Pregled posta

filozofiraju penzionerke i nezaposleni

Baš dobro šta sam penzionirana i što mi firma u stečaju.Pa da nije toga ja ne bih vidjela grada još tko zna koliko dugo.Kao da je samo put ka Podrkavlju postojao. I sad kad eto ne idem tim putem moj auto zaboravio voziti. Srećom neki su se sjetili da imam auto, pa da sad imam i vremena, da uveče nisam umorna, da se ne družim više sa poslovnjacima i biznismenima i lijepo me pozovu da malo i s njima provedem veće. Nije mi se baš išlo. Vani zima, a u kući mi s ovim compj. i tv baš dobro, no opet žao mi da im iz volje ne iziđem. I lijepo se ja otuširam, operem friško kosu, malo našminkam i gle-ma čisto druga žena. Iziđemo tako ja i moja prijateljica mrh. Ivana u grad na neku prezentaciju wollmark koja se održavala u lotosu, a kako smo došle malo prerano vidimo mi proradio novi hotel.Savus. Kaže mi poslije gazda radi već tri mjeseca, a ja u Brodu u ovom svom stanu ni čula za to još nisam.Ušle mi tako u hol, ma ljudi moji da ne povjeruješ da se u našem Brodu nalaziš. Zaista kažem vam zaista nešto za Brod neočekivano. ne znaš jel elegantniji, il kreativnije interijer uređen.A ideja ma ko bisera. Obilježja naše save i slavonije, šljunak,drvo ,obični materijali reklo bi se a kao da si došao u Pariški " Savoj" , možda i ljepše , ne znam tamo nisam bila, ali ljepše od ovoga ziher ne može ni biti.

Naručile mi i kavu i sokić, posluga ne znaš jeli ljepša ili uslužnija ,osječale smo se zaista kao dame, a kad platit,cijene kao u najjeftinijem bircuzu. Zaista ugodno iznenađenje i da smo imale vremena ostale bi mi tu ne bi otišle do fajrunta. Ako tu i ima fajrunt, hotel je to možda radi i cijelu noć. Gotovo tužne iziđemo da idemo preko puta u Lotos. Nisam ni tamo bila, a kažu radi već oko dvije godine. I opet ugodno iznenađene. Dakle nemam više novih rijeći pa sve rećeno za Savus pročitajte i za Lotos.
I prezentacija wune je bila super, voditelji lijepi, mladi, obrazovani, gosti ugodni penzići, ma sad da je bilo kud prije ići ne bih znala odlućiti. No ovdje smo duže ostale. Lijepo smo kao dvije dame narućile i većeru. Nas dvije porciju lignji i po ćašu vina. Ne zato što smo dijelile jednu porciju složenu na dva tanjura pa da mi je bilo malo, nego uistinu ja nikada i nigdje nisam jela ukusnije i mekše pohane lignje. A jela sam ih često na raznim mjestima u tzv. biznis restoranima.Samo tamo je znalo koštati po 50 eur-a po osobi, a ovdje za dvije osobe 50 kuna.

Onda smo se spustile u prizemlje, a tamo kolaća, sladoleda, kesten pirea ma što voliš, a cijene isto
skoro pa nikake.Tu smo se našle s Mađarom i onda lagano u lijepim ugodnim foteljama zasjeli ko veliki, slobodni,dokoni penzići.Ako i ne radimo nikom od nas mozak za filozofiranje još nije zakržljo.
A kako ne radimo nismo ni pričali o onim radnim temama kao zakon ovaj pa zakon onaj, ili ovo valja ovo ne valja, pa kaki je ko, pa što ko koga i gdje i zašto jebo ili zajebo, zavaljo ,tko đe zaribo. Nismo se bavili ni temama kako je prije bilo bolje, ni kako će biti ili neće više biti bolje.Bilo je puno ljepših tema. U tom ambijentu punom lijepih stvari i slika, tihe lake muzike , dobre usluge,finih slastica ne možeš da ne pričaš o umjetnosti , o ljepoti života i ljepoti svijeta, ljepotama duše, i dobroti ljudi i da ne postaneš sretan što si živi svjedok svega toga.

.

Da ne duljim dalje idite pa vidite... Baš dobro što sam nekidan kupila i ovdje ponijela novi fotić pa sam ovaj izlazak s par slika ovjekovjećila. Da brže i lakše odete pogledajte bar komadić toga ugođaja.
a tamo vas čeka još mnogo lipih i finih stvari. Gle reklamiram ih oni i ne znaju, prvi put da nešto tako činim i sad se iznedadih sama sobom da eto nekog i hvalim , abez pretenzija da zaradim. Ili je tamo a jeste odista tako dobro da se eto i ja na dobro mijenjam.
Za dvije i tri osobe u dva exkluzivna Brodska restorana s većerom, pićem, desertom i svim što sam nabrojala potrošile smo 120 kunaDakle i penzioneri mogu barem 1 mjesećno a barem ponekad moraju zbog užitka i ela i duše ,izaći i osječati se kao lordovi iliti sada kapitalisti, ali tvrdim vam iz osobnog iskustva, oni nikada ne znaju tako uživati u sitnim malim a opet tako velikim stvarima kao što je izlazak s prijateljima prijateljstva radi.

Post je objavljen 07.02.2007. u 02:16 sati.