MM

nadnevak 05.08.2006., (subota)


Baljezganje

Sinoć sam ležala u krevetu i glavom mi je prolazio jedan savršen post, ali ljenčini je bilo preteško ustati, upaliti komp, čekati 5min (toliko mojoj ljubavi treba da se pripremi za rad, nema mogućnost multitaskinga kao recimo ja), tako da ću se truditi savršenstvo učiniti bar tečnim za čitanje.


Pričala sam vam o nekoj tamo lobotomiji...još traje, jep...samo što se sad s ljubavnog polja proširila dalje...


Toliko sam se bila uljenila ovih dana da mi je naprosto išlo naživce kada bi me netko zvao na telefon sa zahtjavima oko obavljanja nekog posla, nekog razmišljanja, računanja ili nekaj tak...samo sam željela sjediti u kuhinji moje drage prijateljice i gubiti dane...došlo je i do toga da mi se na kraju nije dalo spremati niti da odem do njezine kuhinje...ali ipak ono malo energije u mojoj guzici mi nije dalo mira da sjedim doma...


Možda je za moje ponašanje dijelom kriva i ona, volim se s njom družiti, ali sada kada je na porodiljnom, stalno provodi u kući, a kako je vani zajesenilo, nema niti razloga za bilo kakavu vrstu ambicije, jednostavno je takva uvijek bila, i dok je radila samo je išla s posla doma, onda smo još ponekad znali visiti u parkiću i piti, ili ići na biljar ili van, ali jednostavno kad se intenzivno družimo a to mislim svakodnevno po 10ak sati, onda i moja ambicija želi ležati na podu i gledati glupe serije...a i moja ambicija onda više razmišlja o ljubavi i dečkima koji mi se sviđaju, nema tu rasprave o tome kako Izrajel napada nekoga (vidite da neznam koga), niti o tome kako funkcionira rad u udrugama...recimo


Da zabavno je bilo, da ali ja nisam imala vremena za sebe, svih ovih mjeseci nisam imala vremena za sebe, i sada kad sam napokon na godišnjem trebalo mi je vremena da se odmorim, a ja to bez obzira na ljenčarenje nisam učinila...uvijek je tu bio netko drugi, nalaženje na kavi se ljudima, puzenje po podu s Dominikom, lobotomija i selektiranje tuđih emocija...


Odmorna, a opet umorna...


Došlo je do toga da sam rekla da neću više studirati, da ću javiti svim suradnicima da ne računaju na mene u projektima, da neću raditi ništa što ima imalo odgovornosti, jer se nisam osjećala kompetentnom...da želim raditi na traci, pakirati i deklarirati, ili da želim čistiti ulicu...


Al k vragu, ja bi vjerojatno pokrenula brži način pakiranja proizvoda, izludila spore tajnice ili zahtjevala sindikalno organiziranje čistačica WCa na Bundeku.


I tako bijah na rubu ludila, ležah u krevetu (to u zadnje dane zbilja mnogo radim) i rekoh: "Isuse, aj ti mene malo potakni molim te..." Razgovor s dotičnim Bogom je trajao malo duže, ja zaspala, pa se probudila zato kaj je neki majmun slušao house u autu ispod mog prozora, i u pokušaju da ponovno zaspem, pala mi je na pamet misao o tom nekom projektu o kojem razmišljam vać danima (i grizem se zbog toga kaj ništa ne razumijem), pa još jedna, pa još jedna, pa Chi nebudi lijena ustane upali lampicu, uzme rokovnik i olovku i slijedećih pola sata napiše sve ono zbog čega nije prestajala misliti da je nesposobna.


Koji sam ja...nemam riječi za to...u stanju sam sama sebe uvjeriti u svoju nesposobnost, u svoju nekreativnost, u svoju nevrijednost i prepasti se obaveza...možda zato što su zadnje obaveze bile prevelike za jednog čovjeka, možda poslovi nisu mogli biti riješeni na vrijeme zato što su trebali biti podjeljeni, možda sam se umorila jer nisam shvaćala zasluge koje imam za nešto...dosta mi je bilo raditi poslove za koje sam mislila da se ne snalazim, a jesam, samo ih je bilo previše, pitam se samo dali je jedan napravljen letak ili punjenje internet stranice toliko vrijednije od sveg posla koji sam ja radila? Možda...


Sada sam još sigunija da ću trenutni posao vrlo brzo zamjeniti studiranjem ili drugim poslom, puno sam naučila, puno mi je pomoglo, ali sad, s odmakom vidim koliko me je samopouzdanja i to uzelo...


A ljubav...
Frendica mi stalno govori da je vrijeme da si nađem dečka, na moje pitanje, zašto bih morala imati dečka odgovorila je "Zato što si nesretna".
Jako me dobro poznaje ali ipak je u jednom pogriješila...nisam nesretna, samo nisam sretna, razlika nije velika, ali ipak je nijansa prisutna.
Željela bih da mogu imati podršku od nekog ko će mi reći da ne izmišljam kada me ponovno uhvate odakve histerije odustajana od svega, od sebe, od života, ko će me posjetiti na mene prije nego izgubim 5 dana očajavajući...


Jučer sam šetala grobljem, išla posjetiti grob jednog vječno nasmješenog dečka, a kasnije sam se još prošetala do drugih mjesta koje tamo posjećujem, i znate što, lijepo je bilo oko sebe osjetiti mir, i misao koliko je života prošlo ovom zemljom, živjeli su po svome, neki manje neki više, trudili se, neki manje neki više, a opet su s osmjehom krenuli u viječnost...
Htjela bih da mogu na svom kraju imati najveći osmjeh jer nemam žaljenja kako sam proživjela ovaj život.


Ima jedna pjesma...ostavljam...


I want to let you know
That you don't have to go
Don't wonder no more
What I think about you

If it's loving that you want
Then you should make me your girl, your girl
If it's loving that you need
Then baby come and share my world, share my world
If it's loving that you want
Then come and take a walk with me, with me
If it's loving that you need
I got it right here baby, baby

Now it's obvious to need a friend to come hold you down
Be that one you share your everything when no one's around
Baby come tell me your secrets, and tell me all your dreams
'Cause I can see you need someone to trust
You can trust in me

Di di di di da da dey
So just call me whenever your lonely
Di di di di da da dey
I'll be your friend, I can be your homey

If it's loving that you want
Then you should make me your girl, your girl
If it's loving that you need
Then baby come and share my world, share my world
If it's loving that you want
Then come and take a walk with me, with me
If it's loving that you need
I got it right here baby, baby

It been so long I've had this feeling
That we could be
Everything we've ever wanted baby
Your fantasy
I won't push to hard or break your heart
'Cause my love's sincere
I'm not like any other girl you know
So let me erase your fears

Rihanna - If it's lovin' that you want


- 17:30 - Komentari (4) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun