stube od pijeska napravljene samo za nju. po njima možeš hodati jedino ako si bosa. i bosa si. i voliš to.
kao da hoda pod rojem pahuljica. skida naočale i pušta vjetar da raznosi pahuljice po njenom licu... i ima slobodu, istinsku i stvarnu, bez ikakvog alibija potrebnog.
i započinje plesati neki drukčiji ples, ples snježnog proljeća i jesenskog mora, ples snažnih valova i svih ponoćnih zakletvi.
prelazi mjesečevu rijeku... gdje god ideš, idem u tvom smjeru...
nema nijednog Damokla oko nje. svi su otpuhani vjetrom snova. iako nije potrebno sanjati kad si već u snu...
dim u očima i prostrano zelenilo oko nje. da joj je barem leći na njega... zašto ne? ona može, zna i razumije kako. i liježe na rosni pokrivač. nikad ne odnosi sebe od sebe. uvijek ostani ono što jesi, ostani u sebi, zamisli da si na vrhu svijeta i da možeš vrisnuti što god poželiš, i moći ćeš.
spušta se niz najsjajniju sunčevu zraku kao niz tobogan, smije se naglas i nije ju briga. više nema lijenosti ni neidljivosti, samo trud i sjaj.
ona će zračiti. ne.
ona već zrači. i nastavit će.
jer ona je istinski Julia. i ona zna.
kreće svojim putem. ne treba plaćati za ovaj let... sreća uvijek dolazi besplatno.
...you don't need to dream when you know you can fly...
Post je objavljen 10.04.2008. u 10:22 sati.