Idem na Mars
|
I šta da ti čovjek sad kaže? Kako da se postavi i šta da radi? Kuda da krene? Reci mi... Odlučila sam savaki put napisati baš stvari koje mi padne na pamet taj tren, pa onda krenuti s postom... I nemam pojma zašto mi je baš to palo, i ne svađam se s nikim, i ne muči me ništa, danas, danas sam opuštena, smirena i svoja...pomirih se s ljenčarenjem i prespavah jutro, a onda još malo ljenčarenja, pa na kraju sastančić kod mladih roditelja, pa naravno da smo većinu vremena gledali i gugutali u pravcu malene djevojčice i njezinih prekrasnih veeeelikih očiju... Jedan tako običan, tako svakodnevan susret i razgovor, a opet tako poseban, šta ja znam, smiren, onaj s filingom pao mi je kamen sa srca, mada mi na srcu nije niti bio kamen, ali neznam drugačije opisati...mir i baš mir... Planiranje putovanja pred menom, pakiranje samo najnužnijeg, posjet knjižnici bez obzira što imam previše nepročitanih knjiga na mojim policama, tu i tamo neko fotokopiranje da se malo obrazujem i u drugom smislu osim kulturnog...zadovoljstvo što ću napokon napustiti ovaj grad, odmoriti se od ulica koje volim neizmjerno, od kiše, od tramvaja, od istih tema i problema, i možda je ružno što govorim, ali i od prijatelja...ponekad je zbilja potrebno da se odmorimo jedni od drugih, pa makar nismo u kriznoj situaciji ili lošoj vezi...odmor od svakodnevnih lica definitivno je potreban... Počela sam upozoravati ljude da ću isključiti mobitel, pregledati ga jednom dnevno da vidim jel me tko zvao, i ako je zbilja nešto hitno neka mi napišu sms...idem na mars, i odande nema niti brzog povratka, niti mailova, niti telefoniranja, mars u meni je zabačeno mjesto koje treba istražiti...a može biti opasno po druge, i ja sam jedina očito sposobna suočiti s njegovim bespućima... Ponest ću... punu torbu knjiga razno raznih, šarene flomastere, veliki blok za ideje, hrpu perlica, umornu dušu, puno srce, kabanicu i sjaj u očima. Pišem vam još prije nego se lasiram na mars, što se planira negdje u srijedu :-) Do tad...nek svira... Please come now I think I'm falling I'm holding on to what I think is safe It seems I found the road to nowhere And I'm trying to escape I yelled back when I heard the thunder But I'm down to one last breath And with it let me say, let me say Hold me now I'm six feet from the edge and I'm thinking Maybe six feet Ain't so far down I'm lookin down now that it's over Reflecting on all of my mistakes I thought I found the road to somewhere Somewhere in His grace I cried out, heaven save me But I'm down to one last breath And with it let me say, let me say Hold me now I'm six feet from the edge and I'm thinkin Maybe six feet Ain't so far down I'm so far down Sad eyes follow me But I still believe there's something left for me So please come stay with me 'Cause I still believe there's something left for you and me, For you and me For you and me Hold me now I'm six feet from the edge and i'm thinking Hold me now I'm six feet from the edge and I'm thinkin Maybe six feet Ain't so far down Please come now I think I'm falling I'm holding on to what I think is safe Creed - Six feet from the edge |
