JUTROS JE UMRLA NATAŠA SMOKROVIĆ sahrana je u starigradu na moru ( kraj senja) u petak u 14 sati</
Sada sam dobila još jedan e-meil. Od Olgice iz Rijeke.Javljam ti tuznu vijest da je Natasa umrla jutros.
Pokusavam da te dobijem ali ja vise nikamo nemam tvoj br,Te ako mozes da me ili nazoves ili posalji br,
Evo ti njihovi br.O91 8866O34
Pusa Olgica
Potresena sam jako.Jutros je umrla je Nataša.
Dragi moji Brođani kratko ste ju poznavali, ali tko god da ju je upoznao ta cura ostavila je neizbrisiv trag.Ne znaš jeli bila ljepša tijelom ili plemenitija duhom i dušom.
Upoznala sam ju slučajno, u Puthapartiju 1991.g. Putovale smo u grupi Vesne krmpotić .Ja sam išla u turizam, ona u hodočašće.Uglavnom srele smo se u ašramu Sai-Babe.Teško mi je o tome sada pisati, ali tada sklopljeno poznanstvo , preraslo je u prijateljstvo, a poslije se otkrilo nešto sudbonosno.
Bila je iz Rijeke.Kasnije se preselila u naš grad ,čak u istu kuću iz koje je neto iselio moj sin i kčer s porodicama. Iako ja nisam znala niti sam tomu komovala. Često sam u Rijeku dolazila i u pravilu kod nje boravila. U Rijeci danas imam više prijatelja nego u Brodu, ali nažalost odlaze lagano s onu stranu.
Evo jedne slike iz toga doba, sutra ću sa video kazete dati usnimiti još koju, ali s te slike već nekoliko osoba nema u mome životu, a nekoliko niti u životu uopće. A pogledajte kako smo radosni i veseli bili.Juće kao da sam još iz zajebancije sjedila Borisu na krilu. Bio je on marka, prvak svijeta u king boksu, a onda vožnja motorom i ode moj Boris tamo.....među zvijezde.A Nataša je tada kao upirala prstom i kao pucala u nas. Da ona je ta krasotica na slici.Sada ode i ona.
Kčerka, sada već djevojka ostala da čuva i odhrani dva mala brata.Milana od 11 godina i brat mu ni nepune 4.Eto šta nama donese privatluk Vrijedna i pametna i sposobna je moja Nataša bila. Ali troje djece u ovom svijetu sama žena odhraniti nije lako. Za nju eto i nemogue.Ne mogu više i tomu pisati. ne mogu ni plakati.Plakati ću sutra. Pisati ću još mnogo dana.
Voljela je Sai-babu, voljela je ljude, voljela je život, voljela je svoju djecu iznad svega.A ode, prerano i za nj i za njih.sad ih Baba Ti čuvaj mjesto nje. ONA neka sjedi do Tvojih nogu, a Ti bdije nad njima. Molim Te.
Budimo jedno ljudi.Neka nas svaki odlazak sjeti da nitko nije vječan i da smo u ovoj dolini suza samo i isključivo zbog učenja ljubavi jedni prema drugima.A to svi prečesto zaboravimo.Tužna sam jako sam tužna. Dijelim tugu s njenom djecom i majkom , a tuga je sve veća.Laku noć, mirno snivaj Nataša moja.Volim te zauvijek.Uljepšala si mi život,i svima nama. Hvala Ti u moje ime i ime Brođana i neka Ti je vjećna slava i mir.
PORUKA LJUDIMA ZA DANASU SPOMEN NA NAŠU NATAŠU NASUMIĆAN IZVADAK IZ KNJIGE JEDNOTA E BOŽANSTVO
Neka Ti je vječno blaženstvo i slava Nataša moja.
upoznale smo se s muzikom ovom neka se snjom i rastanemo Nataša moja.
Većeras u 23.53 h. otvorim sandučić Incredi-mail , puno pošte bude, ali uglavnom spamovi pa to i ne gledam:Na kaslić idem samo radi pisma prijatelja. A svaki dan poneko dođe.Ako i ujutro pročitam, ponovim čitanje uveće pa onda sretna idem spavati.I tako većeras poruka od moje Jace.Kažem moje svojatam ju već a znamo se tek nekoliko mjeseci. I to znate kako. Pa preko NET-a. Skype ima ona imam ja , pse ona pse i ja i nekako smo se našle. A onda se ispostavilo da smo eto iz istog grada, ne baš istih godina, ona je nešto mlađa, ali ja sam radila sa njenom kumom , mojom Klarisimom i mic po mic, čitavu storiju zajedno imamo.;Moj tata i njezin tata bili prijatelji. Poznam ja njenog tatu jako dobro .A poznate Ga i Vi. Bio je to naš poznati molerski-obrtnik. Skoro je nažalost umro, ali eto doživio je i lijepe godine , pa sad što je tu je.
Tužno je što je umro . Grad Brod je siromašni za jednog vrsnog majstora i reklo bi se dobrog čovjeka,ali još tužnije je kako je živio. Naizgled lijepo i krasno. Posao-obrt lijepa-dobra žena, sin sad već oko 40 god., pa pomislio čovek da prije ništa i nikog nie bilo. A bila je još jedna, pa druga žena, pa bila je još jedna kčer i sin, pa još jedna kčer -moja Jaca. A onda došla smrt, pa sahrana.Jaci javili sekund prije sahane, a Jaca u Austriji. No eto sjetio se brat- sin s ovom trečom ženom da ima sestru po ocu. Lijepo od njega da se sjetio, ili se sjetio tek da kaže javio sam a Ti nisi ni došla. Ne znam nije moje da sudim, ali Jaci nije bilo svedno. Nedugo poslije bila navodno i ostavinska rasprava. Jacu nije nitko obavijestio da treba doći, nego poslije javila joj druga polusestra da je bilo. I šta je bilo. Ništa, naš sugrađanin napiso oporuku da sve ostavlja ovoj trećoj ženi. I s tog temelja ona kod notara reće drugoj djeci-nečete ništa dobiti.
Zabolilo to djecu, zabolilo to i Jacu. Ma ne zato da nešto dobije, Jaca ima sve, već što ju se nije niti spomenulo.Ova žena, kao nikada nije ni čula da je njen pok. muž bio ženjen prije nje, a pogotovo ne da još ima i djecu. Sudeći po oporuci nije znala valjda niti da sa njom sina ima. Ni njega u oporuci nema
E tada sam se ja malkice upetljala. Morala sam , a vi me krivite ili ne.
Ma opraštam ti majstore što si mi onomad kasih 50-tih kao djevojčici sobu ofarbao u tako jaku roza boju da smo sutradan sve prekrečiti morali da ne pozverimo, opraštam ti i tri žene,opraštam ti i ono da si do tek na kavu odletiti do Pariza znao. Znao si dostojanstveno raditi, znao zaraditi, znao živjeti i uživati, ali izgleda nisi dostojanstveno i odgovorno umrijeti znao.Jaca je tvoje dijete.I još troje djece imaš , pa da si im kanticu boje za uspomenu zavještao. Da ofarbaju tvoju nebrigu o njima, da naslikaju lijepu sliku brižnog i ,veselog i dragog oca. Ostavio si ti Boju Ljubo moj. Crnu u duši, crvenu na rani srca. Žao mi je da ovo pišem, ali moram ti to reći , pa ma kako da si mrtav,vjerujem da se kaješ i sagledavaš nepravdu.
Malo sam pogledala u Zakon pa Jaci svjetovala što da čini. Da je ostavio testament da se sve među djecom i ženama podjeli Jaca bi svoj dio rado dala Miri , ali ako ova nije ni znala da Jaca postoji sada će znati .Nužni dio 1/3 ili 1/4 pripada djeci ma kakav testament bio. I kad to dobije Jaca će to rado dati djeci koja nemaju oca, ali djeci čiji je otac znao da ima djecu.
Jaca drži do pasa svoje kčerke više nego neka majka do vlastitog sina, a da ne kažem mačuha do pastorčadi.Nije ni znala da postoje, pa zato što ona kao nije znala niti ne trebaju išta dobiti. Cijeli Brod znao samo Mira nije.
Ovo su divni Jacini psi. Volim sad njih kad mi Đuke nema.
evo večerašnje Jacine poruke e-meila meni:
Hallo Nadi,pismo i rodni list sam poslala Vukovicu.Sad cemo da sacekamo da li ce da se javi.Cim nesto novo bude zovem te.Jesi li mi ti dobro?Sinoc sam citala tvoju stranicu.Nisam gledala taj film,ali sve sto si napisala tako je.Svaka cast,odusevila si nas.Napisi mi gdje da se registrujem za komentare,pod kojom stranicom je?Kao sto vidim Duka se nije vratio.Onda sam gledala slike i vidim nase pse.Bojana tako sretna sto i nji ima u internetu.Obradovala si nas.Ona mala se zove Kira,samo pizdarije pravi a veliki je Tyson,on je predobar,Blizanci a 25 kila razlika medu njima.Mala nije mogla ni da poraste koliki je zlojeb.Kod nas je zahladnilo,kisa pada i vjetar duva,cak ni psi nece napolje.Toliko za sada.Ljubim te
Jaca je najzaslužnija za sve moje lijepe slike na blogu. Svaki dan mi pošalje nešto lijepo. I one crvene ruže za moju Jelenu poslala je ona. Još ljepše stvari šalje mi kao slajdove. To ne mogu ili ne znam na blog staviti, ali zato šaljem dalje. Pa što god dobijete e-meilom od mene da znate da je od moje Jace stiglo i meni i Vama.Ima nešto i što na dvd pošalje i evo da i Vama približim i Jacu i užitak u druženj sa životinjama i čistoći vode. Voda je bezbojna ali divno oboji život radošću, čistočom i ljepotom.
A ja eto po cijele dane i noći visim na comp. i na blogovima.Ako nisam vani sa bellom, a s njom malo idem jer ona smije i sama.Bijeli boxer nitko je se ne boji a ni ukrali ju ne bi kad su tako rijetka pojava.Svako jutro kad se jedva dignem kažem si -e većeras češ ranije leći, kani se blogovaa kad dođe veće ja opet isto,A kako ne bih kad ima toliko divnih stvari koje si želim i ovdje zabilježiti.
Jaco hvala ti što se poznajemo.Hvala onom tko je izmislio comp. i internet. Svijet je puno bogatiji i lepši.Nije to virtualni svijet, to su pravi živi, divni ljudi , koje zahvaljujući netu upoznajem svaki dan.
Duboko sam potresena večerašnjim filmom -ničija zemlja. Ljudi moji dali ste to gledali. A odmah potom nočna mora. I Raus . Njegovi sugovornici smiruju situaciju, lijepo ljudi kažu -treba živjeti dalje, a on napao na osvetu pa na osvetu.
Čini se da u ovom našem ispačenom podneblju nikada neće mira biti.Do dan prije rodili smo se u zemlji u kojoj su nas učili da smo braća. I ne da su nas samo učili , i ne da smo brača bili, brača još i jesmo i uvijek čemo biti, ali budale, slušamo političare, željne moći, vlasti i love i onda nasjedamo na 8 stoljetno nacionalno osječanje. A što u svakoj našoj obitelji ima barem jedan slaven pa bio on srbin, bosanac, slovenac, zar je to majko bitno.
Zate li vi ljudi šta je to uopće nacija. Koja su obilježja nacije. jezik, kultura i običaji. Sve promjenljive varijable, a mi zapeli za hrvat pa hrvat. I sad nam bliži hrvat koji se prije 200 god. odselio u ameriku, nego naš bosanac srbin i musliman koji 500 god. živi tu pored nas s ove ili one strane obale save.Isti jezik govorimo, iste praznike slavimo, ista jela kuvamo na isti način , ali ne daj bože da da smo isti. Ma amer nam je mlogo istiji. I onda amer dođe da nas spašava. Od koga. Od sebe samih.
Boli me i sječanje na taj nesretni ,blesavi rat , sretna sam što još mnoge boli i u filmu se vidi, ali vidim treba oprostiti brat bratu , no raus zapeo da se pamti. NAK SE PAMTI DA SE OPET RAŠTA RATOVATI IMA. Kaže kao život neće ići dalje dok se ne spozna ko je kriv. kao da mi možemo reći i kao da bi to nešto značilo kriv je Slobo ili kriv je Tuđman. Nisu . Oni su krivi kao i mi svi što su budale i što su ovce.Kriv je amer, kriva je europa i koja želi ovu zemlju, a glumi da razmišlja dali da nas primi ili ne. Ma hoće, ali najprije ratujte,poubijajte se , da vas bude što manje,pa kad se tako lijepo u europi nađete da nemamo s vama probljema.
ČAO BRATSTO I JEDINSTO, ČAO SLOBODO ODOH JA U SVOM SMJER U EUROPU
Zar ne vidite narode, najprije nas zavadiše, a onda kao miriše,onda uđoše sa svojim kapitalom, pa pokupovaše naše najljepše i navrednije za sitninu, a onda će nas u europu bajnu primiti.A mi budale još se radujemo. Uči ćemo mi u europu. Kao da sad na mjesecu živimo, ili na nekom sedmom kontinetu , a ne europi . Opet manipuliraju našim političarima, a ovi opet nama pa ih mi biramo samo po tome tko je sposoban da na u europu uvede. Najprije nam bila domet naša Hrvatska imamo sad našu Hrvatsku po cijenu gubitka našeg bratstva i jedinstva. Sada nam domet europa. Imat ćemo i i europu, a uz koju cijenu. Uz cijenu slobode. Bit ćemo europa, pa će mo kao njegovati hrvatske običaje i kulturu.Pa onda budite nacija, njegujte svoje običaje i kulturu i običaje. Koje? one što naši ameri tamo stekoše i zaboraviše kako se pjevalo i radilo na ovom podneblju pred 200 god. ili ove koje smo još do pred 15 god. mi ovdje živjeli.Biti ćete sretni u europi ko nacionalne manjine sada u croaciji
Borili smo se za kunu, loš nam dinar bio, ko da kuna ima više nego dinara, a tek koliko ćemo oera imati.NO fakat izgleda narod mora da ispati ,da ga san ophrva i zaboravi da na mini leži. Ode i sloboda i život u neka drugo mjesto.
Oprosti im Gospode,
ne znaju sto rade...
oprosti im gospode
Kao da nikad umrijeti nece
toliko su se oni Gospode osilili
Ne daj im Boze, kada bi mogli
ruku bi svoju i na Tebe digli.
Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade
Ti sve dobro vidis, Ti sve dobro znas
Oprosti im za sve nase jade,
ne stigo ih nikad usud nas.
Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade,
ali ne odustaju od nauma svog.
Toliko su oni pohlepni za zemljom,
da i mrtvi ce se u tudji prosiriti grob.
Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade,
no ipak od krvavog ne uzmicu cilja.
Oprosti i meni, gresnom kad uzdahnem
Da Bog da im zemlja kosti izbacila.
Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade
Ti sve dobro vidis, Ti sve dobro znas.
Oprosti im za sve nase jade,
ne stigo ih nikad usud nas.
( enes Kišović)
OVO POGLEDAJ -PLISS-OD JAJA-DO KRAJA
Danima već želim pisati o ovoj divnoj prekrasnoj dječici. ma koliko se one s malim pasićima bunile na moje pse djeca ih obožavaju.I pse a i bonbone i poneku kunu koje uvijek imam za njih kada dođu da vode pasiće u šetnju i na igranje.Istina Đuke više ili sad jo nema, pa onda vode samo bellu. ne vode oni nju, već trće za njo, a ona sretna čim ih vidi.I samo što ju jedni dovedu, drugi već dođu po nju.Tako sam se sprijateljila s malim komšijama, koji često budu kod mene i čekaju bellu , jer ona i neće stalno da bude vani. Pa dok ona spava mi se igramo, razgovaramo, odu mi ponekad u dućan i pekaru i svima nam dobro. Njihova mama radi pa je njima dosadno kad su sai doma. a tako i meni. Ma nioje meni nikada dosadno, ali ljepše mi je kad su i oni tu.Sad zajedno učimo praviti filmiće i pravimo priredbu za 8 mart-majčin dan. kažu da je to sada neki drugi datum, ali ja sam i svojoj djeci rekla-dok sam ja živa 8 mart je majčin dan, a one druge dane zovite kako hoćete i slavite s kim hočete.
Ova je posebno drago i otvoreno dijete puna zainteresiranosti i znatiželje, a posebno ljubavi prema svom bratu.Kad joj dadem bonbone uvijek u đepić spremi i za svoga bracu.Puna je mašte i snova o budućnosti a ja joj želim da joj se svi snovi ostvare.Dirljivo je gledati takvu ljubav i povezanost dječiju sada dok su mali. A jednog dana kad se ožene i udaju odvoje se ao da ikada nisu djelili najljepše godine života. Tek opet u starost se neki zbliže, a neki ni tada. Ne kažem da nema i iznimaka, ali pravilu je tako.
Mato je pametan, povućen dječak, veoma tih a opet tako živ i radostan da je to rijetko lijepo povezano.Pjevao je sa sesticom ali se stidi da ovo objavimo na blogu i da ga u školi vide. kao da će njegov sav razed baš na bakin blog ići, A ako tko i dođe neka znade da je Mato prekrasan dječak.To baka kaže, a baka zna šta govori.
Rado bih i ja s njima zapjevala ali ja još nisam naučila sve rijeći a baš ni melodiju ove pjesme. A zaista je lijepa. Zar ne. Ljepota je u njihovom pjevanju.Naivno, dobrodušno, radosno, razigrano,Volim svoje male prijatelje.
title>MOJOJ JELENI ZA ROĐENDAN - VJEŽB
MOJOJ JELENI ZA ROĐENDAN - VJEŽBE ZA DUŠU I SRCE (UVIJEK KLIKNI NA VELIKA SLOVA) | ||
SRETAN TI ROĐENDAN JELENA MOJA MOJKO MOJIH UNUKA - ŽENO MOGA SINA SRETAN TI ROĐENDAN DJEVOJČICE DRAGA BUDI I DALJE I NJEŽNA I MILA KAO ŠTO SI SVE PROŠLE GODINE BILA JOŠ MNOGE SRETNE ŽELIMO TI DANE PRIMI PUNO POLJUBACA OD RUŽE I NADE MAME Kako prepoznati zaljubljenu ženu Po koraku. Zaljubljena žena ima lagani korak, jedva dotiče tlo pod nogama. Lebdi. A opet, korak joj je siguran, odrješit. Po očima. Oči zaljubljene žene su poput dviju ribica što se ljeskaju svojim srebrnastim trbuščićima. Sjaje se te oči, vrckaju i ne možeš ih ni na tren uloviti. Po pjesmi. Zaljubljena žena pjeva. Ustvari, nikad nisi siguran da li to na njenom licu titra osmijeh ili u sebi pjevuši neku ljubavnu pjesmu. A tek kad naglas propjeva, znadeš što joj srce kazuje. Po zračenju. I onaj koji nikada nije čuo za auru osjetit će da zaljubljena žena zrači. Iz svake njene pore isijava energija, ljepota, ljubav. Jelena želim T da uvijek upravo kao i do sada tako izgledaš. A nisam ti još rekla kako i koliko te volim. Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, riječima. Volim te smijehom i suzama. Volim te tugom i brigama Jelice naša rođendani su dani kada si čestitamo, kada si kupujemo poklone i mnogo lijepih želja želimo. želimo mi to jedni drugima i običnim danima, ali eto za rođendane si nekako lakše kažemo, više si povjerujemo, iako ja baš neznam puno ljudi koji za rođendan budu radosni. Ipak samo dok smo mali želimo da vrijeme brzo prolazi , da brže rastemo i da budemo veviki. A kasnije dođe nam nešto žao što tako brzo prolazi. Drago nam je da nam djeca rastu, ali žalimo čak i za tim njihovim dječijim danima, a da ne kažem da žalimo što i sami starimo. i pazi odjednom evo saznala i ti -kako se raste. Klikni ako ne znaš.Znaš ali ipak klikni Ulazis u pesmu kao u svoj vrt slazes reci,pomeras mlado drvece u nekakav red razumljiv tvom oku tako nehajno kao sto u san moj ulazis kao u svoj vrt gde te svaka travka s radoscu docekuje i sunce ti na rame silazi, i korak ti je lak i necujan, kao da si i sama od sna satkana, iz noci u noc tako sa morem snagu premeravas,umirujes ga recima i u poslusnu pticu pretvaras. Ulazis u pesmu kao u svoj dom gde je sve oblikovano tvojom rukom, koja i mojom rukom uzaludne reci ispisuje koje bi da me od tebe odbrane. A I JA SAM NEKAD MLADA BILA, NO Neka pljušte ruže sa stropa, danas, u svetkovini ! Ruže sa krova, ruže s nebesa, ruže iz bašta. JELICE MOJA VESELI SE , RADUJ SE , IGRAJ PJEVAJ, PLEŠI I SVE AL BAŠ SVE ŠTO TI NA UM PADNE PA DA JOŠ I SMIJEŠ. SMIJEŠ SRCE AL O TOME ODLUĆI SAMA. SAMO ZNAJ ŽIVOT JE DUG ALI MLADOST JE PREKRATKA.ZATO .VESELI SE MLADOSTI MOJA.JU SRETAN TI ROĐENDAN OD TVOJE SVEKRIVE LJUBIMICE MOJA. A SJEČAŠ LI SE ZNAM SJEČAJ I JOŠ IMAŠ POZIVNICE IZ VAŠIH SVATOVA. PALI MUZIKU NA TAJ TEKST. |