makedino jutro
pjesma uz ovaj post - ukoliko je želite poslušati, zgasite player dolje desno ispod brojača i pokrenite ovaj player
makeda se trgla iz sna i pogledala na sat. kosa joj se digla na glavi... 7.50, ponedjeljak ujutro...loš način da se otpočne dan, a kamoli novi tjedan. još bunovna, izbauljala je ispod pokrivča i krenula pomalo teturajući... umivanje, tuš, oblačenje, čaj na brzaka, meditacija... uh! još jedna brzinska u kojoj se ne može opustiti jer joj je stalno na umu pomisao da će opet zakasniti na posao. a jutarnje vježbe može komotno zaboraviti... ponovno...
posao... još jednom dizanje kose na glavi. makeda ima u planu, želi novi posao...brzo, brzo, što hitnije. ali to će morati još malo pričekati.
požurila je u kupaonicu, podigla svoju dugu kosu i svezala je u rep. zatim se naslonila na umivaonik i zagledala u ogledalo. hmmm... bljedilo lica ukazuje na nedostatak zdravog sna. makedi je uvijek bilo potrebno barem osam sati, a ovih dana ne spava baš najbolje. ovih dana makeda je prošla kroz još jedan ljubavni brodolom. i sada je potmuli bol u grudima koji se na nekoliko sati bio povukao pred dubokim snom, ponovno počeo pomaljati svoje ružno lice.
"blaženi san! kad bi barem mogao potrajati... otprilike do kraja života, a poslije kako bude. čini se da nikada nećeš naučiti, zar ne?" pomislila je u sebi gledajući ravno u svoje lijepe smeđe oči... dobro, ne baš najbistrije u tom trenutku. gledajući svoj odraz u ogledalu, odjednom joj se učinilo da u nju zuri neka sasvim nepoznata osoba, netko tko nema nikakve veze s njom. potpuna strankinja...
"tko si ti?" upitala je makeda. ali strankinja u ogledalu samo je odsutno gledala ne pomičući se, ne odgovarajući. iz nje je izbijala praznina.
"ne sviđaš mi se" ponovno je progovorila makeda. ali žena u ogledalu nije se pomicala. "pa dobro", rekla je makeda "i nemam baš vremena za tvoje gluposti."
zatim je završila umivanje, istuširala se i obukla. odmeditirala je svojih 20 minuta, nezadovoljna što nije mogla napraviti još neku od meditacija koje je planirala za to jutro. ali, ionako nije važno. još jedna meditacija neće ubiti podmukli, ružni osjećaj koji je nosila u sebi, svim silama se trudeći da ga potisne što dublje. ali, to je bio jedan od onih, gustih poput smole, viskoznih, tamnih, kojega ne možeš zaustaviti... s koje god strane mu prepriječiš put, on uvijek nađe neku pukotinicu kroz koju se razljeva. uzaludan je to posao...
poželjela je da ima dovoljno vremena da se može spustiti na pod na sred sobe i ostati tako sve dok ne prestane osjećati. ali, ne može. mora ići na posao, mora se pokrenuti, mora natjerati tijelo da obavlja radnje koje mora obaviti. točka. pitala se koliko dana je potrebno prebrojati dok ne prestane osjećati ovo što osjeća. pitala se koliko dana je već prošlo... nije se mogla sjetiti.
vozeći se nešto kasnije na posao, promatrala je cestu ispred sebe, pa onda zaokružila pogledom po krajoliku... čistina, gola polja, po neko drvo, rijetka ptica i široko, široko, sumorno sivo nebo zimskoga jutra... pomislila je kako se ono što vidi vani upravo slaže s onim što nosi u svojoj nutrini... a onda je s iznenađenjem primjetila da u svojoj nutrini ne osjeća ništa toga časa, samo prazninu... ništa nema, nje nema...
"ako unutra nisam ja", pitala se makeda "tko gleda kroz moje oči?"
30.12.2008. u 00:56 | 1 Komentara | Print | # | ^
horoskop
makeda je poželjela saznati više o sebi i zato je jednoga dana odlučila posjetiti vedskog astrologa. nikada do tada nije joj nitko izradio jyotish natalnu kartu, a slušala je o vedskoj astrologiji puno puta. sada se ukazala prilika. bila je znatiželjna i radovala se, nadajući se čuti nešto novo, nešto zanimljivo, a naravno, prije svega čuti povoljne prognoze za nastavak svoga, do tada, ne baš jednostavnog, i ne baš bezbolnog života...
"hmmm..." rekao je astrolog... i još jednom: "hmmmm... interesantno... vrlo, vrlo interesantan horoskop, veoma dobar. za početak, karta pokazuje tri anđeoska aspekta - dolaziš iz anđeoskog sazvježđa, rođena si pod anđeoskom zvijezdom i pod zaštitom si anđela. jako, jako je malo onih koji imaju sva tri aspekta anđeoska..."
"oh", rekla je makeda, "pa to je divno! volim anđele!" i nasmiješila se.
"i...", nastavio je astrolog, "čista duša... lijepo..."
makeda se ponovno nasmiješila... lijepo je čuti...
"ali", nastavio je astrolog dalje, "to znači da su tvoji pogledi na svijet puno drugačiji nego u drugih ljudi. često te ne razumiju, a ti ne shvaćaš kako oni ne mogu vidjeti stvari onako kako ih ti vidiš. to ti izaziva bol... bole te sve grube energije drugih ljudi, sve niske vibracije... stružu po tvojem osjetljivom biću kao turpija..."
"ah", pomislila je makeda i uzdahnula, "to mi je već poznato." pri toj pomisli srce joj se malo steglo i oči gotovo zasuzile.
"a ima toga još, nije sve rečeno...", reče astrolog. "žena si, vrlo nježna, ženstvena, podatna... muškarci te žele, ali te svojim grubim energijama pozljeđuju. hmmm... imaš aspekte jedne devadasi... žene po svojoj prirodi nose težu karmu od muškaraca, a vama koje ste rođene s aspektima devadasi, vama je još teže. ali, da ti olakšam malo. tvoja karta pokazuje vrlo integriranu osobnost koja je jednako sposobna za sve. posao, umjetnost, podučavanje, iscjeljivanje... sve što bi ikada poželjela raditi, možeš raditi s jednakim uspjehom. moraš samo odlučiti što želiš."
ali, makeda nije obratila posebnu pažnju na ove zadnje riječi.
"devadasi! devadasi!" proletjelo joj je kroz glavu. "one, koje neznalice nazivaju božanskim kurvama, žene koje su došle u ovu dimenziju da bi doživjele prosvjetljenje kroz ljubav. ja imam aspekte devadasi!?"
u tom trenutku makedino se srce stegnulo još malo više. devadasi se ne vezuju, one ne pripadaju jednom muškarcu, one ne pripadaju nikome, njih se teško može voljeti jer je za to potrebna širina, one su tu da bi se preko njih prošao put do ljubavi... devadasi će teško živjeti životom obične žene, gotovo nemoguće!
"oh!" pomislila je makeda, "ali sve što ja želim je život obične žene. ne želim ništa drugo, samo jedan običan život jedne obične žene, uz jednog običnog muškarca. zajednički život, zajedničko koračanje ka onom nečemu kamo koračaju sve obične žene... djeca, kuća, obiteljske proslave, dijeljenje, mrvica ljubavi, po neka razmirica, smijeh... ne želim život jedne devadasi!
i nepravedno je, nepravdeno je da se rodiš takva u svijetu gdje ti nitko nije rekao tko si, jer nisu znali. nitko te nije pripremio za ulogu koja ti je namijenjena, nitko ti nije dao znanje... samo je boljelo, jer si bila drugačija..."
sve je makedi prošlo kroz glavu. sve do tada doživljeno. jasno je vidjela zbog čega teško ostvaruje i prolazi kroz veze s muškarcima. bilo joj je tog trenutka jasno zašto je ne privlače oni koji daju ljubav, nego oni koji ljubav odguruju... onima koji daju ljubav njena ljubav nije potrebna, već je nose u sebi. zato je daje onima koji je nemaju, jer njima treba. a oni su tvrdi, grubi, ledom okovanih srca... oni pozljeđuju... odatle bol, jer ona preuzme djelić boli koju oni osjećaju zbog nedostatka ljubavi. svaki put, sa svakim od njih, ona preuzima dio njihove neljubavi, a ljubav koju daje oni ne mogu prepoznati... plaši ih, strana im je...
"ne, ne želim, neću to!", prolazilo je makedi kroz glavu. osjećala je kako joj se u uglovima očiju nakupljaju suze, a u grlu steže.
zahvalila je astrologu i krenula, noseći u sebi milijardu misli, osjećaja... oluju... sjela je na prvu klupu, osjećajući kako joj u grudima pada kiša... kakva kiša!? pljusak... potop... osjećala je kako se rastapa i curi niz ulicu cijela bujica iz njenih grudi.
a onda se sjetila nečega. kao što obično biva u takvim trenutcima, jer naš um nas želi zaštititi od velikih potresa. sjetila se smiješne i po malo zločeste kategorizacije žena koju je pročitala u jednom blogu. jedan ženoljubac je svrstao žene u 15 kategorija. prva je definrana kao k1-turbo kokoš. to joj je izmamilo maleni osmijeh na lice. zatim se makeda sjetila posljednjih riječi astrologa o potencijalima koje ima, a onda i posljednje kategorije žena na blogerovoj listi i osmijeh joj se proširio.
posljednja kategorija nazvana je "xxxx-superwoman iliti mitsko biće". a definicija je glasila:
"idealna žena. ne da se zajebavati, ako ju cijene i vole tada daje maksimum. savršen spoj inteligencije, osjećaja i dobrog seksa. ona može sve. u poslu je sposobna, u kuhinji kuharica, na ulici prava dama, u srcu anđeo, a u krevetu kurva. zavesti ju ne možeš. niti osvojiti. jer... ona ne postoji."
počela se smijati... bloger nije bio u pravu. pogriješio je. kategorija "xxxx-superwoman iliti mitsko biće" postoji! o, da! samo dotični bloger nije imao kapaciteta da je prepozna.
a zatim se smijala još glasnije, jer makeda je po malo plavuša u duši i voli viceve o plavušama. a jedan od tih viceva kaže:
"zašto plavuša u kinu sjedi uvijek u posljednjem redu? jer, tko se zadnji smije, najslađe se smije."
a, makeda u kinu uvijek sjedi u posljednjem redu.
dvije slike iz života makede
malo je kasno za puno pisanije... pa da otpočnem sada s nečim što sam već ranije napisala - novi pogled na povijesnu priču o kraljici od sabe i kralju solomonu. priča je preživjela... makeda još živi u priči... a kako je preživjela, reći će njeni dnevnici. dakle bilo je to ovako:
Slika 1:
makeda... kraljica od sabe, arapi je zovu balkis (bilqis). proputovala je pustinju, crveno more, aqabu... da bi došla do mudrog kralja... a onda je prelazeću baricu zadigla suknju i na razočarenje kralja solomona, pokazala noge - bile su dlakave. kralj je osjetio odbojnost prema njoj. a onda su našli rješenje... depilirali su je... a onda se kralj zaljubio, zaveo ju, poželio se oženiti... pitanje - je li depilacija put do muškog srca? :))
Slika 2:
kada je odbila kralja solomona, jer se željela vratiti u svoju zemlju, svome narodu, makeda je pod srcem nosila dijete. rodila je sina, a nazvala ga je ebna la-hakim - sin mudroga, menelika I, koji je postao prvi car etiopije. i tako je etiopija iz matrijarhata prešla u patrijarhat. hmmmm.... je li zaljubljeno žensko srce put kojim muškarci počinju vladati? :))
