Prošlo je godinu dvije od kako mi je Profa pričao o tradiciji podizanja Majpana koju su on i njegovi prijatelji obnovili u Dalju. Već onda sam izrazio želju vidjeti taj događaj. Igrom slučaja, prošlo je još jedno ili dva podizanja Majpana dok nas Profa nije pozvao u goste.
Brzo je pao dogovor sa Krunom i Igorom oko odlaska u Dalj. Još jedna ekipa Kohortaša dogovorila se za odlazak u Dalj. Konačno je došao 30.04. , dan kada se podiže Majpan. Po Krunu i mene došao je Igor, usput smo svratili do trgovine gdje je Kruno dogovorio da nam se sačuvaju sokovi i mineralne te gajba piva. Sjetio sam sa kako je Profa rekao da se zna okupiti toliko ljudi da im ponestane pića i dobro im dođe svaka gajba «sa strane».
Put prema Dalju prošao je u odličnom raspoloženju. Druga ekipa se već nalazila u Dalju. Ulazimo u mjesto i polako se vozimo prema Profinoj kući. Ispred nas se pojavljuju slavonska seljačka kola puna mladih u narodnim nošnjama. Raspoloženje sve više raste. Ljudi izlaze na ulice i gledaju ovu veselu povorku. Konačno dolazimo do Profine kuće. Na čošku, gdje se podiže Majpan , već se okupilo nekoliko stotina ljudi. Na pozornici postavljenoj na samom čošku, okupljene zabavlja tamburaški sastav Žeteoci. Vidim da će ova noć biti zanimljiva. Ulazimo u dvorište jedne kuće i tamo nalazimo drugi dio ekipe. Oni se već zabavljaju uz «osječko». Sa lijeve strane toči se «osječko» a na desnoj strani dvorišta nalazi se vojni šator gdje se može pojesti grah i to besplatno. Prava narodna veselica! Šime kruži između ljudi, snima folkloraše, tamburaše i općenito atmosferu kamerom. Luka i Srećko lagano pijuckaju pivo i uživaju.
Atmosfera se sve više zagrijava. U jednom trenutku okupljeni kreću malom ulicom prema Dunavu. Saznajemo da je tamo doček «čoškaroša» koji uskoro stižu vukući Majpan rijekom.
Došli smo u veselom raspoloženju na obalu. Po ljudima primjećujem iščekivanje trenutka kada će se «čoškaroši» pojaviti sa Majpanom. Polako se u daljini naziru svjetla čamaca. Uzbuđenje raste dok se čamci polako primiču okupljenom mnoštvu. U jednom trenutku, iz čamaca se zaorila pjesma « Oj hrvatska mati» uz upaljenu baklju. Mislim da se svakom prisutnom koža naježila. Uz oduševljenje okupljenih, čamci pristaju uz obalu. Njihov dolazak prati i mali vatromet. Ugođaj kakav se samo poželjeti može. Ljudi se polako vraćaju prema «čošku». Na ekipi «čoškaroša» ostaje posao vađenja Majpana iz rijeke koji i nije baš lagan. Mora se dobro paziti da se slučajno ne slomi stablo. Mi se vraćamo na «čošak» gdje se veselica nastavlja. Primjetno je kako se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Majpana. Konačno, uz najavu, na čošak dolazi desetak daljskih momaka noseći Majpan uz veliko oduševljenje prisutnih.
Između ekipe padaju zadnji dogovori prije početka podizanja. To i nije baš lagan posao i treba dosta vještine i koordinacije između ljudi da bi se Majpan podigao kako treba. Pripreme završavaju i Majpan polako kreće u visine. Jedna ekipa ga polako diže dok drugi hvataju uže koje drže kao osigurač ako nešto krene naopako. Podizanje traje 10-ak minuta. Priključujem se ljudima i hvatam uže želeći biti dio te svečanosti. Konačno, uz veliki pljesak okupljenih Majpan se podigao u visine. Iznad nas se podiglo 22 metara visoko stablo a na njemu se ponosno zavijorila hrvatska zastava. Primjetan je bio ponos svih «čoškaroša» . Oni su otišli na zasluženu okrjepu pod šator a mi smo se vratili veselici. Uskoro nam se pridružio Profa. Zapjevali smo zajedno stare slavonske i hrvatske pjesme uz pratnju Žeteoca. Kod nas se našao i šal Kohorte što je dodatno zapalilo atmosferu među nama. Ljudi su se polako razilazili ali se naša ekipa nije dala. Tek kada su Žeteoci odsvirali zadnju pjesmu znali smo da je, na žalost, kraj veselju. Otpjevali smo još nekoliko pjesama Kohorte i himnu NK Osijek, a potom se vratili u dvorište. Trebalo je pomoći ljudima sklopiti šator i unijeti sve ostalo u kuću. Usput smo mi, koji smo zaboravili nešto i pojesti, probali taj grah koji su svi hvalili te večeri.
Na kraju, pozdravili smo se sa Profom i dečkima i krenuli put Osijeka. Normalno, u autu smo komentirali tu večer. Svi smo bili oduševljeni. Nismo stigli niti do Osijeka a već je pao dogovor za dolazak iduće godine. Pozvao nas Profa ili ne!
by Osječanin
Post je objavljen 23.05.2004. u 09:50 sati.