Marketing
LOVRAN - KRALJEVICA
Jedan post koji smo Vam ostali dužni je priča o Lovranu i Kraljevici.
Dana 25 rujna 2008 godine u rano jutarnjim satima „neumorni trio“ zaputio se u Lovran u ortopedsku kliniku. Razlog je i više nego poznat, kontrolni pregled te dogovor za možebitnu operaciju Anjinih kukova. Pregled je bio dogovoren za 10h kod doktora Mileusnića. Kao što smo rekli, iz Zagreba smo krenuli dosta rano kako bi izbjegli jutarnje gužve, jer Vam ponekad treba otprilike vremenski isto iz Dubrave do naplatnih Lučko kao i od naplatnih Lučko do Rijeke. No to je već ustaljena jutarnja Zagrebačka prometna svakodnevnica.
Putem nas je pratilo sva „godišnja doba“, izmjenjivala se kiša, oblaci, sunce, magla….
U Rijeku smo stigli oko 9h te smo na odmorištu „Vrata Jadrana“ stali kako bi popili kavu.
Na parkiralištu nam je zapelo nešto za oko. Naime jedno vozilo bez vidljivih oznaka pristupačnosti parkiralo se na mjestu označenom za invalide i to poprečno tako da je zauzeo četiri mjesta.
Istovremeno u Zagrebu se obilježavao dan borbe osoba s poteškoćama u razvoju za parkirna mjesta obilježena za invalidne osobe. Eto tako je to, u istom danu se boriš za neka prava a onda Ti ta prava neko samo tako oduzme. No dobro. Popili smo kavicu, malo se protegnuli i krenuli put Lovrana gdje smo stigli oko 10h. Pripremili smo se na gužvu i na čekanje jer doktor Mileusnić ambulantno radi samo tjedno jedanput i to četvrtkom. No za naše divno čudo nije bilo previše pacijenata tako da smo vrlo brzo stigli na red. Doktor je pregledao Anju i zadovoljno konstatirao da su tetive koje smo operirali prošle godine u izvrsnom stanju.
Potom smo obavili rendgen Anjinih kukova. Doktor Mileusnić kazao nam je da se po snimkama vidi da se stanje od prošle godine nije ništa promijenilo, dakle nije se ništa poboljšalo ali nije se ni pogoršalo. U kompletnom zaključku dogodilo se ono što smo se najviše plašili a to da je „loptica“ prebačena na nas. Dakle operacija će se obaviti ali tek kad mi roditelji odlučimo. Pošto je to vrlo zahtjevna operacija, rješavao bi se kuk po kuk.
E sad ti budi pametan. Dogovorili smo se da ove godine to sigurno neće biti, te ćemo negdje u drugom mjesecu iduće godine ponovo doći u Lovran na konzultacije, te ćemo tad odlučiti kad bi bila operacija, no kako sad stvari stoje to se neće dogoditi prije proljeća iduće godine.U svojim razmišljanjima napustili smo ortopedsku kliniku Lovran te smo lijepo vrijeme iskoristili za malu šetnju uz more.
Negdje oko 13h napustili smo Lovran te krenuli prema Kraljevici, točnije u Centar za rehabilitaciju Fortica- Kraljevica.
Usput smo stali kako bi nešto ručali te smo u Kraljevicu stigli oko 14 i 30h.
U Centru Fortica ljubazno nas je dočekala gđa Sanja viši radni terapeut. Što je zapravo Ustanova Fortica.?
Centar za rehabilitaciju Fortica- Kraljevica ustanova je u sustavu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, koja pruža cjelokupnu uslugu zbrinjavanja i rehabilitacije osobama s poteškoćama u razvoju. Korisnici su djeca s poteškoćama u razvoju u dobi od 0 do 21 godine. Trenutačno se, stacionarno, skrbi o 50 korisnika najteže kategorije oštećenja, tj. s mentalnim i tjelesnim deficitima i višestrukim poteškoćama (epilepsija, otežano gutanje, otežano disanje, inkontinencija). U velikoj većini (oko 70%) radi se o djeci koju roditelji uopće ne posjećuju.
Zdravstveni program sastoji se od zdravstvene zaštite, medicinske rehabilitacije i medicinske njege. Provodi ga tim zdravstvenih djelatnika (liječnika, medicinske sestre, fizioterapeuti, radni terapeuti i psiholozi) u suradnji s liječnicima specijalistima kao vanjskim suradnicima ili preko bolničkog sustava Klinike za pedijatriju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka. Socijalni program temelji se na procjeni stupnja oštećenja osobe, ali i na uvažavanju potreba i mogućnosti funkcioniranja na socijalnom planu. Program se provodi kroz socijalizaciju te kreativno- radne i slobodne aktivnosti.Program odgojne djelatnosti proizlazi iz zahtjeva okoline prema osobama sa smetnjama u razvoju, ali i iz potreba samih osoba da usvoje određene odgojne ciljeve ne bi li tako funkcionirale najviše što se može s obzirom na mogućnosti i objektivne smetnje.
U razgovoru sa našim domaćinima stoji konstantacija da je i u njihovom Centru veliki problem nedostatak medicinskog osoblja. No ima i ljepša strana priče. Korisnicima Centra nastoji se omogućiti ljepši i ugodniji život pa se zahvaljujući podršci vlasnika- Primorsko- goranske županije i mnogobrojnih donatora, stalno ulaže u opremu prostora. Tako ustanova danas ima 11 potpuno opremljenih kabineta i prostorija za provođenje stručnih programa (kabineti za logopeda, psihologa, socijalnog radnika, defektologa, rehabilitatora, radnog terapeuta te oprema za fizioterapiju, uključuju Hubbard- kadu). Stalno se radi na usavršavanju programa rada kako bi se zadovoljile individualne potrebe korisnika. S tim ciljem Centar već godinama surađuje s ustanovama u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Sloveniji, koje imaju isti program rada. Rezultat je suradnje Centra i Udruge terapeuta Wellsa održavanje multidisciplinarne radionice za osobe s poteškoćama u razvoju.
Gospođa Sanja nam je nakon ugodnog razgovora pokazala prostorije Centra kao i djecu koja su smještena u tom Centru.Tužno je vidjeti tu djecu s poteškoćama u razvoju koju su se roditelji „odrekli“. Kao što smo rekli veliku većinu (70%) te djece, roditelji uopće ne posjećuju. Stvarno ne znamo da li te roditelje osuđivati ili žaliti. Zbog sigurnosti Centar Fortica slikali smo samo iz vana. Centar Fortica napustili smo negdje oko 16h kad smo krenuli prema Zagrebu. Eto tako je završilo naš jednodnevni posjet Lovranu i Kraljevici.
Do novog posta uživajte još malo u predivnim kadrovima Lovrana i Kraljevice:
Post je objavljen 11.10.2008. u 13:20 sati.