Bolničko prosvjetljenje 1
|
Željela sam pisati po redu, ali me nikako neće, pa će onda biti napreskokce...moj doživljaji bolnice, odjela, te doživljaji same mene. Kada ti život da limune napravi limunadu, bolje nego da budeš žedan. Pa onda kad ti život da prijatelje, prihvatiti ih kakvi jesu, bolje nego da budeš sam. Puno sam ovih dana shvatila o prijateljima koje imam. Kažu da se prijatelji najbolje poznaju u nevolji. Dobro kažu. I mnogi su me prijatelji iznenadili svojom dobrotom, svojom brigom, i svime onim što nam godi kad nam ljudi posvećuju pažnju. Ali ima i onih prijatelja koji su me malkoc razočarali. Točnije, jedna od njih. Malkoc jer mogu reći da sam to i očekivala od nje. Predobro je poznajem. I uspjela je ponovno. I razmišljala sam o tome svemu nekoliko dana i odlučila da neću zamjeriti. Neću zamjeriti ništa, ni lijenost, ni razmaženost, ni sebičnosti, ništa. Jer to su njezine osobine, i ona s njima mora kroz život prolaziti, ne ja, neću ja za njih plaćati već ona sama. A zamjeranje bi napravilo suprotan produkt u mojoj duši i mojim mislima. Opterećivalo bi mene. Dovelo bi mene do situacije da sebično i razmaženo razmišljam o tom slučaju. I zato neću. Sjećam se da sam nekim prijateljicama oprostila ali nisam zaboravila neke ispade, a sada sam odlučila u potpunosti zaboraviti. A ako je njima zaboravljeno, zašto ni njoj nebi bilo. U krajnju ruku, u ovim sam se danima pomirila i zbližila s mojom Kumom s kojojm sam zadnje mjesece imala vrijeme šutnje, pa kako nebi onda i ovo. Neću uspoređivati kako su me iznenadili potpuno nenadani ljudi, a ova razočarala, neću uspoređivati kako bih si još više pojačala gorak okus u ustima. Odlučila sam samo realno postaviti stvari i ljude na svoje mjesto, dati puno, a očekivati malo, i naravno kad netko drugi očekuje više, staviti sebe i svoje želje i obaveze na prvo mjesto. Tako je lako pristajati na tuđe ideje i micati svoje prioritete, ali kada vidiš da ta osoba nebi to učinila za tebe, zašto da se unazađuješ. Svijet bi bio idealan kada bismo dobili onoliko koliko dajemo, kod pravih prijatelja to možda i je tako. Bitno mi je samo da stvorim cijelovito mišljenje o njoj, i po njemu se tako i ponašam. Da znam odmjeriti koliko mogu i koliko želim dati. Ne razmišljajući na način "nisi bila dobra prema meni, pa neću niti ja prema tebi", već na način "toliko mogu i želim sada dati, nemaš pravo tražiti me više" ili nešto slično. Baš mi je smiješna ova godina 25. rođendana...svašta se događa, svašta mi pada ne pamet. Nastavit će se.... |
