što je novo?

utorak, 09.02.2010.

petak, 08.01.2010.

Dragan Vicković : "Novinarstvo je ljubav i strast" Želim ti hrabrost jutarnjeg sunca. Unatoč svoj bijedi svijeta, Sunce svakoga dana iznova izlazi. Čovjek nikada nije tako velik kao kad kleči da bi pomogao malenom. Moj 10-mjesečni rad na lokalnom Radio Vrbovcu obilježilo je, među ostalim, i učenje od iskusnog novinara i pisca Dragana Vickovića. Jedan od njegovih mnogobrojnih savjeta, novinarskih i životnih bio je: Majo, ne jedeš kad si gladna, nego kad je prilika. Rođen je u Željavi kod Plitvičkih jezera, a živi i radi u Vrbovcu. Iako mu je 66 godina, za mirovinu još nije vrijeme. Potrebno je svakodnevno obavijestiti slušatelje Radio Vrbovca o novostima u njihovom gradu. A o gradu, njegovim građanima i povijesti zna najviše jer je učio od povjesničara Josipa Buturca. Pronaći ćete ga u uredništvu gdje piše i stvara okružen mnoštvom starih knjiga, novina, raznih papira i dokumenata. Svaki list papira svjedoči o minulim vremenima, i ima neko posebno značenje. Kako je inače on taj koji intervjuira, ovaj mu je intervju, kako ističe, bio jedan od najdražih. Dragan Vicković na radnom mjestu Studirali ste književnost. Kako ste završili u novinarskim vodama? Pa moja životna znatiželja me odvela u novinarstvo, jer novinarstvo je i ljubav i strast, a kada postane poziv, onda se to dobro poklopi. Ja sam po prirodi znatiželjan, a kada ste znatiželjni, kada možete sakupljene informacije dići na jednu razinu da budu korisne i upotrebljive, onda je to dobro. Već ste 40 godina novinar Radio Vrbovca. Kako biste opisali to razdoblje? Što je najljepše što pamtite? U novinarstvu je inače svakome najljepša satisfakcija našega posla. Ne egzistencija, ona je osigurana kroz dohodak, ali u našem poslu vraća se kao bumerang: ako posijete dobro, i vrati se dobro. Dat ću vam i primjer. Ja sam dopisnik Večernjaka. Jedan moj sugrađanin bio je slaba zdravlja, a bio je veliki rukometni radnik. Zove se Bego, iz Dubrave je. O njemu sam napisao priču u Večernjaku. Bego je otišao na liječenje u Stubičke toplice, a u međuvremenu izišao je taj članak. Prigodom našeg prvog susreta želio mi je platiti kavu, a zašto? Kaže mi: u toplicama nisu znali da sam i sportski radnik, a o tome novine pišu. To je jedna sitna satisfakcija. Bego je doživio nešto lijepo zahvaljujući mome pisanju. Koliko ste knjiga dosada napisali? Pišem kronike o životu ovoga grada, ali pišem i poeziju. Moja prva zbirka pjesama „Iza vremena“ izdana je 1989. godine. Poslije sam napisao zbirku „9 pjesama i još jedna“, te likovno-pjesničku mapu "Hrvatska sebe ne da“. Knjige o gradu : „100 godina DVD Vrbovec-o stoljeću vatrogastva u općini Vrbovec“, „75 godina amaterizma u kulturi“, te publikacija o vinarima „Kolko kaplic tolko let“. Napisao sam knjigu o poginulim hrvatskim vitezovima u Vrbovcu „Za novi život“, te putopis „Hrvatska vas zaboravit neće“. Posljednja knjiga je „Vrbovečki obrti“. To je monografija s kalendarom zbivanja od 1244.-prvog spomena grada, do 2008. godine kada je Vrbovec postao biskupski grad. Intervju u tijeku... Što za vas znači biti dobar novinar? Da možeš svakome čovjeku o kojem si pisao, nakon objavljenog pogledati u oči. Vrbovec je mali grad, pa je lako novinarima iz „velikih medija“ doći i reći neke neistine o ljudima u našem gradu. Sutra ih neće vidjeti ni sresti. A mi koji živimo u malom gradu, svoje ljude o kojima pišemo, svakodnevno susrećemo. Ovih dana sam u eter poslao božićnu priču o dobroti. Biblijska poruka Svetog Pavla glasi: čovječe, nećeš moći birati rođaka, zato ti se daje prilika birati prijatelja. Prijateljstvo i drug velike su riječi. Ovih dana našao sam primjer izuzetnog prijateljstva. Moj sugrađanin Zvonko Bračić sagradio je svome prijatelju kuću, jer on to nije bio u stanju. To je takav grumen zlata da je šteta da se ne pošalje u svijet. Zvonkov prijatelj, Ivan Stjepan Stanec radnik je u vrbovečkom Komunalcu. Tu je priču o prijateljstvu zabilježio i HRT te Glas Koncila. I to je satisfakcija novinarstva. Treba dobru priču dobro plasirati. Što biste savjetovali mladim novinarima? Budite iskreni, ništa više. Nemojte petljati. U novinarstvu je, kao i u životu 2+2=4. I to je istina, držite se toga. Moramo znati prepoznati vrijednosti ljudi, pojava i događaja. Svoj portret, djelo akademske slikarice Valentine Lukić, čuva u uredništvu

četvrtak, 31.12.2009.

Božićna priča u Grabovnici Milijun svjetlećih šarenih lampica prizor je koji očarava. U prigradskom naselju Grabovnica nedaleko od Čazme, nalazi se imanje obitelji Salaj koje se u vrijeme blagdana pretvara u pravu božićnu bajku. Božićnu priču pripremili su već 7. godinu zaredom, a svake godine privlači sve više turista. Oni, kao i ja, zastaju i dive se ljepoti, a posebno su vesela djeca. Lampicama je okićeno 700 borova, grmova i biljaka,te dvije kućice gdje se možete ugrijati kuhanim vinom, nešto pojesti, kupiti suvenire. Na štandovima možete kupiti domaći med i rakiju, a organizirana je i ugostiteljska ponuda pod šatorom. U knjigu utisaka posjetitelji pišu svoje dojmove, što je vlasnicima Zlatku i Nadi najljepša nagrada. Svako drvo na imanju od 3,5 hektara je okićeno, kao i ograde mostova ispod kojih žubore potočići. Drveća ima svih boja – ružičastih, plavih, zelenih, crvenih, žutih. Put kroz aleju okićenih borova vodi do jaslica iznad kojih sja velika zvijezda repatica. Prizor čaroban, a osjeća se sva radost Božića. Posjetitelji polagano šeću uz božićne pjesme, sve blješti od blicanja fotoaparata. Gužva je poprilična, jer je ovo imanje zvano Jura postalo pravi turistički brand. Ova bajka vrijedna je svakog uloženog truda i novca. Dva mjeseca prije otvaranja imanje se počinje kititi, da bi se nakon zatvaranja, lampice skidale s drveća također dva mjeseca. Kada bi spojili svih milijun lampica, njihova bi duljina iznosila čak 120 kilometara! Ove godine obitelj Salaj očekuje račun za struju u iznosu od čak 70 tisuća kuna, što će djelomično pokriti prihodom od prodaje ulaznica. Prošle je godine ovdje uživalo 40 tisuća posjetitelja, a ove godine očekuju ih još više. Na svom imanju inače se bave poljoprivredom, te veliku pažnju posvećuju prirodi kojom su okruženi. Osvojili su priznanje za najuređeniju okućnicu u projektu Hrvatske turističke zajednice pod nazivom Volim Hrvatsku-Zeleni cvijet. Stoga sam odlučila vratiti se ovdje na proljeće kada sve zazeleni i bude u punom cvatu. Doživljaj ove božićne čarolije potpun je kada padne snijeg, kojeg ove zime nema mnogo. Ipak, do 6. siječnja obavezno ušetajte u ovu božićnu bajku, pa makar i bez snijega. Više informacija o Božićnoj priči na www.salaj.net

četvrtak, 24.12.2009.

Priča o božićnoj jelki Iako je centar grada Vrbovca ukrašen jednako kao i prethodnih godina, ove godine nekako posebno sjaji. Božićna jelka nasred trga dar je moje obitelji nakon što je 20 – tak godina rasla u našem dvorištu. Mislim da smo na najljepši mogući način čestitali Božić i Novu godinu građanima Vrbovca koji će u ovoj božićnoj čaroliji uživati do završetka blagdana. Mama je planirala jelku pokloniti za 2-3 godine, ali je čuvši obavijest da se tradicionalno traži darivatelj bora, odlučila to učiniti odmah. Bor je narastao do 5 metara, a kako ima slabo korijenje, u slučaju jačeg vjetra mogao se srušiti na kuću. Posadili smo ga još 1990. godine u dvorištu nakon završetka blagdana tijekom kojih je ukrašen uljepšavao naš dom. Godinama je tako bor rastao, a nije zahtijevao našu pažnju. Napredovao je bolje od naših kržljavih voćaka u vrtu o kojima brinemo. Zimi je bio prekrasan prekriven snijegom, a ljeti nam stvarao hlad, dok je u predvečerje bio okupljalište hruštova koji su nam letjeli oko glava. Djelatnici Komunalca 11. su prosinca za dvadesetak minuta srušili bor, dizalicom ga stavili na kamion te postavili na trg. Ukrašen je crvenim, srebrnim i šarenim kuglicama, noću svijetle žaruljice, a ispred njega su slamnati Djed Božićnjak i njegovi sobovi koji uveseljavaju djecu. Podsjeća sve koji projure trgom da je Božić, vrijeme ljubavi, darivanja i obiteljskih okupljanja. Prvih smo dana bili jako ponosni na naš bor, pogotovo kada je na lokalnom radiju pročitana zahvala. Divimo se trgu, ali se ne divimo našem dvorištu koje je sada pusto. Trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo. Nemamo prazninu u srcu, već onu veliku u dvorištu. Ali zato sada uživamo u svakom prolasku trgom, koji je ljepši nego ikada prije. A još je ljepši kad ga prekrije snijeg. Ovog Božića naš će dom uljepšati bor u tegli kojeg ćemo nakon blagdana posaditi u dvorište. Možda za nekih dvadesetak godina, ovaj sada mali bor bude dostojan velikog trga. Trg prekriven snijegom i noću...

srijeda, 16.12.2009.

"Nova ti sreća svanula" Zašto je djelomično nestala ona stara, lijepa navika slanja božićnih i novogodišnjih čestitki dragim ljudima? Protekle su nedjelje o tome razmišljali okupljeni građani u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta u Vrbovcu gdje je otvorena izložba starih čestitki „Nova ti sreća svanula“. Ova želja napisana je na čestitki iz davne 1894. godine koju je sačuvao autor izložbe Nikica Kolundžija, i koja svjedoči o minulim vremenima. U svojoj kolekciji autor čuva preko 400 čestitki, a na jednoj piše : Želim ti dobar dan! Tu je želju davno jedna žena iz Ilice uputila prijateljici u Frankopansku ulicu. Da takve bliske, srdačne komunikacije danas više nema svjestan je i sam autor. Danas komuniciramo SMS-ovima, MMS-ovima, e-mailovima. Čestitke s kraja 19. stoljeća; na gornjoj lijevo napisano je "Nova ti sreća svanula", po čemu je izložba nazvana Uz domaće kolače i glazbu Binga Crosbya, okupljeni su se prisjetili tih starih vremena, uživajući u čestitkama s motivima božićnog drvca, rođenja Isusa, radosne djece, životinja, tihe noći, snježne zime, pripremanja kolača, toplog obiteljskog ognjišta. Na poleđini ručno izrađenih i tiskanih čestitki iz Hrvatske, Londona, Pariza, Amerike, nekadašnje Austro-Ugarske ispisane su želje za sretan život i nade za bolju budućnost. Izloženo je 200-tinjak čestitki koje uglavnom datiraju iz prve polovice 20. stoljeća, a možete ih razgledati do 15. siječnja. Čestitke iz Austro-Ugarske i Francuske s početka 20. stoljeća Nikica Kolundžija zaljubljenik je u vrijednosti starina, te osim čestitki više od 35 godina sakuplja i stare dokumente, filmske plakate, poštanske marke, kovani i papirni novac zbog čega je zatrpao garažu i podrum svog novog doma u Vrbovcu, gdje je doselio prije tjedan dana. Za mene je sakupljanje bijeg od stresa, opuštanje, obrambeni mehanizam, kaže autor. Svoje filatelističke, numizmatičke i zbirke starih razglednica izlagao je u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Varaždinu, a sudjeluje na susretima izlagača u Veroni, Parizu, Munchenu, Ljubljani, Mariboru, Grazu, Beču i Maastrichtu. U Vrbovcu je izložio i repliku prve tiskane čestitke u Londonu 1843. godine koja je u ono vrijeme izazvala polemike jer prikazuje dijete koje pije vino. Čestitku je osmislio engleski slikar John Callcot Horsley za svog prijatelja, a tiskana je u tisuću primjeraka. Otada se ljudi svake godine raduju kada pronađu čestitku u svom poštanskom sandučiću, dok je 9. prosinac proglašen Međunarodnim danom pisanja božićnih čestitki. Prva tiskana čestitka u Londonu 1843. godine Stoga ne bismo smjeli dopustiti da zbog brzine modernog vremena iščezne slanje dobrih želja poštom, što je najljepši i najtopliji način čestitanja. Neka ove godine u svim sandučićima bude mnogo lijepih želja. Na otvorenju izložbe okupljenima se obratio autor Nikica Kolundžija :

subota, 12.12.2009.

"Od fašnika do novog leta" Vrapček se je ženil otpjevali su i otplesali najmlađi folkloraši hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Petar Zrinski iz Vrbovca otvorivši tradicionalni božićni koncert Od fašnika do novog leta. Ljubitelji folklora do zadnjeg su mjesta večeras popunili sportsku dvoranu I.Osnovne škole u Vrbovcu kako bi uživali u folklornoj pjesmi i plesu. Mnoštvo građana poštuje folklorne običaje Ovo nije bio klasični božićni koncert, već prikaz narodnih običaja kroz cijelu godinu – od fašnika, umivanja na Bijelu nedjelju u Međimurju, obilazaka ladarica i preperuša, žetve i čijala, zazivanja kiše. Prikaz čijala u Valpovštini, stavljanje perja u jastuke, premijerno su izveli veterani društva otplesavši Aj, kad se setim onih mladih dana. Nastupilo je oko 150-tak vrbovečkih folkoraša svih 5 sekcija, od kojih najmlađi ima član ima tek 5, a najstariji 55 godina. Njihovi gosti bili su folkloraši KUD –a Preporod koji su izveli pjesme i plesove zagrebačkog Prigorja te božićne pjesme. U znak zahvalnosti što su uveličali njihov koncert, folkloraši Zrinskog poklonili su im knjigu o povijesti vrbovečkih obrta autora Dragana Vickovića. Završetak dvosatnog koncerta ipak je bio u duhu Božića. Ženski pjevački sastav Zrinskog priredio je božićni ugođaj otpjevavši „U to vrijeme godišta“, „O, djetešce moje drago“, O, kakva to svetlost“. "Preperuše odile" izvela je najstarija dječja folklorna skupina Večerašnji koncert zbroj je našeg rada u drugom dijelu godine. A najveća nagrada nam je pljesak publike, rekla je Ljiljana Stanko, voditeljica folklora. Pljesak su večeras zaista i zaslužili. Gosti u Vrbovcu : KUD Preporod iz Dugog sela Veliki folklor otplesao je Zagorje, pa pogledajte dio tog plesa:

utorak, 01.12.2009.

Obljetnica smrti Marije Jurić Zagorke Jeste li znali da Marija Jurić Zagorka nije znala kuhati? Zanimljivosti iz života ove istaknute hrvatske književnice i prve novinarke zainteresirani građani doznali su na jučerašnjem obilježavanju 52. godišnjice njezine smrti u Vrbovcu, gdje je u obližnjem Negovcu rođena. Kod njezine biste u gradskom parku okupljeni građani minutom šutnje odali su joj počast. Zamjenici vrbovečkog gradonačelnika Dejan Jaić i Stjepan Grošanić položili su vijenac i zapalili svijeću. O životu Marije Jurić Zagorke govorila je profesorica Slavica Jakopović Fribec koja je pronašla njen rodni list, te tako otkrila pravi datum rođenja 2.ožujka 1873. godine koji je Zagorka tajila. Naglasila je kako u Zagorkinom stanu na Dolcu 8 u Zagrebu traje manifestacija Zagorkini dani s ciljem isticanja važnog kulturnog doprinosa ove književnice. Stjepan Grošanić, Slavica Jakopović Fribec, Dejan Jaić, ravnateljica POU Vrbovec Sanja Prijatelj i Dubravka Vidović kao Zagorka Susret sa Zagorkom održan je u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta koja je preuređena u Zagorkin stan. Dubravka Vidović uprizorila je lik i djelo Marije Jurić Zagorke te otkrila prisutnima i neke dotada nepoznate detalje iz njenog života. Zagorkino krsno ime je Marijana, a odrasla je u Začretju. Najveća strast bila joj je pisanje, ali je u tome sputavana još u mladosti kada joj je majka govorila kako pisanje nije za žene, već je važnije naučiti kuhati. Kao mala je voljela drugima pričati priče, a tavan joj je bio skriveno mjesto za pisanje gdje je bila slobodna, i u čemu je pronalazila bijeg od onoga što joj se događalo u životu. Na pisanje ju je u mladosti potaknuo Josip Juraj Strossmayer. Međutim, smatra kako književnosti nije puno dala jer se prvenstveno smatra novinarkom. Cijelog se života borila za pravo rada u novinarskoj profesiji koja je tada uglavnom bila namijenjena muškarcima, te je pisala pod muškim pseudonimima, među ostalima i Jurica Zagorski. Uređivala je Ženski časopis koji je ugašen u vrijeme NDH. "Marija Jurić Zagorka" priča o svom životu Borila se i protiv mađarske vlasti u Hrvatskoj za što je inspiraciju pronašla u Matiji Gupcu. Iako se dvaput udavala, Zagorka kaže kako nije imala nikog svog, već su jedina obitelj bili njezini čitatelji. Uz njezine romane Grička vještica, Kći Lotrščaka, Vitez Slavonske ravni i Jadranku mnogi su naučili čitati, te je stoga proglašena majkom hrvatskog jezika. Kako su nastajali Zagorkini romani? "Diktirala sam tipkačici s povezom preko očiju, kako bih što bolje zamislila likove," kaže Zagorka. Najdraža djela su joj satirične drame jednočinke koje ukazuju na nepravdu u društvu. Na kraju ovog druženja Zagorka je poručila : "Ostanite dosljedni sebi, nemojte se obeshrabriti, neka vas u životu vode visoki ciljevi i ideali.“ "Zagorka" kraj svoje biste I učenici osnovne škole odali su počast

utorak, 24.11.2009.

Turneja Milana Bandića po vrbovečkom sajmu Uz taktove Ruže hrvatske Prljavog kazališta predsjednički kandidat Milan Bandić jutros je stigao u magloviti Vrbovec. U pratnji novinara, suradnika i zainteresiranih prolaznika, Bandić je dvadesetak minuta šetao vrbovečkim sajmom kojeg je posjetio u sklopu svoje predsjedničke turneje po Hrvatskoj. Spektakularni dolazak Milana Bandića u Vrbovec Tako je ovaj inače obični sajmeni dan Bandić učinio vrlo neobičnim. Naime, građani su zastajali i čudili se : "Jel to Bandić?“ On se rukovao sa svima koji su mu prišli, pitao ih kako su, je li im hladno, a zanimale su ga i cijene prehrambenih proizvoda na vrbovečkoj tržnici gdje je kupio sir i vrhnje. Pošto med? Prodavači na sajmu dovikivali su mu da kupi još nešto, ali on je odgovorio : "Može na veresiju? Nemam novaca, drži ih moja supruga." No ipak je platio papuče jednoj baki koja ih je upravo birala na štandu. Prodavačici na sajmu, koja ga je zatražila nogometnu loptu, obećao je da će njenom sinu biti krsni kum. "Šta će ti lopta, sad imaš kuma," poručio je. Hoćeš ove s krznom? Do 15. prosinca Milan Bandić planira obići cijelu Hrvatsku predstavljajući svoj izborni program : "Od Zagreba sam napravio europsku metropolu, a ukoliko birači žele isti standard, onda će glasati za mene. Ja jedini imam djela, oni imaju parole. Kampanja će biti dijelom i prljava, međutim u tome ne želim sudjelovati jer ovo nisu izbori tko će pljunut dalje, tko će bacit više blata na nekog, ovo su izbori za najodgovorniju funkciju u državi," rekao je Bandić. Osim onih prolaznika koji su dovikivali pravi predsjednik, i onih koji su rekli kako će glasati za njega nakon što su dobili jabuku i energetski napitak nazvan Milan Bandić, bilo je i onih koje njegov dolazak nije uopće razveselio : „Holding mu je u propasti, pa sad ide za predsjednika“, komentirala je jedna prolaznica. Svoje druženje s Vrbovčanima Bandić je nastavio u lokalnom kafiću gdje je popio kavu. Na kraju susreta poručio je : "Vidimo se u veljači ovdje na kavi, doći ću kao predsjednik." Nepropisno parkiranje Bandićevih ljudi

subota, 21.11.2009.

"Novinar je sveznajuća neznalica" Znanja i vještina nikada dosta, stoga smo organizirali još jednu radionicu, rekla je Sanja Prijatelj, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta u Vrbovcu pozdravivši prisutne. Ovdje se danas na radionici Novinarstvo u školi okupilo petnaestak nastavnica hrvatskog jezika iz Vrbovca i okolice. Novinarka Večernjeg lista Branka Primorac dva i pol sata uvodila je nastavnice u svijet pisanja školskog lista i upozoravala na najčešće pogreške. Dobrodošlicu je poželjela ravnateljica Sanja Prijatelj Branka je predavanje započela svojom kratkom biografijom naglasivši da je novinarstvo njezin osnovni poziv i ljubav. Osim za novine, Branka piše i knjige. Prva knjiga Maturalac objavljena je 1993. godine, kada je proglašena najboljim romanom za mladež, a autorica je osvojila Nagradu Mato Lovrak. Uslijedili su romani Mama, pazi pas, Sve zbog Ane, te Ljubavni slučaj mačka Joje. Nagradu Bili su prvi kada je trebalo za najbolju prozu o Domovinskom ratu osvojila je s knjigom Perešin, život i smrt. Kako napraviti dobar školski list objašnjavala je novinarka Branka Primorac Sve što vrijedi za velike novine, vrijedi i za školske, započela je Branka predavanje o stvaranju dobrog školskog lista. Nastavnice koje vode novinarske grupe i uređuju školske listove, pažljivo su zapisale sve savjete : novinarski tekst ne smije biti duži od četiri kartice, bitno je napraviti global na kojem su glavne teme, događaji i raspodjela prostora, fotografija je dobar medij za naslovnu stranicu, a dobra fotografija koja pokriva temu može spasiti prvu stranicu. Novinar je sveznajuća neznalica, bitno je pitati, naglasila je Branka poznato pravilo svoje profesije. Osnovno u novinarstvu je prenijeti čitateljima istinitu informaciju. Također, novine treba podijeliti na stupce kako bi čitatelj lakše pratio sadržaj. Tekst i slika moraju biti jedna cjelina, nikad ne započinjite tekst slikom i brojkom, jači novinski materijal stavite na desnu stranicu lista, jer je ona psihološki jača, a oko uvijek padne prvo na desno, dok u listu treba koristiti najviše dva tipa slova... Ovo su samo neki od savjeta Branke Primorac za sadržajno i vizualno bolji školski list. Vukovarski list Carpe diem poslužio je kao primjer loših novina, te je Branka ukazavši na najčešće greške u praksi znatno olakšala daljnji novinarski posao polaznicama radionice. Nakon predavanja uslijedila su pitanja. Kako napraviti dobar intervju, pitala je jedna nastavnica. Intervju ne bi trebao trajati više od 45 minuta. Kada je ribarova mreža preteška, njegov ulov završi u moru. Kada već imate toliko toga i nemate što pitati, to je kraj intervjua, zaključila je Branka Primorac. Zainteresirane nastavnice i učenik

utorak, 10.11.2009.

Ilustracije Andree Petrlik Huseinović Crvenkapica, Alisa u zemlji čudesa, Tri praščića, Oskar, Hektor i Leopoldina samo su neki od poznatih dječjih likova koje je ilustrirala vrhunska umjetnica Andrea Petrlik Huseinović. Njezinu izložbu naziva Ilustracije do petka možete pogledati u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta u Vrbovcu. U ovom svijetu mašte ponajviše su uživali najmlađi, koji su se okupili na otvorenju izložbe, ali i stariji posjetitelji. Djeca na otvorenju izložbe Andrea Petrlik Huseinović rođena je 1966. godine u Zagrebu. Odrastala je, kako kaže, uz slikarski štafelaj, miris uljanih boja i terpentina uz majku slikaricu. Njezina majka bila je likovna urednica jednog dječjeg časopisa, pa je Andrea odmalena odlazila u tiskare gdje je prelistavala najljepše slikovnice i strane dječje časopise. Ilustracijom se bavi od sedamnaeste godine, a diplomirala je grafiku u Školi primijenjenih umjetnosti te na Akademiji likovnih umjetnosti. Njezina prva autorska slikovnica bila je Oprostite, volim vas, dok joj je najdraža Plavo nebo jer priča priču o njoj samoj. Plavo nebo Andreine Ilustracije savršeno prate priču, dok se na izrazima lica njenih likova osim sreće, vide i tuga, strah, samoća i zločestoća što djeci dočarava stvarnost. Svoje stvaralaštvo autorica je posvetila djeci. Neke priče su izmišljene, a neke nisu. Neke govore o događajima koji su me ranili, a neke o događajima koji bi me vjerojatno ranili da su bili stvarni, kaže Andrea. Maleni Voli stvarati autorske slikovnice, te koautorske sa svojim mužem piscem. Kako nastaju ilustracije? Naši projekti nastaju dok se vozimo u autu, pijemo kavu, ručamo, probudimo se usred noći i jedan drugom pričamo svoje ideje. Stvaram vrlo lako i stalno. U svakom slobodnom trenutku svog života razmišljam o ilustracijama i novim projektima. I to se događa stalno, dok nekog čekam, dok negdje čekam, prije sna. Najveći poticaj mojem stvaranju je LJUBAV. Jednako tako stvaram da pružim LJUBAV I TOPLINU, dočarava nam svoj svijet Andrea. Radi sa pastoznim akrilikom, te miješa sve boje. Voli raditi na papiru sa teksturom. I volim da se vidi svaki potez jer svaki moj potez je ekspresija, kaže autorica. Četiri autorske slikovnice Plavo nebo, Moja obitelj, Ciconia Ciconia i Maleni prevedene su i objavljene u Japanu, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Južnoj Koreji, Kini i Sloveniji. Ilustratorica je osvojila i brojne nagrade, među ostalim domaću nagradu Grigor Vitez, Zlatnu plaketu na Bijenalu u Bratislavi, te Grand Prix na Oita Bijenalu u Japanu za ilustracije iz slikovnice Ciconia Ciconia. Ilustrirala je ukupno petnaestak slikovnica za strane nakladnike, te četrdesetak za domaće. Svoj život, motivaciju Andrea je opisala pjesmom : Snjegovići i snijeg. Otac kojeg nisam upoznala. Miris boja i terpentina. Kistovi i platna moje mame. Francuski časopis za djecu Pomme d’appi. Slikovnice Mauricea Sendaka. Alisa u zemlji čudesa i zec koji gleda na sat. Sto najljepših bajki svijeta. Sebični div Oscara Wildea. Baltazar. Moj mačak. Krpene i plišane životinje. I jedna lutka s narančastim pletenicama. Blokovi papira i flomasteri. Miris ljeta u Zagrebu. More. Rujan, smrt majke i očuha. Vrisak. Bol. Tuga. Samoća. Žudnja za ljubavi i toplinom. I kraj djetinjstva. Otuđenost. Addagio, Albinoni. Equinoxe, Jean Michele Jarre Requiem, Mozart. Salvador Dali. Rene Magritte. Victor Vasarély. Picasso, plava i ružičasta. Charles Baudelaire i Cvjetovi zla. Samoća i praznina. Ništa. . . . I netko tko je u moj život unio toplinu i sreću. Svojom ljubavi probudio umjetnicu u meni. Ljubav. Ljubav. Ljubav. Ukratko, to su mirisi, događaji, zvukovi, slike, misli i stvari koje su me oblikovale kao umjetnicu, zaključila je Andrea. Svijet ilustracija Andree Petrlik Huseinović možete pogledati na Ilustracije. Bajka o snjegovićima Crvenkapica

<	veljača, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv