nedjelja, 26.10.2008.

Anais Nin


Photobucket

Anais Nin (1903-1977), francuska spisateljica katalonskog, kubanskog i danskog porijekla je, poput Alme Mahler ili Dore Maar, bila jedna od onih fatalnih umjetnica koje su svojim djelima i emotivnim vezama s najvažnijim stvarateljima svoga doba bitno utjecale na umjetnička strujanja prve polovice 20. stoljeća. Kontinuirano je pisala dnevnik od svoje jedanaeste godine pa sve do pred smrt, skrivajući ih od javnosti kako ne bi povrijedila
svog supruga. Nakon što je preminuo 1985. necenzurirane verzije njezinih dnevnika prvotno je izdao izvršitelj oporuke Rupert Pole. Na njen zahtjev jeu nekoliko dana pročitao tisuće stranica teksta, nakon čega ga je upitala:

«Osuđujete li me?»

«Ne, imali ste hrabrosti proživjeti svoje snove i pisati o njima. Jednog dana rukopis mora biti objavljen.»


Dio ovih šokantnih i duboko erotskih dnevnika, «Dnevnik ljubavi», svojim je objavljivanjem nakon smrti Anais Nin izazvao pravu senzaciju, ne samo zbog načina na koji je razotkrivala žensku seksualnost, nego i zbog uključenosti mnogih poznatih i slavih osoba iz kulturnog, znanstvenog i javnog života u njezinu privatnu sferu kao i u erotske pustolovine.

U trećem dijelu dnevnika, koji je nazvala 'Vatra', Anais Nin opisuje svoje preseljenje u New York, privremeni prekid monotonog braka s Hughom Guilerom i ljubavne afere s Henryjem Millerom, te utonuće u strasnu vezu sa slavnim psihoanalitičarem, Freudovim učenikom, Ottom Rankom. Njezin interes za studij psihoanalize raste, ali ona uskoro napušta Ranka - ''Ja želim biti svijet za sebe... osjećam da mogu igrati sve uloge'' i vraća se u Pariz, Hughu i Henryju.
U Parizu ponovo buja njezino nezadovoljstvo, što je potiče da krene u novu potragu za ispunjenjem. ''Ja čekam ljubavnika. Nemirna sam'', piše ona. ''Život me zove dalje.''
Lijek za svoje razočaranje pronašla je u Peruancu Gonzalu Moru, koji joj se udvara na španjolskome (''jeziku moje krvi'') i vodi do novih visina.

''Život. Vatra. Bivajući vatra, ja potičem vatru i u drugima. Nikad smrt. Vatru i život.''


''Samo jedna stranica ovog, možda najpoznatijeg svjetskog dnevnika sadrži više seksa, melodrame, fantazije, ispovijesti i opservacija od većine romana i više razotkriva ljudsku psihu koju mi uporno prikrivamo.''
Publisher's Weekly


Ne znam hoćete li se složiti sa mnom da nije lako ustrajati u življenju svojih snova a da pritom nikom ne naškodite.

Što mislite o ljudima koji imaju tu hrabrost?
Cijenite li ih ili osuđujete?


- 08:01 - Komentari (46) - Isprintaj - #

utorak, 14.10.2008.

Jedan književni

Današnji post je potaknut razgovorom s našom poznatom književnicom koja ponekad doklika do nas, jer kako kaže "tu se skuplja zgodna ekipica puna duha", zato je ne smijemo razočarati.

Dakle, prije neki dan smo se dotakle teme na što čitatelji obraćaju pažnju prilikom odabira knjige. Sigurno da je jedan broj čitatelja ponukan nečijom preporukom ili dobrom kritikom, drugi pak intrigantnim naslovom ili lijepo dizajniranom naslovnicom, ali kad sam rekla da ona ima baš lijepo ime za pisca, istinski nas je zaintrigiralo da li i samo ime utječe na odabir.

Usput mi je ispričala istinitu anegdotu koju je nedavno čula, da je pok. Dragutin Tadijanović, kada je upoznao Šimu Prtenjaču, rekao: "Nezgodno ime za pjesnika."

Nije rijetkost da se neki pisci odlučuju za pseudonim i to iz različitih razloga: da bi skrili pravi identitet (ponekad kvalitetni pisci pod drugim imenom pišu laganije štivo koje im donese veću materijalnu dobit), imaju drugu profesiju pa ne žele spajati ta dva svijeta (sjećate se liječnika iz Zagreba koji je prije dvije godine napisao pod pseudonimom Alen Bović roman „Metastaze“), vjeruju da će im „umjetničko ime“ bolje zvučati, djelovati internacionalnije i prije zaintrigirati čitatelja, ili je u pitanju pak nešto deseto. Da nema „nečeg“ u tome vjerojatno većina glumaca i pjevača u svijetu ne bi imala umjetnička imena.

Što mislite o tome?
Kako vi odabirete knjigu koju želite pročitati?


* Neće me biti nekoliko dana, ali kavica je skuhana pa se možete poslužiti...

- 12:02 - Komentari (50) - Isprintaj - #

srijeda, 08.10.2008.

Dok jednom ne smrkne drugom ne svane

Hoću reći, dok Majstorica drijema ja se dokopao kompjutera…
Ionako kaže da nema inspiracije, jer joj zadnjih desetak dana prolazi samo u držanju predavanja, sjedenju za kompjuterom zbog priprema istih, i kućanskim poslovima, a to nikom (pa ni njoj) nije naročito zanimljivo…

Spominje i kako smo joj se popeli na vrh glave, tu pretpostavljam da misli na naše mačje stado…

Od novosti ima da se Maci pripitomila, ali samo Majstorici dozvoljava da je mazi…


Photobucket

Sjećate se kako je prije nekoliko mjeseci, onaj dan kad sam netragom nestao (valjda strah od očinskih obveza), dobila tri mačića.

Photobucket


Photobucket

I tako su oni rasli, a Majstorica je govorila kako će ih udomiti.
Veselu trojku ubrzo nije mogla uhvatiti i pripitomiti, tako da su svi ostali na okupu…
Ovaj žućko je Miki…


Photobucket


I još jedan mačorčić i ženkica koje treba krstiti… napravila im je kućicu u vrtu i sad što je - tu je…


Photobucket


Ja sam i dalje kraljević koji uživa u svim blagodatima…mljac…

Photobucket


I svuda me ima, najčešće u sudoperu, što Majstoricu dovodi do ludila…

Photobucket


Posebno volim skakati po stolu, ali samo kad me vidi…


Photobucket

Photobucket


A najviše drijemati s njom ispred TV-a (nisam siguran da i ona dijeli isto mišljenje)…

Photobucket


Eto tako, dragi moji, prenio sam vam malo atmosfere iz naše kuće, a sad pssst, da je ne probudimo, ja sve držim pod kontrolom…


Photobucket


Voli vas vaš Maki


- 13:48 - Komentari (51) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.