Nažalost Anja je od jutros ponovo hospitalizirana u bolnici „Srebrnjak“. Ponovo ista meta isto ostajanje. Dakle niti mjesec dana od zadnjeg boravka u bolnici, Anja je ponovo zbog iste stvari završila na intenzivnoj njezi. Da pogađate, ponovo visoka temperatura, otežano disanje, opet virusni infekt dišnih putova.
Trenutno nemamo snage da bilo što pišemo zato Vas pozdravljamo do nekog slijedećeg veselijeg susreta.
Ovih dana svjedoci smo još jednog „apsurda“ sustava. I dok se sjedne strane Država pa i Gradovi na lokalnoj razini trude senzibilizirati društvo na suživot s osobama s poteškoćama u razvoju, s druge strane imamo potpuni drugačiji scenarij.
No krenimo redom.
Ove godine intenzivno se počeo provađati program senzibilizacije društva na suživot s osobama s poteškoćama u razvoju. Težište edukacije je palo na djecu predškolske dobi u vrtiću, pa smo tako već početkom proljeća ove godine bili svjedoci manifestacije koja se održavala u Zagrebu pod nazivom „ Zagreb siguran dom svoj djeci grada“. To je jedna od akcija koja je još sad već davne 1999 godine pokrenula Republika Hrvatska pod nazivom „Gradovi i opčine prijatelji djece“. Sam projekt napravljen je s ciljem senzibiliziranja društva spram osoba s poteškoćama u razvoju kao i prvenstvo upisa u vrtiće i škole djece s poteškoćama u razvoju. Kao što smo rekli na početku, i Država i Gradovi na lokalnoj razini intenzivno su počeli provađati program, pa stoga od 01.01. 2008. svaki vrtić u gradu Zagrebu ima uvećani broj stručnjaka, provađa se edukacija zdrave djece spram djece s poteškoćama u razvoju u vidu razno raznih zajedničkih igraonica, radionica i sl.,sve više i više vrtića obuhvaća zajedničko pohađanje djece u isti vrtić. Program obuhvaća i poticanje djece s poteškoćama u razvoju na način da ih se animira i potiče u njihovom školskom razvoju, odnosno da ih se ne koči prilikom upisa u njihov željeni smjer obrazovanja te kasnije da im se da prilika u zapošljavanju, u biti jednostavnom riječju da im se ne ograniči sloboda kretanja i izbora. Ili kako bi naš prijatelj đus laički rekao : „da se djeci s poteškoćama u razvoju ne oduzima svaka šansa za normalni život, već da ovom društvu budu korist a ne teret, da ih se jednostavno ne gura na stranu i prisiljava na obrtničke zanate i slaba zvanja, da su im uz najbolje diplome šanse umanjene odnosno da ih se u srednjoj školi zadržava na osnovama čitanja i pisanja a u njihovim razmišljanjima naziru se potencijalni doktori znanosti i nauka.“
No unatoč ovom programu i nastojanjima da se senzibilizira društvo spram osoba s poteškoćama u razvoju i unatoč tome da se osobama s poteškoćama u razvoju omogući daljnji razvoj i kvalitetno iskoristi njihov ogromni potencijal ovih dana u dnevnom listu 24 sata mogli smo pročitati sasvim nešto suprotno. Naime izašao je naslov „Država joj brani da se školuje“. Kojeg li paradoksa. Naime radi se o djevojčici staroj 15 godina iz Kapele pokraj Bjelovara. Djevojčica ima epilepsiju, uredno uzima terapiju a napadaje ima svake dvije godine ili rjeđe. Pokušava se upisati u trgovačku školu u Bjelovaru ali joj sustav to brani iako ima pravo na izravan upis. Psihologinja HZZ-a ističe da djevojčica što se tiče intelektualnog statusa može u trgovačku školu ali prema mišljenju Medicine rada ne može.Djevojčičina majka potražila je pomoć od Ministarstva obrazovanja a odgovor je slijedio :“Učenica ima najpovoljnije uvjete za obrazovanje i rad za zanimanje cvjećar ili krojač“. Specijalistica Medicine rada čije je mišljenje bilo presudno, obrazložila je da prodavači nisu što su nekad bili i da djelomično zbog intelektualnih sposobnosti djevojčica to ne bi mogla ni završiti.
Također Ministarstvo je slijedilo upute Bjelovarskog zavoda za zapošljavanje prema kojima djevojčica ne može raditi na visini, blizu vatre, vode te na strojevima.
E sad u redu sve to može biti točno ali uvijek ono ali.
Ako ne može biti trgovac onda ne može biti ni cvjećarka, pa i u cvjećarni se ima doticaja sa vodom zar ne? Nadalje, kažu da ne smije biti u doticaju sa strojevima onda po takvom ne može biti ni krojačica jer što je šivača mašina nego jedna vrsta stroja.
I po čemu to specijalistica Medicine rada zna da djevojčica neće završiti program za trgovkinju kad se djevojčici nije dala prilika da dokaže suprotno.
Da bi sve bilo apsurdno i da se loptica kao i uvijek baca s jedne na drugu stranu stoji u činjenici da u Ministarstvu obrazovanja govore da učenik koji ima epilepsiju i redovito uzima lijekove i terapiju može pohađati bilo koji program osim Policijske akademije.
Nadalje djeca koja osnovnu školu završe prema posebnom programu imaju pravo izravno se upisati u srednju školu, no moraju imati mišljenje HZZ-a Odjela za profesionalno usmjeravanje. No ni to nije sve. U Ministarstvu obrazovanja kažu da takav dokument nije obavezujući te da o upisu odlučuje ravnatelj ili u konačnici samo Ministarstvo.
Naravno ni tu nije kraj jer je ravnateljica Trgovačke škole u Bjelovaru kazala da oni postupaju samo prema preporuci Medicine rada.
I ko je sad na kraju tu „lud“ a ko „pametan“? Čija je rijeć zadnja i mjerodavna?
Loptica se prebacuje sa jedne strane na drugu a djevojčica zbog apsurda u sustavu ne može upisati školu na koju ima pravo.
Pitanje za Vas. Tko po vašem mišljenju iz ovog slučaja ima pravo? Tko je po Vama najmjerodavniji i čija je riječ zadnja kad se odlučuje o ovakvim stvarima?Da li Ministarstvo, da li medicina rada, da li ravnatelj škole?
Da li se takve osobe poput ove djevojčice treba kočiti ili im treba pružiti priliku za normalni život?
Dana 16 listopada u organizaciji Udruge CPSA (Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske) na Farmaceutskom – biokemijskom fakultetu u Zagrebu, održala se je humanitarna akcija za malu Anju pod nazivom "Panacake & Cookie day za Anju". Cilj ove humanitarne akcije je bio, da se po simboličnim cijenama prodaje razno razni kolači, palačinke, piće a sav sakupljeni iznos ide na Anjin žiro račun za daljnju potrebitu „privat“ fizikalnu terapiju te na kupnju potrebitih lijekova za epylepsiu koje naručujemo iz inozemstva. Sama akcija uspjela je u svim segmentima.
No kao i svaka akcija pa tako i ova da bi uspjela moraju se posložiti neki vrlo bitni segmenti.
Od same inicijative, pa do organizacije pa do medijske pokrivenosti.
Sve je zapravo počelo od inicijatorice ove akcije drage nam blogerice desert rose, koja je predložila Udruzi CPSA da ovu akciju održi za našu malu Anju. Udruga CPSA humanitarnu akciju „Pancake & Cookie day“ bazira na prodaji kolača, palačinki, pića na području fakulteta te uz doprinose studenata, profesora i ljudi dobre volje koji se odazovu na ovu akciju uspijeva razveseliti mnoga lica. Ovu akciju uvijek rade ciljano i onima kojima je pomoć zaista potrebna. Da bi akcija bila uspješna potrebno je i malo medijske pozornosti kako bi se privukao što veći broj ljudi. Iako smo do sad radili dosta akcija i bili smo dosta medijski zastupljeni (televizija, dnevne tiskovine, radio, razno razni Internet portali) ipak nas je iznenadila velika medijska pozornost ove akcije. Ovu humanitarnu akciju prenijeli su na desetke portala i foruma (index, javno, net, facebook…..), dnevne tiskovine (24 sata, večernji…..), radio postaje. Posebnu zahvalnost uputili bi redakciji 24 sata koja nas prati na svim akcijama i koji su i ovog puta poslali svog novinara (novinarku) na samo mjesto događanja te radio postaju ANTENA ZAGREB koja je u svojim vijestima na pola svakih sat vremena na dan humanitarne akcije, obavještavala slušatelje o ovoj akciji. Naravno posebno hvala i svim našim dragim blogerima koji su također na svojim blogovima u vidu posta pružili potporu ove akcije. Ono što nas nije iznenadilo a to je da se ni ovog puta uredništvo bloga nije udostojilo ni jednom rečenicom na naslovnici bloga podržati humanitarnu akciju no to je očito već stara priča, ali i bez njih kao i svaki put do sada još jedna humanitarna akcija je uspjela.
A da bi u potpunosti uspjela treba biti i odaziv ljudi koji ni ovog puta nije nedostajao.
A sad malo i o samom danu akcije odnosno kako smo se proveli na „Pancake & Cookie day za Anju“. Prvi put od kad smo u „humanitarnim vodama“ da mi direktno ne sudjelujemo u samoj organizaciji, naše je samo bilo pojaviti se te se dobro provesti. Točno u 11h pojavio se „neumorni trio“ ispred zgrade farmaceutskog fakulteta. Ljubazni portir nam je pomogao Anju i njezina kolica provesti do dvorišne zgrade gdje se održavala humanitarna akcija.
Tamo nas je srdačno dočekala voditeljica humanitarnih akcija u Udruzi CPSA, koja nas je odmah i upoznala i sa ostalim organizatorima. Anja je sva zbunjena gledala oko sebe i trebalo joj je neko vrijeme da se opusti. Fascinantno je bilo za vidjeti toliko mladih osoba na jednom mjestu koji sa toliko ljubavi i pažnje prilaze kako nama tako i našoj Anji. U svakoj njihovoj rečenici moglo se raspoznati s koliko ljubavi prilaze ovoj akciji. Kako je vrijeme odmicalo tako se je i gužva polako počela stvarati. Lijepo je bilo vidjeti poznata blogerska lica na jednom mjestu. Bilo je i onih koji su nas čak i iznenadili jer nismo mislili da će doći.
No ono što nas je ugodno iznenadilo bila je činjenica da su neki blogeri koji nisu mogli doći poslali svoje „izaslanike“. Naravno uz blogere bili su tu i naši prijatelji, znanci i rodbina.
I kako to obično biva, uz drage nam ljude, uz po koju riječ, po koju čašicu pića, po koju palačinku i kolačić vrijeme je jednostavno proletjelo. Bilo nam je stvarno slatko, ludo i nezaboravno.
Proveli smo jedan lijepi dan sa predivnim ljudima a uz to smo djelovali humano. Jednostavno spojili smo ugodno sa korisnim.
Sakupljeni iznos sa ove humanitarne akcije iznosi 5.470,00 kuna a sami iznos dobiva na težini imajući u vidu da su cijene stvarno bile simbolične.
Za kraj još jednom velika hvala inicijatorici humanitarne akcije, zatim organizatorima i svim ljudima koji su pomogli oko organizacije, medijima koji su pružili medijsku podršku te naravno svima Vama dragi naši dobri ljudi koji ste na bilo koji način pomogli da ova humanitarna akcija za malu Anju uspije.
Do novog posta uživajte u kadrovima „Pancake & Cookie day za Anju“ :
Na inicijativu drage nam blogerice desert rose, Udruga CPSA (Udruga studenata farmacije i medicinske biokemije Hrvatske) dana 16 listopada 2008 godine u vremenu od 11h do 19h na Farmaceutskom -biokemijskom fakultetu - Ante Kovačića 1 Zagreb, u novoj studentskoj učionici - u dvorištu zgrade, održati će humanitarnu akciju za malu Anju pod nazivom „Pancake & Cookiie day za Anju“.
Po simboličnim cijenama prodavati će se palačinke, kolači, sokovi….
Cilj ove akcije, da sav sakupljeni iznos sa ove akcije ide na Anjin žiro račun za daljnje liječenje, potrebitu fizikalnu terapiju (privat) te kupnju potrebitih lijekova.Udruga CPSA osnovana je u Zagrebu na Farmaceuskom – biokemijskom fakultetu 1994 godine na inicijativu studentskog vijeća sa ciljem unapređenja studentskog života te zbližavanja studenata svih godina studija. Na lokalnoj razini udruga ostvaruje razne edukacijske, kulturne i humanitarne projekte. Brine se o obilježavanju svjetskih dana vezanih uz zdravstvo, informiranju studenata o aktualnim temama i provođenju upitnika s ciljem stvaranja svjetske baze podataka o kretanju diplomiranih farmaceuta te razvoju edukacije. Humanitarna akcija Pancake & Cookie day se bazira na prodaji kolača, palačinki i sokova na području fakulteta, te je uz doprinose studenata i profesora uspjela razveseliti mnoga lica. Ovu akciju uvijek rade ciljano i uvijek onima kojima je pomoć zaista potrebna.
Ovim putem mi roditelji naše Anje Kostanjevečki od srca se zahvaljujemo udruzi CPSA koji su ovog puta ovu hvalevrijednu akciju posvetiti našoj maloj princezi Anji.
Sav sakupljeni iznos sa ove humanitarne akcije transparentno ćemo objaviti na našem blogu.
Za kraj, još jednom velika HVALA dragoj blogerici desert rose na njezinoj inicijativi kao i svima u udruzi CPSA koji organiziraju ovu humanitarnu akciju, a Vas dragi naši dobri ljudi čast i zadovoljstvo nam je pozvati na „Pancake & Cookie day za Anju“ gdje će te uz mogućnost uživanja u slasnim „delicijama“ po simboličnim cijenama, imati prilike upoznati i nas roditelje te naravno malu princezu Anju.
Udruga CPSA i ekipa male Anje s velikim Vas zadovoljstvom očekuje!
16.10.2008.
Slatka humanitarna akcija USPJELA. Bilo nam je slatko, ludo i nezaboravno. Uskoro više na našem blogu kad se slegnu dojmovi!
Jedan post koji smo Vam ostali dužni je priča o Lovranu i Kraljevici.
Dana 25 rujna 2008 godine u rano jutarnjim satima „neumorni trio“ zaputio se u Lovran u ortopedsku kliniku. Razlog je i više nego poznat, kontrolni pregled te dogovor za možebitnu operaciju Anjinih kukova. Pregled je bio dogovoren za 10h kod doktora Mileusnića. Kao što smo rekli, iz Zagreba smo krenuli dosta rano kako bi izbjegli jutarnje gužve, jer Vam ponekad treba otprilike vremenski isto iz Dubrave do naplatnih Lučko kao i od naplatnih Lučko do Rijeke. No to je već ustaljena jutarnja Zagrebačka prometna svakodnevnica.
Putem nas je pratilo sva „godišnja doba“, izmjenjivala se kiša, oblaci, sunce, magla….
U Rijeku smo stigli oko 9h te smo na odmorištu „Vrata Jadrana“ stali kako bi popili kavu.
Na parkiralištu nam je zapelo nešto za oko. Naime jedno vozilo bez vidljivih oznaka pristupačnosti parkiralo se na mjestu označenom za invalide i to poprečno tako da je zauzeo četiri mjesta.
Istovremeno u Zagrebu se obilježavao dan borbe osoba s poteškoćama u razvoju za parkirna mjesta obilježena za invalidne osobe. Eto tako je to, u istom danu se boriš za neka prava a onda Ti ta prava neko samo tako oduzme. No dobro. Popili smo kavicu, malo se protegnuli i krenuli put Lovrana gdje smo stigli oko 10h. Pripremili smo se na gužvu i na čekanje jer doktor Mileusnić ambulantno radi samo tjedno jedanput i to četvrtkom. No za naše divno čudo nije bilo previše pacijenata tako da smo vrlo brzo stigli na red. Doktor je pregledao Anju i zadovoljno konstatirao da su tetive koje smo operirali prošle godine u izvrsnom stanju.
Potom smo obavili rendgen Anjinih kukova. Doktor Mileusnić kazao nam je da se po snimkama vidi da se stanje od prošle godine nije ništa promijenilo, dakle nije se ništa poboljšalo ali nije se ni pogoršalo. U kompletnom zaključku dogodilo se ono što smo se najviše plašili a to da je „loptica“ prebačena na nas. Dakle operacija će se obaviti ali tek kad mi roditelji odlučimo. Pošto je to vrlo zahtjevna operacija, rješavao bi se kuk po kuk.
E sad ti budi pametan. Dogovorili smo se da ove godine to sigurno neće biti, te ćemo negdje u drugom mjesecu iduće godine ponovo doći u Lovran na konzultacije, te ćemo tad odlučiti kad bi bila operacija, no kako sad stvari stoje to se neće dogoditi prije proljeća iduće godine.U svojim razmišljanjima napustili smo ortopedsku kliniku Lovran te smo lijepo vrijeme iskoristili za malu šetnju uz more.
Negdje oko 13h napustili smo Lovran te krenuli prema Kraljevici, točnije u Centar za rehabilitaciju Fortica- Kraljevica.
Usput smo stali kako bi nešto ručali te smo u Kraljevicu stigli oko 14 i 30h.
U Centru Fortica ljubazno nas je dočekala gđa Sanja viši radni terapeut. Što je zapravo Ustanova Fortica.?
Centar za rehabilitaciju Fortica- Kraljevica ustanova je u sustavu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, koja pruža cjelokupnu uslugu zbrinjavanja i rehabilitacije osobama s poteškoćama u razvoju. Korisnici su djeca s poteškoćama u razvoju u dobi od 0 do 21 godine. Trenutačno se, stacionarno, skrbi o 50 korisnika najteže kategorije oštećenja, tj. s mentalnim i tjelesnim deficitima i višestrukim poteškoćama (epilepsija, otežano gutanje, otežano disanje, inkontinencija). U velikoj većini (oko 70%) radi se o djeci koju roditelji uopće ne posjećuju.
Zdravstveni program sastoji se od zdravstvene zaštite, medicinske rehabilitacije i medicinske njege. Provodi ga tim zdravstvenih djelatnika (liječnika, medicinske sestre, fizioterapeuti, radni terapeuti i psiholozi) u suradnji s liječnicima specijalistima kao vanjskim suradnicima ili preko bolničkog sustava Klinike za pedijatriju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka. Socijalni program temelji se na procjeni stupnja oštećenja osobe, ali i na uvažavanju potreba i mogućnosti funkcioniranja na socijalnom planu. Program se provodi kroz socijalizaciju te kreativno- radne i slobodne aktivnosti.Program odgojne djelatnosti proizlazi iz zahtjeva okoline prema osobama sa smetnjama u razvoju, ali i iz potreba samih osoba da usvoje određene odgojne ciljeve ne bi li tako funkcionirale najviše što se može s obzirom na mogućnosti i objektivne smetnje.
U razgovoru sa našim domaćinima stoji konstantacija da je i u njihovom Centru veliki problem nedostatak medicinskog osoblja. No ima i ljepša strana priče. Korisnicima Centra nastoji se omogućiti ljepši i ugodniji život pa se zahvaljujući podršci vlasnika- Primorsko- goranske županije i mnogobrojnih donatora, stalno ulaže u opremu prostora. Tako ustanova danas ima 11 potpuno opremljenih kabineta i prostorija za provođenje stručnih programa (kabineti za logopeda, psihologa, socijalnog radnika, defektologa, rehabilitatora, radnog terapeuta te oprema za fizioterapiju, uključuju Hubbard- kadu). Stalno se radi na usavršavanju programa rada kako bi se zadovoljile individualne potrebe korisnika. S tim ciljem Centar već godinama surađuje s ustanovama u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Sloveniji, koje imaju isti program rada. Rezultat je suradnje Centra i Udruge terapeuta Wellsa održavanje multidisciplinarne radionice za osobe s poteškoćama u razvoju.
Gospođa Sanja nam je nakon ugodnog razgovora pokazala prostorije Centra kao i djecu koja su smještena u tom Centru.Tužno je vidjeti tu djecu s poteškoćama u razvoju koju su se roditelji „odrekli“. Kao što smo rekli veliku većinu (70%) te djece, roditelji uopće ne posjećuju. Stvarno ne znamo da li te roditelje osuđivati ili žaliti. Zbog sigurnosti Centar Fortica slikali smo samo iz vana. Centar Fortica napustili smo negdje oko 16h kad smo krenuli prema Zagrebu. Eto tako je završilo naš jednodnevni posjet Lovranu i Kraljevici.
Do novog posta uživajte još malo u predivnim kadrovima Lovrana i Kraljevice:
Da li znate ili ste negdje čuli da je danas 10 listopada Svjetski dan mentalnog zdravlja.
S obilježavanjem 10 listopada, kao Svjetskog dana mentalnog zdravlja, Svjetska Federacija za metalno zdravlje počela je godine 1992. Osobe s mentalnim poremećajima su najslabiji, najovisniji i time najugroženiji dio svakog društva jer se zbog prirode svojih oštećenja, često se ne mogu samostalno boriti za svoja prava.
Deset posto stanovništva ove planete je psihički bolesno i to je zabrinjavajući podatak no još je veći zabrinjavajući podatak da se do 2020 godine očekuje da će od 15 vodećih bolesti tri biti psihički poremećaj.
Zasigurno je i porastu mentalnih oboljenja doprinio danak napretka modernog društva od kojeg se ne smije bježati, niti oboljele skrivati po internatima izvan gradova.
Evo i nekih natuknica vezano za Svjetski dan mentalnog zdravlja skinutih sa stranica Svjetske federacije za mentalno zdravlje www.wfmh.org :
Mentalni poremećaji ne predstavljaju manji zdravstveni problem nego bolesti srca ili bubrega. Istraživanja pokazuju da postoje genetski i biološki uzroci mentalnih poremećaja te da se mogu učinkovito liječiti.
Statistički podaci pokazuju da ljudi s mentalnim poremećajima nisu ništa više nasilni od opće populacije. Ljudi s mentalnom bolešću, poput shizofrenije, su u većoj mjeri preplašeni, zbunjeni i očajni nego što su nasilni.
Shizofrenija je teška mentalna bolest koja se često zamjenjuje s višestrukim poremećajem ličnosti. U stvari, to je stanje koje dovodi do brisanja granice između stvarnog i nestvarnog. Simptomi shizofrenije variraju od socijalnog povlačenja do deluzija i halucinacija no često se uspješno liječe suvremenim lijekovima.
Manično-depresivni poremećaj ili bipolarni poremećaj jedan je od najozbiljnijih mentalnih poremećaja koji uzrokuje duševnu patnju i razara osobne veze. Štoviše mnoge osobe oboljele od bipolarnog poremećaja imaju smislen i ispunjen život. Neki od najvećih umova patili su od bipolarnog poremećaja uključujući i pisce Ernest-a Hemingway-a, Graham-a Greene-a i Virginia-u Woolf; državnika Winston-a Churchill-a; glumicu Vivienne Leigh i komičara Spike Milligan-a.
Mentalne bolesti su začuđujuće česte, od njih nitko nije izuzet – može oboljeti bilo tko. Svjetska zdravstvena organizacija je 2004. godine provela istraživanje na preko 60000 odraslih osoba u 14 zemalja svijeta. Rezultati istraživanja pokazali su da je 9-17% ispitanika imalo neku epizodu mentalnog poremećaja u protekloj godini.
Što reći na kraju?
Prije svega treba uložiti trud u prepoznavanju bolesti, njezino prihvaćanje i prije svega pružanje pomoći. Prilagodba mora dolaziti s naše strane jer bi bilo iluzorno očekivati suprotno.
Ni pod koju cijenu ne smijemo zanemariti mentalno zdravlje a diskriminacija osoba s mentalnim oštećenjem je nanošenje nepravde prema svima a ne samo prema oboljelima i to svima nama mora biti vodilja kako bi što lakše prihvatili osobu s mentalnim poremećajem i kako bi joj adekvatno pomogli.
Anjić nam se jučer vratio kući.
Osam dana Anjinog boravka u bolnici nekom je možda proletjelo jako brzo ali nama baš i ne, pogotovo Anji i mami Jasmini. No bitno je da se je zdravstveno stanje oko dišnih putova malo smirilo i da je Anja opet u toplini svoga doma. Ovaj tjedan Anja još neće ići u vrtić no fizikalnu u kući će redovito obavljati. Još jednom se zahvaljujemo kompletnom bolničkom osoblju bolnice Srebrnjak na izuzetnom dobrom tretmanu kojeg su Anja i mama Jasmina imale protekli tjedan boravka u bolnici.
Evo još par fotki iz bolnice:
Lijep pozdrav svima.
Evo i mene malo da i ja sa Vama malo pročavrljam a ne samo mama i tata.
Prije svega, Velika Vam hvala svima Vama koji ste mi omogućili svojim izdvajanjem novčeka da imam nova kolica koja su pravi mali bolid. Stvarno se u njima osjećam kao Niki Lauda( he-he-he). No dobro. Kao što znate ja sam Vam opet malo u bolnici tek toliko da mami i tati ne bude pre dosadno i da se skroz ne opuste. Opet problemi sa dišnim putovima. No kažu što ću ići starija da će mi imunitet ojačati i da bi trebalo biti sve manje i manje problema oko toga. Ovdje u bolnici na Srebrnjaku mi je sasvim dobro. Sto posto uživam status prave male princeze (ah što sam skromna). Svi me paze i maze, od doktora, do sestara i ljubaznog osoblja bolnice a samnom je i moja mama Jasmina, tako da mi stvarno ništa ne nedostaje. Iako ruku na srce ja bi bila najrađe doma. Kako se ono kaže : „moja kućica moja slobodica“. Sad kad pričam o svojoj kučici vidim zapravo da mi ona jako puno nedostaje. Nedostaje mi moj krevetić, moj kutak za igraonu, nedostaje mi teta Ivana, nedostaje mi teta Đurđica, nedostaju mi moji popodnevni razgovori na skaypu sa gospodinom Hermanom Marijom, nedostaje mi moje društvo u vrtiću i u CRZ Sloboštini, nedostajete mi Vi ma zapravo nedostaje mi puno toga ali najviše mi nedostaje moj tata Tomislav koji ne može ovdje biti samnom.
Možda zvuči da sam nezahvalna što je mama Jasmina po cijele dane samnom i stvarno cijenim što je ona tu ali znate da su kćerke tatine princeze i uživaju svu njihovu naklonost pa tako i ja kod svojeg tate. No dobro neću više o tome da se skroz ne rastulim a to mi nije bila namjera. Namjera mi je bila da Vam se malo javim i da Vam kažem kako sam.
Kako sam zapravo opet završila u bolnici. Ja Vam imam dosta problema sa iskašljavanjem i to me jako muči. Nakupi mi se dosta tog šlajma – sekreta i onda nastanu problemi. Dobim visoku temperaturu i eto u trenu komplikacije. Doma me mama svakodnevno drenira, aspirira, dobivam inhalacije ali čim počne jesen eto velikih problema i ja Vam malo malo završim u bolnici. Kako mi je također slab imunitet to je dobitna kombinacija da završim u bolnici. No kao što sam rekla na početku, nadam se što ću ići starija da će mi i imunitet rast i da će odlasci u bolnicu prorijediti. Ma meni Vam je znate najviše žao mojih mame i tate. Toliko se trude oko mene i toliko se bore za moje zdravlje a ja kao neka mala mimozica ( he-he-he) malo malo pa opet u bolnicu. Ali valjda će i tome jednom stati kraj. Jučer sam malo naćulila uši (znate mene, ne može mi ništa promaknuti) dok je mama razgovarala sa doktoricom koja joj je između ostalog rekla da ako bude sve ok da bi ja u nedjelju mogla kući. Uh, neću se ništa prerano veseliti da se ne bi što u međuvremenu zakompliciralo pa ti Anja opet tjedan dana u bolnici.
Eto, drago mi je da sam sa Vama malo pospikala i obećavam da ću u ubuduće to malo češće raditi ali nadam se iz topline vlastitog doma. Također obećavam da ću tati Tomislavu reći da konačno napiše post o našem boravku u Lovranu i Kraljevici i kako smo se tamo proveli.
Vrijeme je nakon par žalopojki za jedan veseli i vedri post, zar ne?
Ja Vas sad sve još jednom lijepo pozdravljam. Budite mi zdravi i veseli. Sve Vas grli i ljubi iz bolničkog kreveta Vaša mala Anja.
Eh, skoro zaboravih. Evo malo i slikica slikano u mojoj bolničkoj sobici.
P.S. Ja stvarno nikako da odem (he,he,he). Na nekim slikama izgledam kao da plačem ali to mi je mama namazala oči sa nekom masti pošto me je očito negdje ulovio propuh.
Eto, sad stvarno odoh ja a Vi uživajte u lijepim fotkama.
Mi Hrvati smo ponekad stvarno „čudna biljka“. Umjesto da se veselimo svakom uspjehu naših ljudi mi i u tom uspjehu otvaramo „drugu“ stranicu odnosno drugu stranu „medalje“. Ovih dana po medijima možemo čuti kako naša proslavljena para olimpijka Antonija Balek (osvajačica dviju zlatnih 0limpiiskih medalja na para olimpijskim igrama u Pekingu) proživljava strašnu dramu. O čemu se zapravo radi?
Evo teksta iz sportskih novosti:
Život mi je u svakom trenutku ugrožen, bojim se i posljednjih dana proživjela sam strašne šokove. Ne dolazim više ni na ASK-ov stadion, jer me strah bivšeg trenera. Kad sam mu, pri povratku s Paraolimpijade, na pariškom aerodromu kazala da ću o svemu progovoriti u javnosti, rekao mi je da će me gurnuti niz stepenice - kazala nam je u srijedu dobitnica dviju zlatnih medalja na Paraolimpijskim igrama, Kaštelanka Antonia Balek, uoči ulaska u avion za Zagreb, gdje će je u četvrtak primiti ministri Dragan Primorac, Jadranka Kosor i Ivan Šuker.
Ministar financija, kako nam je rekla Balek, u četvrtak bi trebao potvrditi odluku o isplatama nagrada Antoniji Balek, njezinu treneru i stručnom timu, a upravo zbog prijedloga za nagrade pojavili su se problemi između naše najbolje paraolimpijke i trenera Ivice Jakeljića. Radi se o popriličnim novčanim iznosima koje će Vlada uplatiti dobitnicima medalja (jedna zlatna medalja vrijedi 208 tisuća kuna) te njihovim suradnicima.
Sportaši tako dobivaju iznose koji prate medalje, treneri vrijednost najvrijednije osvojene medalje, a nagrade članovima stručnog tima u postocima se raspodjeljuju na suradnike. Kako svjedoči Antonia Balek, drama je počela kad je njezin donedavni trener na listu prijedloga za nagrade stavio ljude koji nemaju nikakve veze s njenim treniranjem.
- Njegovu suprugu koja je navedena kao pomoćni trener i maser vidjela sam svega dvaput u životu. Mislim da je to bilo kad je došla na stadion s djecom po ključeve od auta. Marko Mastelić koji je naveden kao jedan od mojih trenera, osamnaestogodišnji je mladić, koji nema ama baš nikakve veze sa mnom. Radi se o Jakeljićevoj prijevari ne samo na štetu sportaša, već i na štetu države - uzrujano nam je rekla Antonia Balek. Tvrdi da je na aerodromu u Parizu, kad se usprotivila trenerovim prijedlozima, Jakeljić kazao da će je gurnuti niz stepenice. O tom nemilom događaju, obavijestila je i predsjednika Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratka Kovačića.
- Bilo me strah i od tog dana, nakon povratka u Split, počela sam izbjegavati trenera. Shvatila sam da su on i još neki ljudi iz splitskog sporta u igri kako bi se domogli i stipendije koju će mi dodijeliti Grad. Ne mogu vjerovati da su neki ljudi zbog novca spremni na prijevare i prijetnje - šokirano je zaključila Antonia Balek, koja je u Zagreb otputovala sama.
Njezin bivši trener, kako kaže, više je vremena provodio s atletičarkom Sanjom Gavrilović u inozemstvu, nego s njom na treninzima.U ASK-a je, kaže, često dolazila sama, a pomagali bi joj rekreativci iz obližnje teretane.
Kad smo Ivicu Jakeljića zamolili za komentar, nije mogao doći k sebi.
- Recite mi samo tko vam te gadosti rekao... Ne znam što da kažem, osim da sam u šoku. Posljednjih pet mjeseci bio sam taj koji je s Antonijom provodio najviše vremena, bio sam joj majka i otac, a sad me dopala uloga ubojice - kazao je Jakeljić.
On je zaključio kako se njihov odnos počeo mijenjati od prijedloga za novčane nagrade.
- Otkako je počela raspodjela novca, pojavili su se raznorazni hoštapleri, koji su vjerovatno sve ovo iskonstruirali - zaključio je Jakeljić.
Na pitanje zbog čega je na listu za nagrade kao Antonijina trenera naveo svoju suprugu, Jakeljić je odgovorio kako je to bila izričita želja Antonije Balek.
- Moja najveća krivnja je što je Antonia bacila dobar rezultat – zaključio je Jakeljić.
I sad pitamo Vas dragi naši dobri ljudi, što Vi mislite o ovome događaju?
Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);
Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!
Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.
Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.
Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u
Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju
Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.
Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :
Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.
Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.
Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.
Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":
Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.
Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.
Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:
Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete
Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula
Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.
Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)
Frizerski salon Har sax
HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice
Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg
"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.
"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.
Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.
Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"
Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji
Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv
sevac_jaku
choco
slatka žvakica
RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907
Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji
Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji
24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli
Jutarnji list:
24 sata
Vjesnik
Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h
NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h
RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h
RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine
HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"
RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji
Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a
Xportal
Jutarnji List
HVALA JUTARNJEM LISTU
Javno.hr
24sata
Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...
1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540
čime ćeš pomoći Anjinom liječenju
Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA
2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.
3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.
O MALOJ ANJI
Dragi dobri ljudi!
Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.
Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.
Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!
< | listopad, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |