«Ženske također ne vole kad frajeri prespavaju, je li tako? Žene se ne žele ujutro probuditi uz neku golemu kladu. Ne želi da joj se motaš po kući cijeli jebeni dan. Mnoge žene koje poznajem povedu te kući, vodite ljubav, a kad bude gotovo skočiš na noge, vidiš im po faci da im je pao kamen sa srca: ne samo što je dobar jebač nego i kupi prnje. A ni tebi se ne da ujutro probuditi i ugledati nju. I svi sretni."
Susanna Moore «Rezovi»
(I miško je nedavno napisao lijepu priču s istim naslovom, doduše njegovom junaku je težina jutra bila uvjetovana pogreškom jer je proveo noć s bliskom prijateljicom).
Dakle, današnja tema je baš ona o kojoj, vjerujem, je većina od nas bar jednom čavrljala s prijateljicom na kavi.
Tako sam i sama mnogo puta slušala svoje muške prijatelje (prijateljice, začudo, u manjoj mjeri) kako govore:
«Najmučnije mi je bilo jutro poslije, kad sam se oblačio na brzinu, izgovarajući se kako žurim i još nešto buncao u stilu Čujemo se…»
Izgleda da je «jutro poslije» stvarno dobar indikator novonastalog odnosa…želite li da netko ispari što je moguće prije, ili pak da ostane što duže, je ključan za nastavak cijele priče…
Nekako mislim da ukoliko intuitivno osjećate kako «to nije to», ili ako je provedena noć samo usputna avantura, moguće svojevrstan bijeg iz braka ili veze, najbolje je prije svitanja riješiti «problem»…
Što mislite o tome?
Kakva su vaša iskustva, na koji ste se način «ispričavali»?
Post je objavljen 23.11.2008. u 05:08 sati.