samo jedno ekspresno javljanje.
nisam umrla, dapace, vrlo sam ziva. prije dva dana sam bila u Varazdinu, svirala u katedrali. ali idemo prvi dio price malo ispricati.

kako je prosli tjedan poceo novi projekt s Maksimom Fedotovim (faca, violinist), nisam mogla dolaziti na sve probe zbog svog zborica. na kraju je ispalo da bolje da nisam isla na zbor nego na probu, jer su cure bile neraspolozene, ja premorena i tako... a kada sam otkazala dvije mise i dvije probe, ispalo je da bolje da na te probe ZKO-a nisam dosla jer su bile cisti gubitak vremena. zasto? jer su zbog mojih nedolazaka stavili drugog vodju dionice, mog prabivseg profesora, koji je svojedobno bio odlican violist, ali sad vec ima preko 7 banki i ne da mu se, pomalo je fals, ne moze vise ni brzo svirati i tako... makar je u redu da on vodi dionicu, a ne ja njemu, al ok. tako da su te probe bile uglavnom njegove citalacke. sto ja zovem neprofesionalnim. ali bossovi su tako htjeli, samo sam vise zaradila (placa se po dolasku).
uglavnom, na koncertu se sav zbunio i fulavao stalno, bilo mi je bas zao. najgore je to sto nije ni registrirao da mu ja masem i pjevam melodiju, koliko ga je copila trema... siroce. ma koncert je bio kojekakav, ali publici se vrlo svidjelo. bila su cak 3 bisa!

nakon koncerta zurila sam po auto, jer su rekli da imamo veceru negdje van Varazdina, a ja sam bila s kolegicom dosla prije, pa sam i drugdje parkirala. i svima sam, osim svom sefu koji isto svirase, rekla da idem po auto i da nas cekaju. al kad sam nasla tu ulicu, vise ih nije bilo. i sto sad?
nis, zovi sefa i pitaj di su. a on se tako zabrinuo sto me nema da se vratio iz Zlatnih Gorica (tamo smo isli na veceru, cca 15km od Varazdina) po nas.
zavrsili smo u vinskim podrumima, imali degustaciju (ne, nisam sve degustirala, ipak vozim) i veceru. moram priznat, iznenadilo me varazdinsko vino. vrlo dobro!
e da, bili su i tamburasi... hehe.....

a u Zg-u nam se nije dalo ic doma, pa sam opet zavrsila kod sefa na beli... do 5 ujutro... a on je radio od pol 9... a snimali smo popodne Vivaldija...

nije li to sve malo cudno?

jurim, imam akusticnu za 45min.

budite dobro!

vec mi ide na zivce to izmisljanje naslova...

jos malo pa je mom vorJi rodjendan! svega par sati... i opet me pretekao za godinu dana! slijedeci put me pricekaj pa cemo skupa slaviti negdje u prosincu, moze? u svemu moras biti prvi, ha??? ajooooj...

nesto neuobicajeno za danas: dobila sam pismo! da, da, rukom pisano pismo! naslovljeno na mene, doslo u moj postanski sanducic! pa da covjek ne povjeruje! nedavno sam procitala post kod Little Miss G o tom, i komentirala sam kako mi to nedostaje, i eto danas mi se ostvarila zelja!
pise moja Anima Invicta, osla malo zena u susjednu drzavu odmoriti. tako je bilo lijepo vidjeti svoje ima na, pazi ovo, PLAVOJ koverti. bas sam hepi sto se javila!

bila sam malo pozlocesta prema svojim zborasicama. danas sam se opet izivcirala prije mise jer su opet muljale. OPET!!! a moj klavijaturist se nije pojavio pa sam morala naslijepo svirati... i tako sam im rekla koliko je meni tesko tako raditi, i da je to vec treci put zaredom da se to dogadja. i da mi je dosta tog da idem na misu sa grcem u zelucu od straha sto ce biti.
a iza toga...
pjevale su kao mali andjelcici! i to moju najdrazu pjesmu, koju su minutu prije toga falsale do bola. mog, naravno. suze su mi dosle na oci. i sve dalje i dalje, bilo je sve bolje.

ma morala sam podijeliti svoje veselje s vama! divne su!




sutimo, nesto se zbiva
nastaje novi dan
pocinje zivot, nastaju rijeke
more se budi, ptice u letu...

a sto smo vorJa i ja (vidi ovaj ja-ja) na kavi raspravljali? sigurno ce on bolje opisati...

odo ja vjezbat!

budite dobro!

"bacio si pogled na sat
i radosno pomislio:
'ispunilo se vrijeme,
svojima idem ove noci...' "


slusam ovakve pjesme zadnjih par dana, i, koliko god mi tesko bilo priznati, od nekih mi navrnu suze.

"ponekad djelima trgam dan
od suncanog pravim turoban
i bojim se da mi savjest
kriju prasine"

radi se o crkvenim pjesmama mladih. ucim ih valjda 5 dnevno da imam veci izbor za bozicni koncert sa Bijelim Snom.
mozda sada mislite da sam zatucani vjernik... nisam.moja vjera nema veze sa Crkvom niti obredima, vec sa mojom intimom. mojim osjecajima. a moja glazba je isto dio toga. zasto vodim taj zbor?
znate onaj osjecaj kada se najezite od ljubavi, srece, ugode, neceg u sebi sto ne mozete opisati? taj osjecaj mene prozima kada sviram, slusam, pjevam... i ne zelim ga izgubiti. zelim da i drugi imaju taj osjecaj kada pjevaju sa mnom. zelim uvijek ostati ovakvo dijete koje se veseli svakoj sitnici, tetu u ducanu pita kako je, koje plazi po podu s ucenicima i smije se iz sveg glasa. zasto bi itko htio izrasti iz tog? to je tako ugodno...

ponekad gledam ljude oko sebe i mislim si kako zaboravljaju vazne stvari u zivotu: smijeh, pozdrav, oprost, ljubav. sve se vrti oko materijalnih stvari. a zaborave kako je lijepo kada ti se netko nasmijesi kada te vidi, kada ti da dio sebe...

evo svima vama dio mene!


budite dobro!

dok neki ljubuju (bravo Cicka!!!!!), ja radim. i to sve zesce i zesce.

na zadnjem satu mi je profesor priopcio da me zeli slat na neko natjecanje. kao nije tesko. aha. program je jos jedna moja diploma, a da mi se ni jedna kompozicija nije poklopila da je ista, pa da ju vec imam spremnu. nego sve ispocetka. kao, diplomirat cu do Bozica, pa onda imam 5 mjeseci do svibnja za navjezbat 2 sata programa. aha. ziher. ali mi je bilo drago sto mi vjeruje toliko da bi me stvarno slao na internacionalno natjecanje. stvarno sam se trudila za zadnjih par sati, ocito ima nade za mene.

zbor - opet ista prica. nedjelja grozno, utorak super. nemam vise pojma sto da napravim.

skola - evo sto sam crtala za svoju baby grupu zadnja 3 sata:

tko bi rekao da imam smisla za crtanje instrumenata? eh, bas sam ponosna sama na sebe...

neki dan sam pogledala Crash. nisam ga mislila gledati, jer me iskreno nije zanimao, ali vorJa me zaintrigirao svojim vidjenjem filma, pa rekoh hajde...
nije los, dapace, ali i dalje moj favorit od ove godine ostaje Brokeback Mountain. nekako sam nasla sebe u tom filmu (kao Jacka, ne Ennisa, muski gad jedan!).
sjecam se veceri kada sam ga gledala. trebala sam ga u biti pogledati sa frendicom, ali ona je, klasicno, otkazala kada smo sjedile na kavi ispred kina, s kartama u mom dzepu, zbog dragog i jos jedne svadje izmedju njih. vani je pao strasan snijeg i skoro sam triput poginula te veceri jer sam se malo lose vozila. pa sam pozvala prijatelja da ga gleda sa mnom. nazalost, krivi odabir, jer je moj dragi prijatelj ispao teski homofob koji je stalno prigovarao na svega dvije scene koje ukljucuju neki fizicki dodir u filmu. nakon filma mirno smo se razisli. ali moj crv u guzici nije mi dao mira, jer JA HOCU KAVU, i HOCU S NEKIM PODIJELITI MISLJENJE I ODUSEVLJENJE!!! i tako sam nazvala tipa kojeg sam znala 48h u 1 u noci i rekla da se spremi, dolazim po njega i idemo na kavu. o tome kako u nedjelju u to doba noci vjerojatno nista ne radi nisam ni pokusala razmisljati. pa to je manje vazno! prosli smo cijeli grad (tocnije, sklizali se po cijelom gradu) da bi nasli jedan jedini birc koji radi 24/7. koji? .... ipak vam necu reci. ipak je to bilo kasnije posebno mjesto. kavu smo poceli piti tek oko pol 3, ali nema veze. meni je tamo i danas najbolja kava u gradu!
kasnije sam jos jednom isla u kino gledati ga s buducom sogoricom. i bio mi je jos bolji. ona ga je divno opisala:
"svidja mi se, a ne znam zasto. tako je obican, tako realan, tako prizeman, tako neromantican i nepatetican. i bas zato je genijalan."

eto vam preporuka! gledati taj film!

nakon ovih prisjecanja... na probu. jes!

budite dobro!

i sve ostalo sto ide uz to, evo samo jedna slatka fotkica da se malo nasmijete.

pusa svima!




p.s. obavezno povecajte da mozete iscitati foru.

10 najbizarnijih zakona vezanih uz seks:

1. Prema još uvijek važećem zakonu u Hong Kongu,
ženi je dopušteno ubiti nevjernog muža kojeg
zatekne na djelu - ali samo golim rukama, upotreba
bilo kakvog oružja strogo je zabranjena. Što se
pak tiče muževljeve ljubavnice, nju žena može
opravdano ubiti čime god želi.

2. Minnesota ima zakon koji strogo zabranjuje seks
s bilo kojom vrstom ptica!

3. U nekoliko islamskih zemalja muškarcima nije
zabranjeno imati seksualne odnose s ovcama, ali im
je zabranjeno onda tu istu ovcu pojesti. To se čak
smatra smrtnim grijehom...

4. U Libanonu je muškarcima i službeno dozvoljen
seks sa životinjama. Ipak, postoji jedno
ograničenje: životinja mora biti ženskog spola. Za
seks s mužjacima može se zaraditi i smrtna kazna.

5. U američkoj državi Arizoni nije dopušteno
posjedovati više od dva dilda ili vibratora.

Seks shopovi u Arizoni moraju imati posebne
dozovle za držanje veće količine ženskih
seksualnih pomagala

6. U nekim kolumbijskim gradovima žena zakonski
smije spavati samo sa svojim mužem. Zakon
zahtijeva i prisutnost nevjestine majke prvoj
bračnoj noći, kako bi svjedočila prvom bračnom
seksualnom odnosu.

7. U Bahreinu muškarac ginekolog može 'privatne
dijelove' svoje pacijentice gledati samo u
ogledalu.

8. Najegzotičnije zanimanje na svijetu službeno
postoji na Guamu, pacifičkom otoku u vlasništvu
SAD-a. Kako djevicama tamo nije dozvoljen brak,
postoje stručnjaci defloratori koji djevojke
rješavaju nevinosti, naravno, uz novčanu
nadoknadu. Iako im posao nije odviše težak i dobro
je plaćen, mogućnosti napredovanja u karijeri vrlo
su ograničene...

9. U nekim dijelovima Colorada postoji zabrana
ljubljenja žene koja spava.

10. U Hartfordu u Connecticutu mužu je nedjeljom
zabranjeno ljubiti ženu.




MOJOJ DRAGOJ

Tokom protekle godine probao sam sa tobom voditi ljubav 365 puta. Uspio
sam 36 puta, sto je u prosjeku jednom u 10 dana. Evo liste koja ce ti
pokazati
zasto nisam uspijevao češće:
- 54 puta stolnjaci nisu bili cisti
- 17 puta je bilo suviše kasno
- 49 puta si bila previše umorna
- 20 puta ti je bilo previše toplo
- 15 puta si se pretvarala da spavaš
- 22 puta si imala glavobolju
- 17 puta si se bojala da ne probudimo djecu
- 16 puta ti je doktor zabranio seks
- 12 puta ti je bio los datum u mjesecu
- 19 puta si se morala rano probuditi
- 9 puta si rekla da ti nije do seksa
- 7 puta si izgorjela na suncu
- 6 puta si do kasno gledala televiziju
- 5 puta nisi htjela pokvariti novu frizuru
- 3 puta si rekla da budu nas čuli susjedi
- 9 puta si rekla da bude nas čula tvoja majka

Od onih 36 puta kad smo uspjeli voditi ljubav, seks nije bio
zadovoljavajući
iz slijedećih razloga:
- 6 puta si ležala kao klada
- 8 puta si me podsjetila na pukotinu na plafonu
- 4 puta si mi rekla i da napokon završimo sa tim
- 7 puta sam te morao probuditi da ti velim da sam svršio
- Jednom sam pomislio da sam te povrijedio posto sam primijetio da se luđački treseš



MOM DRAGOM

Mislim da si malo pobrkao stvari. Evo razloga zašto od mene nisi dobio
vise
nego sto jesi:
- 5 puta si došao kuci potpuno pijan i za mačku pomislio da sam ja
- 36 puta nisi uopće došao kuci
- 21 put ti se nije dalo
- 33 puta si svršio previše brzo
- 19 puta ti se spustio prije seksa
- 38 puta si radio do kasno
- 10 puta si imao grčeve u nogama
- 29 puta si morao ranije otići na spavanje zbog sutrašnje košarkaške tekme
- 2 puta si se potukao i udarili su te bas u testise
- 4 puta ti se zaglavio u ciferšlusu
- 3 puta si bio prehlađen i šmrcao si
- 2 puta si bio povrijeđen na košarci
- 20 puta si izgubio volju za seks zato sto si cijelog dana mislio na to
- 6 puta je tebe boljela glava
- 98 puta si bio zauzet gledanjem nogometa i košarke

A sto se tiče onih 36 puta kad nam se seks dogodio, ali nisi bio
previše
zadovoljan, evo objašnjenja:
- Kao klada sam ležala onda kada si se bacio na krevet, a mene profulao, i počeo napadati posteljinu
- Nisam govorila o pukotini na plafonu, već sam te pitala da li vise voliš da budem gore ili dolje
- Kada sam se onako luđački tresla, bilo je zato sto si me toliko jako pritisnuo da sam se borila za zrak



pa tko sad moze reci da su zene za ista krive?





smijeh je zdrav, ljudi!

budite dobro!

kako je proslo?

katastrofa! da bar mogu rec da sam ja sve kriva, ali ovaj put nazalost nisam.
moj drugi braco se ponudio da ce mi on svirati. takvu ponudu u onakvoj situaciji nisam mogla odbiti.
prije mise mi je malo nedostajalo da se dignem i odem jer nitko nije fermao ni pol posto sto ja masem, urlam, pjevam, pokazujem... ali su si svi uzeli za pravo da mi govore kako nesto treba raditi, kako ova pjesma ne zvuci.ok je konstruktivna kritika ili misljenje, ali da mi ljudi koji se nisu pojavili ni na jednoj probi govore da nesto ne valja... poludila sam. samo sam cekala da otpjevamo sve da odem uz neku glupu izliku zapaliti cigaretu. i to me malo smirilo. ali najgore je tek dolazilo... i to odmah na prvoj pjesmi. jer je braco uzeo krivu intonaciju i gitaristi su se potpuno zbunili, a o tom da su cure morale vristati jer je sve bilo puuuno previsoko... a kako je poceo svirati krivu pjesmu, pa nitko nije poceo pjevati? ili kad je jedini ostao svirati kada su svi usutjeli, a nije trebao? zahvalna mu jesam, ali ovo pisem cisto zato da to izbacim iz sebe, a da njemu ne prigovorim nesto, da se ne uvrijedi.
ali sam zato razgovarala malo sa ljudima koji su stvarno stalno bili tamo, i svi su za da se malo potrudimo oko pjevanja. pa hajde da to vidim! dali su mi snage za dalje. hvala Bijeli San!

nakon dvije grupice solfeggia danas (joj super su, vec crtaju violinski kljuc, a jedna vec zna i c1 i g1!!!) smrzavam se. zahladilo je u zagrebu ful! vjetar, oblaci, sunce koje ne grije nego grize, jakne, pa skoro i rukavice. oslo ljeto... a tako je lijepo bilo! bas mi fali, gotovo svaki detalj je bio savrsen: rasprava o sexu u carapama, yoga, Danica ili Sjevernjaca, kvantna kemija... zasto je sad opet hladno? necu!

jos malo pa u krevet... dosta mi je danasnjeg dana. samo da mi je toplo i ugodno...
a mozda se jednog dana preselim za stalno u toplije krajeve!

budite dobro!

zaribali me na zboru, pa sad moram ekspresno nauciti svirati jedno 15 pjesama na klaviru... nije da mi ide samo tako, akordi su lagani, ali ritam me buni... nek idu u guzicu! umjesto da vjezbam za diplomu, ja se s ovim zezam... jos su neki problemi iskrsli u toj crkvici, morat cu malo pokazati da nisam samo tako i da se ne dam vodati kak se tko sjeti. eh...

nego, kupila ja neki dan farbu za kosu. i pise blond. reko dobro, izgleda malo tamnije od plave, taman da se ne moram brinuti oko izrasta svako malo, nego izmedju pa da izgleda prirodno. i jucer ulovila ja konacno sat vremena da ih potrosim na to, i natrackam se. veli na kutiji boja postaje tamnija kako se razvija, neka me to ne brine. ha dobro onda.
i vise nisam plavusa. ne da nije plava, nego je skoro pa tamno smedja. ali kazu ljudi za izgledam s tom bojom odraslije, pa cu se lakse ufurati u stimung profesorice, hehe.
ma kaj se ja uopce zalim, kad sam imala sve zivo na kosi. zelene pramenove (otprilike ova boja), modre, roze, ljubicaste, crnu kosu, crvenu, minival, bila skroz plava, dugokosa, kratkokosa... jedino sto nisam isprobala je bijelo i sivo. ali znam da je moja prirodna kosa pocela sijediti (ulovila sam par dlaka potpuno bijelih kod korijena), tako da ce to malo pricekati, jer je u biti vec prisutno. fala Bogu da se farbam. pa kako i ne bih posijedila s obzirom na to kakav zivot vodim? zamislite, teta uciteljica u dvadesetoj, spremanje diplome, briga o pesu (da, da, Bubi je opet doma!!!!), ma sve slatki jadi!

jucer sam naletila na vorJa-a na msn-u, i malo popricasmo. rece on da ce objaviti taj razgovor na blogu, joj, bila sam sva pametna i puna dobrih savjeta i mudrih misli koje, naravno, sama nikad ne bih ispunila. ali to u biti uopce nije vazno.

nista, idem ja dalje vjezbati glupi klavir.

a vi budite dobro!

p.s. drzite mi fige, sutra drzim svoj prvi samostalni individualni sat!!!

eto, od jucer sam sluzbeno teta uciteljica.

da, da, jucer sam drzala svoj prvi sat! i individualni, i grupni.
kazu da je individualna nastava laksa. meni je bilo obrnuto, jer malog Marka od tri godine nisam uspjela ni izvuci ispod stola, a kamoli da uzme violinicu... i to je bilo cisto dosta da pomislim da nisam za to. totalno sam se ukakala, da prostite, od straha.
tako je uskoro bilo 6 sati, kada je bilo vrijeme za solfeggio, a ja sam palila cigaretu za cigaretom medju ruzama u dvoristu i tresla se. nisam znala s cim da pocnem, sto ako pocnem mucati, sto ako me klinci nece slusati, sto cu onda? moj boss je rekao da ce mi biti prvih par sati zandar, da one koji ce praviti nered posalje van na hladjenje, cisto zato da ja ne bih odmah ostavila krivi dojam. ali sto ako necu sama moci odrzati disciplinu, sto ako klinci nece nista skuziti, sto ako se nisam dobro pripremila...??????

i sat je poceo. malo mi je drhtao glas, ali klinci su za cas odreagirali i poceli ispitivati sto je to na ploci (nacrtala sam ljestve sa 8 preckica:do, re, mi, fa, so, la, ti, do, a svaku notu je pjevala pticica), cemu to sluzi. pa smo ucili pjesmicu iz The sound of music (Moje pjesme, moji snovi) o ljestvici. pa smo ucili notne vrijednosti. svi su stalno bili na ploci i crtali note koje su negdje vidjeli. i za kraj, Mozart Mala nocna i crtanje asocijacija.

uglavnom, da skratim, mislim da se malcima svidjelo. zasto? jer su mi dosli nakon sata i pitali kada je novi sat, i bili potpuno razocarani kada su otkrili da je to samo jednom tjedno.

mala Megi, koja me neki dan oslovila s "dovidjenja, tetice!" cijeli sat mi je govorila "teta uciteljice". tako cudno zvuci kad ti to netko govori... ali je toliko i lijepo! vidjeti da su oni zadovoljni i da hoce jos, meni je veca nagrada od svih novaca ovog svijeta. jos ako svi uspiju zavoljeti solfeggio kao sto ga ja volim, to ce biti puni pogodak!

zato je vecer i danasnji dan bio ispunjen tugom u ljubavi mojeg predragog prijatelja... dajte mu malo potpore!!!

i obavezno budite dobro!!!

sve ono sto sam osjecala kroz vrijeme nekako se opet vratilo na ono sto sam prozivjela prije nekoliko godina, kada sam bila jako bolesna, a mnogi su me napustili. i zaklela sam se da se to vise nece dogoditi. jer cu voljeti sebe za promjenu. ipak sam se ponovno zaplela, ali zato mi je jasnije. pa evo meni i svima kao podsjetnik, da volite sebe, da budete sami sebi prvi. jer tek onda mozemo razmisljati o nekoj zdravoj vezi i medjuljudskom odnosu.



Badnjak 2002.
što je ovo i tko sam ja, više ne znam. sada, kad su blagdani, i kad sam očekivala da će mi biti najteže… nije mi toliko teško. nije mi uopće teško. nešto se dogodilo u mojoj glavi. prihvaćam u potpunosti da si s drugom, nekako kao da shvaćam tvoju reakciju. i ne smeta me. razumijem zašto ti to treba. znam da ja to pomišljam. a možda više nismo dva prsta iste ruke, vjerojatno smo se previše udaljili jedno od drugog, previše se promijenili… bilo je lijepo kad smo bili skupa, ali sada nastavljam dalje. sve što je bilo, više nije, i nikad više neće biti. hvala ti što si mi dopustio da budem dio tebe, što si me naučio što znači voljeti i pustiti sve radi te osobe, i, napokon, hvala ti što si me uništio, spustio do dna, jer sada sam čvrsta, više nego ikad, i više nikad neću nikome dati da mi postane ono što si mi bio ti. pokazao si mi kako ovaj svijet može biti divan, najbolji, najljepši, ali i da je ogavan, sebičan, pokvaren, da su ljudi sposobni biti toliko odvratni, toliko zlobni… nikad to neću zaboraviti. hvala ti. nikad to neću zaboraviti, makar ću se noćas praviti da to ne znam. jer nitko ne treba znati što sam doživjela, niti što mi se vrti po glavi. moje trajanje tek počinje…


budite dobro, nikad ne dajte da se vama ovakve misli vrzmaju po glavi!