Marketing
opet se igram majstora off compjutor
Preksinoć htjedoh downoladirati za blog neku dobru rok muziku i lijepo ju usnimim ali na dreamweaver i kad sam ju htjela poslušati ne ide niti s jednim playerom.I onda mi odjednom compj. kaže da je pao google getgad.I onda ja resetiram compjutor, ali on više neda na internet. Onda nekako ja tu muziku diletam i odem na net i lijepo sam se još malo zabavljala do pola tri, pa ugasim compjutor i reko ajd da malo gledam TV.Ugradili su mi max TV, sin mi dao svoj tv onaj metar s metar , ne trebaju mi očale.On sebi kupio isto tako veliki ,ali taj u fluidnom sloju ili kako se već zove-nikako da zapamtim taj tanki. I do pet sati ja gledala tv.
Najviše gledam šta sve ima na tih silnih 50 valjda kanala.Prije sam lijepo imala tri programa. Na jednom nema ništa, na drugom se ništa ne vidi od snijega i imam onda jedan. Pa gledam koji hoću.
A sad 50 pa dok se ja odlučim koji hoću na njemu već nešto drugo. Super je to. Pa malo slušam engleski, malo španjolski, pa njemački , pa talijanski. Svejedno mi je koji kad niti jedan ne razumijem.
Ali brate imaju lijepe slike. Doduše razumijem srpski i crnogorski, pa i bosanski Bogami, ali i oni kao i kod nas udaraju po politici s političkim temama da ti pamet stane i zlo mi dođe,i onda napokon skrasim se na crtićima. Iako i njih ima na pet kanala, no lako se odlučim. Lijepo Tomi i Đeri trče po kući a nered mi ne naprave. Volim njih kad već osim Belle nemam više svojih životinjki. A lani u ovo doba imala sam još 26 ptićica- zeba i Đuku.Letile one slobodno po stanu i čupkale mrvice s poda. Množile se ko lude, jedino šta su mi išćupkale i sve tepihe. Trebalo im za gnijezda. A gnijezdile se i legle po svakom kutku. U svakom registratiru, iza knjiga, imale su i 10 kućica.Prekrasno ih je bilo gledati od kad se izlegu, pa dok uće letjeti, pa kad se osvajaju i zaljubljuju, pa formiraju obitelj,legu jaja i opet sad pa sad novi naraštaj. Onda sam dobila dvije male mace.
I one brzo odrasle.
Onda sivka potamanila ptićice. E kad je ptičja knjiga pala na dva slova Sivku sam izbacila kroz balkon, a odletjele i te dvije zebice.
U tom Đuka odrastao za parenje. Zagledala se jedna Barbika,bokserica iz Zadubravlja u njega. Ja ga dala na 7 dana u goste tamo na selo i nakon 62 dana Barbika ima šest malih bokserića. Dvoje istih kao barbika, dvojica istih kao đuka, jedno crno, a jedno malo malecko skroz bijelo.I tako je moja kujici bella dopala mene. Slatka je. Sad jel je albinerka ili Barbika nije spavala samo s Đukom ne znam. Ali znam pouzdano da joj je barem majka bokserica. U 8 mj. bella stara dva mjeseca došla k nama.Zavolila i mačka Žuću i tatu Đuku . piškila dva tri mjeseca u stanu, ali pametna samo u kupatilu i tu i tamo na parket.Jest da je parket potamnio par mjesta, no barem ne smrdi kako bi smrdilo da je na tepihe pišala.I taman naučila da piša vani, a ne u kući kad dođemo iz šetnje i lijepo smo svih četvero išli uredno po 3-4 puta u dvorište, kad jedno veće uoći Božića nije se ni Đuki ni Belli , a ni meni htjelo baš puno hodati,jer bila je velika zima, uđemo mi kući, zaspemo, sutradan opet po planu, tek poslije podne sjetim se ja i pitam ,A di je naš mačak? Sinoč smo mi njega zaboravili zvati da ide s nama kući. Mi u dvorište, zovemo mačka, ali mačka žuće nema. Pa dobro, doći će, znao je on i prije ostati preko noći vani. Ali kako onda, tako ni danas.Tko zna gdje je taj zaglavio. Sve si mislim negdje ga je zatepo neki auto, jer nije on nikad duže od tri dana izbivao iz kuće.
Drugi dan pustim Đuku malo da trče bez povodca , kad pobjegne i on. Pet dana ga nije bilo, ali onda se odjednom pojavio. Vratio se kući sav ofucan, izmršo, koža na njemu visi, kosti se vide.Da se rasplaćeš. Par dana nije mico od mene , nije me vukao niti se otimo s kajša.Nisam ga ni vodila na kajšu, a on uz nogu mi hoda. I tako iziđemo mi za Silvestrovo pred ponoć na naš trg da s unucima budem u ponoć jer oni svake godine čekaju kod mene N. godinu, a bili su na trgu, no kad je počelo ono pucanje moji i Đuka i bella zgiljali tko zna gdje.Bellu sam tek sutra ujutro našla u drugom bloku, a Đuke opet dva dana nije bilo. Onda je bilo dobro 8 dana i opet Đuka nesto. Ali već drugi dan javiše mi da je u šinteraju.Otišla sam po njega, on sav sretan i pokunjen i bilo je dobro sve do 24 sječnja.Lijepo je bilo vrijeme , puno smo bili vani , Đuka je bio poslušan , ali u srijedu prije 14 dana otrča moj Đuka u bašće iza školskog dvorišta. Za njim Kika, pa Karleuša, pa i bella i njeki vučjak.Ja za njima, ali izgubih ih iz vidokruga. Dva sata sam po naselju i okolo odala, ali nema ih ko da su u zemlju propali.Odem ja u stan da se zgrijem , popijem kavu i zapalim cigar, pa poslije opet idem van.Nakon tri sata vrati se Kika, pa nakon još dva sata Karleuša,predveče i bella, ali đuke ni dan danas još nema. U šinteraju ga nema. Rekoše mi neki da su ga vidjeli u ĐĐ, provozam se ja tamo ponekad autom, a ne nađem ga. E sad ,ili je bio s onim psima u Brodskom brdu pa najebo s ovcama u što sumnjam, ili ga je neko posvojio, ili...Ne znam, ali ne fali mi, jer naporan je bio i on, a naporni i oni koji ga se plaše. Javila sam policiji da je nesto , da ne budem kriva kad me netko prijavi, jer evo i danas sam dobila od prekršajaca da platim 480 kuna globe zbog Đuke. Rekla ona komšinica da ju je ugrizo i za i za nogu i za ruku.Zapravo se nije mogla odlučiti šta da kaže policiji gdje ju je ugrizo za nogu ili za ruku , pa eto za oboje .I da nisam bila tamo onu veće kod škole i s njom ne bih joj povjerovala,a ona ošla kući zvala policiju a policajci moraju vjerovati.Ne treba njima ni pokazati mjesto gdje ju je ugrizao, kad ju je "ugrizo kod škole. Bio mrak pa nema ožiljka. Nije je trebala ići u ambulantu,nit me pitala jeli pelcovan protiv bjesnila.Nisam ju prijavila ni poreznoj ni carini kako sam joj obečala,neka njoj njene laži same sude. Naći će se već neki Đuka koji će ju i ugristi i nji i njenog Pe-kinezića. Ali eto sada moga Đuke nema.Možda joj je sada srce na mjestu. Ma da mi je samo da znam da mu je dobro, ja bih mu hranu slala i nebi tražila da se vrati, ali šta ako mu nije dobro. Ako je negdje na lancu umjesto čuvarkuće,pa na betonu umjesto na kauću,uginuti će siroće od sudbine koja ga snađe. Eto to ti je sudba i život i sve što možeš jest da ga izdržiš dok ne umreš.
Bella evo spava mirno .Patila je nekoliko dana , ali sada je o.k. Po cijele dane je vani. Mala je ima svoje pseće slobodarsko skitničko društvo. Ne izgleda opasno pa se nitko još ne buni što sama bez nadzora lajsa, a nitko ju valjda neće ni ukrast jer bijeli bokseri su rijetki pa bi se brzo čulo kod koga je moj pas. Tražila je đuku danima svagdje, par dana nije ni jela, no sad je i ona prihvatila da smo eto same nas dvije. Pala knjiga na dva slova .
A ja počela pisati o kompjutoru. Da, preksinoć ga kao popravim, kad juće ujutro on šuti što se interneta tiče. Cijelo dopodne sam po njemu drk...., onda odustanem Zamolim Decortija da dođe vidjet šta mu je , jer sin je taman otputovo za Kuvajt i nema ga mjesec dana , a ako ne mogu na net ne mogu ni na skype. Pa kako da se čujemo . Telefon je skup pogotovo kad sam u stečaju pa na penziji samo.Došo tako Tvrtko, par sati se mučio, i evo sada sam opet ovdje. Jest da na net oče kad oče, a neće kad neće, pa ga po pet puta moram resetirati, zato sada evo da ispišem sve što ima, ako sutra ne htjedne i tako nemam više šta puno za reći.
Imam , imam, ponešto i pomnogo o stečaju , o kompi i o svemu šta se tamo dešava, ali nije još za pričati. A kako stvari stoje ili za pričati neće ni biti, ili će se pričati i na većim medijima nego je moj blog.I za jedan i za drugi slučaj sam poprilici spremna ,sad su na potezu oni, a o njhovim akcijama ovisiti će moja reakcija. Sve u svemu bitno je da se nešta dešava
Nema to više nešto dobro ili nešto loše. Sve dobro i sve loše sam iskusila, s svime se mogu igrati. I tako nemam preća posla.A TOM i ĐERI su zakon.
Post je objavljen 05.02.2007. u 23:04 sati.