nedjelja, 30.11.2008.

Prezimiti u…


Prezimiti u Europi. Riječi koje u posljednje vrijeme izgovaraju nogometni treneri, igrači, navijači, i dodaju: Dinamo još ima neke šanse, a ostali će prezimiti u Hrvatskoj.

A kako će to učiniti građani s obzirom na vijesti kojima nas bombarduju svakodnevno o predstojećoj krizi koja će «doseći veće razmjere negoli možemo zamisliti»…

Netko će je dočekati kao ponosni vlasnik iPhone-a («Po riječima kupaca cijena im nije previsoka te Iphone jednostavno moraju imati i isprobati»), a netko kao bolesna i napuštena starija osoba koja preživljava zahvaljujući Pateru Antunu Cveku i udruzi «Kap dobrote».

«Ča je to na svit došlo?» pitala bi moja nona prije neku godinu, čudeći se internetu i svakojakim čudima, a ja se isto pitam u zadnje vrijeme i ne znam odgovor na pitanje.

Nije neka tema za opuštanje, ali slađu kavicu kuham neki drugi put…


Riječani i ostali koje put nanese u naš grad, za pravu kavicu virnuti kod Kore.

- 16:34 - Komentari (37) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.11.2008.

Jutro poslije


«Ženske također ne vole kad frajeri prespavaju, je li tako? Žene se ne žele ujutro probuditi uz neku golemu kladu. Ne želi da joj se motaš po kući cijeli jebeni dan. Mnoge žene koje poznajem povedu te kući, vodite ljubav, a kad bude gotovo skočiš na noge, vidiš im po faci da im je pao kamen sa srca: ne samo što je dobar jebač nego i kupi prnje. A ni tebi se ne da ujutro probuditi i ugledati nju. I svi sretni."
Susanna Moore «Rezovi»

(I miško je nedavno napisao lijepu priču s istim naslovom, doduše njegovom junaku je težina jutra bila uvjetovana pogreškom jer je proveo noć s bliskom prijateljicom).

Dakle, današnja tema je baš ona o kojoj, vjerujem, je većina od nas bar jednom čavrljala s prijateljicom na kavi.
Tako sam i sama mnogo puta slušala svoje muške prijatelje (prijateljice, začudo, u manjoj mjeri) kako govore:

«Najmučnije mi je bilo jutro poslije, kad sam se oblačio na brzinu, izgovarajući se kako žurim i još nešto buncao u stilu Čujemo se…»

Izgleda da je «jutro poslije» stvarno dobar indikator novonastalog odnosa…želite li da netko ispari što je moguće prije, ili pak da ostane što duže, je ključan za nastavak cijele priče…

Nekako mislim da ukoliko intuitivno osjećate kako «to nije to», ili ako je provedena noć samo usputna avantura, moguće svojevrstan bijeg iz braka ili veze, najbolje je prije svitanja riješiti «problem»…

Što mislite o tome?
Kakva su vaša iskustva, na koji ste se način «ispričavali»?


- 05:08 - Komentari (41) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.11.2008.

Trenutak istine


«Nikad nisam razumjela tu čovjekovu težnju za moći. Biti i najmanji šefić u nekoj maloj firmi u najmanjem mjestu na svijetu, bez obzira koliko kompromisa moraš učiniti. A ljudi ih čine, netko iz materijalnih razloga, netko iz potrebe da izliječi svoje nataložene komplekse, koje vuče iz obitelji ili gledanja u vlastito zrcalo.
I Margerit Jursenar je jednom rekla da se «uspjeh ne može kupiti bez poluistina«. I zato se mnogi pridružuju gomili, raznoraznim političkim opcijama, klimaju glavama, oduševljavaju se nekakvim ministrima, državnim činovnicima, koji danas jesu, a sutra nisu.
Ja sam oduvijek bila nepopravljivi individualist, onaj «koji jaše sam», i nije mi žao.
Međutim, ipak kažu da svatko ima svoju cijenu. Je li to istina?»


Citat je iz posta «Ima li svatko svoju cijenu?» prije dvije godine, kad smo pokušali odgovoriti na pitanje vezano uz profesionalno uzdizanje.

Ali, današnja tema je iskrsla sasvim slučajno kad smo se Kora i ja prije neki dan uz kavicu dotakle emisije Trenutak istine. (Mislila sam da će je ona obraditi u postu, ali vidim da je više preokupirana prestankom pušenja)…

Dakle, iako sam sveukupno odgledala petnaestak minuta nisam se mogla načuditi kako ljudi iznose svoju intimu pred obitelji i cjelokupnom javnosti za relativno malo novaca.

Složile smo se da nema sume zbog koje bismo dovele u neugodnost naše najdraže, a onda se ona sjetila filma u kojem bogataš Robert Redford nudi Demi Moore milion dolara za jednu provedenu noć, pri čemu bi otkupila dug svojeg supruga.

Ne moram ni reći kako je priča završila uz smijeh kako je Redford dobar tip i da bismo ga teško odbile, ali osnovno je što smo se upitale da li i u tom slučaju svatko ima svoju cijenu? Ako zanemarimo supruga i razlog tog čina, kao i činjenicu da ponudu daje zgodan muškarac, koliko bi žena odbilo piti koktele na nekoj od pjeskovitih plaža umjesto nakuhavanja i jurcanja s krpom po kući? A radi se samo o jednoj noći…

Iskreno, što mislite o tome?

P.S. Ovog puta imate malo teži zadatak…u prošlom postu ste mi s lakoćom davali savjete za probleme, u stilu «prestani pušiti, prestani jesti…», e sad da vas vidim…




- 09:42 - Komentari (42) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.11.2008.

Muke po Majstorici


Ništa tako strašno, ipak pobrojat ću vam neke stvari koje su me snašle zadnjih dana, činit će vam se sitnice ali s obzirom da me već dobro poznajete shvatit ćete u kakvom sam (ne)raspoloženju.

1. Izvadila sam prije tri dana umnjak…to što ću nesumnjivo poglupaviti me ne zabrinjava toliko, ali od tada se mučim s bolovima, antibioticima, nespavanjem i pitam se koliko će još trajati...

2. U kompjuter kod kuće mi se uselio virus, crv ili štotijaznam koja životinjka, uglavnom alarm antivirusnog programa je neprekidno zvonio čim bih se konektirala na internet i nekakve poruke su se svake sekunde umnožavale...recimo da sam od jučer to nekako sredila pa ću, bar se nadam, moći doklikati do vas…

3. Moj divni (i preskupi) fotoaparat, kojeg nisam još uspijela ni skužiti, je crkao tj. ne reagira na baterije, moram ga slati u Canon-ov servis u Zagreb, tako da do daljnjeg nema Makijevih slika, a baš je simpa u novoj zimskoj bundici...

4. Uspjela sam u dva jesenja mjeseca otežati za četiri kile, pa se osjećam kao pajcek kojeg tove do blagdana…

5. Zakon o pušenju...stigao dopis da ne smijemo pušiti ni u fakultetskom parku, doista se pitam kako ću to preživjeti nakon dugogodišnjeg pušačkog staža...ovo sam namjerno stavila na kraj da se ne bih raspisivala o najvećoj muci, jer je ionako sve rečeno…

Eto, toliko...imate neki prijedlog za bilo što od navedenog?

- 11:01 - Komentari (43) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.11.2008.

Od česa se sastoji naš jezik?

«Priznala sam svojim studentima da pišem knjigu o regionalizmima i dijalektizmima, uključujući i neobičnosti u izgovoru. Želim da shvate da nemam ništa protiv dijalekta, čak ni protiv pogrešne upotrebe riječi. To mi se sviđa. Sviđa mi se što klinci misle da je Nike jednosložna riječ. Zašto i ne bi? Nike nije božica. To je tenisica. Krilata tenisica pobjede. Međutim, usprkos svojoj ljubavi prema narječjima ne dopuštam im pisati fonetski. Ne želim vidjeti mother-fucker napisano kao mothafucka. Ne još. Prvo po pravilima, rekla sam, a zatim možete činiti što god vas volja. Jednako je s džezom. Najprije nauči svirati instrument.»

(Citat je iz romana Suzanne Moore 'Rezovi', vješto ispričana priča o opsesiji, seksu i nasilju po kojoj je snimljen film s Meg Ryan u glavnoj ulozi, pa ko voli nek' izvoli, ja sam noćas sanjala pojedine scene i pitala se što mi je to trebalo, ako izuzmemo majstorski stil autoričinog pisanja).

Dakle, tema uz današnju kavicu je jezik kojim se služimo. Da ne steknete pogrešno mišljenje, niti sam ja vrstan poznavalac jezika, niti neki čistunac sa svilenim ušima, a ponajmanje konzervativka. Međutim, pojedine me stvari doista smetaju.

Prva je da neki nastavnici, posebice u školama lociranim u prigradu, govore u dijalektu. Mislim da nije u redu da se ne služe književnim jezikom, jer onda djeca kad dođu u srednju školu imaju problema. Nažalost to čine čak i sveučilišni profesori, sjećam se svoje šefice koja je znala pitati: «Od česa se sastoji stanica?», pri čemu bi je strani studenti, čuvši samo jedno nepregledno s, gledali kao da je pala s Marsa.

S druge pak strane nas se prisiljava da neke uvriježene riječi kao što je «mikroskop» zamijenimo sa «sitnozor», te da pazimo da internacionalizme kao što su «interakcija» i «analiza» zamijenimo s «međudjelovanje» i «raščlamba». Takvih primjera ima napretek, a ove koje sam navela spadaju u lakšu kategoriju, dok bi vas prijevodi raznih stručnih termina bacili u očaj …

Također, slušam kako su se u zadnje vrijeme uvriježili novi izrazi kao što su «sačekuša», «navlakuša», «forvarduša», «sponzoruša», i neki dan kaže jezikoslovac da je to u redu ukoliko se neka nova riječ pokaže općeprihvatljivom i zaživi u govoru, čak iako nije gramatički najispravnija. S tim bih se i složila, kad nas ne bi masirali s gore navedenim primjerima.

I za kraj vam ostavljam inofrmaciju o natječaju koji je objavila firma TriGranit iz Zagreba, pa ako smislite hrvatsku inačicu engleske riječi «Developer» možete osvojiti 20 tisuća kuna.

Svašta sam nadrobila u ovom postu na brzinu, ali Rusalka je zamolila da smućkam neki kapućino (capucino? capuchino? cappucchino?…)

- 15:34 - Komentari (45) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.