i ne mogu sad slušati tu pjesmu.
jer nisam sama u ova četiri zida, a suze svejedno klize...
neprimjetno, iza zastora moje kose...
neprimjeto. neznatno.
kao i te stvari koje te muče. kao i te stvari koje uvijek uzimaš zdrao za gotovo, kao i te stvari koje smatraš nebitnima.
čim se tiču tebe nisu nebitne.
meni nisu, a nisu ni tebi kad ih skupljaš u jedan gromoglasni slap koji nema odjeka dok ne dosegne punu jačinu...
i ja se izgubim u tom tvom slapu i nema me.
a ti slušaš... i govoriš da ne znaš...
i kažeš da me ne želiš opterećivati... više me opterećuje to što mi ne govoriš nego što bi me opterećivalo i tisuću tvojih emocija!!!
bojim se. jednom će se dogoditi da se i ti izgubiš u tom slapu. i kako ću te naći kad sam i sama izgubljena?
kako se osjećati kad se izgubi jedina stvar koja vas drži na vašem putu?
postala sam previše ovisna...
ali volim te. bitno je, zar ne????
reci mi da je bitno. molim te. reci mi da pomaže!
samo me ne puštaj, molim te. drži me. znaš da pokušavam bit jaka.
"...uspavan, a opet tako budan..."
nisam ti samo baby, ja sam ti i prijatelj... nadam se...
Post je objavljen 14.04.2008. u 21:05 sati.