušice drugima stvarale nemir... I kad se nađe previše kukaca na jednoj hrpi onda je potrebna dezinsekcija. A skloni smo prilaziti situacijama iz svojih slabosti i kriza, ne iz svojih snaga. I to je najveća greška. I što je najbolje neznam više što da napišem osim toga da želim svoje snage održati, bar one koje sam upoznala i s njima ići kroz život. A kad si snažan u jednoj stvari i druge se snage lijepe kao priljepci. Kad si sretan i druge se ljepote lijepe kao na magnet. "Onom koji ima nadodat će se". Tako i ja želim da mi se nadoda još razumijevanja, još topline, još prihvaćanja, još Duha Svetoga, još osmijeha, još veselja, još ljubavi, blagoslova, još prijateljstava.... A zašto željeti malo kad možemo dobiti više, samo ako prihvatimo svoje snage i krenemo kroz njih u svijet. Pristupimo ljudima i kažemo daj mi svoje cipele da u njima vidim kakav je život iz tvog kuta. Idem gledat dr. Housa. Pusa |
