što je novo?

četvrtak, 31.12.2009.

Božićna priča u Grabovnici

Milijun svjetlećih šarenih lampica prizor je koji očarava. U prigradskom naselju Grabovnica nedaleko od Čazme, nalazi se imanje obitelji Salaj koje se u vrijeme blagdana pretvara u pravu božićnu bajku.

Božićnu priču pripremili su već 7. godinu zaredom, a svake godine privlači sve više turista. Oni, kao i ja, zastaju i dive se ljepoti, a posebno su vesela djeca. Lampicama je okićeno 700 borova, grmova i biljaka,te dvije kućice gdje se možete ugrijati kuhanim vinom, nešto pojesti, kupiti suvenire. Na štandovima možete kupiti domaći med i rakiju, a organizirana je i ugostiteljska ponuda pod šatorom. U knjigu utisaka posjetitelji pišu svoje dojmove, što je vlasnicima Zlatku i Nadi najljepša nagrada. Svako drvo na imanju od 3,5 hektara je okićeno, kao i ograde mostova ispod kojih žubore potočići. Drveća ima svih boja – ružičastih, plavih, zelenih, crvenih, žutih. Put kroz aleju okićenih borova vodi do jaslica iznad kojih sja velika zvijezda repatica. Prizor čaroban, a osjeća se sva radost Božića. Posjetitelji polagano šeću uz božićne pjesme, sve blješti od blicanja fotoaparata. Gužva je poprilična, jer je ovo imanje zvano Jura postalo pravi turistički brand.

Ova bajka vrijedna je svakog uloženog truda i novca. Dva mjeseca prije otvaranja imanje se počinje kititi, da bi se nakon zatvaranja, lampice skidale s drveća također dva mjeseca. Kada bi spojili svih milijun lampica, njihova bi duljina iznosila čak 120 kilometara! Ove godine obitelj Salaj očekuje račun za struju u iznosu od čak 70 tisuća kuna, što će djelomično pokriti prihodom od prodaje ulaznica. Prošle je godine ovdje uživalo 40 tisuća posjetitelja, a ove godine očekuju ih još više. Na svom imanju inače se bave poljoprivredom, te veliku pažnju posvećuju prirodi kojom su okruženi. Osvojili su priznanje za najuređeniju okućnicu u projektu Hrvatske turističke zajednice pod nazivom Volim Hrvatsku-Zeleni cvijet. Stoga sam odlučila vratiti se ovdje na proljeće kada sve zazeleni i bude u punom cvatu.

Doživljaj ove božićne čarolije potpun je kada padne snijeg, kojeg ove zime nema mnogo. Ipak, do 6. siječnja obavezno ušetajte u ovu božićnu bajku, pa makar i bez snijega.

Više informacija o Božićnoj priči na www.salaj.net

- 18:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.12.2009.

Priča o božićnoj jelki

Iako je centar grada Vrbovca ukrašen jednako kao i prethodnih godina, ove godine nekako posebno sjaji. Božićna jelka nasred trga dar je moje obitelji nakon što je 20 – tak godina rasla u našem dvorištu. Mislim da smo na najljepši mogući način čestitali Božić i Novu godinu građanima Vrbovca koji će u ovoj božićnoj čaroliji uživati do završetka blagdana.

Mama je planirala jelku pokloniti za 2-3 godine, ali je čuvši obavijest da se tradicionalno traži darivatelj bora, odlučila to učiniti odmah. Bor je narastao do 5 metara, a kako ima slabo korijenje, u slučaju jačeg vjetra mogao se srušiti na kuću. Posadili smo ga još 1990. godine u dvorištu nakon završetka blagdana tijekom kojih je ukrašen uljepšavao naš dom. Godinama je tako bor rastao, a nije zahtijevao našu pažnju. Napredovao je bolje od naših kržljavih voćaka u vrtu o kojima brinemo. Zimi je bio prekrasan prekriven snijegom, a ljeti nam stvarao hlad, dok je u predvečerje bio okupljalište hruštova koji su nam letjeli oko glava. Djelatnici Komunalca 11. su prosinca za dvadesetak minuta srušili bor, dizalicom ga stavili na kamion te postavili na trg. Ukrašen je crvenim, srebrnim i šarenim kuglicama, noću svijetle žaruljice, a ispred njega su slamnati Djed Božićnjak i njegovi sobovi koji uveseljavaju djecu. Podsjeća sve koji projure trgom da je Božić, vrijeme ljubavi, darivanja i obiteljskih okupljanja.

Prvih smo dana bili jako ponosni na naš bor, pogotovo kada je na lokalnom radiju pročitana zahvala. Divimo se trgu, ali se ne divimo našem dvorištu koje je sada pusto. Trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo. Nemamo prazninu u srcu, već onu veliku u dvorištu. Ali zato sada uživamo u svakom prolasku trgom, koji je ljepši nego ikada prije. A još je ljepši kad ga prekrije snijeg. Ovog Božića naš će dom uljepšati bor u tegli kojeg ćemo nakon blagdana posaditi u dvorište. Možda za nekih dvadesetak godina, ovaj sada mali bor bude dostojan velikog trga.

Trg prekriven snijegom

i noću...

- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 16.12.2009.

"Nova ti sreća svanula"

Zašto je djelomično nestala ona stara, lijepa navika slanja božićnih i novogodišnjih čestitki dragim ljudima? Protekle su nedjelje o tome razmišljali okupljeni građani u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta u Vrbovcu gdje je otvorena izložba starih čestitki „Nova ti sreća svanula“. Ova želja napisana je na čestitki iz davne 1894. godine koju je sačuvao autor izložbe Nikica Kolundžija, i koja svjedoči o minulim vremenima. U svojoj kolekciji autor čuva preko 400 čestitki, a na jednoj piše : Želim ti dobar dan! Tu je želju davno jedna žena iz Ilice uputila prijateljici u Frankopansku ulicu. Da takve bliske, srdačne komunikacije danas više nema svjestan je i sam autor. Danas komuniciramo SMS-ovima, MMS-ovima, e-mailovima.

Čestitke s kraja 19. stoljeća; na gornjoj lijevo napisano je "Nova ti sreća svanula", po čemu je izložba nazvana

Uz domaće kolače i glazbu Binga Crosbya, okupljeni su se prisjetili tih starih vremena, uživajući u čestitkama s motivima božićnog drvca, rođenja Isusa, radosne djece, životinja, tihe noći, snježne zime, pripremanja kolača, toplog obiteljskog ognjišta. Na poleđini ručno izrađenih i tiskanih čestitki iz Hrvatske, Londona, Pariza, Amerike, nekadašnje Austro-Ugarske ispisane su želje za sretan život i nade za bolju budućnost. Izloženo je 200-tinjak čestitki koje uglavnom datiraju iz prve polovice 20. stoljeća, a možete ih razgledati do 15. siječnja.

Čestitke iz Austro-Ugarske i Francuske s početka 20. stoljeća

Nikica Kolundžija zaljubljenik je u vrijednosti starina, te osim čestitki više od 35 godina sakuplja i stare dokumente, filmske plakate, poštanske marke, kovani i papirni novac zbog čega je zatrpao garažu i podrum svog novog doma u Vrbovcu, gdje je doselio prije tjedan dana. Za mene je sakupljanje bijeg od stresa, opuštanje, obrambeni mehanizam, kaže autor. Svoje filatelističke, numizmatičke i zbirke starih razglednica izlagao je u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Varaždinu, a sudjeluje na susretima izlagača u Veroni, Parizu, Munchenu, Ljubljani, Mariboru, Grazu, Beču i Maastrichtu. U Vrbovcu je izložio i repliku prve tiskane čestitke u Londonu 1843. godine koja je u ono vrijeme izazvala polemike jer prikazuje dijete koje pije vino. Čestitku je osmislio engleski slikar John Callcot Horsley za svog prijatelja, a tiskana je u tisuću primjeraka. Otada se ljudi svake godine raduju kada pronađu čestitku u svom poštanskom sandučiću, dok je 9. prosinac proglašen Međunarodnim danom pisanja božićnih čestitki.

Prva tiskana čestitka u Londonu 1843. godine

Stoga ne bismo smjeli dopustiti da zbog brzine modernog vremena iščezne slanje dobrih želja poštom, što je najljepši i najtopliji način čestitanja. Neka ove godine u svim sandučićima bude mnogo lijepih želja.

Na otvorenju izložbe okupljenima se obratio autor Nikica Kolundžija :

- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 12.12.2009.

"Od fašnika do novog leta"

Vrapček se je ženil otpjevali su i otplesali najmlađi folkloraši hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Petar Zrinski iz Vrbovca otvorivši tradicionalni božićni koncert Od fašnika do novog leta. Ljubitelji folklora do zadnjeg su mjesta večeras popunili sportsku dvoranu I.Osnovne škole u Vrbovcu kako bi uživali u folklornoj pjesmi i plesu.

Mnoštvo građana poštuje folklorne običaje

Ovo nije bio klasični božićni koncert, već prikaz narodnih običaja kroz cijelu godinu – od fašnika, umivanja na Bijelu nedjelju u Međimurju, obilazaka ladarica i preperuša, žetve i čijala, zazivanja kiše. Prikaz čijala u Valpovštini, stavljanje perja u jastuke, premijerno su izveli veterani društva otplesavši Aj, kad se setim onih mladih dana. Nastupilo je oko 150-tak vrbovečkih folkoraša svih 5 sekcija, od kojih najmlađi ima član ima tek 5, a najstariji 55 godina. Njihovi gosti bili su folkloraši KUD –a Preporod koji su izveli pjesme i plesove zagrebačkog Prigorja te božićne pjesme. U znak zahvalnosti što su uveličali njihov koncert, folkloraši Zrinskog poklonili su im knjigu o povijesti vrbovečkih obrta autora Dragana Vickovića. Završetak dvosatnog koncerta ipak je bio u duhu Božića. Ženski pjevački sastav Zrinskog priredio je božićni ugođaj otpjevavši „U to vrijeme godišta“, „O, djetešce moje drago“, O, kakva to svetlost“.

"Preperuše odile" izvela je najstarija dječja folklorna skupina

Večerašnji koncert zbroj je našeg rada u drugom dijelu godine. A najveća nagrada nam je pljesak publike, rekla je Ljiljana Stanko, voditeljica folklora. Pljesak su večeras zaista i zaslužili.

Gosti u Vrbovcu : KUD Preporod iz Dugog sela

Veliki folklor otplesao je Zagorje, pa pogledajte dio tog plesa:

- 21:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 01.12.2009.

Obljetnica smrti Marije Jurić Zagorke

Jeste li znali da Marija Jurić Zagorka nije znala kuhati? Zanimljivosti iz života ove istaknute hrvatske književnice i prve novinarke zainteresirani građani doznali su na jučerašnjem obilježavanju 52. godišnjice njezine smrti u Vrbovcu, gdje je u obližnjem Negovcu rođena. Kod njezine biste u gradskom parku okupljeni građani minutom šutnje odali su joj počast. Zamjenici vrbovečkog gradonačelnika Dejan Jaić i Stjepan Grošanić položili su vijenac i zapalili svijeću. O životu Marije Jurić Zagorke govorila je profesorica Slavica Jakopović Fribec koja je pronašla njen rodni list, te tako otkrila pravi datum rođenja 2.ožujka 1873. godine koji je Zagorka tajila. Naglasila je kako u Zagorkinom stanu na Dolcu 8 u Zagrebu traje manifestacija Zagorkini dani s ciljem isticanja važnog kulturnog doprinosa ove književnice.

Stjepan Grošanić, Slavica Jakopović Fribec, Dejan Jaić, ravnateljica POU Vrbovec Sanja Prijatelj i Dubravka Vidović kao Zagorka

Susret sa Zagorkom održan je u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta koja je preuređena u Zagorkin stan. Dubravka Vidović uprizorila je lik i djelo Marije Jurić Zagorke te otkrila prisutnima i neke dotada nepoznate detalje iz njenog života. Zagorkino krsno ime je Marijana, a odrasla je u Začretju. Najveća strast bila joj je pisanje, ali je u tome sputavana još u mladosti kada joj je majka govorila kako pisanje nije za žene, već je važnije naučiti kuhati. Kao mala je voljela drugima pričati priče, a tavan joj je bio skriveno mjesto za pisanje gdje je bila slobodna, i u čemu je pronalazila bijeg od onoga što joj se događalo u životu. Na pisanje ju je u mladosti potaknuo Josip Juraj Strossmayer. Međutim, smatra kako književnosti nije puno dala jer se prvenstveno smatra novinarkom. Cijelog se života borila za pravo rada u novinarskoj profesiji koja je tada uglavnom bila namijenjena muškarcima, te je pisala pod muškim pseudonimima, među ostalima i Jurica Zagorski. Uređivala je Ženski časopis koji je ugašen u vrijeme NDH.

"Marija Jurić Zagorka" priča o svom životu

Borila se i protiv mađarske vlasti u Hrvatskoj za što je inspiraciju pronašla u Matiji Gupcu. Iako se dvaput udavala, Zagorka kaže kako nije imala nikog svog, već su jedina obitelj bili njezini čitatelji. Uz njezine romane Grička vještica, Kći Lotrščaka, Vitez Slavonske ravni i Jadranku mnogi su naučili čitati, te je stoga proglašena majkom hrvatskog jezika. Kako su nastajali Zagorkini romani? "Diktirala sam tipkačici s povezom preko očiju, kako bih što bolje zamislila likove," kaže Zagorka. Najdraža djela su joj satirične drame jednočinke koje ukazuju na nepravdu u društvu. Na kraju ovog druženja Zagorka je poručila : "Ostanite dosljedni sebi, nemojte se obeshrabriti, neka vas u životu vode visoki ciljevi i ideali.“

"Zagorka" kraj svoje biste

I učenici osnovne škole odali su počast