Hvala Bogu! Dosao je i danasnji dan - Svjetski dan stednje. Cijelu godinu zeljno iscekujemo i ovaj dan kada stavljamo maske. Maske onih koji imaju dovoljno novaca da stede, jasno.

Prije par tjedana, nasao sam se na kavi s tipom s kojim sam isao u osnovnu skolu. Tada smo bili dosta dobri, nismo se previse culi tijekom srednje ipak, i sad sam ga ponovno sreo. Pocelo je sve sa uobicajenim small talkom - di si, sta ima, vidis kog iz osnovnjaka, "NEMOJ SRAT da su njih dvojica skupa". I tako, uobicajeno. U jednom trenutku, on meni veli da bismo se mogli naci na kavi jedan dan. Rekoh, svakako, moze. Osobno nisam bas sampion u odrzavanju starih poznanstava pa zasto ne. On ce na to, "super, moram ti nesto pokazati". Na moj upitnik o sadrzaju, odgovorio je: "radi se o jednoj mogucnosti". Iskreno, u tom trenutku jedino sto mi je proletjelo glavom su "Amway - piramidalni marketing". Nije to ni toliko suludo, zasto, naime? Nekako se pola mog razreda u osnovnoj skoli kasnije ukljucilo u neki oblik tog mehanizma za isisavanje novaca iz tupavih ljudi. Ipak, to mi se nije uklapalo u karakter osobe koja je stajala ispred mene - M. je uvijek bio dosta pametan, razuman i tako dalje, no ipak - znalo se dogoditi da i takvi ljudi zavrse u piramidi.

No ipak, 10tak dana poslije, nalazimo se na kavi u Ciboni. Dolazim potpuno nabrijan, da sad cu ja njemu reci sto ga ide kad misli da sam ja dovoljno glup da mi se proda piramida. Ciglu bi vec kupio, ali piramidu ne. Nakon opet uobicajenog smalltalka, Ozrena koji je bas dan prije ispizdio na Velikom bratu, M. krece s uigranom rutinom traveling salesmana. Pokusava mi uvaliti neki psiho-ekonomski test, kao jel se ja brinem za starost. Nakon par razocaravajucih odgovora za njega i mojeg apologetskog "ali recimo da nije tako, sto bi me iduce pitao" dolazimo do kljucne tocke. M. na papiru ispisuje brojeve: "100 50 20 10" i kaze mi da zaokruzim iznos koji bih mogao dnevno odvojiti, a da mi znatno ne narusava zivotni standard. Moj blijedi pogled i kiseli osmijeh, kasnije, M. dopisuje "5" na dno....

Nije mi uspio prodati stednju. Nemam para. Ne, ni 5 kuna da stedim za to. Nije da sam siromasan, ali moj komfor (rucak i kava dnevno + eventualno paket Mentosa ili Airwavesa - plavog) mi je vazniji. Mozda sam tupav, mozda bih trebao stedjeti. No ne mogu se odreci toga da sam sit, budan i ugodnog daha.

Danas je ipak drugacije. Cijeli svijet se raduje danu stednje. Ljudi idu na "stednja" partye na kojima nije potrebno potrositi ni kune. Zanima me, hoce li i ovaj dan jednom zavrsiti kao konzumeristicki blagdan na kojeg ce ljudi posebno potrositi neke novce, samo da bi kupili sto vecu kasicu prasicu, kako bi pokazali da upravo oni trose svoj novac najracionalnije.

Imas li ti novaca za stednju?!

Imam prvi comment! Ali necu se sad opustiti, ne sad, treba pisati pisati! :)) Kako ne bih ostao uskracen za runaway blog, otisao sam tamo. I sto sam nasao! Nasao sam inspiraciju, odnosno stvar oko koje sam puno puta pricao, no jos nisam pisao ovdje.

Krenimo ovako. Pretpostavimo da bih ja mozda mogao imati puno zenskih, hmmm... nazovimo ih trojama. Posto razlikujem poznanice i prijateljice kao odvojene (disparatne) pojmove, recimo da su troje sve one koje cesto vidim, cujemo se, odemo na kavu i tako, ali nisu sve one prijateljice. Nesto sto se inace zove "frendice", no ja ne volim pisati tu rijec svjesno.

Gdje sam ono stao... e da. Dakle, recimo da ja imam puno tih troja. Onda cemo izmisliti da su mi se samo dvije od njih stvarno svidjele u prvom kontaktu. Nije da sam sve ostale mrzio, ali ispada da su one s kojima sam ostao najblizi upravo one za koje sam mislio da su hladne, glupe kujetine koje oru nosom oblake i misle da je par nas napravljeno da bi one nagazile na nas kako im pete ne bi lupale po mramornom podu. E vidis. Ja sam tako imao momente spoznaje, tocno se sjecam u kojim trenucima sam kojoj priznao: "Znas P., ja sam mislio da si ti glupa kujetina. Tako mi je drago da sam se prevario". I to sam napravio sigurno jedno 3-4 puta :)) Neke od njih su imale isto takvu reakciju: "Ja sam mislila da si ti jedan obican debil! Nisi mi uopce bio simpatican, a tvoj glas mi je isao na zivce."

Koja je razlika izmedju mene i tebe, runaway? Ja nisam bio prisiljen druziti se s tim osobama. Stovise, mozda se i ocekivalo (zbog povijesno - politickih razloga) da ih javno odjebem... No nisam. Zasto? E zato sto se ja uvijek protivim povijesno-politickim razlozima. Kako to mislim? Eto, ja sam se bas isao druziti s njima, mozda iz nekog skrivenog mazohizma, mozda iz otvorenog sadizma, da vidim: tko ce koga izzivcirati prvo? One mene, ili ja njih? Sad su neke od njih nadrasle status troje.

Sto dalje onda reci? Jesu li mi se sve one ipak podsvjesno svidjale, tako da sam se ipak isao druziti s njima? Procjenjujem li lose karakter osoba? Feromoni (Pokemoni s FERa)? Ne znam, ipak stoji da mi je drago sto sam imao te "trenutke iskrenosti" s tim svojim trojama.

Frend me bas nazvao i rekao da ga ne cekam veceras vani, jer kao on ce kasniti. Mos mislit, tko zna hoce li uopce doci? Enivejz, ja idem veceras van, tulum se mora odrzati. Nadam se samo da ce biti dovoljno soka, 00 promila nije tesko premasiti.

I ne znam kako to da bas volim Azru. Da su mi bas jako dobri. Ne da sam fanatik, ali me nekako pogadjaju u zicu... mozda ta kombinacija loseg engleskog, dobrog jugoslavenskog, mijesanje vokala, cudni tekstovi, mozda je bas to ono kako bend za pamcenje treba izgledati... VI VIL BI STRONG!

Nadam se da se necu skinuti s bloga....

Nasao sam se najboljim prijateljem danas. To je prosto nevjerojatno koliko se mi kuzimo i kad se uopce ne kuzimo, kad smo totalno razliciti po stavovima i kad jednog boli kurac za drugog. Al uvijek mi mozemo sjest i ko ljudi popricat. Evo, ja imam novu curu, on nesto muti s jednom drugom... divota.

I onda nazove B. Da kao mogao bi ja malo svratiti kod nje kad sam vec u blizini na kavi. Kao nismo se culi vec 4 tjedna, pa da sta je samnom. Jasno, cim sam nasao drugu curu, odmah smo si puno bolji. I na kraju neizbjezno: a mogao bi mi i popraviti nesto na kompjuteru. Ma krasno i fino. Prekjucer je bilo "prijatelji smo, al bolje da se ne vidimo neko vrijeme, slaba sam ja na tebe", a sad da joj popravljam kompjuter. Neki ljudi su takvi manipulatori ili bar pokusavaju to biti. Ne svidja mi se to kod nje. Ako mi misli bit frendica, neka bude takva. A ne da se cijelo vrijeme drzi ko da smo jucer prekinuli. Dosta vise pretvaranja. Prebolio sam je odavno, a i ona je mene. I to je odlicno. A s T. mi je bolje. Vise si karakterno pasemo nego B. i ja... No o tome neki drugi put. Sad sam previse ljut da bih bio pekmezast. :))

S druge strane, imamo novi stan. Preselili smo se prije par dana. I dalje je sve u kartonskim kutijama, raspakiramo. I. i ja ne pomazemo bas starcima, po pitanju toga, ali nemaveze. Ne ljute se oni na nas. Ali kud smo se bas ovdje preselili. Zar nismo mogli u neki ljepsi kvart? Ocito ne.

Kako pisati dalje? Neka, pisat cu bas sve sto mi padne napamet. Evo, meni se svidja moj blog, po prvi put. Mislim da je tajna u slicicama u tekstu tako da se ne postane dosadan... nadam se samo da cu imati dosta vremena. A materijala cu uvijek imati, kad je glava ogromna.

S obzirom da mi stan ne gleda na zilu kucavicu prometa Dubrave, nisu me probudili pneumatski cekici i jebeni puknuti auspusi kretena koji ih uporno ne popravljaju. Ne, probudio me, naspavanog, miris kolaca iz kuhinje. I. je od ranog jutra budan i pece kolace kako bi samo meni ugodio. Nakon toga I. se ide naci s prijateljima iz skole.

Ja sam se, kao i uvijek, probudio pregrijan. Jutarnja letvica je tu, dakle ipak sam odradio svoju jutarnju REM fazu. Tjednom se to dogadja precesto. Znanstveno objasnjenje jutarnje letvice je u sinkronizaciji cirkadijarnog ritma (ritma tjelesne temperature) i REM ritma. Iako neki smatraju da se budimo kao posljedica posljednje (navodno intenzivne) REM faze, to se pokazalo netocnim. Eksperimentima temporalne izolacije, to su oni kad ljudi zive neko vrijeme izolirani od vanjskog svijeta, bez nametnutog dnevnog ritma, pokazalo se da budjenje ovisi o cirkadijarnom ritmu. Da budem precizan, ljudi se bude kad im tjelesna temperatura pocinje rasti. I to ne ovisi o tome jesmo li se naspavali, koliko smo bili budni prosli dan i slicno. Ako nam je cirkadijarni ritam sinkroniziran na 24h dnevni ritam nametnut Suncem, tjelesna temperatura pocinje rasti upravo negdje kada nam zavrsava vrijeme za jutarnju REM fazu. Ako u tom trenutku uistinu i spavamo, REM faza ce izazvati i - jutarnju letvicu.

Hvala bogu, konacno imam svoju sobu. Sto znaci da nitko ne ulazi dok ja radim na kompjutoru, nitko ne prekopava moj ormar u potrazi za crnim carapama dok ja spavam, nitko ne ostavlja moja vrata poluotvorena kako me slucajno ne bi probudio.

Zivot je grozan. Jutarnja kava, cigareta i poljubac voljene osobe. Dobro razmisli sto zelis, moglo bi ti se i ostvariti.

Dakle, zasto i kako lazi i obmane?

Punkurac puta sam pokusao pisati blog. Nema veze, nisam nikada uspio. Zasto? Zato sto sam pokusao pisati zanimljivo, kao da mi se nesto dogadja u zivotu. A to nije istina. Ne dogadja mi se ama bas nista sto bi ti bilo zanimljivo. Kao niti ikome, osim maloj grupi ljudi koji se druze samnom.

Newsflash: Q&A sekcija

Qa) I zasto bih se onda ja trudio pisati nesto zanimljivo? Qb) Istina, zasto bih se uopce trudio pisati?

Aa) Ne znam. Zato sto mi vise pase da me citas. Jer je dosadno pisati u prazno. Jer sam ja takav tip. Ab) Zato sto mi se pise. Zato sto bih htio pokusati. Jer nisam quitter. Rehab is for quitters, ili bar tako kazu.

Kako bi malo popunio sadrzaj ovog posta, evo jedne moje pjesme:



I tako. Hoce li se ovdje naci i koja istina? Neizbjezno. Ipak to ja pisem (ako sam to uopce ja, no o tome jedan drugi put). Ali ti to neces znati. He he, mozda jest, a mozda i nije. Nije sto jest jest, nije li sto jest nije?

Tadam.