Dakle dosta vise proklete ironije!

Odvratno me boli glava, a lijepo sam se naspavao jutros. Zasto me boli glava? Boli me od ironije. Krenimo s danasnjim datumom, 29.11., dvadesetideveti novembra slavljen kao Dan Republike u SFRJotu. Pa sta, je li? Nista, ljudi si i dalje cestitaju, neki pizde na to, neki odzdravljaju, vecina odmahuje.

Sto sam ja radio cijelog dana? Nervirao se. Zasto? Zbog kapitalizma. Naime, mene kapitalizam osobno pogadja. Stvara mi muku cijelog dana. Na 29.XI. ja se zivciram zbog kapitalizma JER TREBAM NAPISATI ANALIZU POSLOVNE PRILIKE ZA SUTRA. I problem je upravo (uvijek) s cijenama. Ne znam ja to. Nisam dobar komercijalist. Ja lijepo znam raditi, a sto ce poslije s tim bit, ne znam. Neka me neko brzo proda u sweat shop prije nego se opametim.

Covjek bude klinac. Covjek bude pionir. Onda vise ne bude pionir, nego bude Hrvat. Kad to prodje, onda malo bude pubertetlija. Nakon toga postane nevidljivi student. Bar iz mog iskustva. A prije 23 godine je studentarija dizala bunu, vidi nas sad. Trula i bezoblicna masa, koju uglavnom samaraju oni iz nasih redova.

Eh... proljece je,.... 13. u decembru... ili bilo kog drugog. A rok za predaju projekta sutra. Nazalost, ne bilo kojeg drugog.

!DOBRO JUTRO!

Danas je cijeli dan magla... s mog prozora jako se dobro nije vidjelo nista. Sve je bilo jako bijelo. A meni fali more i sunce. Nisam ovog ljeta vidio Jadrana... nakon evo, 21 godine postojanja. Svako ljeto sam isao na more bar nakratko, bar malo, nije da nemam gdje otici. I ove godine, isprijecio se bijeli svijet, isprijecile se zemlje clanice NATOa i ja se nisam okupao, nisam opekao tabane na vrelom asfaltu, nisam opekao ledja, nista. Ma jebes Atlantik... e da mi je sad skocit i rashladit se malo u moru.
Jer vruce je ovdje u ZG, centralno pere ko blesavo (KAKO SE TO GASI?!), a prozori ne dihtaju dobro tako da imam toplo-hladno dozivljaj po cijelom tijelu.
I nista, samo to, fali mi more...

Samo kratki komentarcic:

Upravo sam pogledao Stankovicevu Nedeljom u 2. Gost je bio simpaticni cica imenom akademik Dusan Bilandzic. Ja sam zaljubljen u ljude poput njega, Stipe Suvara, tetka mog oca i slicne, koji mogu pricati i pricati satima, a da se ne ugase. Cisto sam razmisljao kako bi bilo dobro da sad ta emisija traje jedno 5 sati (minimalno, bez pauze, a onda slijedi nastavak) tako da mogu cut gdje i kad je koji korpus presao Savu i kako se to odrazilo na Drazu Mihajlovica te Europsku uniju danas.

Iz istog razloga sam bio tuzan kad je umro Stipe Suvar. Nit sam ja nekakav ideoloski opredjeljeni komunist, niti socijalist, ali jednostavno fale nam ljudi koji pricaju o stvarima. S takvim ljudima bi ja htio zasjest u jedan ZUSP, recimo onaj u Palmoticevoj, i u miru popricat o nekim stvarima. Moje informiranosti radi. Dobro je danas Bilandzic rekao - danas nema razgovora o problemima u drzavi. Oni na Vlasti nesto odluce, i onda Hloverka, Stankovic, Romano, Zuhra, Cane, Milic, Latin, Ogresta i tko zna tko sve ne, naknadno raspravlja o tome sto i kako ce se to odraziti na zajednicu. Totalno nepotrebno, potrebno bi bilo to raspraviti prije, tako da se onda donese najbolja odluka.

Ne vrijedi Mesicevo s Predsjednikom na kavicu, kad se njegove odluke rijetko ticu prosjecnog gradjanina koji sjedne s njim na kavu. Nit ce Gotovinino (ne)izrucenje poboljsati placu moje majke, nit ce Podbevsekova smjena rijesiti cekanje na specijalisticki pregled mog prijatelja. No kad ministri donose odluke, nema nikakvih kavica, ne pita se javnost. Samo se dekretom donese odluka kao da je izglasavanje nekoga za mandatara referenca od Boga dana da covjek moze raditi sto god hoce. Jasno mi je da se ne moze pitati svakog u drzavi za svaku odluku, no ne bi ih ubila tribina mjesecno na kojoj bi se u moderiranoj raspravi s "pukom" barem opipao puls biraca, ako ne dobila i krvna slika populacije.

No kome ja to objasnjavam...

Naletio sam na vrlo zanimljiv projekt. Radi se o ostavljanju poruke za buduce generacije...
Opet "time capsule" americko sranje. Pa da, ali moglo bi biti zanimljivo. O cemu se radi? Godine 2006. u Zemljinu orbitu bit ce poslan satelit s porukama buducim generacijama. Orbita je takva da ce satelit pasti natrag na Zemlju za 500 stoljeca, odnosno, otprilike onoliko vremena koliko je proslo otkad su prvi ljudi crtali po zidovima spilja i pecina, ostavivsi time, nenamjerno, poruke nama.

Svatko je pozvan da ostavi svoju poruku buducim pokoljenjima Zemljana koji ce tko-zna-kako izgledati kad satelit padne. Posto satelit i nije neke velicine, da bi ga se primijetilo, pri padu ce napraviti umjetnu Aurora borealis alitiga polarnu svjetlost i time signalizirati svoj pad.

Zasto je ovo vijest? DEADLINE JE 31.12.2004. ZA OSTAVLJANJE PORUKE.
Dakle, draga, ako zelis ostaviti "Whazzzzuuuup" evolucijskom produktu danasnjice,
Keo project je tvoj prijatelj.

A Wikipedia, po tom pitanju kaze ovo.

Zivi bili pa vidjeli :))

Nekoliko sam puta vec ljudima objasnjavao o besmislenosti rata. Sad vidim na online Novog Lista kako je decko od 11 godina poginuo u Pakracu od protupjesacke mine. Peti razred osnovne.

Budale tamo gore, niste mislili na takva sranja, ha, kad ste poslali svoje vojnike u rat?!!

Ili jos gore, mozda i jeste.... Bas ima kretena. I koliko god djece ubili ratovi, uvijek se nadju nove budale na vlasti. Oni ne pogibaju pod minama, ne, oni zapocinju nove ratove. Budale. Stvarno ne znam sto bih vise rekao. Ali ovo me je ozbiljno pogodilo.

Jos samo rijeci djecakove majke: "Tesko je pokopati dijete.". Ocito, onima gore, iz stoljeca u stoljece, i nije neki problem.

Vratio se danas s njemackog. Bilo je odlicno, kad nas je sest, to je taman kolicina ljudi za grupu. Bas smo se napricali.

Na kraju sata krenula je lagana diskusija o danasnjoj djecici. Toliko smo se svi zainteresirali da se razgovor nastavio i s profom (koja to jos nije :) ) na hrvatskom nakon sata. Nista spektakularno, moj skolski drug rekao je da je negdje procitao da su sociolozi primijetili da su danasnja djeca agresivnija no prije i istovremeno inteligentnija (u kolokvijalnom znacenju).

Javile su se dvije struje misljenja, a nas samo 7. Nekoliko ljudi je tvrdilo da to ne moze biti istina i da su TV, Net, video igrice i ostale novovjeke izmisljotine ulijenila i oglupila djecu. Odnosno, djeca su vise usmjerena da im se zabava prezentira umjesto da budu kreativni u svojoj zabavi.

Druga struja, primijetila je da su i te nove stvari dio djecje okoline koji ju samo cine dinamicnijom sto cini da se djeca ranije nauce mijenjati situacije i prilagodjavati se njima pa zato djeluju inteligentnijima.

Sto se tice agresivnosti, ne znam sto bih rekao. S jedne strane, djeca danas jesu puno zivlja i nemirnija, no cini mi se da je razlika u nacinu odgoja, odnosno da je prije u obiteljima prevladavala autoritativna figura oca ("glave obitelji") koji je odgajao strahom, i djecu i majku, uostalom. Danas, situacija je nesto drugacija, tako da se djeca jednostavno manje boje izraziti inherentnu im zaigranost (uh sto je pametna ova recenica, sunce moje). :)))



Da, pricali smo jos i o turistima i svemu, no nije se razvilo u ista vise od normalnog opsega sata. Iako je i to bilo super! :)

Samo kratki osvrt na jucerasnji osvrt. Izgleda da ipak ima jos nade. Radman nije u potpunosti odustao, rijecki gradonacelnik (FORZA FIUME!!!) ponudio Radmanu da napravi MedILS u Rijeci, ako treba, dat ce mu zgradu. Cini mi se da cujem i komesanje u Banskim dvorima. Mozda prodju popravni, u stvari, nadam se...

BTW, jednom sam cuo da Rijeku kao zovu "crvena Rijeka" jer je dosad uvijek ljevica bila na vlasti u Rijeci. To mi je bio prvi glas, a cuo sam je samo od jednog tipa koji nije iz HR. Je li to tocno, mislim, naziv "crvena Rijeka"?

Dobro, pa KOJI IM JE KUA???!!!

Danas smo saznali vrlo tuznu vijest. Ma kakav Arafat! Miroslav Radman je u interviewu Novom Listu od 12.11.2004. rekao da odlazi iz Hrvatske i da, naravno, vuce svoj MedILS sa sobom.

TKO JE TU LUD????

Ne znam znas li, sto je uopce sve ovo? Ne znam koliko je Miroslav Radman visoko u svjetskoj znanosti, ali znam da JEST visoko. Ako i nije najvise od svih nasih znanstvenika, a onda je najglasniji od svih. Covjek 36 godina zivi i radi u inozemstvu, doprinosi svjetskoj znanosti (zar postoji druga, uostalom?) i glasu o Hrvatskoj. Zatim prije par godina dolazi natrag u voljenu zemlju i kaze: dovest cu Vam najbolje, najpametnije, najvrjednije da rade u institutu TU U HRVATSKOJ, a Vas ce to kostati gotovo nista, jer, evo, ovo je lista pametnih ljudi koji mi zele dati novac za to. UMJESTO DA CIJELA HRVATSKA ISPRINTA MAJICE "JA SAM MIROSLAV RADMAN", RADMAN MALTENE DOBIJE NOGOM U DUPE! Zasto? Ne znam. Mozda smo mi debili kao narod pa nam smeta sto je netko od nas u stvari pametan? Znam da smo mi narod koji je navikao na patnju, mozda nam pase da placemo za nekim? "Imali smo Teslu, a Ameri su nam ga odveli..., Srbin jedan prevarantski", tko zna, mozda ce za 100 godina tadasnji hrvatski politikanti plakati "Imali smo Radmana, sve smo mu dali, a on je otisao raditi Francuzima, mora da je i on Srbin". Dobro, znaci imamo subjekt, akademik Miroslav Radman. Clan francuske akademije znanosti, jedne od najcjenjenijih znanstvenih institucija u svijetu.

Sto je objekt? No, sto je taj MedILS? Zasto on nama stvarno treba? Dobro, mozda ce tamo raditi neki pametni ljudi, ali sto to nama pomaze, hoce li oni koristiti taj svoj mozak? Imao sam srece slusati prof. Radmana na tribini u SCu prije par mjeseci (nakon onog legendarnog gostovanja kod Stankovica) gdje je lijepo objasnio sto ce se tamo proizvoditi: IDEJE! "Ideje, pa toga imamo napretek, zasto ne proizvodi besavne cijevi" pitat ce prosjecni hr. politikant na vlasti."Pa nismo valjda DEBILI da pustimo strane pametne ljude da dovode druge strane pametne ljude u Hrvatsku. Nedajboze, narod ce nam se opametit". No ono sto nije shvaceno je da je danas upravo ideja najcjenjenija. Znanost je ukopana u svojim intradisciplinarnim rovovima, pomaci su mali. Ono sto je buducnost znanosti su INTERdisciplinarni pomaci, prepoznavanje metoda kod drugih kako bi rijesio svoje probleme. No to nije dosta. To nisu besavne cijevi, parni kotlovi, SOFTVER ZA KASE!

Gospodin Radman je mozda ipak precijenio hrvatsku "inteligentsiju". Mislio je, donosi dar svojoj zemlji iz koje je otisao. I dobije nogom u dupe. Bivsi ministar znanosti RH, a sadasnji premijer i sadasnji ministar znanosti RH, htjeli su ga upregnuti u hrvatsku birokraciju. Jasno, odmah cemo gledati kako sastaviti poneku komisiju, odbor, moramo se i mi negdje potpisat, uvalit, bilosto, da se vidi kako Radman ne moze bez nas.

GOSPODO NA VLASTI: RADMAN MOZE I, NA KRAJU, HOCE BEZ VAS! Probudite se malo, NISTE VI TI KOJI SI MOZETE DOPUSTITI POSTAVLJANJE UVJETA I JOGUNJENJE.

I onda se pitamo zasto imamo odljev mozgova. Pa nije ni cudo! Dragi hrvatski mozgovi, odlijte se svi, daleko, znanost je samo svjetska, a ova znanstvena vukojebina svacija, samo ne vasa!

A ti, odsurfaj na index, Novi List, Connect (znanstveni portal) pa vidi kakve su reakcije onih kojima je zadrzavanje znanja vaznije od zadrzavanja Zuzula.

Iako vec znas da su mi Pixies odlicni, ipak evo Hey... sad sam opet cuo pjesmu, moram je staviti ovdje. Ako jos nisi cula ovu pjesmu, smjesta na svoj omiljeni p2p servis i daunloud! :)

Ajdzdravo, veceras idem do Pionirskog grada, dolaze nam neki ljudi ususret! Nije da mi se ide (pa vidi pobogu kakvo je vrijeme ;))...

Njih dvije i ja s njima smo veceras zavrsili u Booksi. Povodom Renata Baretica, zagrepcanca koji uziva djelovati i djeluje kao da uziva u Splitu. Sto je on napravio u zivotu? Pa napisao je odlicnu knjigu, zvanu Osmi povjerenik. Dobio je i neke nagrade za nju.

Bas je bila fina vecer. Opustena atmosfera, Renato i cure su sjedili na kaucu na povisenom, caskali, malo citali, podijeljena je knjiga... sve u svemu sasvim fino druzenje. Ako jos nisi bila u Booksi, evo sto je to. To je recimo klub ljudi (sa svojom lokacijom) koji vole knjige. Clanstvo godisnje je 1 kn + obaveza da kupis bilo koje 3 knjige tijekom godine u njihovoj knjizari. Da bi nesto pila u Booksi (Marticeva, malo dalje od Importanne Centra, kod Ratkajevog prolaza - tamo gdje je drvece), moras biti clan, a onda je sve lako - niske cijene, maltene samo da se pokriju materijalni troskovi (ili mozda ne maltene nego upravo). Bas super mjesto za doci preko dana, procitati nesto i tako... no nije sad to poanta ovog posta.

Dvije su stvari posebne u vezi veceri i obje su vezane uz osobe dosta specificnog karaktera...

Prvo. Usred negdje drugog pitanja Renatu, ulazi neka gospodja (kasnijih godina) i trazi rijec... htjela je sjediti na pozornici. Renato i draga djevojka koja je s njim razgovarala (ako netko zna kako se zove, nek mi kaze tako da ne moram pisati draga djevojka, nego recimo draga Iva - izgledala je kao Iva) su se malo nanervirali pa su padale i neke sale i posalice. Gdja je umirena na neko vrijeme, no nakon jos par upadica je izbacena (dosta grubo, I might add, jadna) i blokiran joj je pristup. Na izlasku je pjevusila "koka snijela jaje, kokoda...". Tako je provela vani cijelu vecer dok nije dosla policija, a kasnije i hitna. Zeni su potrebni lijekovi, to je bar ocito, ali nekako je jadno djelovala.

Drugo. Renato me je podsjetio na tipa iz Bola na Bracu: Ivicu Jaksica - Puka. Legenda od covjeka, cca 2m visok, bar 1m sirok, jak, glasan i s percinom na glavi. Organizirao je cijeli Bol u neku vrstu KUDa koje se onda brine za kulturni i svakakav drugi zivot Bola, i cini ga ljudskijim. Bio sam na jednoj njegovoj predstavi prije godinu i pol kad smo bili kod A. u Bolu. Legendarno je bilo, izmislio je cijelu predstavu s dnevnopolitickim i bolskopolitickim motivima, i na kraju pocastio cijelu publiku hranom. Bilo je kao da smo upali na neki suludi tulum vrlo internog drustva iz Bola :) Tada bas nismo bili u elementu, ali sad mi se cini kao odlicno iskustvo :)) Ako znas mozda kako se zvalo ili zove to njihovo drustvo, napisi, ja se ne mogu sjetiti! :)

Pouka: idi u Booksu, citaj Baretica i probaj organizirati predstavu s prijateljicama svoje bake kako bi skupila pare za preseljenje kamionskog prometa izvan svog gradica... :) AYE!

Kava i umor, malo dima, Renato Baretic, ma sve i ja s njim. Pa onda muzika, da, muzika, dosta muzike, i novi kaput, pa ona. Stakor nije zamorac, al ne moze s hrckom, ali s misem da. Hrcak nije zamorac, a bogme ona ima stakora, a ne hrcka ili zamorca. I bas nam je super i meni je za 5, a nek se ostali pozderu, al u vrat.

Ne znam ja puno o njima, kao ni o cemu uostalom. Ali jedno znam. Svidja mi se njihova muzika. Znam, sad ce svi rec: pa sta ovaj sere, o Pixies su vec napisane stranice i stranice novinskih tekstova. E pa onda moze jos malo.

Jucer popodne je na Sloveniji 2 bio dokumentarac o njima. Pri kraju sam bio tuzan ko pseto. Za one koji ne znaju kraj - razidju se. Black Francis je svima faksirao sluzbenu obavijest o razilasku grupe.

Bilo je dobro dok je trajalo. Svi kazu da se vidi kako su se potrosili i umorili na zadnja dva albuma... ne znam. Ne slusam albume, jednostavno pustim sve sto imam u Winampu... uzivam. Evo, zadnjih 10 minuta slusam Hey. Cisti Pixies. Tekst, Santinijeva gitara, asinkrono pjevanje uz ritam, B.F.ovo vristanje, Kim kako pusta svoj placni glas... jebote. Plac iz Winampa, cista tuga...

Nekako sam ja potajno zaljubljen u Kim Deal. U svojim sirokim majicama, trpi sranje od Franka cijelo vrijeme postojanja Pixies... glas. Glas toliko cist i lijep, ma ne znam... Ono sto je genijalno u Pixies sto samo cijeli bend daje potpuni uzitak. Cisto sumnjam da im se moglo dogoditi kao Stonesima, Nirvani, Metallici, skoro bilo kojem vecem i poznatijem bendu. Basist se naljuti - uzmes novog. Vokalu dosadi - uzmes drugog. Bubnjar se predozira - uzmes drugog. I bend dalje stoji. Kod Pixiesa sve ovisi o svima.

Ne moram ti reci kako sam bio tuzan sto nisam otisao na koncert... bili su tu, u blizini. Ja jebemu najveca ljencina na svijetu po pitanju takvih stvari, nisam otisao. Stajaznam, kao neki ispit je bio u blizini, pa ono bolje ne, treba polozit i tako... spremao se put u USA, nisam htio riskirati taj ispit. Jebemu. Trebao sam.

Jucer sam ih u tom dokumentarcu prvi puta vidio kako se micu. Frank i Santiago ukoceni kao da moraju sve savrseno napraviti ili ce eksplodirati... Kim, potpuno prirodna uz mikrofon, s basom u rukama. Lovering iza, u drugom planu, lupa po bubnjevima.

Opet se vracam na Kim. Ne znam nista ni o njoj. Nisam poslusao nista sto je snimila nakon Pixies, osim Pacer s the Amps. Ali kakav glas... Santiago na gitari, slozen i jednostavan. Samo udje u uho. Cisti pop. Nabijen. Sazet. A lagan.

The Pixies, moj omiljeni bend. Kako je T. jucer rekla "za leksikon u osnovnoj".
Necu vise pisati gluposti o njima idem slusati dalje...

Vrijeme radnje: 07.11.2004. oko 2:30 ujutro
Mjesto radnje: Strossmayerov trg, tramvaj broj 34, na putu za Dubravu/Dubec

... i tako ja sjedim u tramvaju, vracam se od T. Pospan, oci mi se sklapaju, samo Kisov Simon Cudotvorac nekim cudom sprjecava da se ispruzim po tipu koji spava na stolcu ispred mene. U tramvaju poluguzva... odjednom hrpa pijanih kretena u straznjem dijelu odlucuje vidjeti cemu sluzi onaj crveni gumb nad vratima na kojem pise "Kocnica za opasnost - zloupotreba se kaznjava". I idemo onda: svi ljudi lete prema naprijed, tramvaj zvoni kao mutav, a odozada se cuje pijani smijeh. Tramvaj krene, a oni opet... i tako nekoliko puta. Samo cekam kad ce vozac poluditi i ici im spominjati pijanu majku i ko ce koga prvi pogoditi u glavu. Vozac to ne cini, nego ostaje sabran (svaka cast tipu). Nakon ponovnog kocenja, ostavlja tramvaj da stoji, ostavlja sva vrata zatvorena. Svi cekamo sto ce sad biti. "... na Zrinjevcu. Linija broj 34, da. Posaljite policiju, imam nered u tramvaju."
Just for the record, policija je bijednih 100tinjak metara dalje... i svi cekamo kad ce decki u plavom uletjeti. I tako,... cekamo.... cekamo.... cekamo.

Dvadeset (!!!! brojkom: 20) minuta kasnije policija dolazi. Ne znam je li brzina bila iznimka ili pravilo, ali ne zelim ni pomisliti sto bi bilo da je hrpa kretena postala frustrirana stajanjem tramvaja (sto nije) i pocela maltretirati ljude oko sebe. U dvadeset minuta se svasta moze dogoditi... osim dolaska policije izgleda.

No dobro, policija ipak stize i kao Andjeli smrti prolaze kroz tramvaj, sad ce oni njima pokazati. Jedan "obicni", dva s beretkama i podstavljenim hlacama i vestama koja drze pendreke i jos par njih u civilu. "Odmah VAN, jesi cuo!". Priljubili njih par uza resetke na zgradi, pretrazili, uzeli svjedoka. Odredili tipa koji ce popusit veceras, "SKIDAJ MAJICU JESI CUO BUDALO!", pretrazili kapuljacu, uzeli mu osobnu i pustili tramvaj...

Konacno da se i u ovom gradu dogodi nesto, po meni skoro normalno. Vozac (ma svaka cast!) ostaje pribran, ne ide to rjesavati kao neki badza nego zove decke u plavom. Koji obavljaju posao, srecom, ovaj put kasnjenje nije bilo problem... samo se bojim sto bi bilo da je u pitanju silovanje na Strossu, premlacivanje nekog ili gore... 10 minuta je prekasno tada, a kamoli 20. 100 metara bi kondicijski dobrodrzeci policajci trebali prijeci znatno brze.

Dvojicu ljudi nisam upoznao. A htio bih... umrli su davno prije nego sam se rodio...

Nemam njihovih slika, nemam nikoga da mi isprica o njima. Kao da ih nije bilo, oni su neki virtualni "tata" i virtualni "Marko" koji se jednom u godinu dana pojave u nekom razgovoru. A ja ne znam kakvi su bili... kakav glas su imali. Slicim li im, bih li im se svidio? Bi li se oni svidjeli meni? Kako bih ih zvao? Ne znam, nisam siguran: deda, dida, djede,... kako? Ne znam, nitko nikad nije imao djeda u mojoj uzoj obitelji. Ni ja. Oni su samo slike na grobnom kamenu i jedna slika u vitrini. Bili su inzenjeri. Jedan se bavio agronomijom, drugi je bio projektant. Toliko znam. Znam da je jedan bio po zatvorima 50tih. Politicki zatvorenik. Za drugog ne znam ni toliko.

Nekako nemam potrebe otici im na grob. Bih li trebao? Nisam ih poznavao, hrpa zemlje ne daje mi bliskost s djedovima. Koje nisam imao. Ponekad razmisljam o njima. Eventualno ti napisem nesto.

Nedostaje mi taj dio djetinjstva. Oduvijek sam znao sa starijim ljudima. Slusao bih ih. Radilo se o mojoj baki ili o tudjem djedu. Ne znam, ali nedostaju mi moji djedovi. Koje nikad nisam imao. Koje nikada nisam upoznao. Kako mi onda nedostaju? Jesu li baka i djed ona dimenzija koju roditelji cesto nemaju? Ona bezuvjetna i vjecna toplina, koju roditelji gube dok ti objasnjavaju da moras oprati ruke, napisati zadacu, vratiti se ranije kuci, ustati ujutro, odrasti... a ne zelis odrasti. Ne zelis, zelis ostati, rucati kod bake, gledati kako djed radi u svojoj radionici. Jedino sto nemas djeda...

Mozda je moja predodzba o tome preromanticna, mozda da mi se djed propio i tukao baku, mozda bih htio da ga nisam nikad ni imao. No djedovi nisu bili takvi. Ne moji djedovi. Samo bih htio vidjeti kako bih iz zvao... Djede? Deda? Dida...

Drage moje i dragi moji!

Cijeli dan sam u pogonu. Nisam pisao sinoc jer sam radio vjezbe, a jedva sad drzim otvorene oci da napisem nesto. Pun mi je kurac politike danas. Zuzul krade, Sanader ga brani. Bush pobjedjuje, Kerry ga hvali. Bio sam u pravu. Jos cetiri godine mraka. No, nije da bi bilo drugacije da je Kerry na Vlasti. Eventualno bi Vlasta malo trpila, al jebiga - demokrat, mora da je dobar u krevetu. Zato veceras jedna vesela tema. Bas sam nekako dobre volje.

Povezanost ljudi me naprosto zapanjuje. Recimo moja draga T. i ja. To je prosto da ne poverujes. Mi se nismo znali do prije par mjeseci. Mislim, znali smo da postoji tamo neka T. i tamo neki M. no nismo se prafzapraf upoznali do Open Aira koji je bio za kraj studentske skolske godine ispred filozofskog. No mislim da je svemirska zagonetka kako se mi nismo upoznali vec prije. Kao sto je danas rekla, sigurno je bilo situacija kad sam ja njoj pridrzao vrata ili je ona s frendicama komentirala tipa koji je stajao do mene u tramvaju. No nismo se upoznali. Ipak, 90% mojih prijatelja ili prijateljica zna nju. Vrijedi i obrat (bar onaj dio koji je u ZG). Par primjera: bio sam na kavi s deckom njene sestre dok on to jos nije bio. Bio sam na pivi u Purgeraju s njenim bivsim (kratkotrajnim). Dok on to jos nije bio. Imamo zajednicku prijateljicu T. i drugu D. Imamo zajednickog prijatelja N. Njen drugi bivsi je odrastao samnom. U to vrijeme je bio tek buduci. Oboje znamo Estera. No kako se mi upoznamo? Preko newsa... da na Usenetu. Kako sam se zainteresirao za nju? Kad je objavljena na Blog.hr kao izvjestaj iz Motovuna. Kada je ona pala na mene? Na koncertu na kojem me nije prepoznala. Kako je skuzila da sam pao na nju? Kad sam joj poslao komentar na blog. Jesam, bas sam pravi geek. No puca mi ona stvar, bitno je da smo mi sad skupa. :)

Paralelno s virtualnim zivotom, ja imam i stvarni zivot, vjerovali ili ne.

P.S. Objasnit cu ono s Jadrankom cim mi se povrati special ability.
P.P.S. Razmisljam da jednog dana ovdje napisem i nesto sto nije blesavo. Jadna ti...

Pojeo sam svoj uobicajeni jutarnji burek i u prolazu se "naluknuo" u dnevnu sobu. I. je gledao CNN - "Votes are coming in John,...". Izgleda da su se moje prognoze zbog kojih me bliza obitelj sotonizirala pokazale tocnima - cini se da cemo Busha trpiti jos cetiri godine. Jasno, to ne smiju bas reci otvoreno na CNNu posto glasOVanje jos nije dovrseno (nije jos ni pocelo), no izgleda tako... Ono sto mi se jos cini - mislim da ni Kerry ni Bush ne bi imali bitno razlicitu vanjsku politiku (a to je ono sto nas zanima).

Dakle, isto sranje drugo pakovanje.

Druga strana americkih izbora je njihova apsolutna nesposobnost da stvari funkcioniraju. U logistickom smislu. No, mozemo li uopce ocekivati ikakvu odgovornost od onih koji odlucuju preko Velike Bare?

Florida se opet boji recounta. Uveli su neke nove "elektronicke listice" za glasovanje. No izgleda da je trecina uredjaja neispravno, svi uredjaji se vrlo jednostavno mogu probiti (NEIZREZANIM kljucem) i iskoristiti za promjenu tudjih glasova. Tiskani listici su neintuitivni ("Spojite dvije strelice kod onog za kojeg glasate"). Prema onom na TVu, izgledaju slicno nasim "statistickim listovima" na fakultetima - dakle, dugacko, sitno otisnuto sto na sebi nosi zig "Ma jebe mi se za tebe, pa se i tebi moze jebat za ovaj listic.". Umjesto da imaju 15tak kucica (ili koliko ih je uopce) kraj imena svakog od kandidata ili stovecbiraju koje treba zacrniti kako bi kompjuter to mogao prepoznati. Da ne govorim da u nekim mjestima izgleda ocekuju redukcije struje pa im uredjaji ne rade - sto stvara paniku... :)

Kako god bilo da bilo, mi u Hrvatskoj se ne moramo brinuti oko toga tko ce na kraju pobijediti. Bit ce nam jednako lose i s jednim i s drugim Amerom na celu svijeta. P. je upoznala neke Amere preko ljeta koji su je trazili da ih nauci najkorisniju recenicu na hrvatskom. P. ih je naucila: "Nemoj pucat, ja sam samo glupi Amer.". :)

Jucer sam ponovno sotoniziran za obiteljskim ruckom kod bake zbog toga sto sam rekao da cu glasati za Jadranku Kosor. No o tome drugi put... :)

--

UPDATE

Bio sam u krivu! Naime, kako kaze ovdje, ipak ce Kerry biti predsjednik. U zadnjih 18 izbora, posljednja utakmica Washingtona u Footballu je pretkazala rezultate izbora. Kada bi Washington pobijedio, stranka na vlasti bi i ostajala na vlasti. Ovaj puta je Washington izgubio od Green Bay Packersa. TO! Dobro, ja zadovoljan. Treba skinut kletvu.

Panta rei, Heraklit
Od svih stvari na tom svijetu, samo stalna mijena jest, P. Preradovic

A to nisu bili glupi ljudi. Treba bit svjestan toga, ta svijest je moja droga, Edo.