Majpan
21.05.2004., petak
2000.
Potaknuti prošlogodišnjim uspjehom i nošeni velikim entuzijazmom, u organizaciju proslave podizanja Majpana 2000. ušlo se vrlo ambiciozno i s velikim zahtjevima. Organizaciju su vodili Slavko Ištuk, Džanko Vatroslav i Zdenko Koričić. Dogovoreno je da će se za jelo pripremiti tri praseta i janje na ražnju. To je zahtijevalo dosta novaca, pa se krenulo po kućama skupljati dobrovoljne priloge. Novac je prikupljen, ali je ostala gorka činjenica da su se pojedinci (imućni) skrivali i zbog toga je odlučeno da nikada više nećemo skupljati priloge na taj način.Osvanuo je 30. travanj 2000., bio je to lijep i sunčan dan. Tradicija je Majpan dovesti Dunavom. Prve dvije godine smo improvizirali i Majpan dovozili traktorom iz šume Porić. Budući da je bilo zabranjeno prijeći na suprotnu obalu Dunava, zamolili smo Zagorca, iskusnog ribara, da nas vodi u potragu za Majpanom. U potragu je krenulo petnaestak ljudi u četiri čamca. Kao i uvijek raspoloženje je bilo na visokom nivou i jednosatna vožnja čamcem je brzo prošla. Pred sam kraj vožnje jedan događaj nas je lijepo nasmijao. Neiskusan u vožnji čamcem, Andrija Šimić, uspio je ispasti iz čamca u hladni Dunav i tako otvoriti kupališnu sezonu 2000. Kao što je i obećao Zagi nas je doveo u mladu vrbovu šumu. Naš zadatak bio je pronaći drvo za Majpan. Drvo odabrano za Majpan mora zadovoljavati neke uvjete: drvo mora biti vrba, visoka dvadesetak metara, što je moguće ravnije, imati lijepo oblikovanu krošnju. Mislili smo da pronaći drvo neće biti neki osobiti problem, ali smo se prevarili. Dunav je čudljiva rijeka i iako je jedini od velikih rijeka muškog roda, prevrtljiv je i nepredvidiv. Ponekad je toliko velik pa poplavi veliku vojvođansku ravnicu, a ponekad toliko mali da veći brodovi ne mogu njime ploviti. Toga dana Dunav je, uz pomoć podzemnih voda, potopio šumu u koju smo došli tražiti Majpan. Iako smo se prije nekih petnaestak minuta smijali Andriji i zahvaljivali Bogu što mi nismo ispali u Dunav, bilo nam je suđeno da se i mi okupamo toga dana. Bilo je nemoguće odsjeći drvo bez kupanja. Odluka je donesena u trenutku. Majpan se mora donijeti na čošak. To je značilo kupanje i moj brat Darko Stanić i ja, a za nama i ostali, bez predomišljanja smo, obučeni i obuveni, zagazili u hladnu vodu. Majpan je pronađen, srušen i izvučen na Dunav. Budući da Dunav teče brzinom oko 4 km/h, a pred nama je bio put od oko 7 kilometara, očekivalo nas je 2 sata puštanja Dunavom. To vrijeme smo proveli u razgovoru, osvježavajući uspomene iz prošlosti i sunčajući se na lijepom proljetnom suncu. Pristali smo i iznijeli Majpan na obalu. Sljedeća prepreka bila je podići Majpan na bajer visok desetak metara. Taj smo problem riješili pomoću užadi kojima smo vezali drvo na tri mjesta, uzvukli ga uz bajer i odnijeli na čošak. Zadatak je uspješno obavljen. Ove godine nismo ostali gladni. Ostatak čoškaroša, koji nisu išli po drvo, također su uspješno odradili svoje zadatke. Prasci i janje bili su pečeni i gozba je počela. Na čošak polako pristižu brojni mještani Dalja, a oko 20 sati nam se pridružuju i naši, sada već tradicionalni, svirači Brane crni & Company. Najveći dio novca potrošen je na nabavku prasaca i janjeta, pa smo kupili nedostatne količine piva i sokova. Međutim, ni ove večeri, nisu zakazali anonimni sponzori. Gajbe piva i soka samo su stizale i nitko nije ostao gladan i žedan. Te večeri osobito raspoložen za ples i piće bio je naš Borac, koji je valjda proslavljao pravilno iskopanu rupu. Prije podizanja Majpana, iznad krošnje, postavlja se hrvatska zastava, a na najnižu granu krošnje veže se boca pića, uglavnom tradicionalne slavonske rakije. Dok smo se pripremali za podizanje, prišla nam je žena u crnini noseći bocu rakije. Objasnila nam je da je tu bocu rakije njen pokojni suprug pripremio baš za ovaj Majpan. Čika Pavu smo svi znali i dobro smo se sjećali koliko se veselio svakom podizanju Majpana. Prihvatili smo tu bocu i zavezali je na Majpan, čika Pavi u čast. Uz dosta vike i bezbroj "stručnih" savjeta Majpan je uspješno podignut. Čošak je bio prepun ljudi (oko 300) koji su uživali u fešti, jer upravo zabave i veselja najviše nedostaje u našem mjestu. Te večeri popijena je 21 gajba piva. Bila je to posljednja godina na kojoj je vladao povratnički entuzijazam. Već sljedeće, 2001. godine, napustili su nas pojedinci kod kojih je splasnulo povratničko raspoloženje, a prevladao osobni interes. Nas čoškaroše to nije obeshrabrilo i već smo počeli planirati sljedeću proslavu. by Profa |
- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Što je to Majpan? Zašto se podiže? Više o ovom lijepom slavonskom običaju saznajte na ovom blogu. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||