Majpan
30.05.2004., nedjelja
2001.
|
Prošle su nas godine napustili neki ljudi, a ove 2001. godine smo mi sami odlučili ignorirati preostale ljude kojima je vlastiti interes ispred svega. Ipak, brojnost nam se povećala. Pridružili su nam se naši mještani koji žive i rade u inozemstvu, a koji su saznali da smo obnovili tradiciju podizanja Majpana. U toj "trgovini" ljudima čoškaroši su odlično prošli. Riješili smo se profitera, a priključili su nam se sjajni ljudi koji će skupa s nama tradiciju podizanja Majpana podići na jedan viši nivo od običnog starog slavonskog običaja. Nekada su mladići, uz pomoć prijatelja, u tajnosti podizali Majpan ispred kuće voljene djevojke. Taj običaj zadržao se u nekim slavonskim mjestima do današnjih dana. Međutim, u mjestu Dalju, podizanje Majpana više ne simbolizira ljubav mladića prema djevojci. Mještani Dalja, uglavnom Hrvati, Majpan su podizali davno prije drugog svjetskog rata. Drvo se dovozilo čamcima preko Dunava, a uvijek se podizalo ispred katoličke crkve i na još nekoliko mjesta povremeno. U godinama nakon hrvatskog proljeća 1971. godine, uslijed raznih pritisaka i strahova, Majpan se više nije podizao ispred crkve. Na sreću ta lijepa tradicija nije prekinuta. Nastavili su je mladići i djevojke, takozvani čoškaroši, premjestivši podizanje Majpana na čuveni čošak. Čošak je križanje današnjih ulica Antuna Mihaljeva i Zdravka Kovčalije, a udaljen je pedesetak metara od Dunava. Svih tih godina na Majpan se isticala hrvatska zastava. Majpan je postao simbol hrvatstva u mjestu Dalju. Na žalost, ta prekrasna tradicija, grubo je prekinuta za vrijeme Domovinskog rata, kada je većina Hrvata prognana iz Dalja. Našim povratkom 1998. godine obnovili smo ovu nama najdražu tradiciju. Pripreme za organizaciju proslave 2001. godine počele su mjesec dana prije proslave. Predloženo je da se ove godine kuha grah, jelo koje se u cijelom svijetu tradicionalno priprema za praznik rada 1. svibanj. Glavni kuhar osječkog restorana "Bijelo-plavi", naš čoškaroš Antonijo Hum, preuzeo je brigu o pripremi 150 porcija graha. U prijepodnevnim satima 30. travnja donijeli smo razglas na čošak i pustili glazbu. Na repertoaru je bio Škoro i ostali tamburaši. Dan je bio sunčan i topao. Negdje oko 14 sati pripremili smo se za polazak čamcima po Majpan. Ovoga puta smo imali i odbor za ispraćaj. Na bajer nas je došlo ispratiti tridesetak ljudi. U silnom uzbuđenju zaboravili smo odvezati čamac. Naš pokušaj vožnje sa zavezanim čamcem nije uspio, pa je naš polazak na trenutak zaustavljen. Taj mali propust izazvao je smijeh ljudi na bajeru. Iz drugog pokušaja smo uspjeli krenuti. Svaki od tri čamca nosio je veliku hrvatsku zastavu. Bio je to lijep prizor vidjeti kako se vijore hrvatske zastave na čamcima koji plove našom granicom na Dunavu. Za nešto manje od sat vremena došli smo na željeno odredište. Pronaći pravo drvo za Majpan nije baš jednostavan zadatak. U to se brzo uvjerio i Beli, jedan od legendarnih čoškaroša, koji je demonstrativno sjeo na zemlju i odlučio, uz bocu piva, pričekati dok mi ne pronađemo drvo. Na njegovu nesreću komaraca je bilo u izobilju pa je nesretnik neprestano mahao rukama i sočno psovao komarce. Prvo drvo koje smo oborili bilo je dobro, ali je pri padu pukla krošnja, pa smo morali tražiti drugo drvo. Kada se traži drvo, nužno ga je pogledati sa svih strana, jer s jedne strane može izgledati ravno, a kada ga pogledate s druge strane uvidite da je drvo grbavo. Upravo se to dogodilo s drugim oborenim drvetom. Tek kada smo ga srušili primjetili smo da je grbavo. Prilikom rušenja trećeg drveta ponovno je pukla krošnja. Tek iz četvrtog pokušaja smo pronašli zadovoljavajuće drvo. Drvo je iznešeno na Dunav, a usput smo pokupili Belog, koji se sve vrijeme borio i svađao s komarcima. Puštanje Dunavom proteklo je uz razgovor i obnavljanje uspomena. Bez ikakvih smo poteškoća Majpan uznijeli na bajer i donijeli na čošak. Našim dolaskom podigli smo atmosveru na čošku. Grah je bio skuhan i mi smo ga spremno dočekali. Približavanjem večeri na čošku se okupljalo sve više ljudi. Oko 20 sati pridružili su nam se naši svirači i fešta je počela. Na žalost, vrijeme će pokazati, da je to bila posljednja proslava s ovim sviračima i možda njihova posljednja zajednička svirka. Nedugo nakon proslave njihov sastav je raspušten i oni su prestali svirati. Ostat će nam u lijepom sjećanju i uvijek ćemo im biti zahvalni za sve što su učinili za našu proslavu.. Ovu večer svirali su veselo i bez velikih pauza. Uz svirače i piće koje se dijelilo dodatno je popravilo raspoloženje nazočnih ljudi. Vrijeme je bilo za podizanje Majpana. Rupu je po običaju iskopao Borac. Nakon što smo uspravili Majpan, svirači su zasvirali hrvatsku himnu i veselica je nastavljena. Sada smo se i mi koji podižemo Majpan opustili i mogli slobodno popiti pivo. Veselje je potrajalo do iza ponoći kada su se polako počeli razilaziti posjetitelji kojih je te večeri bilo oko 400. Popijeno je 23 gajbe piva, nekoliko kanistera vina i nekoliko kartona soka. Međutim, polovica graha nije pojedena iako je grah bio odličan. Odlučili smo utvrditi uzrok toga i dogodine ga promijeniti. by Profa |
- 23:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
23.05.2004., nedjelja
Kohortino gostovanje u Dalju
|
Prošlo je godinu dvije od kako mi je Profa pričao o tradiciji podizanja Majpana koju su on i njegovi prijatelji obnovili u Dalju. Već onda sam izrazio želju vidjeti taj događaj. Igrom slučaja, prošlo je još jedno ili dva podizanja Majpana dok nas Profa nije pozvao u goste. Brzo je pao dogovor sa Krunom i Igorom oko odlaska u Dalj. Još jedna ekipa Kohortaša dogovorila se za odlazak u Dalj. Konačno je došao 30.04. , dan kada se podiže Majpan. Po Krunu i mene došao je Igor, usput smo svratili do trgovine gdje je Kruno dogovorio da nam se sačuvaju sokovi i mineralne te gajba piva. Sjetio sam sa kako je Profa rekao da se zna okupiti toliko ljudi da im ponestane pića i dobro im dođe svaka gajba «sa strane». Put prema Dalju prošao je u odličnom raspoloženju. Druga ekipa se već nalazila u Dalju. Ulazimo u mjesto i polako se vozimo prema Profinoj kući. Ispred nas se pojavljuju slavonska seljačka kola puna mladih u narodnim nošnjama. Raspoloženje sve više raste. Ljudi izlaze na ulice i gledaju ovu veselu povorku. Konačno dolazimo do Profine kuće. Na čošku, gdje se podiže Majpan , već se okupilo nekoliko stotina ljudi. Na pozornici postavljenoj na samom čošku, okupljene zabavlja tamburaški sastav Žeteoci. Vidim da će ova noć biti zanimljiva. Ulazimo u dvorište jedne kuće i tamo nalazimo drugi dio ekipe. Oni se već zabavljaju uz «osječko». Sa lijeve strane toči se «osječko» a na desnoj strani dvorišta nalazi se vojni šator gdje se može pojesti grah i to besplatno. Prava narodna veselica! Šime kruži između ljudi, snima folkloraše, tamburaše i općenito atmosferu kamerom. Luka i Srećko lagano pijuckaju pivo i uživaju. Atmosfera se sve više zagrijava. U jednom trenutku okupljeni kreću malom ulicom prema Dunavu. Saznajemo da je tamo doček «čoškaroša» koji uskoro stižu vukući Majpan rijekom. Došli smo u veselom raspoloženju na obalu. Po ljudima primjećujem iščekivanje trenutka kada će se «čoškaroši» pojaviti sa Majpanom. Polako se u daljini naziru svjetla čamaca. Uzbuđenje raste dok se čamci polako primiču okupljenom mnoštvu. U jednom trenutku, iz čamaca se zaorila pjesma « Oj hrvatska mati» uz upaljenu baklju. Mislim da se svakom prisutnom koža naježila. Uz oduševljenje okupljenih, čamci pristaju uz obalu. Njihov dolazak prati i mali vatromet. Ugođaj kakav se samo poželjeti može. Ljudi se polako vraćaju prema «čošku». Na ekipi «čoškaroša» ostaje posao vađenja Majpana iz rijeke koji i nije baš lagan. Mora se dobro paziti da se slučajno ne slomi stablo. Mi se vraćamo na «čošak» gdje se veselica nastavlja. Primjetno je kako se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Majpana. Konačno, uz najavu, na čošak dolazi desetak daljskih momaka noseći Majpan uz veliko oduševljenje prisutnih. Između ekipe padaju zadnji dogovori prije početka podizanja. To i nije baš lagan posao i treba dosta vještine i koordinacije između ljudi da bi se Majpan podigao kako treba. Pripreme završavaju i Majpan polako kreće u visine. Jedna ekipa ga polako diže dok drugi hvataju uže koje drže kao osigurač ako nešto krene naopako. Podizanje traje 10-ak minuta. Priključujem se ljudima i hvatam uže želeći biti dio te svečanosti. Konačno, uz veliki pljesak okupljenih Majpan se podigao u visine. Iznad nas se podiglo 22 metara visoko stablo a na njemu se ponosno zavijorila hrvatska zastava. Primjetan je bio ponos svih «čoškaroša» . Oni su otišli na zasluženu okrjepu pod šator a mi smo se vratili veselici. Uskoro nam se pridružio Profa. Zapjevali smo zajedno stare slavonske i hrvatske pjesme uz pratnju Žeteoca. Kod nas se našao i šal Kohorte što je dodatno zapalilo atmosferu među nama. Ljudi su se polako razilazili ali se naša ekipa nije dala. Tek kada su Žeteoci odsvirali zadnju pjesmu znali smo da je, na žalost, kraj veselju. Otpjevali smo još nekoliko pjesama Kohorte i himnu NK Osijek, a potom se vratili u dvorište. Trebalo je pomoći ljudima sklopiti šator i unijeti sve ostalo u kuću. Usput smo mi, koji smo zaboravili nešto i pojesti, probali taj grah koji su svi hvalili te večeri. Na kraju, pozdravili smo se sa Profom i dečkima i krenuli put Osijeka. Normalno, u autu smo komentirali tu večer. Svi smo bili oduševljeni. Nismo stigli niti do Osijeka a već je pao dogovor za dolazak iduće godine. Pozvao nas Profa ili ne! by Osječanin |
- 09:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #
21.05.2004., petak
2000.
Potaknuti prošlogodišnjim uspjehom i nošeni velikim entuzijazmom, u organizaciju proslave podizanja Majpana 2000. ušlo se vrlo ambiciozno i s velikim zahtjevima. Organizaciju su vodili Slavko Ištuk, Džanko Vatroslav i Zdenko Koričić. Dogovoreno je da će se za jelo pripremiti tri praseta i janje na ražnju. To je zahtijevalo dosta novaca, pa se krenulo po kućama skupljati dobrovoljne priloge. Novac je prikupljen, ali je ostala gorka činjenica da su se pojedinci (imućni) skrivali i zbog toga je odlučeno da nikada više nećemo skupljati priloge na taj način.Osvanuo je 30. travanj 2000., bio je to lijep i sunčan dan. Tradicija je Majpan dovesti Dunavom. Prve dvije godine smo improvizirali i Majpan dovozili traktorom iz šume Porić. Budući da je bilo zabranjeno prijeći na suprotnu obalu Dunava, zamolili smo Zagorca, iskusnog ribara, da nas vodi u potragu za Majpanom. U potragu je krenulo petnaestak ljudi u četiri čamca. Kao i uvijek raspoloženje je bilo na visokom nivou i jednosatna vožnja čamcem je brzo prošla. Pred sam kraj vožnje jedan događaj nas je lijepo nasmijao. Neiskusan u vožnji čamcem, Andrija Šimić, uspio je ispasti iz čamca u hladni Dunav i tako otvoriti kupališnu sezonu 2000. Kao što je i obećao Zagi nas je doveo u mladu vrbovu šumu. Naš zadatak bio je pronaći drvo za Majpan. Drvo odabrano za Majpan mora zadovoljavati neke uvjete: drvo mora biti vrba, visoka dvadesetak metara, što je moguće ravnije, imati lijepo oblikovanu krošnju. Mislili smo da pronaći drvo neće biti neki osobiti problem, ali smo se prevarili. Dunav je čudljiva rijeka i iako je jedini od velikih rijeka muškog roda, prevrtljiv je i nepredvidiv. Ponekad je toliko velik pa poplavi veliku vojvođansku ravnicu, a ponekad toliko mali da veći brodovi ne mogu njime ploviti. Toga dana Dunav je, uz pomoć podzemnih voda, potopio šumu u koju smo došli tražiti Majpan. Iako smo se prije nekih petnaestak minuta smijali Andriji i zahvaljivali Bogu što mi nismo ispali u Dunav, bilo nam je suđeno da se i mi okupamo toga dana. Bilo je nemoguće odsjeći drvo bez kupanja. Odluka je donesena u trenutku. Majpan se mora donijeti na čošak. To je značilo kupanje i moj brat Darko Stanić i ja, a za nama i ostali, bez predomišljanja smo, obučeni i obuveni, zagazili u hladnu vodu. Majpan je pronađen, srušen i izvučen na Dunav. Budući da Dunav teče brzinom oko 4 km/h, a pred nama je bio put od oko 7 kilometara, očekivalo nas je 2 sata puštanja Dunavom. To vrijeme smo proveli u razgovoru, osvježavajući uspomene iz prošlosti i sunčajući se na lijepom proljetnom suncu. Pristali smo i iznijeli Majpan na obalu. Sljedeća prepreka bila je podići Majpan na bajer visok desetak metara. Taj smo problem riješili pomoću užadi kojima smo vezali drvo na tri mjesta, uzvukli ga uz bajer i odnijeli na čošak. Zadatak je uspješno obavljen. Ove godine nismo ostali gladni. Ostatak čoškaroša, koji nisu išli po drvo, također su uspješno odradili svoje zadatke. Prasci i janje bili su pečeni i gozba je počela. Na čošak polako pristižu brojni mještani Dalja, a oko 20 sati nam se pridružuju i naši, sada već tradicionalni, svirači Brane crni & Company. Najveći dio novca potrošen je na nabavku prasaca i janjeta, pa smo kupili nedostatne količine piva i sokova. Međutim, ni ove večeri, nisu zakazali anonimni sponzori. Gajbe piva i soka samo su stizale i nitko nije ostao gladan i žedan. Te večeri osobito raspoložen za ples i piće bio je naš Borac, koji je valjda proslavljao pravilno iskopanu rupu. Prije podizanja Majpana, iznad krošnje, postavlja se hrvatska zastava, a na najnižu granu krošnje veže se boca pića, uglavnom tradicionalne slavonske rakije. Dok smo se pripremali za podizanje, prišla nam je žena u crnini noseći bocu rakije. Objasnila nam je da je tu bocu rakije njen pokojni suprug pripremio baš za ovaj Majpan. Čika Pavu smo svi znali i dobro smo se sjećali koliko se veselio svakom podizanju Majpana. Prihvatili smo tu bocu i zavezali je na Majpan, čika Pavi u čast. Uz dosta vike i bezbroj "stručnih" savjeta Majpan je uspješno podignut. Čošak je bio prepun ljudi (oko 300) koji su uživali u fešti, jer upravo zabave i veselja najviše nedostaje u našem mjestu. Te večeri popijena je 21 gajba piva. Bila je to posljednja godina na kojoj je vladao povratnički entuzijazam. Već sljedeće, 2001. godine, napustili su nas pojedinci kod kojih je splasnulo povratničko raspoloženje, a prevladao osobni interes. Nas čoškaroše to nije obeshrabrilo i već smo počeli planirati sljedeću proslavu. by Profa |
- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kohorta na fešti podizanja Majpana
Iako je podizanje Majpana fešta lokalnog karaktera i namijenjena mještanima Dalja, ove godine sam pozvao u goste ekipu Kohortaša Shimobus. Dečki su se odazvali pozivu i dali svoj doprinos fešti. Materijalni i zvučni. Ostaće zabilježeno da su upravo Kohortaši ostali do kraja fešte pjevajući posljednje pjesme uz izvrsni tamburaški sastav Žeteoci. Očekujemo uskoro Osječaninov izvještaj s fešte.by Profa |
- 00:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.05.2004., srijeda
1999.
30. travanj 1999. godine bio je sunčan dan. U novoobnovljenoj kući Zdenka Koričića, u prijepodnevnim satima, okupila se ekipa čoškaroša i uz pivo dogovarali podizanje Majpana. Većina daljskih Hrvata se tada još nije vratila u svoje domove, pa nije bila planirana velika fešta. Nas desetak skupilo je novce, kupili smo dvije gajbe piva, nešto vina, sokova, mineralne i litru pelinkovca. Kupili smo meso za čobanac i namjeravali ga kuhati u malom kotliću. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, počelo je dolaziti sve više ljudi i već tada mi je bilo jasno da proslava podizanja Majpana neće biti ono što je nekada bila. Ubrzo se plan promijenio i odlučeno je da se čobanac kuha u dva velika kotlića. Prije domovinskog rata po Majpan se odlazilo u šumu preko Dunava. Budući da je to sada druga država, odlučili smo po Majpan otići u šumu Porić. Brane Vulin došao je traktorom na čošak, ekipa je veselo uskočila u prikolicu i pravac Porić. Tu zapovijed, "Pravac Porić", Brane Vulin doslovno je shvatio i provezao nas traktorom najkraćim putem do Porića, preko vinogradskih prtenih puteva i dobrano nas protresao i zaprašio. No ništa nije moglo pokvariti naše dobro raspoloženje. Budući da nismo svi stali u prikolicu, jedan dio ekipe je došao autima. Našli smo se u planini i kroz šljivik spustili se u Porić. Nakon dolaska u Porić vrlo brzo pronalazimo odgovarajuće drvo, režemo ga i tovarimo u prikolicu. Međutim, zbog većeg dijela drveta izvan prikolice, krošnja se vuče po zemlji. Problem je riješen tako što je naš veliki prijatelj Saša Duvnjak Čaškire sjeo na početak Majpana i tako napravio ravnotežu. Krošnja je bila spašena. Uz manje poteškoće uspijevamo doći do asfaltirane ceste koja prolazi kroz Dalj Planinu. Tu donosimo odluku da se provezemo kroz Erdut i malo reklamiramo Majpan. Iznenađeni mještani Erduta su nas u čudu gledali, neki su nas pozvali da se zaustavimo i popijemo piće, ali Majpan je morao na čošak. Na pola puta između Erduta i Dalja dobivamo pratnju. Na motoru APN4, malo ispred nas, malo iza nas, jahao je Partić, ljuti gardist duge plave kose. Kada smo došli na čošak, tamo se već skupilo jako puno ljudi, ali to je bio tek početak fešte. One dvije kupljene gajbe piva pretvorile su se u desetak gajbi koje su donijeli ljudi koji su naknadno došli. Ubrzo zatim dolaze naši svirači, Brane crni & Company i tada počinje prava fešta. Spremili smo se za podizanje, ali naišli smo na problem. Dragan Rupčić u narodu poznatiji kao Borac, legenda koja kopa rupu u koju se postavlja Majpan od kada ja znam za Majpan, iskopao je pogrešno rupu. Netko od čoškaroša je više popio i pogrešno objasnio Borcu kakva je rupa potrebna. Sreća naša da se u blizini našao Ivica Kovačević Beli, on je uz hrpu komentara popravio rupu i sve je bilo spremno za podizanje. Oko 22 sata Majpan je podignut, a na vrhu Majpana ponosno se zavijorila hrvatska trobojnica. Tada sam, na trenutak, zaboravio na slavlje. Vidjevši prvi puta nakon rata hrvatsku zastavu visoko na Majpanu nešto me je stislo u grudima i tada sam se sjetio svih onih godina bez Majpana provedenih daleko od rodne kuće. Sjetio sam se i onih koji su živote izgubili u obrani domovine, a nekada su s nama podizali Majpan. Danas ulice nose njihova imena. Sjetio sam se naravno i Ivana Fabijanca Rigana, čovjeka koji je na čošku podigao puno Majpana, a ovoga nije dočekao. Iz tih sjetnih misli prenuo me zagrljaj i pivo koje mi je ponudio Vatroslav Džanko Mapet i ja sam se vratio zabavi. Slavlje je potrajalo do dugo u noć, a mi se čoškaroši nismo mogli načuditi tolikom broju nazočnih ljudi (preko 200). Zbog toga smo bili neopisivo sretni i ponosni jer naš je Majpan prevazišao čoškaroše i čošak i postao simbol svih Hrvata mještana Dalja. Tu večer je popijeno 12 gajbi piva. Bio je to znak da se za iduću godinu bolje pripremimo.by Profa |
- 21:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Uvod
U tijeku su pripreme za izradu web stranica Hrvatske Udruge Majpan Dalj. Dok se stranice ne izrade na ovom blogu pisat ću sve zanimljivosti vezane uz ovu tradiciju. Prvo što slijedi je serijal koji će opisivati podizanje Majpana od 1999.god. do 2004.god.by Profa |
- 19:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Što je to Majpan? Zašto se podiže? Više o ovom lijepom slavonskom običaju saznajte na ovom blogu. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||