poruka
jednog je nedavnog jutra makeda dobila poruku od Univerzuma. dobiva ih ona gotovo svakodnevno, ali ova joj se svidjela... jer je bila o ljubavi... i jer o njoj treba razmisliti... a poruka je glasila:
"jesi li znala, makedo, da kad god osjećaš ljubav, doslovce počinješ sjajiti. vjerojatno jesi.
ali, jesi li znala da je sjaj zapravo sačinjen od milijardi malenih iskri? i da te iskre dobivaju jednako toliko energije koliko i stvaraju? i da zbog te razmjene energije potpuno prestaješ starjeti i izgledaš mlađe? obilje je istoga časa privučeno k tebi. ispunjavaju te iscjeljujuće sile. mišići su zategnuti, težina se smanjuje, a tvoj vid poboljšava. stižu odgovori na neodgovorena pitanja. novi prijatelji su prizvani. stari prijatelji su dotaknuti. problemi riješeni. i okus javorovog sirupa je više javorast.
sve to kada osjećaš ljubav.
to je istina -
Univerzum"
ali, jesi li znala da je sjaj zapravo sačinjen od milijardi malenih iskri? i da te iskre dobivaju jednako toliko energije koliko i stvaraju? i da zbog te razmjene energije potpuno prestaješ starjeti i izgledaš mlađe? obilje je istoga časa privučeno k tebi. ispunjavaju te iscjeljujuće sile. mišići su zategnuti, težina se smanjuje, a tvoj vid poboljšava. stižu odgovori na neodgovorena pitanja. novi prijatelji su prizvani. stari prijatelji su dotaknuti. problemi riješeni. i okus javorovog sirupa je više javorast.
sve to kada osjećaš ljubav.
to je istina -
Univerzum"
"hm....", pomislila je makeda. "ljubav je, dakle, čarolija... čarobni štapić za sve nevolje. e, kad je tako, neka bude ljubav!"
i iz tih je stopa krenula voljeti... a ovoga puta kreće od polazišta s kojeg većina zaboravlja krenuti... ovoga puta, prvo će početi od sebe...
31.01.2009. u 10:54 | 2 Komentara | Print | # | ^
srodna duša
pjesma uz ovaj post - ukoliko je želite poslušati, zgasite player dolje desno ispod brojača i pokrenite ovaj player
"soul mate-i, kojih ima više, dolaze u naš život da nas nauče određene lekcije. oni u naš život obično dolaze kao alkoholičari, zlostavljači, kockari, ovisnici, varalice, imaju probleme s depresijom, imali su nesretno djetinjstvo. sexualni ovisnici, naši šefovi, emocionalno nedostupni."
vakan tanka, soul mate i blizanački plamenovi, objave.com
puno je puta u životu sretala makeda svoje srodne duše. i nisu uvijek ti susreti bili idilični. često su bili bolni, puni nerazriješenih konflikata, odlazaka, dolazaka, razlaza, otpuštanja... za nekima je tugovala kada su odlazili, a neke je puštala smirena, osjećajući na neki čudan način da na nekoj višoj razini, u konačnici, ništa nikada ne nestaje, nitko nikada ne odlazi, i svi su ovdje i uvijek povezani... zauvijek... i susretat će se kroz razne živote ponovno i ponovno, sve dok ne budu spremni naučiti najvažniju lekciju u univerzumu... lekciju o ljubavi...
s vremenom, makeda je počela razumijevati da svaki takav susret sa srodnom dušom ima svrhu i razlog zbog kojeg se događa baš u tom trenutku i na tome mjestu. i svaki je put bivala zahvalnija zbog toga što je imala priliku odužiti dio svojeg duga prema svakoj od tih duša... jer, makeda je u jednom tenutku svog života odlučila da će, ma kako se njene srodne duše odnosile prema njoj, sa zahvalnošću prihvatiti ono što joj one donose i držati se najvažnije lekcije univerzuma – neće dozvoliti sebi da ih zbog toga zamrzi... voljet će ih bezuvjetno... u svojem umu, srcu i duši, makeda je odlučila savladati lekciju o ljubavi – onoj bezuvjetnoj, ljubavi koja ne zahtijeva, ne određuje, ne ograničava, ne pravi razliku između boja, rasa, spolova, nivoa na društvenim ljestvicama...uvijek jednakoj, smirenoj, beskrajno strpljivoj... i uvijek sjajnoj.
i tako je nedavno makeda srela jednu od svojih srodnih duša. prepoznala ju je. odmah je znala... još jedna koja je došla izravnati račune, neće ovaj susret biti lagan... ali neka, kao i uvijek, makeda je bila spremna. i proživjela je to vrijeme u nekakvnom bunilu, neprekidno osjećajući bol, depresiju i duboku tugu. više nije bila sigurna je li to proizvod njene vlastite mračne nutrine, ili je to njena srodna duša nosila u sebi, a ona preuzimala i od toga se teškom mukom iscjeljivala.
a onda, srodna je duša odlučila otići... ili točnije rečeno, već je na samom početku odlučila da neće ostati. mada joj za taj odlazak i nije trebao nekakav izgovor, srodna je duša sačekala da joj makeda pruži zgodan razlog, i otišla je... makeda ju je pustila, a onda je, kao što to uvijek biva u njezinu životu, tražeći načina da iscjeli bol zbog odlaska, krenula potražiti sebe.
držeći se svoje odluke, svojoj je srodnoj duši poslala beskrajno mnogo ljubavi, a onda se dogodilo čudo... osjetila je kako je preplavljuje duboki mir... i odjednom je spoznala što je naučila – naučila je lekciju o nevezivanju... neće se više vezivati, makeda je postala slobodna!
zatvorenih očiju, nekoliko je trenutaka uživala u prekrasnom osjećaju mira, a onda s ljubavlju pomislila na svoju srodnu dušu.
"gdje li je sada?", zapitala se, "nadam se da je dobro."
u mislima joj je dobacila poljubac i vedro krenula u susret onome što dolazi... jer život je prepun zanimljivih susreta i srodnih duša koje tek trebaju doći. sa slijedećom, makeda će savladati lekciju o smijehu...
30.01.2009. u 23:31 | 0 Komentara | Print | # | ^
zimski dan
pjesma uz ovaj post - ukoliko je želite poslušati, zgasite player dolje desno ispod brojača i pokrenite ovaj player
"čarobnjaci ne vjeruju u smrt.
u svjetlu svijesti sve je živo.
nema ni početaka ni završetaka.
čarobnjaku su oni samo mentalne konstrukcije.
da biste bili potpuno živi, morate biti mrtvi za prošlost..."
u svjetlu svijesti sve je živo.
nema ni početaka ni završetaka.
čarobnjaku su oni samo mentalne konstrukcije.
da biste bili potpuno živi, morate biti mrtvi za prošlost..."
deepak chopra, put čarobnjaka, pouka peta
hladan i siv, siječanjski dan... makeda sjedi u svojoj sobi pored prozora i promatra djelić vanjskoga svijeta, onoliko koliko ga otkriva prozorsko okno. sivkasto nebo, krovovi kuća dijelom prekriveni ostacima snijega, oblačak dima iz dimnjaka i... mir, tišina, baš kao da nije prijepodne radnoga dana.
makeda nije otišla na posao, jer nije uspjela otopiti led s automobila koji je toga jutra, prekriven debelim slojem čistoga leda, izgledao kao neka vrsta igloo-a na četiri kotača. i, nije joj baš teško palo što je bila prisiljena ostati kod kuće. u ovo doba godine najradije bi se zavukla u krevet i hibernirala par mjeseci, do proljeća.
makeda ne voli zimu. zima u njoj izaziva tjeskobu i strah. teško se pokreće i osjeća kako ne uspijeva obaviti niti najjednostavnije zadatke. hladno joj je, izvana i iznutra, nikako se ne uspijeva zagrijati. i nekako joj se čini kako u ovakvim danima i sam život gubi smisao. njen vlastiti život čini joj se poput nekakvog sna kojemu nikako ne može odrediti svrhu i cilj.
nikada nije osobito osjećala da pripada ovom svijetu i nije baš sigurna zašto je tu. radi ono što je naučila raditi, kreće se, obavlja zadatke koje treba obaviti, ali svrha svega i dalje joj ostaje nepoznanica. čemu sve to? ponekad joj se čini da je sve ovo što vidi oko sebe samo san... san koji sanja netko drugi, netko širi, veći i sveobuhvatniji od nje, a ona je u tome snu samo jedna od likova.
gleda u svoje ruke... dotiče lijevu desnom kako bi provjerila da osjeća taj dodir. osjeća ga, ali i dalje joj se čini da je taj dodir učinio i njene ruke promatra netko izvan nje... jeste to ona, makeda... ali, nekako kao da ona nije ona, nego netko drugi...
i kada tako doživi sebe i sve oko sebe, onda joj postaje neshvatljiva sva borba, grčevita nastojanja da se preživi, stekne, posjeduje, osigura za sebe, za mlade naraštaje, za budućnost. neshvatljive su joj svađe, razmirice, zamjeranja, ratovi... sve to može pojmiti umom, ali joj je besmislena zabrinutost i strah... strah od budućnosti, strah od nemanja, strah od smrti...
strah od smrti... koliko je ljudi kod kojih sama pomisao na smrt izaziva zebnju... ali ne i kod makede. za nju ne postoji smrt, samo prijelaz. za makedu taj prijelaz znači oslobođenje iz okova ovog tijela, ovog života, emocija, strahova, briga, borbi, bolova, oskudice, gladi, tuge... nije makeda sklona suicidu i ne priželjkuje ona prijelaz odmah i sada. prije toga mora uraditi, vidjeti i osjetiti još puno toga... dug je put još pred njom. puno je još stranica u knjizi njenog života koje treba okrenuti i još će dugo njene oči promatrati oblike ovoga svijeta i još će njeno srce voljeti... ali kada dođe vrijeme za prijelaz, makeda će biti spremna. a nakon toga, vratit će se onamo odakle je i došla... u svijet anđela... eh!
osjeća kako joj je zaigralo srce i dan je postao za nijansu svjetliji. više se ne čini tako hladan i siv kao do prije nekoliko časaka. nasmiješila se, i hrabro krenula u vanjski svijet. treba otopiti led s automobila.
15.01.2009. u 03:21 | 0 Komentara | Print | # | ^
