Reckless life

30.06.2007., subota

Wiiiii!!!!!

Evo, našla sam pjesmu koju sam slušala u Americi na Rocket 101 radio stanici... wink Wiii!!! smijeh zujo Nisam znala ni ko ju pjeva, ni kako se zove, samo dio refrena i danas sam na Google-u utipkala bezveze redak refrena, napisala lyrics i izbacio mi je pjesmu... Špica... nut I zvučnici su zamijenjeni novima, ne može bit bolje... thumbup rofl U biti uvijek može, al ajd... Neću pretjerivat... yes
Tako da sam prehappy... smijeh Malo za promjenu...yes Nije samo bezveze pjesma koja mi se svidjela tek tako kad sam je prvi put čula, u tom trenutku sam baš razmišljala o nečemu i par riječi refrena su se predobro uklopile i eto... kiss




Lips Of An Angel lyrics

Honey why you calling me so late?
It's kinda hard to talk right now.
Honey why are you crying? Is everything okay?
I gotta whisper 'cause I can't be too loud

Well, my girl's in the next room
Sometimes I wish she was you
I guess we never really moved on
It's really good to hear your voice say my name
It sounds so sweet
Coming from the lips of an angel
Hearing those words it makes me weak

And I never wanna say goodbye
But girl you make it hard to be faithful
With the lips of an angel

It's funny that you're calling me tonight
And, yes, I've dreamt of you too
And does he know you're talking to me
Will it start a fight
No I don't think she has a clue

Well my girl's in the next room
Sometimes I wish she was you
I guess we never really moved on
It's really good to hear your voice say my name
It sounds so sweet
Coming from the lips of an angel
Hearing those words it makes me weak

And I never wanna say goodbye
But girl you make it hard to be faithful
With the lips of an angel

It's really good to hear your voice say my name
It sounds so sweet
Coming from the lips of an angel
Hearing those words it makes me weak

And I never wanna say goodbye
But girl you make it hard to be faithful
With the lips of an angel

And I never wanna say goodbye
But girl you make it hard to be faithful
With the lips of an angel

Honey why you calling me so late?

25.06.2007., ponedjeljak

The story of life...



Break free

Sometimes people come into your life and you know right away that they were meant to be there, to serve some sort of purpose, teach you a lesson, or to help you figure out who you are or who you want to become.

You never know who these people may be, your neighbor, your coworker, a long lost friend, or a complete stranger. When you lock eyes with them, you know at that very moment they will affect your life in some profound way.

Sometimes things happen to you that may seem horrible, painful, and unfair at first, but in reflection you find that without overcoming those obstacles you would have never realized your potential, strength, willpower, or heart.

Everything happens for a reason. Nothing happens by chance or by means of good luck.

Illness, injury, love, lost moments of true greatness, and sheer stupidity all occur to test the limits of your soul. Without these small tests, whatever they may be, life would be like a smoothly paved,straight, flat road to nowhere. It would be safe and comfortable, but dull and utterly pointless.

The people you meet who affect your life, and the success and downfalls you experience, help to create who you are and who you become.

Even the bad experiences can be learned from. In fact, they are probably the most poignant and important ones.

If someone hurts you, betrays you, or breaks your heart, forgive them, for they have helped you learn about trust and the importance of being cautious when you open your heart. If someone loves you, love them back unconditionally, not only because they love you, but because in a way, they are teaching you to love and how to open your heart and eyes to things.

Make every day count. Appreciate every moment and take from those moments everything that you possibly can for you may never be able to experience it again. Talk to people that you have never talked to before, and actually listen.

Let yourself fall in love, break free, and set your sights high. Hold your head up because you have every right to. Tell yourself you are a great individual and believe in yourself, for if you don't believe in yourself, it will be hard for others to believe in you.

You can make of your life anything you wish. Create your own life and then go out and live it with absolutely no regrets.

Most importantly if you Love someone tell him or her, for you never know what tomorrow may have in store.

Learn a lesson in life each day that you live. That's the story of Life.

I want to break free
I want to break free
I want to break free from your lies
Youre so self satisfied I dont need you
I ve got to break free
God knows God knows I want to break free


Dance Like Nobody's Watching

Jeff was the kind of guy you love to hate. He was always in a good mood and always had something positive to say. When someone would ask him how he was doing, he would reply, "If I were any better, I would be twins!"

He was a unique manager because he had several waiters who had followed him around from restaurant to restaurant. The reason the waiters followed Jeff was because of his attitude. He was a natural motivator. If an employee was having a bad day, Jeff was there telling the employee how to look on the positive side of the situation. Seeing this style really made me curious, so one day I went up to Jeff and asked him, "I don't get it! You can't be a positive person all of the time. How do you do it?"

Jeff replied, "Each morning I wake up and say to myself, Jeff, you have two choices today. You can choose to be in a good mood or you can choose to be in a bad mood.' I choose to be in a good mood. Each time something bad happens, I can choose to be a victim or I can choose to learn from it. I choose to learn from it. Every time someone comes to me complaining, I can choose to accept their complaining or I can point out the positive side of life. I choose the positive side of life."

"Yeah, right, it's not that easy," I protested.

"Yes, it is," Jeff, said. "Life is all about choices. When you cut away all the junk, every situation is a choice. You choose how you react to situations. You choose how people will affect your mood. You choose to be in a good mood or bad mood. The bottom line: It's your choice how you live life."

I reflected on what Jeff said.

Soon thereafter, I left the restaurant industry to start my own business. We lost touch, but I often thought about him when I made a choice about life instead of reacting to it.

Several years later, I heard that Jeff did something you are never supposed to do in a restaurant business: he left the back door open one morning and was held up at gunpoint by three armed robbers.

While trying to open the safe, his hand, shaking from nervousness, slipped off the combination. The robbers panicked and shot him. Luckily, Jeff was found relatively quickly and rushed to the local trauma center.

After 18 hours of surgery and weeks of intensive care, Jeff was released from the hospital with fragments of the bullets still in his body.

I saw Jeff about six months after the accident. When I asked him how he was, he said, "If I were any better, I'd be twins. Want to see my scars?"

I declined to see his wounds, but did ask him what had gone through his mind as the robbery took place. "The first thing that went through my mind was that I should have locked the back door," Jeff replied. "Then, as I lay on the floor, I remembered that I had two choices: I could choose to live, or I could choose to die. I chose to live."

"Weren't you scared? Did you lose consciousness?" I asked.

Jeff continued, "The paramedics were great. They kept telling me I was going to be fine. But when they wheeled me into the emergency room and I saw the expressions on the faces of the doctors and nurses, I got really scared. In their eyes, I read, 'He's a dead man.' I knew I needed to take action."

"What did you do?" I asked.

"Well, there was a big, burly nurse shouting questions at me," said

Jeff. "She asked if I was allergic to anything. 'Yes,' I replied. The doctors and nurses stopped working as they waited for my reply. I took a deep breath and yelled, 'Bullets!' Over their laughter, I told them, 'I am choosing to live. Operate on me as if I am alive, not dead.'"

Jeff lived thanks to the skill of his doctors, but also because of his amazing attitude. I learned from him that every day we have the choice to live fully. Attitude, after all, is everything.

- Work like you don't need the money

- Love like it's never going to hurt

- Dance like nobody's watching


Priorities


An expert in time management was speaking to a group of business students and, to drive home a point, used an illustration those students will never forget. As he stood in front of the group of high-powered overachievers he said, "Okay, time for a quiz" and he pulled out a one-gallon, mason jar and set it on the table in front of him. He also produced about a dozen fist-sized rocks and carefully placed them, one at a time, into the jar.

When the jar was filled to the top and no more rocks would fit inside, he asked, "Is this jar full?"

Everyone in the class yelled, "Yes."

The time management expert replied, "Really?"

He reached under the table and pulled out a bucket of gravel. He dumped some gravel in and shook the jar causing pieces of gravel to work themselves down into the spaces between the big rocks. He then asked the group once more, "Is the jar full?"

By this time the class was on to him. "Probably not," one of them answered.

"Good!" he replied. He reached under the table and brought out a bucket of sand. He started dumping the sand in the jar and it went into all of the spaces left between the rocks and the gravel. Once more he asked the question, "Is this jar full?"

"No!" the class shouted. Once again he said, "Good." Then he grabbed a pitcher of water and began to pour it in until the jar was filled to the brim. Then he looked at the class and asked, "What is the point of this illustration?"

One eager beaver raised his hand and said, "The point is, no matter how full your schedule is, if you try really hard you can always fit some more things in it!"

"No," the speaker replied, that's not the point. The truth this illustration teaches us is: If you don't put the big rocks in first, you'll never get them in at all.

What are the 'big rocks' in your life -- time with your loved ones, your faith, your education, your dreams, a worthy cause, teaching or mentoring others? Remember to put these BIG ROCKS in first or you'll never get them in at all." So, tonight, or in the morning, when you are reflecting on this short story, ask yourself this question: What are the 'big rocks' in my life? Then, put those in your jar first.


Precious Little Time
T

he man came home from work late again, tired and irritated, to find his 5 year old son waiting for him at the door.

Daddy, may I ask you a question?"

"Yeah, sure, what is it?" replied the man.

"Daddy, how much money do you make an hour?"

"That's none of your business! What makes you ask such a thing?" the man said angrily.

"I just want to know. Please tell me, how much do you make an hour?" pleaded the little boy.

"If you must know, I make $20.00 an hour."

"Oh," the little boy replied, head bowed.

Looking up, he said, "Daddy, may I borrow $10.00 please?"

The father was furious. "If the only reason you wanted to know how much money I make is just so you can borrow some to buy a silly toy or some other nonsense, then you march yourself straight to your room and go to bed. Think about why you're being so selfish. I work long, hard hours everyday and don't have time for such childish games." The little boy quietly went to his room and shut the door.

The man sat down and started to get even madder about the little boy's questioning. How dare he ask such questions only to get some money.

After an hour or so, the man had calmed down, and started to think he may have been a little hard on his son. Maybe there was something he really needed to buy with that $10.00, and he really didn't ask for money very often.

The man went to the Door of the little boy's room and opened the door. "Are you asleep son?" he asked.

"No daddy, I'm awake," replied the boy.

"I've been thinking, maybe I was too hard on you earlier," said the man. "It's been a long day and I took my aggravation out on you. Here's that $10.00 you asked for."

The little boy sat straight up, beaming. "Oh, thank you daddy!" he yelled. Then, reaching under his pillow, he pulled out some more crumpled up bills. The man, since the boy already had money, started to get angry again. The little boy slowly counted out his money, then looked up at the man.

"Why did you want more money if you already had some?" the father grumbled.

"Because I didn't have enough, but now I do," the little boy replied.

"Daddy, I have $20.00 now. Can I buy an hour of your time?"



"Setting a goal is not the main thing. It is deciding how you will go about achieving it and staying with that plan."

Until the next time.....

lots of kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss


22.06.2007., petak

Dont be afraid that your life will end, be afraid that it will never begin...



NEVER BE AFRAID TO

DREAM


Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«

Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.


STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVIMA SE ČINE

Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo moćne obitelji. Obitelj je bila netaktična i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio, “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.
Slijedeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gdje će se moći dobro odmoriti. Kada su se slijedeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posjedovali, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je bijesan i upita starijeg anđela, “Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi čovjek imao je sve, i ti si mu pomogao; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.

“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine” odgovori stariji anđeo. “Kada smo bili u podrumu one vile, primjetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. Obzirom da je vlasnik bio opsjednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogućim da pronađu to zlato.”

“Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne obitelji, anđeo smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.

Ponekad se desi upravo to, kada stvari ne idu onako kako bismo željeli…

Neke osobe ulaze u naše živote i brzo odlaze iz njih…

oooO
( )
Neke osobe (
nam postaju prijatelji _ )
ostaju sa nama dugo
ostavljajući prekrasne tragove
u našim srcima...


oooO
( ) i nećemo biti isti kao prije
( jer smo imali dobroga prijatelja!!
_ )


Jučer je povijest.
Sutra, jedna zagonetka.
Danas, jedan poklon.
I zbog toga se zove sadašnjost!

Vjerujem da je život poseban...živi ga i upijaj svaki trenutak...




As we grow up, we learn that even the one person that wasn't supposed to ever let you down probably will. You will have your heart broken probably more than once and it's harder every time. You'll break hearts too, so remember how it felt when yours was broken. You'll fight with your best friend. You'll blame a new love for things an old one did. You'll cry because time is passing too fast, and you'll eventually lose someone you love. So take too many pictures, laugh too much, and love like you've never been hurt because every sixty seconds you spend upset is a minute of happiness you'll never get back.
Don't be afraid that your life will end,
be afraid that it will never begin.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

21.06.2007., četvrtak

Key of life

Tama.
Prilaz smrti je otvoren.
Tama, još bje tama u lugu…
Ne, tamo nema Pana.
Ovdje ne skakuće i ne pjevuši nitko,
ovdje sablazan vrišti i puzi.
Nymphe?
Ovdje jedino mistično i lijepo je
smrt.
Kada nas dohvate kraci kraja
života
sva tjeskoba nestaje.
Suze kaplju,
al izvor im nije oko.
Glasnice se paraju,
ali zvuk im nije koljač.
Srce iskrižano ožiljcima,

a nož su riječi.



Život je kovanje lanaca koje sami stežemo. Već sada bol je kao jeka u beznađu. Koža puca, lome se kosti, a lanci se stežu sve jače i jače… Otupjela na bol koju si sama nanosim. Ne osjećajući granice prisiljavam se sjećati. Sjećati svega što je bilo i što se nikada ponoviti neće. Zakopano je duboko, a stari alati: poznata pjesma i rukopis nanovo ruju i kopaju. Čemu sve ono dobro kad nakon toga ostaje želja da se nastavi sanjati, a san se pretvori u želju… Ono što razdire jače od bilo koje oštrice jesu nasmiješena lica onih koji ne razumiju.

Odjekuje smijeh: ˝Izgubiti se i sniti,
Ili ostati i biti.˝
Ali ne, nešto sputava. Lanci su labavi, ali ipak dovoljno teški da ne mogu poletjeti. Lanci su čvrsti, previše čvrsti da bih izdržala ostati.
Ali smijeh ostaje. Leti nesputano, snagom volje i mogućnosti.
Dolazi od nasmiješenih lica onih koji ne razumiju.



Već se osjeti tamošnji zrak, krijesnice ganja lopta. I ja sam tamo. Tamo želim ostati.




Estranged


- Guns n` roses: Estranged

When you're talkin to yourself
And nobody's home
You can fool yourself
You came in this world alone
(Alone)

So nobody ever told you baby
How it was gonna be
So what'll happen to you baby
Guess we'll have to wait and see
One, two

Old at heart but I'm only 28
And I'm much too young
To let love break my heart
Young at heart but it's getting much too late
To find ourselves so far apart


I don't know how you're s'posed
To find me lately
An what more could you ask from me
How could you say that I never needed you
When you took everything
Said you took everything from me


Young at heart an it gets so hard to wait
When no one I know can seem to help me now
Old at heart but I musn't hesitate
If I'm to find my own way out


Still talkin' to myself and nobody's home
(Alone)


So nobody ever told us baby
How it was gonna be
So what'll happen to us baby
Guess we'll have to wait and see


When I find out all the reasons
Maybe I'll find another way
Find another day
With all the changing seasons of my life
Maybe I'll get it right next time
An now that you've been broken down
Got your head out of the clouds
You're back down on the ground
And you don't talk so loud
An you don't walk so proud
Any more, and what for


Well I jumped into the river too many times
to make it home
I'm out here on my own, an drifting all alone
If it doesn't show give it time
To read between the lines
'Cause I see the storm getting closer
And the waves they get so high
Seems everything We've ever known's here
Why must it drift away and die


I'll never find anyone to replace you
Guess I'll have to make it thru, this time
Oh this time
Without you


I knew the storm was getting closer
And all my friends said I was high
But everything we've ever known's here
I never wanted it to die


17.06.2007., nedjelja

Tko se zadnji smije, taj kasno pali... :)

Još samo ovaj tjedan... naughty Wiiii... smokin Prva godina mi je prebrzo prošla, prelagano i predobrooo... yes Dosta ljudi će mi preko ljeta falit kiss , a od nekih se jedva čekam malo odmorit... bang Npr. falit će mi neki trećaši: Turinski i njegovo brojanje rupa u svakoj reklami, i još khm khm i drugi... ccc thumbup Neću reć ko mi neće... smijeh
Ljeto će brzo proć, možda ću radit na pumpi, malo skoknut do Sarajeva i uživat... He he... party rofl
Kao što neki znaju u petak smo ( Eli, Vedran, Matej, Stipe i Ja)posjetili našu bivšu školicu Vladimir Gortan... nut Kod kojeg god nastavnika smo došli, svi su nas odjebali... zujo eek Doslovno... lud Sva moguća vrata su bila otvorena pa smo sam đirali okolo tražeći određene... Prvo smo prošli pokraj učionice prof Eberling koja je lagano prevrnula očima čim nas je vidjela, al ajde, iskupila se pod velikim odmorom njami pričajući s nama svih 20 min... cerek He he... U petak je dala dječici ispit... Jaadnii... puknucu A normalno, Vedran ( a ko će drugi... mah ) se ˝slučajno˝ sagnuo ispod stola i našao šalabahter... ccc nono Kad smo mi bili mladi nismo se usuđivali ni imat žvakaću pod njenim satom ( osim Martine... uvije različita... bang ), a kamo li šalabahter... ccc Gdje ide ovaj svijet... no Onda, prof Fabijanić nismo našli, a ne bi ni razrednicu Molnar da je Eli i Ja nismo srele taman kad je odlazila... Btw sve vas Gortanovce puuunooo pozdravlja... wave wave Onda prof iz povijesti nas je riješila za dvije minute, također i Grabar i Vranić... wink Poslije su fizičarka ( tu se Eli maksimalno osramotila dead ) i Živko pričali malo duže s nama, svi nas pitali za prosjek, normalno da smo lagali... yes Khm khm... Barem neki ( nisam ja... wink ) He he... Uglavnom interesting... rolleyes Poslije smo sjeli na neku ogradu kod pekare i naravno... tračali... naughty A što ćemo drugo i radit kad nam je Veky predvodnik... He he... mah rofl
E pa, u sadašnjoj školici je bilo onako... zijev Prvi sat tjelesni i onda četiri sata odmora... Pa kemija i geografija... Tri puta smo se vračali u Buru... ccc headbang I, taj drugi dio dana bi bio pomalo gadan da nam nisu došli Emin i Juraj! cerek Jbg nikako mu nisam uspjela uslikat mobitelom oko da pokažem Psu da postoji netko sa ljepšim plafim okama... naughty He he... Prođemo mi pokraj njih, Eli pozdravi Emina ( nismo ni skužili Jukija zujo ) i produži do Martine, a ja naravno ugledam malog psića i idem njega gnjavit ( tko šiša ljude, baš je mali sladak... rofl ), a Jure mi se tobože uvrijeđeno okrene i kaže: A pozdravljaš peseka, a mene?... Divno... He he... Tako da su uljepšali dan... khm khm... wave kiss wave kiss
Ša je još bilo? Aha, Turinski me prosvijetlio zašto se sportaši šopaju proteinima i vitaminima... eek U biti, to je bila diverzija da mi može maznut žvakaću... ccc wink Srele smo ga Sara i ja jučer u gradu... Mislim a mu je pozlilo kad nas je vidio... yes wink
Roni, kad budeš slavan sjeti se svoje sestrične ( Ja cerek ), a tek onda sestre ( Sara naughty ) i bratića ( Eli rofl )... wave He he... Moje ime spomeni samo ako budeš na TV-u... smijeh Mislim, ko još čita novine?... ccc Sprdam se... rofl rofl rofl rofl
Jučer cijeli dan gledam crtiće koje mi je Sara donijela... Samni dijete... lud
Al ajde, malo sam se i umjetnički izražavala ( kako ovo zvuči... bang )... yes Počela sam pisat novu knjigu, a imam još dvije za dovršit... ccc Al ću probat ovo ljeto barem jednu napisat pa ću poslat koga zanima ( Martina, nemaš izbora... Jbg nisi mi trebala dat novi mail... mah rofl )... thumbup Fali mi sviranje klavira... Grrr... puknucu Ćemo ić gledat koncert? ( zna se na koga se odnosi ovo pitanje... cool )

I za kraj par viceva:

Što imaju zajedničko kratkovidni ginekolog i pas njemački ovčar?
- Vlažni nos!

Što radi Mujo kad završi medicinski fakultet?
- Prebaci skelu na filozofski!

Zakasni Ivica u školu i učiteljica ga pita razlog njegova kašnjenja, a on će na to:
- Učiteljice, vi ste nas naučili da trebamo poštovati znakove...
- Pa da, ali kakve to veze ima?
- Na jednom je pisalo: Uspori, škola!

Nakon mise pita mali Ivica mamu:
- Mama, je li to istina da se ljudi nakon smrti pretvore u prašinu?
- Da, istina je.
- Onda je netko umro ispod mog kreveta...

Tko se zadnji smije, taj kasno pali!

S budalama se ne isplati svađati, jer prvo te spuste na svoj nivo, a onda te dotuku s iskustvom!


Puno pozdrava!!!!!! wave mah wave mah wave mah wave mah
Pussa kiss kiss kiss kiss kiss kiss

10.06.2007., nedjelja

Hvala...

DON´T WALK IN FRONT OF ME, I MAY NOT FOLLOW. DON´T WALK BEHIND ME, I MAY NOT LEAD. JUST WALK BESIDE ME AND BE MY FRIEND.....

U proteklih tjedan dana ispreplitali su se trenuci koji te ispune za cijeli dan i samo ti dođe da tim ljudima kažeš HVALA... yes Npr HVALA Kiki na pomoći na testu... Stvarno si srce! kiss kiss Mogla bi reć HVALA i svojima što su iz Zadra u srijedu dofurali malo štene kavkaskog ovčara ( Tamara čitaj: arapskog mališana naughty ), presladak je... cerek Sestra će ga u četvrtak donijet u školu pod marendom pa ćemo mu se svi divit smijeh ... He he... Samni umišljena... nut
Zatim HVALA mojoj Ivoni na zagrljaju u petak kad nisam bila baš naročito vesela, ali me to oraspoložilo... kiss kiss
HVALA Valentini na lijepom provodu i bježanju od redovnica... He he... wave kiss
HVALA sestri što mi nije dala da idem gledat film dok nisam naučila sve one nepravilne glagole iz talijanskog i tako bar malo poštedila Kikija... kiss wave
HVALA Renati na par naučenih riječi na francuskom ( nije baš da sam ih sve popamtila... )... smijeh smijeh mah
HVALA Sari na mnogočemu... Al najviše na onom pozzz Vedrana... He he... Šalim se... zujo kiss
HVALA Tamari na pozivima u nedjelju... yes ( sad već serem eek ... Šalim se! kiss )
Khm khm... I na kraju, HVALA Eleonori rofl što prvi put u životu nije kasnila... eek Dapače, došla je tri minute ranije... Taj povijesni dan je bio: petak, 8.6.2007., 18:57... wave mah wave mah

Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenutci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i meseci našeg života provrdeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva. A minut čiste radosti ostaje u nama zauvjek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.

"Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako često nam baš to malo nedostaje!"
kiss kiss kiss kiss kiss
"The eyes, circled by his sad and beautiful darkness,
were so sorrowful, lonely, gentle, and nobly tragic,
that they killed all other emotions except love."

"To know that even one life has breathed easier because you have lived, that is to have succeeded."

Nije sramota pasti, sramota je ne dići se.

You cannot do a kindness too soon, because you never know how soon it will be too late.

Živi tako kao da ćeš odmah sada morati da se rastaneš sa životom, kao da je vrijeme koje ti je ostavljeno neočekivani dar.

Ima istine u riječima da se ljepota nalazi u očima onoga koji gleda.

Ljubav se radja iz vjere, živi od nade a umire od milostinje.

Ljubav lišava pameti one koji je imaju,a daje je onima koji je nemaju.

Za Elficu: Knjiga je vrijednija od svih spomenika i od svih grobnica, ukrašenih oslikanim stubovima, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga ko je čita.

Život je komedija onima koji misle, a tragedija onima koji osjećaju.

Neko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu preći u suze i riječi. (Dobriša Cesarić)

Bol za izgubljenom stvari mnogo je veći nego što je ona sama vrijedila.

Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima. ( istina... )

Kad je ljudima dosadno, dosadno im je ponajprije stoga što su dosadni sebi samima.

Ako budete imali previše povjerenja možda će vas i prevariti, ali ako ne budete imali povjerenja živjećete u mukama.

Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi a i dalje te voli.

Ako me jednom prevariš, ti si kriv. Ako me drugi put prevariš, kriv sam sam.

Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reći.

Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto.

Ljubav je vatra, da. Ali nikad ne znate hoće li vam zagrijati srce ili zapaliti kuću.

Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira.

JUČER- to je ček bez pokrića, SUTRA- to je obveznica, DANAS- to je jedina gotovina koju imate, stoga je koristite mudro.

Čovjekov život može se podijeliti u tri razdoblja: 1) ˝Moj tata je jači od tvog tate...˝ 2) ˝Ali tata, ne shvaćaš ti to...˝ i 3) ˝Moj tata je uvijek govorio...˝

Okovi su krila da se brže leti.

Prijateljstvo je cvijet jednog trenutka i plod vremena.

Prijateljstvo je tanka žica, prekinut se može lako; sastavit se opet daje, ali čvor ostaje.

Ciljaj na Mjesec. Ako i promašiš- završit ćeš među zvijezdama.

Ideali su poput zvijezda. Ne možemo ih dohvatiti, ali se po njima možemo ravnati.

Ništa ne pomaže što trčimo. Treba krenuti na vrijeme.

Tko vjeruje u svoje snove, prespava cijeli život. Najbolji način da ostvariš snove jest da se probudiš.

Meni najdraže: ˝Labud ostaje labud makar se i s guskama družio!˝
˝Psovke su argumenti onoga ko nije u pravu!˝
˝Moli se Bogu, ali veslaj ka obali.˝

COGITO ERGO SUM. Mislim, dakle postojim.

To bi bilo sve od mene za sad...
Veliki pozdrav svim mojim prijateljima... kiss kiss kiss kiss

02.06.2007., subota

Za sve vas željne novog posta... :)

Dakle, za sve vas koji tlače... wink Znam kako vam je... He he...
Niš posebno se nije desilo u proteklih par dana pa ću preskočit to vrijeme i doć na temu košarkaške utakmice koja je bila u čevrtak... smijeh Dogovorila sam se s Bokiženom da ćemo se nać u gradu u 7 i pol... S tim da sam ja već u 7 i 15 bila u gradu s Martinom ( zvijezdom večeri... ) i čekala ju kod fontane u 7 i 30, pa 7 i 35 i sjetila se ja na kraju ( odnosno u 7 i 37 ) da me ona možda čeka na Mrtvom pa se zaputih... Iiiii ta dam! Bila je tamo... A baš sam se poveselila da ću moć reć Martini ( go Marty... he he... ) da je zakasnila... ccc Ugl švrljale smo po gradu do 8 pa išle na bus i krenula tamo where no one has gone before... Khm khm... U dvoranu Dinka... zujo Tamo smo pak zaključile da Boki više ne smije ić na njene utakmice jer joj donosi nesreću... Odnosno, kad je gledala u igrače su gubili, a kad smo skužile da je bolje da gleda u svoje tenisice, su pobjeđivale... Nije teško iz toga izvuč zaključke... lud
I onda u petak natrag u školu nakon dva dana nacionalnih ispita... Trećašima smo fuLL nedostajali... Nema šta... NOT... yes Dakle, kad već pišem, da prokomentiram te famozne ispite... headbang Hrvatski je bio lagan, previše vremena, svi smo završili 49 minuta prije osim FF-a ( Ivona će znat Na koga mislim... wave )... Onaj esej na kraju mi je došao 198 riječi... Ne znam kako nekome može doć 157 riječi ( kao Eleonori )... Meni je i ovo bilo premalo... eek Matematika je bila gora nego što sam očekivala... Bilo bi OK da smo imali u prvom dijelu, koji je teži, više vremena ( samo pola sata ), a ne u drugom gdje smo imali 60 min, a bilo je potrebno najviše pola sata... Al dobro, rezultati tek u devetom mjesecu... Sva sreća... rofl
Slijedeći tjedan nas bombardiraju svaki dan sa ponekim ispitom... Dobro da nemamo u četvrtak školu... Kiki, u petak sjediš ispred mene... greedy
Aaa, sjetih se još nečega... Kemije... Naš dragi profesor dao učeniku da rješava zadačić na ploči... I nakon toga pita Ronija da mu kaže jedan spoj s lijeve i s desne strane... Nije se mogao sjetit i ja mu šapnem Mg i O ( fakat slučajno... yes )... I prof složi neku ozbiljnu facu, pogleda ga i najironičnije šta može kaže: Eh taj baš dugo nismo imali... I onda muk i tišina, dok nisu svi skužili da smo taj spoj imali na ploči prije 3 minute... bang Špica... bang

Danas u 8 idemo gledat ljudiće kako tancaju u HKD-u, malo se smijat... Ma šalim se... rofl Martina nisi kuLL ša ne ideš... nut

Budite mi pozdravljeni i ša se tiče dizajna, kanila sam odustat jer mi se očito niš ne sviđa, al ću još pogledat...
Pozdrav od Bože ( za Ivonu- pozdrav od Božota... rofl ) i od mene...
kiss kiss kiss kiss

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.