Opet sam sanjala da ga više nema, grozno je to, ne volim ni zamišljati da nekoga više neće biti u mom životu, nekoga bliskog.
Bojim se toga da život iznenadno okrene svoju ploču i sve ono što je lijepo i usklađeno odjednom okrene svoj tok.
Bojim se toga da će jednom doći dan kada će i moju obitelj zadesiti tužne stvari, i ponekad mislim da ih prizivam time što tako mislim.
Nisam paranoična, samo me ponekada život posjeti da nije sve tako lagano i lijepo.
Naravno, nije ni sve tako sivo.
Život je beskonačna duga, i smiruje me ta misao.
I sve opet krene po starom, mučim se manjebitnim stvarima, i razmišljam o nečemo kao vrlooo važnom, a u biti ništa nije.
Evo nekoliko primjera strahova koji me more.
Kada nekud putujemo mama, tata i ja, bojim se.
Da nam se na putu nešto ne dogodi.
Sigurna sam s njima, i ne bojim se što će se dogoditi.
Nego kako će se snaći moj brat ako ostane sam ako se nama nešto dogodi.
Kada tata ode raditi negdje i nema ga par dana, vani je vrućina i teško vrijeme,
bojim se da mu ne pozlije od napornog rada i činjenice da ne jede ništa kad radi.
Kada mama treba doći s posla a nema je neko vrijeme, bojim se da joj se nje nešto dogodilo putem,
nesreća ili da joj nije pozlilo.
Kada vidim da me netko od njih 3. zove na mobitel taj čas se userem od straha,
a pogotov ako nisam čula poziv i vidim nekoliko propuštenih.
Pokušavam ne misliti tako, i ne muči me to stalno, ali ponekad crne slutnje dođu.
A pogotovo kada me neki san posjeti na to.
Prošli put kada sam ga sanjala, znala sam da je to moj odgovor na osjećaj da sam ga izgubila,
a sada, sada je valjda isto, jer nisam više toliko vezana uz njega, ali mi je i dalje stalo.
I kada ga ne vidim i čujem par dana, nedostaje mi.
I brinem se za njega, kao za brata.
Pogotovo jer je sklon činit gluposti.
I u snu plačem, a plakala sam i kad sam sanjala da je brat nastradao.
I onda ne mogu zaspati, bojim se, i htjela bih mu napisati sms da se brinem za njega, ali neće to shvatiti kako treba.
***************************
A sada, ostalo.
Bila sam ovaj vikend na svadbi mojih dragih Ane i Kreše, i bilo je prekrasno.
Ogrooomna razlika od svabe prije 2 tjedna.
Predivna svadba, predivni ljudi, predobro sam se zabavila.
Ima nekih dojmova, ali to u nekom slijedećem postu.
***************************
Prošli sam tjedan pala jedan ispit pa su mi se svi planovi poremetili, ali imam za odradit još dva i nadam se da će to proći ok, dapače, znam jer sad već imam sigurnost u svoje znanje.
Onda next week, idem na more kod frendice, u neko mjesto kraj Trogira.
Idem napunit baterije, osmoriti se i započeti učenje za nove ispite.
***************************
Već neko vrijeme ne idem u teretanu i malo zabušavam, ali nadam se da neće poremetiti kondiciju i pad kilograma.
Jednostavno nemam vremena.
**************************
Želudac me nije bolio već nekih 15 dana.
Nije li to predivno?
To bi bilo to...Pusam
Post je objavljen 04.07.2007. u 01:46 sati.