budale poslale račun na krivu adresu...
ne znam kad se vraćam...
volim vas sve...
nevjerojatno kako sam se navikla na taj internet... jedini bijeg odavde...
i danas je ovo na informatici...
čujemo se najkasnije u srijedu...
i nema me na facebooku tkđ.

pusssa... =(

a kad ja to ne razmišljam o tebi?

pogodila me još jedna tragedija. dovoljno je ironično to što je tuđa. a ipak me pogodila. jako mi je žao...
tome, uz tebe smo!

smrt.
sad me strah da jednom ne pretjeraš... sad nemaš nikog da ti drži glavu iznad vode... jer te tamo samo guraju pod vodu.
a ja ne mogu biti kraj tebe da te vučem prema gore. i to me U B I J A.
a ne slušaš savjete, ne slušaš me... inatiš se.
a kome? samom sebi.

i što ću onda umjesto dignuti ruke od tebe??? kad me ne želiš niti blizu...

poželjela je... imati krila, poput Petera, da može letjeti... jer više nije vjerovala sa može. zašto? ne zna odgovor.
razderana fotografija leži na podu, svaki obojani dio okrenut prema dolje. kada će opet vidjeti osobu s fotografije? kad se zavukao ispod mosta... i prekršio obećanje. opet.
i neka kiša pada... ona je jedina utjeha... i vjetroviti poljupci... on ne zna kamo bi sa sobom, i ne razumije da ga ona treba. on ne razumije da ona plače svaki put kad čuje onaj zvuk baršunastih krila. on ne razumije da nije bitan samo on!
ali ona je uvijek znala, da braća ne dolaze olako. ali nadala se...
ali zahvalna je. postoji jedan anđeo koji joj uvijek pruži ruku i pomogne joj ustati. koji je uvijek zagrli, pa i kad nije kraj nje. ona osjeća da se on smiješi, i osjeća kad on plače...
i ona zna da neće plakati na grobu s njegovim imenom, kraj njegove ruže. jer on ima nju, i ostale anđele.
a za smeđookog princa? i dalje ga obožava. i treba. ali više ne može prva popuštati. kakva bi to osoba ona bila da se ne zna zauzeti za sebe?
ona se nada njegovom povratku. nada se da će je opet podignuti i zavrtiti kao one večeri kad je odlazio. i da će joj isto onoliko puta ponoviti da je voli. licem u lice. ne preko posrednika.

jer ona voli osobu za koju zna da neće povrijediti.
i onu koja ju je već previše puta povrijedila, a odluka je na njemu...




...hope you'll find your paradise, wish you all teh best of times, and faith and love, and please, don't cry...

ne možeš očekivati da te poštuje osoba koja ne poštuje sebe. a ti se uništavaš... što to onda govori o tvom odnosu prema meni?




ja nisam odustala. ali dok ne bude feedbacka, nema ni mene. to sam ti i rekla.

mome so-called najboljem prijatelju

i ne mogu sad slušati tu pjesmu.
jer nisam sama u ova četiri zida, a suze svejedno klize...
neprimjetno, iza zastora moje kose...

neprimjeto. neznatno.
kao i te stvari koje te muče. kao i te stvari koje uvijek uzimaš zdrao za gotovo, kao i te stvari koje smatraš nebitnima.
čim se tiču tebe nisu nebitne.
meni nisu, a nisu ni tebi kad ih skupljaš u jedan gromoglasni slap koji nema odjeka dok ne dosegne punu jačinu...
i ja se izgubim u tom tvom slapu i nema me.
a ti slušaš... i govoriš da ne znaš...

i kažeš da me ne želiš opterećivati... više me opterećuje to što mi ne govoriš nego što bi me opterećivalo i tisuću tvojih emocija!!!

bojim se. jednom će se dogoditi da se i ti izgubiš u tom slapu. i kako ću te naći kad sam i sama izgubljena?

kako se osjećati kad se izgubi jedina stvar koja vas drži na vašem putu?

postala sam previše ovisna...
ali volim te. bitno je, zar ne????

reci mi da je bitno. molim te. reci mi da pomaže!

samo me ne puštaj, molim te. drži me. znaš da pokušavam bit jaka.

"...uspavan, a opet tako budan..."

nisam ti samo baby, ja sam ti i prijatelj... nadam se...

kako možemo dopustiti mrtvima da žive?
kako dopustiti hodajućoj drami da opstane?
kontrolom?
ne.
tu je kontrola davno i nepovratno izgubljena.
drama tvrdi da je mrtva.
kako joj možeš dopustiti da živi?
i ne smiješ joj dopustiti da ostane noćna.
je se onda pretvara u horor, ne u dramu.
pusti je neka se izviče.
ne želi?
guta patnju i pušta je da caruje.
i nema izlaska...
?
zašto je puštam?
nemam primat, nisam prvo pravilo.
stoga nema nego prepuštati dominantu.

znam da ne razumijete =)
ali ima vrijednost=)

krenimo dalje.
upravo sam shvatila da su se oblaci razišli (doslovno).
sunčano je i, pretpostavljam, toplo.
i stvarno mi se sviđaju Juliette & The Licks (nije zbog imena =P).
they're different.

Jela i Jure raspravljaju o subkulturnoj netrepeljivosti =)
lijepo je na pola uha slušati mudrovanje. ne utječe toliko =)

je li post započeo depresivno? meni se ne čini tako.
radi se o nečemu meni bliskom, ne o meni, stoga ni nije čudno.

ja bi još jedan capuccino.

očekujem puno od današnje večeri. ostatci ostataka ostataka stare "ekipe" i davno prošlog ljeta...
gitara? yes =)
možda i uspije. držite mi fige =)

ovo je danas posebno nepovezan post. osjećam se razbacano, ali smireno.

ne znam razumijete li, prelijevaju se boje mojih riječi spontano samo tako, i zato završavam jednom slikom koja mi je posebna... i nema veze ni s početkom ni krajem posta.

ni sredinom =)

na prvi pogled =)

i da, me first and the gimme gimme's su zakon =)

stube od pijeska napravljene samo za nju. po njima možeš hodati jedino ako si bosa. i bosa si. i voliš to.
kao da hoda pod rojem pahuljica. skida naočale i pušta vjetar da raznosi pahuljice po njenom licu... i ima slobodu, istinsku i stvarnu, bez ikakvog alibija potrebnog.
i započinje plesati neki drukčiji ples, ples snježnog proljeća i jesenskog mora, ples snažnih valova i svih ponoćnih zakletvi.
prelazi mjesečevu rijeku... gdje god ideš, idem u tvom smjeru...
nema nijednog Damokla oko nje. svi su otpuhani vjetrom snova. iako nije potrebno sanjati kad si već u snu...
dim u očima i prostrano zelenilo oko nje. da joj je barem leći na njega... zašto ne? ona može, zna i razumije kako. i liježe na rosni pokrivač. nikad ne odnosi sebe od sebe. uvijek ostani ono što jesi, ostani u sebi, zamisli da si na vrhu svijeta i da možeš vrisnuti što god poželiš, i moći ćeš.
spušta se niz najsjajniju sunčevu zraku kao niz tobogan, smije se naglas i nije ju briga. više nema lijenosti ni neidljivosti, samo trud i sjaj.
ona će zračiti. ne.
ona već zrači. i nastavit će.

jer ona je istinski Julia. i ona zna.
kreće svojim putem. ne treba plaćati za ovaj let... sreća uvijek dolazi besplatno.




...you don't need to dream when you know you can fly...

"... i svejedno je, svejedno je zbog koga smo tu..."-OTJERAJ ME

slušam ramireze i polako ispijam već mlaki capuccino, obučena u ružičastu trenirku, čekajući da oni sitni trnci jutarnje glavobolje odu.

"...i ne znam zašto je tako teško, zašto ne mogu..."-MOGU

prevrtam svaki kutak fotosofie, u potrazi za fotografijama u kontrastu s ovim vremenom. jer sivo je. i hladno.

"...ostani ovako, slušat ćemo vijesti i sanjati brodove..."-BRODOVI

sviđaju mi se uradci marine filipović. pršte optimizmom, i iznimno su povezani s prirodom...

"...pričaš o boji mjeseca, rukama opisuješ zastave svojih otoka..."-SUPERSTAR

polako se spremam za uplovljavanje u široko more primjenjene umjetnosti... jučer me puklo, pola sata sam radila narukvicu od kože i metala. zapravo sam metalnu narukvicu obavijala kožom. u tehnici koja se koristi za scubidou.
i zadovoljna sam...

"...ovdje zemlja je boje naranče, ovdje znojim se, sve je mokro..."-BARCELONA

i evo je. made by marinshe.




pozdravlja vas Džulija...

"...to nisu suze, to su zvijezde, i ja bih skočio u taj roj..."-VIDI SE, ZAR NE

u vezi smo od 8.8., što znači da nam je svakog osmog neki mjesec. a sad je i 8., a 2008. je. (zamislite moju reakciju kad bude 8.8. )

ponekad mislim da se previše zanosim, jer ipak ne znam što će na kraju od nas ispasti. ali onda se sjetim:
*kako sam te kroz cijeli osmi mjesec htjela poljubiti
*kako si me cijeli osmi mjesec saletavao
*kako si rekao čokyu da si lud za mnom
*kako sam se bojala zavoljeti te, a u isto vrijeme da te ne izgubim, a ti si me samo sve više i više volio
*kako na svo moje histeriziranje ti odgovaraš osmijehom i poljupcem
*kako voliš moje bebasto ponašanje
*kako me razumiješ i poznaješ
*kako se sjetiš svih detalja koje ti povjerim
*kako ispunjavaš sve lude prohtjeve moje mame
*kako uvijek znaš reći pravu riječ u pravom trenutku, a ja te stalno optužujem da nisi rječit
*kako si na moju izjavu da moja beba mora imati velike smeđe oči dodao "ili fluorescentno zelene"
*kako me pogledaš svaki put kad me vidiš
*kako mi podižeš moral i samopouzdanje
*kako si drukčiji, nisi stereotip
*kako si umjetnik života
*kako si najodgovornija osoba koju poznajem
*kako ne možeš da me ne zagrliš
*kako se nikad ne svađamo
*kako izvlačiš najbolje pjesme iz mene
*kako si uvijek tu i jedini me stvarno u potpunosti poznaješ
*kako me voliš-i kako ja uzvraćam na isti način

Grin Ay Manstr + Bravn Ay Manstr
Pingvin + Garfield
Žuja + džaBo
Julie + Badžo

Volim te...

| 11 | Komentiraj | On/Off |

A teenage vow in a parking lot: "till tonight do us part..."

04.04.2008. - 10:37

likovi u mojoj glavi:
screamy: crvenokosa sa ljubičastim lećama i jaaako naglim temperamentom.
use: plavokos s oooooogromnim smeđim očima. umjetnik. manipulativan, ali drag.

moguće ili ne?

oni su u istoj ekipi. njeno poštovanje zaslužujete tek kad pokažete da ste joj ravni. njega uvijek prati jato djevojaka. iako nikad nije bio popularan. samo šarmantan.
on u vansicama, ona u kedsicama.
ona ima ogromne crvene kovrče, on razbacanu kosu na ježića.
on crta stripove, ona obožava andya warhola.
on je kreativan, ona nosi zeleno sjenilo.
on je uvijek u raskopčanoj košulji, ona se svakodnevno muči rubikovom kockom.
on može učiniti i dobiti sve samo svojim riječima, ona voli izazove.

on je, dakle ležeran.

ona je, dakle uporna.

njih savršenima čini to što su večeras jedno kraj drugoga. i to je sve.

"best friends, ex-friends till the end, better of as lovers, and not the other way around." ????????




friends with benefits =). enough.=) for now. =)

fall out boy bogme daje inspiraciju. da, znam, čudno je, bla, bla, bla...

pa što onda?! it's just me =)

| 9 | Komentiraj | On/Off |

nisam imala vremena, unatoč svim porivima...

01.04.2008. - 18:12

"da smo ti i ja samo kap kiše...
stalo bi vrijeme i pustilo trenutak da odmori...
a mi bismo dugo dugo spavali...
dovijeka plus još jedan dan..."

u zadnje vrijeme često pronalazim neke riječi tako davno napisane da su već i zaboravljene. do trenutka ponovnog pronalaska.

nisam imala vremena za javiti se, oprostite.
povratak iz zgb, suočavanje s vinogradom u imeniku ...

ni sad nemam previše vremena, ali ovo je bar jedan predahnuti dah...

slike su moje trenutno sredstvo. ne znam hoću li ponovno početi crtati tako da kradem tuđe...




u ruke su mi došli crteži jednog prijatelja. lik je po svemu umjetnik, u zamalo svakom pogledu... pozz Juri.

moivacija na nuli.
inspiracija na nuli.
energija na nuli.
system failure.

na znam kad ću idući put napisat post, tako da neću prognozirat. znajte samo da eventually hoću.

voli vas vaša zajebanoživčanoraspižđenočudna Juliet.

| 8 | Komentiraj | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.