sve ono sto sam osjecala kroz vrijeme nekako se opet vratilo na ono sto sam prozivjela prije nekoliko godina, kada sam bila jako bolesna, a mnogi su me napustili. i zaklela sam se da se to vise nece dogoditi. jer cu voljeti sebe za promjenu. ipak sam se ponovno zaplela, ali zato mi je jasnije. pa evo meni i svima kao podsjetnik, da volite sebe, da budete sami sebi prvi. jer tek onda mozemo razmisljati o nekoj zdravoj vezi i medjuljudskom odnosu.



Badnjak 2002.
što je ovo i tko sam ja, više ne znam. sada, kad su blagdani, i kad sam očekivala da će mi biti najteže… nije mi toliko teško. nije mi uopće teško. nešto se dogodilo u mojoj glavi. prihvaćam u potpunosti da si s drugom, nekako kao da shvaćam tvoju reakciju. i ne smeta me. razumijem zašto ti to treba. znam da ja to pomišljam. a možda više nismo dva prsta iste ruke, vjerojatno smo se previše udaljili jedno od drugog, previše se promijenili… bilo je lijepo kad smo bili skupa, ali sada nastavljam dalje. sve što je bilo, više nije, i nikad više neće biti. hvala ti što si mi dopustio da budem dio tebe, što si me naučio što znači voljeti i pustiti sve radi te osobe, i, napokon, hvala ti što si me uništio, spustio do dna, jer sada sam čvrsta, više nego ikad, i više nikad neću nikome dati da mi postane ono što si mi bio ti. pokazao si mi kako ovaj svijet može biti divan, najbolji, najljepši, ali i da je ogavan, sebičan, pokvaren, da su ljudi sposobni biti toliko odvratni, toliko zlobni… nikad to neću zaboraviti. hvala ti. nikad to neću zaboraviti, makar ću se noćas praviti da to ne znam. jer nitko ne treba znati što sam doživjela, niti što mi se vrti po glavi. moje trajanje tek počinje…


budite dobro, nikad ne dajte da se vama ovakve misli vrzmaju po glavi!