Ovo ljeto ima zvuk Jinxa i Pipsa, novih i starih, i ponekih pjesama koje stavljam u isti, rock koš.
Bilo je tu i narodnjaka, ali ovo ljeto će uvijek mirišati na Jinxe, a oni će uvijek posjećati na ovo prekrasno ljeto :-)
Odlično je osjetiti kako vrijeme, atmosfera i doba dana odgovoraju ponekim pjesmama.
Sjećam se da sam jednog vjetrovitog dana, sivog ali osvježavajućeg i toplog, s guštom vrtila istu kazetu Alanis Morissette, i kako je Nina baš dobro pasala uz proljeće u gradu.
Trudim se prepustiti pjesmama, ni ne moram se pretjerano truditi, same me preuzmu.
Ali ima i onih koje se nameću bez naše želje i htijenja, one koje nas bace u nostalgiju, navuku mokar sloj u oči i tjeraju srcu da eksplodira.
Imam ih i ja nekoliko, ali nedam im se.
Jednom me naljutio i jako razočarao meni dragi dečko i željela sam zaboraviti, sve zaboraviti, pa sam i pjesme morala preskakati, pjesme koje su mi slale njegovo lice u misli.
Pa sam ih izbjegavala, ali sam shvatila da to nije dobro, nesmijem se tako vezati uz pjesme, a pjesme uz ljude i događaje.
Pa sam ih namjerno uključila, samo da demistificiram taj osjećaj, samo da pjesme izgube njegov miris.
I uspjela sam.
Od tada, pjesme me ne muče više, maze me i čine sretnom, sretnom što ih mogu slušati i sretnom što su stvorene da mi uljepšaju dan, život.
Sretna sam što me posjećaju na ljude i događaje, što mi ne kvare one lijepe doživljaje koje imam.
Rekla mi je nedavno frendica jednu divnu stvar:
Svatko tko prođe kroz naš život ostavi nam neki poklon, samo je bitno da to prihvatimo a ne mrzimo.
Tako i s pjesmama, bilo bi šteta mrziti neku pjesmu jer nas vraća u prošla vremena, u vrijeme drugačijih osmijeha i drugačijih druženja.
Pjesme su skladane da bi nas uveseljavale, oplemenjivane i nadopunjavele, pa čak i one "siromašne", naprimjer vjerujem da je "Vrapci i komarci" promjenila moj život u temelju, hahaha.
Uvijek sam govorila da nikada neću slišati house, da ne razumijem tu vrstu glazbe, ali kaže se nikad ne reci nikad.
I ne sramim se što je slušanje potaknula jedna posebna osoba, ne mjenjam se zato što se želim svidjeti, nego zato što želim upoznati zašto je posebnoj osobi to tako privlačno, a upoznati želim kada volim.
I naučila sam čuti house, naučila sam se opustiti na house, pjesati, maštati, i house je uspio dobiti slike koje dobiva recimo Balaš.
Bilo bi nepravedno da zamrzim house i odbacim te slike zato što više ne volim...
Zato sam zahvalna svima koji su donijeli muziku u moj život, tati koji je učinio da volim rock, Dire Straitse i Bossa, ujacima koji su me odgajali s muzikom 80ih, nekima što su donijeli narodnjake, frendici koja je isfurala rnb, a kasnije i Živu Legendu, Petru na rapu i hip-hopu, pa malom koji je podvalio house, Ianu što više ne mrzim Let3, njoj što upoznajem svijet demo bendova, a bome i Bibi što je nadopunila moju mp3 kolekciju stvarima s kojima je odrasla.
Bilo bi šteta odreći se svih tih poklona.
Ipak sam ja posatala sponzoruša u zadnje vrijeme, ali o tome neki drugi dan :-)