Slavim Te, Gospodine
ti si jutro i večer
početak i svršetak vremena.
Zahvaljujem Ti za noćni mir
i za svjetlo novog dana.
Tebi pripada tijelo i duša,
od Tebe dolazi sve što se događa.
Gospodine Isuse Kriste,
svijetlo svijeta,
Ti si putkojim danas idem
ti si Istina koja me vodi,
Ti si život koji nalazim.
Daj mi svoju ljubav
da Te promatram
u ljudima,
daj mi strpljivosti
i sačuvaj me u svojoj
ljubavi.
Amen.
-------------------------
Da ustrajemo
Moli za nas
O Gospe Sinjska
budi nam spas!
................................ Spomeni se o predobrostiva Djevice Marijo,
kako se nije nikada čulo,
da si ikoga zapustila
koji se tebi u zaštitu utekao,
tvoju pomoć zamolio,
tvo zagovor isprosio.
Ovim pouzdanjem obodren
utječem se i ja k tebi
Djevice djevica,
k Tebi majko dolazim,
pred Tobom evo stojim
ja grešnik
i uzdišem.
Nemoj Majko Riječi Božje
prezreti mojih riječi
nego ih milostivo poslušaj
i usliši. Amen.
----------------------------
''Moja emisija bila je anomalija.
Ona je govorila o dobru.
Ona je pozivala na oprost.
Ona je zagovarala milosrđe.
Ona je poticala na suosjećanje.
Ona je u prvi plan stavljala Obitelj, Hrvatsku i Boga.
Ona je otvoreno zagovarala Kristov put.
I zato je i ukinuta.''
(Ivica Ursić, 06.10.2008)
svjedočanstva iz Međugorja:
- obraćenje ragbijaša... kako je postao svećenik: klikni na sliku:
- obraćenje Paddya Kelly (iz poznate grupe Kelly family), klikni na sliku:
MISLI SA STRANICE: 'ZENIT' (''The world seen from Rome'')
(koju dnevno čita oko 600.000 ljudi)
dođi do te stranice KLIKOM NA SLIČICU::
(PAPA:)
''BDIJETI – znači slijediti Gospodina, izabrati što je On izabrao, voljeti što je On volio, suobličiti svoj život Njegovu;
Bdijeti znači svaki trenutak svog života provoditi u horizontu njegove ljubavi ne dajući da nas nadvladaju svakodnevne poteškoće i problemi''
''Slaveći EUHARISTIJU navještamo da On nije otišao iz svijeta i da nas nije ostavio same, iako ga mi ne možemo vidjeti ilui taknuti, kao što je to slučaj sa materijalnim stvarnostima, on je sa svimanama i među nama; što više On je u nama, zato jer je to Njegov način da nas privuče k sebi i prenosi svoj život svakom vjerniku koji otvori svoje srce Njemu.''
''Što je naizvana akt brutalnog nasilja iznutra postaje čin ljubavi kod mučenika...
Kršćanski MUČENICI postižu pobjedu ljubavi nad mržnjom i smrću.''
šala mala
Protestira 5.000 ljudi u Podgorici zbog nezaposlenosti.
Naiđe jedan gospodin u crnom mercedesu, zaustavi se i pita jednog od prisutnih:
- Je li, a sta to radite?
Ovaj mu odgovori da se bune zato sto nema posla.
Gospodin izvadi vizitkartu iz dzepa i kaze:
- Evo, možes odmah sutra početi da radis u mojoj firmi.
A ovaj će njemu:
- Pa kud nađe bas mene od ovih 5.000 ljudi...
.....................
Doša Mujo po malog Mujicu u vrtić.
Obično po nj ide Fata, al ovaj put nije mogla pa je zapalo Muju.
Doša Mujo i kaže:
- Došo sam po svog malog Mujicu.
- A kojeg Mujicu, ima ih pet - govori teta iz vrtića.
- Ma daj kojeg bilo ionako ću ti ga sutra vratit - Mujo će ...
.............
Mujina žena je imala vanbračno dijete i to s unproforcem koji bijaše crnac.
Mujo se pomirio sa situacijom pa prihvatio dijete.
Otišao je raditi u inozemstvo pa piše ženi pismo...
Misli se... kako da ga naslovi jer ne može napisati 'Draga ženo i sine' ako mu to nije sin...
Napiše: Draga ženo i mali crnčea onda iopet gleda... vidi nije dobro ni tako, zvuči uvredljivo...
Ponovo piše: Draga ženo i...
ma dojadilo mu više razmišljat kako da malog nazove pa napiše: ... 'i mali nesvrstani!'.
...................................
Pitalica1:
Zašto Mujo nosi kariranu košulju?
Odgovor:
Damože reći Fati: 'Počeši me - drugi stupac, treći redak'
...................................
Pitalica 2:
Šta je to - crveno malo ide gori doli? (ajde razmisli....)
odgovor: pomidora u liftu.
a šta je to crveno malo, ide gori doli, a počinje sa 'n'?
odgovor: Neš virovat, opet pomidora!
.................................
Umislio jedan bolesnik sebi da je zrno kukuruza.
Kad god bi naišla kokoš on bi jadan biža ko oparen.
i tako danima.
Odluče njegovi odvesti ga na liječenje.
Konačno ustanove da je izliječen.
ide on opet vani... kad naiđe kokoš...
a on - biž!
Čude se njegovi: pa šta mu je... Pitaju ga:
- Zar te nije doktor uvjerio da nisi zrno kukuruza?!
- Je mene... al nek uvjeri nju!
...................................
Jedan je čovik stalno naručiva duplo piće:
- dva pelinkovca, dva viskija, dva....
i ako bi ga netko upita zašto dva... reka bi da jedno piće pije za se a drugo piće za prijatelja u Francuskoj.
Kad je konačno naručio samo jedno piće upitaju ga:
- Šta je? Zar je umro prijatelj u Francuskoj?
- Nije umro prijatelj - nego sam se ja ostavio pića!
.................................
duhovne pjesme
THANKING BLESSED MARY
Such a beautiful sight
entered into my life
the interrest conquerred the fright
to greet the mother of all life
a pounding on a frozen street
where she planted a seed
the deepest essence of me so deep
my spirit was free
Oh I'm, thankin' blessed Mary
for life devine,
thankin' blessed Mary for life devine,
thankin' blessed Mary for life
Temptation messed me around
she picked me up from the ground
taught me to never let go
of your God-given soul
sometimes I still lose my mind - was good
when life is cruel and unkind
it's when I suffer I learn
depending of love will burn
Oh I'm, thankin' blessed Mary
for life devine,
thankin' blessed Mary for life devine,
thankin' blessed Mary for life
Yes my faith has been renewed
she guides me
to turn all life into the true oh oh oh ...
yes my faith has been renewed
Oh I'm, thankin' blessed Mary
for life devine,
thankin' blessed Mary for life devine,
thankin' blessed Mary for life devine,
thankin' blessed Mary for life
Temptation messed me around
she picked me up from the ground
taught me to never let go
of your God-given soul
(Paddy, Kelly family,
sada brat Jean Paul Marie u
kongregaciji braće svetog Ivana)
PRAY, PRAY, PRAY
The world is like a river of which we drink
but our sins pollute the water
and now the river is flooded so we must build
and ark of faith and trust in divine providence
I was in a room of darkness it wasn't
enough to open the window for air
I had to unlock the door so I searched for
the key and what I found was our lady of
Medugorje saying to
Chorus
Pray, pray pray pray, pray pray pray,
for a happier day, oh come on and
pray, pray pray pray, pray pray pray,
and the lord will show you the way
me and my brothers and sisters we were struggling
between heaven and hell
we found it hard to understand how we got
sunk into a spiral of negative and demonic spells
so we went on a pilgrimage searching for healing
at the heavenly wells
we came across a wise man telling us children it's very
simple, conversation mass the sacraments and
Chorus
Oh we've got to pray, pray pray ptray,
pray pray pray for a happier day
need a childlike faith to enter into heaven
'til the harvesters come don't be afraid
We all have our crosses to carry if we carry
them humbly there's no need to worry
if we forgive we'll be forgiven then our
purified hearts will feel the
presence of God's eternal love burn inside
I ain't no religious expert but I don't have to
be to know thet God ain't illusion
I'm testifying what I witness 'cause a faith
without acts is a dead faith that's why
I wrote this song so we can
Chorus
Oh we've got to pray, pray pray pray,
pray pray pray for a happier day
pray pray pray for a happier day
got to pray for a better day
pray pray pray for a happier day
got to pray for a better day
pray pray pray for a happier day
got to pray for a better day
pray pray pray for a happier day
got to pray for a better day
pray pray pray for a happier day
(Paddy, Kelly family,
sada brat Jean Paul Marie u
kongregaciji braće svetog Ivana)
VIRGEN MORENITA
Virgen morenita, Virgen milagrosa.
Oh virgen morenita te elevo mi cantar.
Son todos en el valle devotos de tus ruegos
son todos peregrinos Seńora del lugar
son todos en el valle devotos de tus ruegos
son todos peregrinos seńora del lugar
Virgen morenita, india fue tu cuna
porque india tu naciste por la gracia de Dios
Así somos esclavos de tu bondad divina
Así somos esclavos de tu infinito amor
Así somos esclavos de tu bondad divina
Así somos esclavos de tu infinito amor
Así será, Virgen mía
mereces el respeto y la veneración.
Por eso yo te canto, te elevo mis plegarias
y pido que escuche mi ruego por favor.
Por eso yo te ... AVE MARIIIAAA
Virgen morenita, Santa Inmaculada.
Oh virgen de este valle, seńora del lugar.
Tú gozas el respeto y carińo de tus hijos
así los peregrinos te rezan en tu altar.
Tu gozas del respeto y carińo de tus hijos
Así los peregrinos te rezan en tu altar.
Así será Virgen mía
mereces el respeto y la veneración.
Por eso yo te ... AVE MARIIIAAA
Por eso yo te canto y elevo mis plegarias
y pido que escuches mi ruego por favor.
Pomislite li, ko i neki moji učenici, ''kako vam se da pisat onoliko na blogu – kad nema komentara!''
To je stoga što svrha ovog bloga nije kao i svrha većine blogova – raspravljanje o nečem...
Čemu još jedan blog za rasprave? A komu se raspravlja lako će naći stranicu za rasprave.
Možete mi navoditi razloge za rasprave, ali ono što sigurno znam jest – da nemam ni vrimena a (mislim) ni dara za rasprave. I hvala Bogu da je tako. Nekad napišem pišem post misleći samo na jednu osobu i dosta mi je da znam da je ta osoba to pročitala, pa idem dalje.
S komentarom ili bez.
Pa onda pišem post za drugu osobu i znam da je pročitala, pa idem dalje… Pa za treću… pa za prvu i treću… pa za… neke druge pojedince, a u isto vrijeme za sve one koji se prepoznaju. Možda pronađu štagod za sebe.
I to je dovoljno. A ako pišem i samo radi jedne osobe – vrijedi.
...
A sad ću se vratiti malo na onu poruku ''iz potoka''… što sam je prekjučer dobila…
Zaustavljam se na naslovu poruke: NEMOJMO GUBITI VJERU U ČOVJEKA!
nekada splitsko makarski nadbiskup FRANE FRANIĆ:
Str. 24.
23. Ali, mi se svećenici danas osjetimo više puta osamljeni u našem naviještanju riječi Božje i našem dijeljenju Božje ljubavi i pravde, kao što se je osjetio prorok Izaija, kad je uskliknuo: ''Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno?'' (Iz 53,1).
Ljudi danas osobito u gradovima, kao da često prolaze mimo nas i kao da ne trebaju ni nas ni ljubavi ni pravde Božje, koje mi naviještamo i dijelimo.
Učini nam se koji put da ljudi žele uspostaviti čitav jedan poredak, u kojem će zaboraviti, da bog, njegov zakon i njegova ljubav uopće postoje.
Braćo i sestre! Nemojmo gubiti vjeru i nadu u čovjeka!
Čovjek nije samo ono što pojede i popije i što stavi u svoj džep.
Čovjek neodoljivo teži i za višim osobnim i društvenim idealima,
teži za ostvarenjem svoje duhovne veličine u spoznaji i ostvarenju istine, pravde, dobrote i ljepote, i ona je kadar za te ideale žrtvovati i svoj materijalni život.
Gledajmo u čovjeku ne samo ono što ne valja,
nego budimo optimisti, pa gledajmo u čovjeku i njegove dobre strane, njegove težnje prema neizmjernosti.
Mi se nadamo da će čovjeka te njegove težnje dovesti do spoznaje,
da je izvor i cilj svih tih težnja BOG.
Taj će proces u današnjem društvu biti možda vrlo težak, a možda i spor, al će biti neminovan.
O tome smo uvjereni, iako će do toga vremena pravi vjernici morati mnogo pretrpjeti, morati se s Kristom i na križ dati raspeti, ako bude potrebno.
Kada se sami ispovijedamo ili kada druge ispovijedamo,
imajmo tu pozitivnu viziju čovjeka pred sobom.
...
U čekanju se ljudi najbolje uče strpljivosti.
Što si mlađi to izgleda da je teže biti strpljiv.
Sjećam se jednom u čekaonici bolnice kad je tinejdžer molio jednog djedicu može li on preko reda jer ne može više čekat…
Ne sićan se šta mu je stari točno odgovorio al mislim da malom više neće past na pamet pitat starijeg može li on priko reda.
Jučer popodne sam samo na kratko bila u čekonici bolnice i divila se ljudima kako strpljivo čekaju. Znajuć da će 'moj pacijent' duuugo čekat na red ponila sam sa sobom testove za ispravljanje… i morala san se nekim biserima naglas zasmijat…
(Iz obzira šta će ljudi mislit šta se smijem papirima… ipak sam se zabrinula jel me možda neko gleda…)
U pitanju je bilo nadopuniti riječ koja fali iz Izaijina proroštva o Mesiji (tj. Isusu)…
pa evo par bisera:
Umjesto tele i lav će zajedno pasti!…
Napisano je ''tele i Mihej će zajedno pasti!''
Umjesto Krist je novi Adam…
Pište: Krist je novi adut!
Umjesto: Emmanuel znači – Bog s nama
Piše: Bog srama…
…………..
Eto kad smo kod lekcije ''Isus - ostvarenje starozavjetnih prorčasntava'' - narod je čekao Mesiju... pa ga dočekao...
ali trebalo je... ČEKATI...
I opet... dočekali su - a mnogi ga nisu prepoznali.
...........
Cijeli naš život je jedno velikoooooo čekanjeeeeeeeee...
na vječnost s Isusom!
Kazalo se davno u narodu: ''Što nejako podere i staro poide - to sve ode u džabasluk!''
- Tako se to govorilo nekad.
Danas se možda ne govori, al se misli.
Kao da staro i nejako nije vridno!
Mora da je užasan osjećaj da nisi potreban!
Da ne možeš ništa učiniti za druge!
Da samo trošiš, a ne doprinosiš...
A tako se osjećaju mnogi po staračkim domovima...
Kao da staro i nejako nisu ljudi!
Samom nas svojom pojavom obogaćuju.
Nejako jer nas uče kako biti ovisni o Bogu.
A staro - opet uči tu istu lekciju na svoj način...
A kad si još mlad i noge te služe i mozak dobro radi i imaš para u džepu... lako bi se mogla zaboravit ta važna stvar: OVISIM O BOGU! Bez njega ništa ne mogu! (moja baka)
...
Da vam je vidit kako se staro i nejako lipo znaju igrat:
malecka tek proodala, a baka blizu stotke...
Pa sam taj prizor je za divljenje.
Kad se sastanu odjednom - početak i svršetak...
pa opet prizor za razmišljanje o prolaznosti života:
Moram vam reć kako je moja baka zaboravila nedavno da se ubraja u stare...
pa je na komentar da nestaje drva rekla:
''Šta nas briga, nemamo stara ni nejaka!''
Opsss...
Čudno... kako je baka zaboravila da samo za dvi godine ima 100...
a ne osjeća se staro...
.....
Dobro, aj, to joj je izletilo jer češće govori o starosti i nemoći...
al zanimljivo je to, da se i u jednom trenutku može zaboravit...
Govorin materi danas kako je njena unučica (istoimena)
mala Kata namjerno razbila čašu.
Ona još ne zna ni izgovorit 'čaša' al zna je razbit!
I još gleda u mamu, diže iiiii.... mlatne njom o pod...
To je valjda prvi put u svom majušnom životu vidila kako staklo pršti na sve strane...
A moja se mater prisjeća kako je Filip kad je bio mali uzeo jednu čašu, pa njom tresnuo o pod.
A ona mu ništa.
On uze i drugu - pa tresne i drugu.
Ona opet ništa.
On uze i treću - pa opet ista priča - tres!..
Baba gleda, pa ništa.
A on će:
- Bako, zašto me ne tučeš?
.......
Čudnu pedagogiju imaju bake, zar ne?
.......
Ne biste je primjenili, zar ne?
Baš joj i ja govorim:
Pa šta si gledala, šta ga nisi zaustavila.
- Ona gleda... pa ništa.
.....
Dica, kako manja tako i veća... iskušavaju nas...
i kad znaju da bi ih najbolje bilo - kazniti!
Često kaznu shvate i kao ''ona mene ne voli''... što nije točno!
U što bi se samo pretvorili da ne postoji nikakva kazna!?
Kazna je za naše dobro!
Kao što lozi treba podrezati grane da donese više roda -
tako i nama nekad ...
treba rezati mane, nestašluke i nesavršenosti ... - da donesemo više roda...
Danas sam malo preko odmora stala s dječicom vani.
Donesoše mi nešto što su neka druga djeca našla u potoku,
a što bi me moglo zanimati.
Uzmem i gledam najprije datum:
- 25.03.1976.
- potpisao nadbiskup splitko-makarski: FRANE FRANIĆ!Naravno da me zanima!
Gledam naslov male knjižice od 20-ak stranica: Uskrsna poruka biskupa metropolije splitske SAKRAMENTA POKORE U HRVATSKOJ MARIJANSKOJ GODINI
Možda ću vam kasnije donijet još koju misao iz te poruke,
Ali zasad zastajem na onom naslovu: Zajedničko odriješenje
Prepisivam, str. 20:
Izreći dobro pripravljenu propovijed vjernicima u pokorničkom bogoslužju o grijehu i kajanju te onda podijeliti zajedničko odriješenje i zajedničku pokoru može biti velika dogmatska i pastoralna zabluda.
Takva pokornička praksa može biti valjana i korisna samo u uvjetima, koje predviđa ''red pokore'', to jest:
''Ako je velika nužda, to jest, kada je veliki broj pokornika, a nema dovoljno ispovjednika, da u prikladnom roku propisno saslušaju pojedinačne ispovijedi, pa bi pokornici bez svoje krivnje – duže vrijeme bili lišeni sakramentalne milosti ili svete pričesti (RP 31) , i ako svaki ima nakanu da će u određeno vrijeme pojedinačno ispovijediti teške grijehe, koje sada ne može tako ispovijediti'' (RP, 35)…
Neću sada pisat nastavak poruke, ali mislim da je dovoljno jasno…
Onima koji se možda pitaju – a ima ih! – ne bi li to trebalo tako i biti…
Skupno odriješenje umjesto pojedinačnog…
… Ovaj dio mi je upao u ko baš stoga jer sam u crkvi Gospe Sinjske (pred Božić) čula iza sebe dvojicu koji poprilično glasno komentiraju kako je dug red za ispovijed i kako bi to trebalo kao i u Njemačkoj –
Dati zajedničko odriješenje i gotovo!
….
Dakle da ponovimo iz poruke Frane Franića tj. što se kaže u učenju Crkve o ispovijedi:
To zajedničko odriješenje je moguće samo – u teškoj nuždi – a ne u uobičajenim situacijama, kad se ima prilike za pojedinačnu ispovijed i pojedinačno odriješenje…
….
Istina, lakše bi bilo kad bi bila mogućnost zajedničkog odriješenja…
Izbjegla bi se nelagoda govorenja o sebi loših stvari…
Ali kad se ima na umu da je BOG – MILOSRDAN … i da nema tog grijeha kojeg ne može oprostiti (osim grijeha za koji se čovjek ne kaje!) … onda je stvar drugačija.
...
Razmisli: Što bi sv. Leopold Mandić rekao o Zajedničkom doriješenju...
Onaj koji je po 11 sati znao sjediti u ispovjedonici i neumorno podjeljivati Božje oproštenje raskajanim grješnicima...
..
Poželiš li i ti zajedničko odriješenje? Ili znaš da je pojedinačno ispravno.
Razmisli... Možda bi se to moglo ovako usporediti:
Bi li radije da Isus kaže: Volim vas...
ili bi radije da ti kaže VOLIM TE!
...
Govori danas jedna četvrtaš radeć umnu mapu:
Aaaaa, kužim!
Drugi mu htjede reć valjda: ''Ma šta ti kužiš, ti to nikad nećeš skužit!''
Pa će mu:
- Nećeš ti to nikad skužit... dok se ne rodiš... ponovo!
(smijen se u sebi...)
mali je., čini se čita evanđelje o razgovoru Isusa i Natanaela...
a možda i nije...
možda mu je samo tako 'izletilo' ...
.... Radili su umnu mapu vezanu uz apostolsko vjerovanje...
pa evo i ta prezentacija
Služi lašem pamćenju te molitve (jer se u molitvi lako brkaju ovo vjerovanje i ono duže-Nicejsko-carigradsko)
KLIKNI NA OVU (ANIMIRANU) SLIČICU:
Eto,skužajte dragi vjeroučitelji koji posjećujete ovu stranicu
(mada bez vidljivog traga u prostoru predviđenom za komentare) što tek danas stiže ova prezentacija kad ste možda tu lekciju već obradili... al nikad nije kasno...
Skužite, dragi vjeroučitelji, ... prihvatite to što vam se nudi...
i nek je nekom na duhovnu korist!
.......
Djeca možda ne skuže puno toga,
al činjenica je da je to razdoblje kad mogu puuuuno toga naučit napamet.
Pa sad nek ovo nauče napamet, jer je važno...
a doć će vrime i kad će skužit..
makar naravno nikad potpuno...
jer naš Bog, trojstveni,
je - MISTERIJ...
Evo jedna prezentacija, danas napravljena.
O krunici Božanskom milosrđu... i o obećanjima danim nama preko Sv. Faustine.
Ako krunicu već znate molit, uzmite prezentaciju pa je proslijedite onomu ko je ne zna molit.
Ako je ne znate molit - razlog više da je uzmete...
O danas se već mogu vidit naokolo ljudi kratki rukava, ...
sunce žeže... i makar još nije proljeće
ono je u srcima!
E pa nećemo biti smrknuta lica, zato što je korizma...
Uživat ćemo u ovom lipom vrimenu...
mi koji možemo, naravno...
Iman jednu lipu prezentaciju upravo s tim nazivom: Proljeće u srcima...
(dobila sam je od jedne kolegice Ivane B, davno...
a ona od nekog drugog... malo sam je izminila jer su prijašnje slike bile neprikladne ali je zato ostala prvotna glazba s prezentacije... a ja još ne znam kakav je to format pjesme za objavljivane prezentacije, nek mi to neko na jednostavan način objasni...Hvala krijesnici za e-mail... al ono o glazbi na ppt...triban studirat jedan dan)
........
Prezentacija je u stvari o nekom ko nije tako sretan da može
uživati u prirodi
gledati te čudesne boje...
o nekomu tko ne može vidjeti to proljeće...
KLIKNI NA SLIKU:
A napravljena je za nas...
za nas koji možemo vidjeti to proljeće
...
kako bismo znali cijeniti to što sada imamo
(jer mnogi nemaju)
i kako bi smo na bilo koji način pomogli onima koji ne mogu
.............ne mogu do proljeća........
Pitan Tonija nakon što je završio film ''Superman'' - jel on misli da Superman stvarno postoji.
Kaže on (ko iz topa)
- ''pa znan da ne postoji!
jer kako bi moga letit, pa nema krila. A nije ni anđeo.''
- Ali on kaže da dolazi s druge planete... kažen
- To on laže samo da dobije kuna...
- Kako znaš da ljudi nekad lažu samo da dobiju kuna...
- Tako... znan... čuo san jedan put od tebe...
sićaš se kad si mi rekla da ... pa mi ispriča priču koju sam mu rekla prije 2 miseca...
- Ma bravo, Toni. Imaš 5 u zalaganje!
- Ma šta? A kad san ja to laga. Ajde reci. Kad san laga?
(šta će dite znat šta je to 'zalaganje'... a još ni u šklu nije poša)
Pošto nisan mogla brzo doć do riči od smija... (makar je ova igra riči meni odavno poznata ali njemu nije...) on se u međuvremenu još više razljutio...
- Ajde reci...šta se smiješ... kad san te laga?
..............
Toliko o Tonijevu doživljavanju Supermena...
a moran priznat da san i ja nešto naučila iz ovog filma iako je nerealan..
Bolje da prid dicom (a ni prid odraslima) ne citirate nečije loše riječi. Kletvu npr.
Pišući današnji post 'voč! voč! voč!' padne mi na pamet jedan drugi odlazak do jezera i neke drugčije riječi s druge obale jezera...
Jednom sam materi prepričala - kako san bila na jezeru pa čula s druge strane jezera jednu ženu kako viče: ''Dabo'da ti oči ispale''
Nisam ni mislila da Toni sluša moju priču.
A onda je prošlo 10-ak dana i pita me brat iznenađen kakvu san ono kletvu naučila Tonog, jer kaže da je čuo od mene (?) Ja još iznenađenija. O čemu on to? Pa nisan u životu izrekla kletvu...
Brat govori; 'Pitan ga od koga si to čuo a on kaže: 'od tete!'
A kad mi je reka koja je to kletva... sitin se da san materi prepričavala događaj s jezera i otud dite zapantilo.
Ipak, dite nije lagalo.
Čuo je od tete. Al teta je samo citirala.
Očito - nije dobro niti citirat.
.....
A što reći o kletvi općenito?
To je riječ koja razara.
Stoga su kletve - vražja posla.
Misliš li možda da naslov govori:
''Sat! Sat! Sat!'' ili
''Gledaj! Gledaj! Gledaj!''
ali ne... naslov nema veze s engleskim.
A onaj ko je ikad gonio ovce ili krave napojit taj će možda i pogodit o čemu je riječ...
Naslov kaže blagu (ovcama, janjcima, ... itd...)
: ''Pij, pij, pij!''
Dobar dio popodneva san provela na duhovnoj obnovi.
Misliš - u Splitu?... A ne... nego nedaleko od kuće. Na jezeru.
Sideć na obali i gledajuć u drugu..., prema Zasioku.
Tamo neki pastiri gone ovce na vodu.
i poje ih govoreć: Voč, voč, voč!!!
Nema li to neke veze sa našim žeđanjem.
Pastiri su oni koji dovode stado NA VODU!
Gdje je vodaaaaaaaaaa? Voda je ... tamo gdje je Bog..
Gdje je Bog?
Bog je tamo gdje je ljubav?
Gdje je ljubav? Ljubav je tamo gdje bi za drugog dao... sve...
... a Isus je dao SVE.
Više nego sve.
Sebe.
E sićan se da san se u petak navečer tila samo dobro naspavat..
A onda je došla subota ujutro i probudin se po ure prije budilice, za divno čudo, odmorna.
Vani magluština, kakvu nisan vidila … ne pamtin.
Na putu do Splita nisam sama.
I tako u vožnji kroz maglu sa suvozačicom – kolegicom, prolazimo kroz prvi tunel… i… ostajemo zadivljeni promjeni - iz magluštine u potpuno sunčani predio… s pogledom na Split… Ona prekida započetu temu i komentira:
''Ha, gledaj ovo… ko da smo ušli u drugu državu!''
Baš zgodna parabola.
Sadašnji život je kao vožnja kroz magluštinu.
Ne vidimo 'Božju državu' tj. Kraljevstvo Božje već očima vjere..
A tek kad prođemo kroz tunel – smrti – vidjet ćemo kakva je ta 'Božja država' tj. Kraljevstvo Božje… tj. Vječnost Božja…
Tako je bilo naslovljeno predavanje fra Ante Vučkovića. Simboli i zbilja.
A ne mogu se pohvalit da sam baš (razumom) pohvatala što je predavač htio reći…
no neke misli ću ipak ostavit u ovom postu…
Na početku reče kako je netko ljudsko biće definirao kao
''animal simbolicum'' (umjesto onog: 'animal racionale') jer ono 'animal racionale' ne obuhvaća dovoljno pojam čovjeka.
A kako inače ne volim pamtit definicije bijaše mi drago da je biskup u uvodu rekao kako su govor definicija i govor tehnike u usporedbi sa govorom simbola - jako siromašni.
U nastavku predavanja bilo je riječi o mreži simbola – kao nečem što je čovjek stvorio..
''Čovjek se susreće sa zbiljom preko mreže simbola.''
Neću vam baš znat objasnit etimologiju riječi simbol kao što je fra Ante objasnio… ali uglavnom dođe se do nekakvog stavljanja zajedno… do 'krhotina za uspomenu'
Ne znam zašto al ovo mi se sviđa… to 'krhotina za uspomenu'…
Pa ona slika vezana za to: kako dva čovjaka razlomiše opeku… i onda prođu godine i godine… pa njihovi potomci pronađoše komade cigle pa sastave opeku… i prepoznaju prijateljstvo svojih roditelja…
- Gdje postoji krhotina postoji svijest o nedostatku i želja za ispunjenjem!
Dalje fra Ante nastavlja o Dioniziju (Aeropagita) i njegovoj simboličkoj teologiji.
**** Svrha takve simboličke teologije je:
SKRITI SVETO PRED DESAKRALIZIRAJUĆIM POGLEDIMA MASE i
OTKRITI SVETO ONIMA KOJI GA TRAŽE!Ključ može otvarati i zatvarati!
Koji ne traže sveto ne mogu probiti.
******
Takve su slike za njih besmislene.
Simboli mogu biti:
riječi Svetog pisma, događaji, radnje (kao kod proroka) vjenčanje (kod Hošee) …
Gdje je moguća spoznaja Boga?
- naravna spoznaja (kroz stvorenja)
- vjera (Uobičajeni put nadnaravne spoznaje, ne samim uvidom)
- nadnaravno iskustvo (nadahnutost, …)
******** SIMBOLIČKA TEOLOGIJA NASTOJI IZREĆI NEIZRECIVO!
PRIZNAJE DA JE NEIZRECIVO ali SVEJEDNO NASTOJI TO IZREĆI.
Cilj simboličke teologije je – OTVORITI PUT DO BOGA!******* BOG ŽELI DA GA NAĐU ONI KOJI GA TRAŽE ALI ON ŽELI DA GA NAJPRIJE TRAŽE! VJERA JE DAR, ALI GA TREBA PREUZETI!
APOSTOL IVAN & SENZIBILNOST ZA SIMBOLE: Evanđelje o Samarijanki koja dolazi na zdenac:
Ivan ne piše bez razloga 'o šestoj uri' …
To je bilo podne. Ona dakle dolazi u podne, po najvećoj žegi… ona se boji susresti druge ljude…
Isus je tu Sunce u kojem će ona moći vidjeti najdublje dubine svoga bića.
Ona dolazi do otkrića same sebe.
Samarijanka se susreće s Isusom na način na koji se inače susreće s muškarcem.
Ona ne zna drugčije. Zavođenje. Što je zavođenje? Uzima se jedna slika, a misli se drugo. Govori se jedno a misli se drugo.
Isus je poučava kako da nauči religiozni jezik simbola.
Isus govori o vodi, ali voda ima drugi smisao.
U njoj se događa potpuna promjena.
Donijela je krčag… ali ga je ostavila do Isusovih nogu.
Slobodna je za razumijevanje što se to dogodilo s njom.
A onda je dovela cijeli grad do Isusovih nogu.
…………Simbol VODE – simbol spoznaje BOGA kao zbilje……..
…………………………………………………………………………
IMA LI PITANJA?.....
Ako imate pitanja morat će te pitat fra Antu…
Spomenut ću jedno pitanje, u stvari više komentar… Kako je jednom negdje bilo krštenje, ali se nitko nije sjetio upaliti svijeću…
Završilo je krštenje. Netko se pitao što sa ukrašenom svijećom koja je cijelo vrijeme stajala neupaljena? Onda se netko sjetio, upalio, slikali su se pokraj nje… i gotovo…
Zaključak (biskupov), onako u šaljivom tonu je bio da bi i svećeniku tribalo možda pojasnit nešto o značenju simbola.
Da. Grupno komentiranje: Baš čudno da se svećenik nije toga sjetio.
Možemo mi komentirat šta oćemo. Al - ko zna u kakvoj je (gadnoj) zbilji bio taj svećenik…
Njemu taj simbol tog dana očito nije govorio…
Ali ko zna… nije li se od srca molio da bijela haljina tog djeteta ostane neokaljana…
……… Netko je pitao kako današnjoj djeci govoriti o biblijskim simbolima kao što je guvno i vijača kad oni pojma nemaju šta je to…
Triba im najprije objasnit šta je to a onda šta bi to značilo…
Fra Ante se složio da je to problem današnjeg vremena ali je i nadodao da u njihovoj stvarnosti postoje simboli… ako ne guvno i vijačna onda drugi…
Oni sami mogu pronać nešto u svojoj stvarnosti što za njih predstavlja nekakvo dijeljenje dobra od zla…
I tako onda obogaćuju druge svojom slikom…
E ovo je zanimljivo!
----------------- Bilo je i pitanje o onom ključu koji ''jednima sveto otključava a jednima zaključava…''Što je fra Ante odgovorio… ne znam baš… nekako sam to shvatila na svoj način… al nije ni meni baš jasno.
Pa eto ako i tebi nije jasno… nije ni važno.
Uglavnom više puta je ponovio: Ključ je VJERA! Tko ima uši (sa simbole) neka čuje!
-----------
A onda je uslijedio i jedan 'torpedo' sa Hvara. S komentarom da možda i ne bi trebao u školi biti vjeronauk nego religijska kultura!
I ne sjećam se baš što se ono navelo kao razlog, ali između ostalog to 'da pred tobom imamo male ateiste'…
Biskup će na to, poprilično slikovito, upotrebljavajući aktualnu 'sliku' s podivljalim satelitom u svemiru koji je nedavno 'torpediran'… da misli kako vjeronauk ipak nije 'poludio' da bi ga trebalo torpedirati… i da pred sobom nemamo male ateiste nego male vjernike koji na svoj način govore:
Učitelju, vjerujem, umnoži moju vjeru!
………..
Za kraj…
Meni bi taman lipo došlo da za kraj smo mogli čuti ono što je bilo predviđeno za molitveni početak.
Ono prelijepo sviranje i pjevanje nekih učenica.
Pa završiti s pljeskom.
A potom sa zajedničkom molitvom.
Jer ono što je predviđeno kao molitveni početak pretvorilo se u 'molitveni nastup' koji iziskuje pljesak…
Pa mislim da se mnogima nametne pitanje – je li molitva molitveni nastup pred drugima ili … pred Bogom…
Znamo za ono: ''Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrana tu sam ja među njima!''
Onda… jesmo li pozvani moliti svi skupa… ili samo gledati kako oni na pozornici mole…?
Ako molimo skupa… šta ćemo sami sebi pljeskati?
Ako mole oni… šta će molitvi pljesak?
…
Radionice
U radionici je naravno opet bilo govora o simbolima.
Gledali smo prezentacije za koje je bilo potrebno puuuno sati nečijeg rada. Julijaninog, Marininog… i ostalih, koje ne znam.
I gledajući prezentaciju padne mi nešto na pamet… eh, šta?
Nisan se zagledala u nikakav simbol posebno ko u jednu nedovršenu crvenu crtu… pa mi je palo na pamet da… ma nije važno… Oću reć… meni je važno… jer crvena crta je postala simbol za… nešto…
Naučili smo kako se kroz igru
- tombole
- memory
- domino
- palice s 'da', 'ne' i dr.odgovorima…
može puno naučit o simbolima…
(možda ovdje stavim i koju sliku za one koje zanima kako to izgleda, sad ne mogu)
Moram priznat: Kroz ovakvu igru se može naučit puno!
Aliiii… samo da je kod kuće imat nekog ko će (umisto mene) imat vrimena tri sata pripremat jedan školski sat (pisat, printat, rizat, lipit…)… A nekad i više od tri sata za jedan školski sat… ako bi netko sam išao radit prezentaciju… al dobro - za ovu o simbolima imamo napravljenu. Neko se već za nas potrudio.
I sve smo dobili na cd-u.
Pa ipak, kad pomislim na svoje razrede… ne čini mi se sve primjenjivo… ali nešto ipak je…
Pa radi tog nečeg: hvala onima koji su se potrudili!
…..
Eto.. a svi smo mi svjesni da nam nikakve metode neće pomoći UMNOŽITI VJERU MALIH VJERNIKA ako sami ne ponesemo na sat i VJERU…
A svakako… ne smijemo zaboraviti LJUBAV…Bez toga je svaka metoda manjkava, a naši mali vjernici bi stvarno mogli postati mali ateisti.
Sutra će se vjeroučitelji u Splitu pozabaviti simbolima – u nastavi vjeronauka.
Gost predavač: fra Ante Vučković.
Pa kad vidite sutra da me nema na blogu – ne nisam odjedrila daleko.
A kako sam od volje najradije bi sutrašnje jutro prispavala.
Ipak, s obzirom na predavača – bilo bi šteta prispavat.
Osim toga dužnost je – dužnost.
Pa možda Vam donesen štogod pametno … nakon sutrašnjeg stručnog skupa!
……
……
A večeras me jedna osoba zaustavi u Sinju.
I kad malo bolje razmislim, možda sam napravila neki krivi korak.
Bilo bi bolje da sam…
Ma sad je ionako kasno.
Sutra je novi dan. Bez krivih koraka, nadam se.
Al sutra je sutra…
A svakom danu je dosta muke njegove…
Najbolje će bit da živim-o ''one day at the time''…..
-----------
My friend, … remember me in your litlle prayer…
Thank you!
Slušajući priče o bjegu... i o happy endu...
pada mi na pamet priča o Martinu. Istinita.
SELO TRAŽI MARTINA
Bilo je to davno kad se u našem selu tražio Martin.
Martin se sakrio. Okupili se ljudi… Tražili Martina, tražili, tražili, tražili…
A od Martina ni traga ni glasa.
Di je bio Martin?
Konačno neko doviknuo:
- ''Martine, javi se!''
- A Martin će s tavana: ''Neću se javit!''
I tako pronađoše MartinaJ
To je priča iz Martinova djetinjstva.
Martin je sada tamo odkud više nema bježanja.
S druge strane ove stvarnosti. Umro je davno.
…….. Uvijek će se naći neki razlog zbog kojeg ćemo ponekad osjećati želju: POBJEĆI!
Nikad neće stvari u životu ići baš onako kako priželjkujemo.
No, kad bi barem svi bili te sreće da kod kuće nailaze na razumijevanje.
Ne kaže se zalud: 'Svatko voli biti tamo gdje se osjeća voljen!'
Nekad je to u obitelji, nekad s prijateljima Vidi ovu sliku (našla sam je na Emanuelinu blogu. Super je.)
Moglo bi se isto tako reći:
'Nitko ne voli biti tamo gdje se ne osjeća voljen!'
Za početak… pa dobro je uočiti tu činjenicu…
Pravo prijateljstvo je teško steći… i pravu ljubav. Iskrenu.
Ali – ne valja ni očekivati da će to nekako pasti s neba…
Sami nešto trebamo učiniti. ''JEDINI NAČIN DA IMAŠ PRIJATELJA JE – BITI PRIJATELJ''…….
Stalno okrivljavati druge i BJEŽANJE NIJE RJEŠENJE. Može riješiti nešto za kratko.
Izbjegneš suočavanje problema za kratko… a što onda…
Hoće li problem nestati sam od sebe… kad se osoba vrati?
Naravno da neće. Jedino može biti još veći problem.
Osjećati želju za bijegom – to se može razumijeti…
Ali stvarno POBJEĆI… pa to baš NIJE PAMETNO rješenje.
Želiš li izrasti u ZRELU osobu – onda zaboravi bježanje…
…….
Korak po korak, dan po dan... Petak po petak... došao još jedan petak...
Moram priznat osjećan se umorno.
Nekome za odmor triba samo jedna dobra kava, nekomu šetnja,
nekomu da odjedri negdi... (odkud mi ova kava? odkud i ona od jučer)
Jel vam se nekad čini da se uzalud trudite?
Ma sigurno je ponekad.
A da vam se vaš trud ne bi činio uzaludan…
Pogledajte samo ovu kavu…
Pa to je čudesno! (ovo mi je danas došlo iz Goranine arhive, opet)
Netko bi se zapitao: Čemu toliko truda… uzalud?
Jer to će netko ionako samo posrknut i - gotovo!
A ovo je umjetničko djelo… nekog tko svoj posa radi S LJUBAVLJU…
Evo još jednom ponavljam ono što se ovih dana i na katoličkom radiu često čuje:
Činimo mala djelo s PUNO LJUBAVI!
------------
p.s.
Evo za kraj nešto za sedmaše...
(kliknite na sliku vi koji tražite prezentaciju o zadnjoj lekciji – ppt… Isus ostvarenje starozavjetnih proročanstava)
Ono što kaže Katekizam katoličke Crkve
(Bog nikad ne bi dopustio neko zlo kad iz toga ne bi mogao učiniti neko VEĆE DOBRO!)
evo kaže i ovaj mudri čovik:
vidi misao na slici...
A to sam danas dobila od Goge u sms-u...
Vi koji se bavite košarkom – dobro znate što je greška u koracima…
Ja baš i ne pišem o toj grešci, a kad sam i igrala košarku na našem starom guvnu
(koš je bio čvrsto zakačen na nekakav stari stup od struje)
nismo toliko pazili na pravila.
Često u životu napravimo grešku u koracima.
Idemo kud ne bismo tribali.
Ili s kim ne bismo tribali.
Napravimo nekad korake u krivom smjeru...
A bolje je, puno je bolje, reka bi i pater Luka
ne koračati nego koračati u krivom smjeru...(ili u krivom smjeru trčati)
Koji je smjer pravi?
Onaj koji Isus pokaže!
Svi smo mi na putu...
pa učinimo mnogo prvih koraka na tom putu jer... ''put nije da se na njemu sjedi
nego da se njime ide!', kaže netko...
Hoće reći nama koji se zovemo kršćanima i koji tobože idu za Isusom...
ne bi li se to tribalo vidit i u našem životu...
ne bi valjalo bit 'flegma' na pitanje 'kuda koračaju ovi oko nas...'
Učinimo nešto na tom životnom - KRŠĆANSKOM putu,
jer ne znamo koliko nam je još preostalo do kraja...
........
p.s.
Danas je netko na zadnjem školskom satu spomenuo grešku... grešku u koracima... otud mi naslov i za ovaj post...
Na istom satu dvi su učenice (košarkašice) napravile 'grešku u koracima' ... otišavši malo u krivom smjeru... al dobro... vratile su se...
TO je važno. Osim toga ... moje će košarkašice iz današnje lekcije zapamtit, ako ništa, onda ovo: ''u laži su kratke noge!''
Evo maloprije nešto pišem a jednim uhom slušam tv…
čujem da spominju priču: ''Košulja sretnog čovjeka''… Čuli ste je valjda nekad. Evo, skratit ću, jer i ne znam sad točno kako ide.
Uglavnom kralj je bio bolestan i mogla ga je izliječiti samo košulja sretnog čovjeka.Mnogi su se uputili u potragu.
Naposljetku, nakon duuuuuuuuugog traganja - pronađu sretnog čovjeka – ali on ne imaše košulju!!!
….
Što nama treba za SREĆU?
- Puno stvari… predmeta? Auto, kamera, mobitel, laptop, stan, garderoba, …
- Puno ljudi s kojima se družimo i koje ćemo nazvati (brojni) prijatelji
- Da nas nikada nitko ne razočara (kao da je to moguće?)-
-
-……
A znamo, dobro znamo da za sreću nisu potrebne stvari…
A ljudi koji nam se predstavljaju prijateljima često znaju gledati samo svoje sebične interese…
Rijetko je naći nekog tko te voli iskreno i bezuvjetno… nesebično!
Pa ipak. Ima Netko...tko nas voli sa svim nesavršenostima, manama, tko nas razumije bolje nego mi sami sebe… I eto razloga za sreću.
Jer to nije priča iz prošlosti. To je naša stvarnost.
ISUS.
Evo proradila telefonska veza pa me evo ponovo na ovu svoju njivicu.
Pa - da posadim koju misao.
Možda u nešto i izraste. Ko zna.
Jučer sam se vozila iz Knina i gledajuć Dinaru okupanu u čudesnu boju zalazećeg sunca...
i mislila na evanđelje od tog dana...
I tako u mislima na Božje veličanstvo...
na te divote preda mnom
ulazim čini mi se u Kijevo...
Pokraj puta vidim jednu bakicu onako s leđa... stala je i pokušava ponovo uzet vrećice u ruke... ko zna dokle ide... ali ja sam se zaletila i kako da stanem...
Da se vratim?... Nezgodno.
Samo mislim...
Od pustim 'svetih' misli nisam primjetila na vrime bakicu.. nisam stala...
I da... - potom još naiđem na prometni znak...
a na znaku (ne sićam se da sam ikad do sad vidila ovakav prometni znak!) 'bakica i djed sa štapom na putu'...
Što mi danas kaže ovaj znak?
Kaže: Bijah na putu, a ti me nisi primila...
........
Isus se preobrazio... ono na Taboru... znate kako je to bilo... slušali ste jučer...
ali Isus se preobražava i danas u bakice i djedove...
u ljude potrebne naše pomoći...
Hoćemo li ga prepoznati...?
E kad smo kod ljubavi...
moram ostavit i jednu pjesmicu o jednoj ljubavi...
Inače, telefonska veza mi je pukla... al evo snašla sam se pa objavljujem
i ovo...
............................................
IŠTEŠ LI LJUBAV?
Riječi su mi tvoje trebale
Kao kiša suhoj zemlji
A nije ih bilo
Danima.
Otad sam često gledala nebo
I dobacivala se gore pitanjem: ''Zašto?''
Ni jedna riječ. Kao da ne postojim.
Sunce je sjalo i snijeg prštio u onaj dan
Kad smo se ponovo sreli.
Ja i ti. Kao nekad. Blizu
A tako daleko.
Jer više ništa nije isto.
Ni ti. Ni ja.
Smijemo se, pričamo… ali –
Moje srce više ne kuca tvoje ime.
Riječi su tvoje ko i one
razbacane pahulje u vjetru
I ne osjećam više da me dotiču
Kao nekad
Jer u tvojim očima ne mogu vidjeti
Ljubav.
Išteš li i ti ko i ja –
Ljubav –
Iznad svega i prije svega
Naći ćeš je…
Ako ne daš da te umor svlada
Od traganja
Od traganja
Do Ljubavi
sada idi
a mene ostavi
da gledam nebo
I zahvaljujem
Što me jedna rana naučila više
Nego tisuće lijepih riječi…
Pita me danas Toni: (vidi sliku doli) ''Teto, ima li sjena svoju sjenu?''
... Nikad mi ne bi palo na pamet da dica i o tom razmišljaju...
Ajd objasni ditetu šta je to sjena. Nije potrebno. Ono vidi da sjena postoji.
Mi odrasli mozgamo... I od obične sjene možemo napravit filozofsko pitanje...
Šta je to sjena?
Odustnost svjetla.
Postoji li onda sjena.
Pa postoji. (makar se čini da ne postoji)
To je ono kao i sa zlom.
Zlo je odsutnost dobra.
Postoji li onda zlo?
Postoji, postoji...
Al postoji i DOBRO.
I ono je jače...
Zato... pobjedimo sjenu - SVJETLOM!
Tamu - DOBROM. Malim dobrima...
Božja riječ nekako ne možete povezati s galamom i vriskom...
Radije s tišinom.
A ja danas pregledavam Biblijske citate na malim svitcima i nikako da shvatim kako to završava citat...
jer karasopis kojim je bilo napisano bio je previše 'krasopisan'...
Počinje ovako nekako:
''Tko je moja majka i moja braća? - upita Isus...
... To je onaj koji moju Riječ čuva i...
vrši... a ne... vrišti
''Tko je moja majka i moja braća? - upita Isus...
... To je onaj koji moju Riječ čuva i vrišti!''
:-) nasmijasmo se na citat.
a ja onda ipak razmislim... ima li i to nekog smisla... tj. ono ''vrišti''
jer spominjali smo se malo i Ivana Krstitelja (glas koji VIČE u pustinji)
Ivana koji je pripravljao put za Isusa...
Ivan je, na neki način, ''VRIŠTAO'' Božju riječ...
Al džaba nam je ako Božju riječ i vrištimo
(ako nam je glas prodoran i daleko se čuje, bez mikrofona)
ukoliko Božju riječ ne vršimo!
Tada naše riječi nemaju moć da išta stvore...
možda tek da štagod razore...
jer ako naše riječi govore jedno
a naš primjer ''vrišti'' (o nama) nešto drugo onda...
bolje ušutit!
........
P.s. Evo na kraju jedna misao (nije ničiji citat. Sad mi je palo na pamet)
Riječi imaju moć,
ali DJELA još i veću!
(a djela strpljivog trpljenja ponajveću)
prepisivam ovdje jedan dio meditacije (by Majka Tereza) koju sam ovih dana i u školi čitala...
Znam sto je u tvom srcu -
znam tvoju usamnjenot i tvoje rane-
odbačenost, osude, ponizenja.
Sve sam to ponio prije tebe, tako da mozes podijeliti samnom Moju snagu i pobjedu. Znam posebno tvoju potrebu za ljubavlju - kako zudis za ljubavlju i paznjom.
Ali kako si cesto uzalud žudio, tražeći tu ljubav sebično, pokušavajući ispuniti prazninu u sebi prolaznim zadovoljstvima- s jos vecom prazninom grijeha.
Žudiš li za ljubavlju?
"Dođite k meni svi vi koji ste zedni..."(Iv7,37).
Ja cu te zadovoljiti i ispuniti. Žudis li za paznjom?
Brinem o tebi vise nego sto mozes zamisliti - do toga da sam umro na krizu za tebe.
Žeđam za tobom. Da, to je jedini način kojim mogu opisati Svoju ljubav prema tebi.
ŽEĐAM ZA TOBOM.
Žeđam da te ljubim u da budem ljubljen od tebe
- toliko si Mi dragocjen.
ŽEĐAM ZA TOBOM.
Dodđ k Meni i Ja ću isuniti tvoje srce i izliječiti tvoje rane.
Učinit cu te novim stvorenjem i dati ti mir, čak i u svim tvojim kušnjama. ŽEĐAM ZA TOBOM.
Nikada ne smijes sumnjati u Moje milosrđe, Moje prihvaćanje tebe,
Moju zelju da ti oprostim, Moju čežnju da te blagoslovim i da zivim Svoj zivot u tebi. ŽEĐAM ZA TOBOM.
Ako se osjećas nevažnim u očima svijeta, to uopće nije važno.
Za Mene na cijelom svijetu ne postoji nitko tko Mi je važniji od tebe- ŽEĐAM ZA TOBOM.
Otvori M srce, dođi k Meni , žudi za Mnom, daruj Mi svoj život- i dokazat ću ti koliko si važan Mom srcu.
...
Misliš, kako ćeš gledati očima ljubavi kad oko sebe nailaziš na tužne i ružne stvari...???
Kako, kako...
Lipo staviš ovakve cvike i ideš naokolo... :-)
A onda skineš cvike... i sve postane opet sivooo da nemože sivije.
Ma nije ništa tako sivo da ne može bit sivije.
Ili crno da ne može bit i crnje.
Ili loše da ne može bit i gore.
Ako i postoji neko zlo triba se sitit one iz KKC:
Bog nikad ne bi dopustio nikavo zlo, kad iz toga ne bi mogao učiniti neko veće dobro!
A na kraju evo jedna (virtualna) ruža -
spremi je -
to ti je za Valentinovo! :-)
p.s.
ah, da... moram vam spomenut da ovdje: zaljubljena ekiparadi nešto i radi tebe... pa, posjeti ih!
Pitan maloprije malu Mariju:
- ''Oćeš mi ispunit jednu želju?''
- Kakvu želju, neman ja toga!... govori ona...
- Ponovim pitanje... i uslijedi isti odgovor:
- Neman ti ja toga, kakvu želju!...
Ovo me razmišljanje baš zainteresiralo... (a tila san samo da prestane s nekim zvrčanjem) pa sam pitala i Tonija u vezi želja...
- Kad bi ti neki anđeo reka da će ti ispunit želju koju god oćeš šta bi zaželio...
- Misli, misli.... i na kraju... odustane... nema želja!
Blago njima!
........
Podjeća me ovo i na jednu priču, ali ne o braci i seki, nego priču o dvoje mladih koji su išli na medeni mjesec.
Kad su se vratili kući - ugledali su nevjerojatan prizor:
- Njihova kuća je bila razorena u nekakvom nevremenu...
Oni su se smijali zagrljeni, sretni što nemaju više ništa nego
imaju JEDNO DRUGO!
Eto, nije li to baš zgodna pričica (i to mislim da je istinita, neki svećenik je priča) za Valentinovo!
Svim zaljubljenima SRETNO VALENTINOVO!
Svim nezaljubljenima:
Zaljubite se! (al pamet u glavu!:-)
Zašto nek ljudi uživaju u vrijeđanju drugih.
Bog nekim ljudima podari kreativnost i maštovitost...
a oni je upotrijebe na krivi način.
Možeš imati neznam koliki kvocijent inteligencije (i sotona ga ima)...
ali to ti ništa ne koristi ako se tim služiš da naškodiš drugima...
S Božjim darovima treba postupati MUDRO...... ne ih zzzzzzzloupotrebljavati...
Nekog možeš obradovati svojom riječju, ali i teško povrijediti.
Nekog možeš obradovati i svojom šutnjom, ali i teško povrijediti.
Nekog možeš obradovati nekom slikom, sličicom, ali i povrijediti.
Različiti su načini.
Gledam tako maloprije nešto... pa se razmišljam o njima dvjema...
Zašto jedan drugu vrijeđa. Namjerno. (ne ono da ti nešto ''izleti'')
Zamisli... (a svi mi imamo nekog koga povrijedimo)
da dođe majka i otac (uvrijeđenog) k tebi ... pa te pitaju:
- zašto joj to činiš? Ona je moja kći...
Sigurno bi navro nekakav osjećaj nelagode.
A ipak... tu je njen (ili njegov, nije važno) Nebeski Otac koji te pita:
- Zašto joj to činiš? Ona je moja kći...
E danas sam na povratku iz škole najprije ušla kod babe. I na prvom programu je bila religijska emisija.
O redovnicima i redovnicama.
Evo i časna govori kako su osobe u redovničkom odjelu – svojom pojavom – znak.
Pozdravljajući taj znak… ljudi često pozdravljaju Boga.
Spominje se i manjak onih koji se odlučuju za duhovno zvanje.
I ona dobro poznata Isusova rečenica: ''ŽETVE JE PUNO, A RADNIKA MALO!''
Potrebe velike… a malo onih koji će se potpuno posvetiti drugima tj. službi Bogu u služenju bližnjima…
SVI MI IMAMO ISTI CILJ.Jednom doći k Bogu. U vječnu radost.
Pitanje je samo kojim putem.
Ko put je Bog za nas odredio.
Koji put je ZA TEBE? Obitelj ili posvećeni život?
Kršćanski živjeti u obitelji je također velika stvar.
Biti uzoran otac ili majka svjoj djeci.
Objektivno govoreći, posvećeni život je još veća stvar. Uzvišenija.
Ali … možda nije za tebe! A možda je…
Pitanje je u stvari: ŠTO TI ŽELIŠ?
I GLAVNO JE DA IMAŠ PRED OČIMA CILJ… SVOG BOGA KOJEM IDEŠ na ovom zemaljskom hodočašću… A hoćeš li uzeti bicikl ili ćeš avionom…
E to je pitanje… To je izbor…
kad san došla iz škole nećaci gledaju televiziju...
pa san malo zastala da vidin o kakvoj se priči radi...
Govorili su o prijateljstvu...
a onda je bila neka pričica o djedici koji je imao krčag i u njega stavljao svoje blago...a blago... to su bili njegovi snovi... svaki dan - jedan san...
Djeda ima krčag. i snove.
A mi imamo naše blago.
Znam za jedan kovčežić u kojem su citati iz Biblije.
Možda bi i mi tribali svaki dan u kovčežić stavit po jedan citat iz Biblije.
To je blago. (jer... ne živi čovjek samo o kruhu...)
.................
Pada mi na pamet i današnja zgodica iz škole.
Prešla sam iz jedne učionice u drugu...
kad dolazi jedna učenica i donosi mi neki papirić...
jer je ona svoj zaboravila vratit na vrijeme.
Svaki učenik bio je dobio citat iz Biblije i trebali su ga napisat krasopisom na mali svitak.
Baš gledam koji mi je to citat donila.
I... čitam...
'' BOGU NIŠTA NIJE NEMOGUĆE''
Dobro Bože... onda... učini da...!
Jutros kad se još nisan ni ustala dođe mi mater s popisom šta bi joj tribalo danas donit iz dućana...
E, smijala san se popisu, ko nekom vicu, i baš je to lipo započet dan smijuć se...
Ali... zaboravila san popis!
A joj... nema veze... radilo se o sjemenjima... samo ne znam kojim
i radilo se o... e to sam zapamtila.
Samo zato jer je bila neka štamparska greška...
(možda i u školi triba nekad napravit štamparsku grešku, da dica bolje zapamte:-)
Napisala je:
-...
-...
-... kunpira
-...uleje
-...
Dobro kumpiri (ili ako baš oćete književno-'krompiri') još bi mogli proć ka kunpiri...
ali uleje... kao 'ulje' ... to malo teže...
Ipak, za nekog ko je slova učio kod ovaca to je vrlo dobro. Čak izvrsno! (Rekli bi neki:-)
Nasmijen se malo njenim pisanim riječima, ali neće se ona ljutit...
Uostalom, ona zna... da je i bez (redovne) škole ona nama važna. Jako važna. I Isusu važna.
......................
A prije nego zapadne sunce... mogla bi malo i do vrtla...
da vidin šta je još bilo na popisu sjemenja...
i naučit koju lekciju od zemlje... i sjemenka...
Ah, da i od uleje se nešto može naučit...
Podjeća me na mudre i lude djevice... Važno je ne zaboravit ULJE...
kaže jedan svećenik...
kad se već brinemo nepotrebno
evo jedne stvari oko koje se možemo zabrinuti:
oko svog OBRAĆENJA!
I ta mu je dobra.
samo...
od čega to?
Korizma je...
Vrime obraćenja...
i za mene i za tebe...
Vrime odvraćanja od onoga što me dili od većeg prijateljstva s Isusom.
... .... ...
Ma koliko san se stvarno obratila od zadnje duhovne obnove?
Od zadnjeg klanjanja?
od zadnje odluke da ću se stvarno popravit?
- Koliko sam stvarno odlučila da ću nešto stvarno napravit?
- Jesan li odredila tu jednu određenu stvar popraviti?
- Je li moja molitva drugčija, dublja? ...
- Ma želim li se ja uopće OBRATIT...???
I K ISUSOVU SRCU VRATIT...
Ima jedno misto kod Trogira zove se Brige.
Ko bi i tu volio živit? :-)
Sićan se kad bi vidila autobus s tom tablom došlo bi mi da se smijen. (I ovaj Zeko bi nas moga nešto naučit...:-)
I naš život može postat zatrpan kojekakvim brigama.
Toliko da bi nekom dobro pristajalo ime Briga.
A kako li je Isusu unutra živit… kad ga zatrpamo brigama…
koje uopće i ne želimo s Njim podijelit nego ih samo trpamo i trpamo…
pokušavamo sami raščistit nered…
A On specijilaziran za to.
Da nas oslobodi svakih suvišnih briga.
Pa eto… kad se nađeš u Brigama (ne onim kod Trogira nego…) onim nutarnjim…
Pozovi Specijalca! Isusa. Spasitelja. Pa to mu uostalom ime i znači.
Život nemoguć je bez Tebe
Jer Ti si stvorio mene.
Ko zvijezda vodilja kroz život mene vodiš Ti.
Udijelio si mi osmijeh,
Da ga mogu pružati.
Udijelio si mi govor
Da Tvoju riječ mogu prenositi.
Udijelio si mi sluh
Da Tvoju riječ mogu slušati.
Udijelio si mi razum
Da Tvoju riječ mogu razumjeti.
Najveći dar udijelio si mi
- ŽIVOT.
I zato – HVALA TI.
Želiš li usrećiti nekoga
kome želiš mnogo dobra...
učini to danas
za života, brate, za života...
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju...
za života, brate, za života...
Želiš li reći: "volim te"
svojim ukućanima,
prijatelju bliskom ili dalekom,
reci to za života, brate, za života...
Ne čekaj da ljudi umru
da im očituješ dobrotu
i da osjete tvoju ljubav,
za života, brate, za života...
Bit ćeš veoma sretan
naučiš li dijeliti sreću
svima koje poznaješ
za života, brate, za života...
Umjesto da posjećuješ groblja,
umjesto da puniš grobove cvijećem,
ispuni srca ljubavlju
za života, brate, za života.
Anamaria Rabatte
Prvi put sam ovaj tekst vidila u domu Lovret, za stare i nemoćne...
i moram priznat da me se dojmio...
Ne znam kako vas...
Ipak... nekad nas se nešto jako dojmi, a onda opet te duboke istine
zaboravimo...
Ne zaboravimo BOLESNIKE...
Danas je njihov dan...
U stvari svaki bi dan triba bit posvećen njima...
u smislu da im MI koji možemo posvetimo malo svog vremena i malo svoje pažnje...
Prepisujem tekst iz malog životopisa sv. Bernardice…
25.ožujka, na Blagovijest
Bernardica je pohrlila u špilju
puna nade.
Gospođa je već bila tamo i čekala ju je!
Nije se dogodilo ništa posebno.
Dvadeset tisuća nazočnih nije vidjelo ništa novoga.
Bernardica je ponovila svoj uobičajeni ritual:
Prekrižila se, kleknula, izmolila krunicu, pozdravila je i nasmiješila se.
Pola sata i sve je bilo gotovo.
Djevojka je sjala od sreće
Pa su je majka, sestre i tetke obasipale pitanjima.
Svima je odgovorila: 'neko vrijeme ne moram dolaziti u špilju.
Gospođa će mi dojaviti kada se trebam vratiti,
Ali nije mi rekla na koji način.'
Onda se sjetila da mora nešto reći župniku
(naime, župnik je rekao Bernardici da mora PITATI TU GOSPOĐU KAKO SE ZOVE… jer 'sa župnikom treba jasno govoriti'… 4.3. Gospa nije odgovorila… i dugo se nije ukazivala… a onda je konačno rekla…)
''Rekla mi je svoje ime, ali ja sam je morala pitati četiri puta jer nisam razumjela.
Rekla mi je: 'QUE SOY ERA IMMACULADA COUNCEPCIOU'
To jest:
'JA SAM BEZGREŠNO ZAČEĆE!'
- Znaš li barem što to znači?'
- O, ne Velečasni. Ponavljala sam ove riječi cijelim putem od straha da ih ne zaboravim.
Velečasni Peyramale ostao je bez riječi. Bernardica, neuka seljančica, zasigurno nije mogla znati da je papa Pio IX. Objavio svijetu da je Djevica Marija od prvog trenutka svojega začeća očuvana, po Božjoj milosti, od istočnoga grijeha.
…
-------------------
Gospa… Marija… Majka… Bezgrešno začeće… Kraljica… Djevica…
Kako je ti zoveš? Tko je ona za tebe? (Za neke nažalost – Bezimena…)
-----------------------
Majko naša… Bezgrešna… čuvaj nas od grijeha!
Valjda su svi sveci imali iskustvo duboke osamljenosti...
kad su se mogli okrenuti samo Bogu i reći:
Bože, pa mene nitko ne razumije... SAMO TI!
Mi nismo sveci... pa ipak mogli bi ponekad iskusiti to:
Ti si moj jedini Pravi prijatelj!
stoga,
U TEBE SE GOSPODINE UZDAM!(recimo to i danas skupa s Alojzijem Stepincem -čiji je spomendan 10.2. - a čiji je to moto bio za života...)
Ovdje je jedna prezentacija izrađena by 'božanstveni' (tko je to, ne znam)
ali svkako vrijedi pogledati...
osobito tebi
koja/koji se osjećaš baš nekako usamljeno...
(Makar je naslov prezentacije: Jedina stvarnost
mislim da se može i ovako nasloviti: JEDINI PRAVI PRIJATELJ
klikni na sliku:
Evo san u međuvremenu išla i do jezera.
Naravno s aparatom u džepu.
Bura mi brije obraze... gledam vodu i kamenje... mir i tišina...
kad odjednom brrrrrrrrrrrrr...
pogledam prema nebu: Neki avion!
Prva misao bijaše mi - bombardiranje!
Tako je to valjda kod onih koji su malo osjetili one ratne atmosfere, kad su ovuda naokolo padale granate...
pa ti se najednom krv sledi u žilama od običnog... kanadera...
E da ne bijaše tog glupog stra' ...bila bi i slika bolja...
Kasno sam reagirala...
A da je kojim slučajem bilo bombardiranje... (nedaj Bože)
ne... ne bi bila spremna za odlazak...
A odlazak može biti bilo kad...
i sve što mi mislimo da moramo napravit... može biti učinjeno i bez nas...
''Kad se budemo gledali oči u oči...
sjeti se da sam samo čovjek...''
Upravo smo dobili novu 'tavu za palaćinke'.
Evo ja opet ušla na internet kad začujem na hodniku kratki razgovor:
- 'A šta je to?'
- Tava za palaćinke!
Odma san se skočila da vidim o čemu je riječ...
jer kako to da baš sad...???
a onaj ko je donio tavu za palaćinke i ne zna za moju ne-zgodu s tavom za palaćinke... (niti zna da sam danas napisala post 'ožegla me tava', nit će ovo vjerojatno čitat...)
Zapravo se radi o tavi za uštipke. I samo od šale je reka: 'tava za palaćinke' (A pogledaj samo kolika je ova. Šta bi bilo da me ova ožeže?)
Upravo je stigla s Benkovačkog pazara.
Al ... Isus nešto govori i 'kroz tavu'... :-)
Baš ima smisla za humor...
Eto baš dan prid korizmu malo san se sasvim slučajno - ''žigosala'' tavom...
Pekla sam palaćinke... kad..
vrućon tavom dotaknem desnu šaku...i
sad imam lipi podsjetnik na svoju nespretnost...
a kako i žigosanje može biti znak pripadnosti nekom...
tako i ovaj moj o-žig može poslužiti kao podsjetnik na to - komu pripadam...
a pripadam... ko i ti.. (raspetom) Isusu...
dokle god svoju pripadnost sam(a) ne odbacim...
Taj (o) žig služi i da bolje razmislim o jedanaestoj postaji križnog puta...
.......
Isuse, koji si pribijen na križ
radi mene... radi svakog od nas...
Ti ne želiš smrti gešnika
već da se obrati i Tebi vrati...
Bože moj..
nauči nas
da jedni drugima služimo
u ljubavi...
da nađemo vremena i promatramo ovaj misterij: Isus pere noge svojim učenicima!
''LJUBITE JEDNI DRUGE
KAO ŠTO SAM JA LJUBIO VAS
TAKO I VI LJUBITE JEDNI DRUGE''
I osobe su znakovi.
Mislim da je baš Alojzije Stepinac (kojeg se danas spominjemo) zapisao negdje da su osobe posvećenog života kao znakovi!
Pa, ti… koja živiš/koji živiš posvećenim životom – ti si ZNAK! Kaže Alojzije… kad vidiš da na autobusnoj stanici ljudi čekaju autobus to je znak – da
Autobus treba doći!
Kad vidiš posvećenu osobu to je znak – da Isus dolazi.
Pa… ti koja živiš/koji živiš posvećenim životom budi znak… za prolaznike koji lutaju bez smisla, bez cilja…
Budi ZNAK … DA Isus dolazi…
Zadrži OSMIJEH…
Jer si ljubljeno dijete Božje…
Na neki čudan način i u tebi se krije trpeći Isus…
Živi ga. U ovoj korizmi. Tiho.
Pa nek tvoj križ sjedinjen s Njegovim križem donese plod onim prolaznicima koje spomenuh prije… koji lutaju bez cilja, bez nade, bez svjetla, bez radosti…
Ti znaš da On jest… Ljubav.
I da te voli unatoč svemu.
Zato… raduj se i kad se čini da nema razloga za radost.
Jer…kad trpiš ti znaš, duboko u sebi znaš… ljudi te ne mogu usrećiti!
Zahvali Bogu za iskustvo napuštenosti i osamljenosti…
I imaj vjere da će Bog SVE IZVESTI NA DOBRO – ONIMA KOJI GA LJUBE…
BOG LJUBI VESELA DARIVAOCA!
Jer ako nismo takvi – onda smo loš znak.
Onda smo znak koji će druge odvući u krivom smjeru.
Onda smo odgovorni i za duše onih koji će zaći duboko u propast.
Budi znak… čuvajući OSMIJEH… mir i ljubav…
Unatoč trpljenju…
Sinoć san otvorila neke stare papire i prvi tekst koji sam čitala bio je veliki papir s podcrtanom riječi: ZNAK...
Pisala sam to davnoooooo, davno...
pa se pitam kako to može biti:
da sam pitala Boga za jedan vrlo određeni znak, vrlo određeni...
i on mi ga je da...
i ja da potvrdim pitam drugi znak... i on mi da i taj...
Ali... ne nije mi to čudno - što je Bog davao znakove...
nego ... pitam se šta se dogodilo poslije...
Zašto nisam onda poslušala ''znak''
nego otišla u drugom smjeru... Zamisli ideš do Zagreba.
Na cesti je znak da do Zagreba trebaš ići desno.
I vidiš i drugi znak koji kaže: Do Zagreba ajde desno.
Dobro, dobro...
Stojiš na mjestu... duuuuuuugo, dugooooo,...
nekako ti se čini da je znak ...hm..krivo postavljen...
a onda skreneš lijevo.
I onda pitaš prolaznike:
Oprostite, molim vas, kojim putem ću do Zagreba?
Ma smijen se tom glupavom putniku...
(tj.sebi)
opet u uvjerenju da Bog uvijek nađe načina da SVE IZVEDE NA DOBRO...
.................................
Bože, koji nas sve želiš dovesti k Sebi:
očuvaj me od nepotrebnih lutanja!
I...
Hvala Ti - što me pratiš na svim mojim putevima
i brineš se za svog glupavog putnika...
Evo mi Ivančica piše kako čeka mail od Tate...
pa jednostavno ne mogu ne napisat kratki post u kojem moram istaknut
istinu o TATI NEBESKOM...
kojeg je valjda, po nekon naravnom zakonu, tim teže iskusiti što ti je zemaljski otac udaljeniji...
Ako ti je tata daleko... i Otac Nebeski čini se preeeedaleko...
A ipak nije...
To je samo naše 'ranjeno iskustvo'...
Istina je drugčija.
Istina je da je onaj drugi Tata tu...
I gleda nas svakog pojedinačnog s puno ljubavi...
A taj Tata se pobrinuo i da primimo Njegov 'e-mail' tj. Njegovo pismo ...
u obliku - Biblije... Biblija je Njegovo pismo - tebi.
Meni. Nama. Ta mi jesmo braća i sestre.
Ako ne češće... otvori tu 'Tatinu poštu' onda kad svog zemaljskog tatu osjećaš dalekim...
Pitala me jedna bivša učenica Ivana koji su mi bolji đaci:
oni prije ili ovi sada...
Često kad me to pitaju misle na disciplinu.
I kad mislim na disciplinu mogla bi onda reći da mi je prije bilo puno lakše radit. Znači li to da su oni učenici bolji? Ili ovi gori?
Možemo li učenike zbog nediscipline pojedinih sve strpati u isti koš ''nediscipliniranih'' kao što se ponekad sve fratre trpa u ''fra Šiminog passata'' ... kao da su svi isti...
A nisu svi isti.
I ne samo da nisu svi isti.
Nego je SVATKO POSEBAN.
Živimo u svijetu gdje je razvijen duh natjecanja.
Živimo u takvom svijetu u kojem nas se uspoređuje sa drugima.
I već u obitelji nas uspoređuju s uspješnijima i boljima:
''Kako ne možeš biti kao on... ili kao ona!!!''
No, BOG NE ŽELI DA BUDEM KAO ON... NI KAO ONA...
Bog želi da budem ja...
Jedincat-a...
Nitko nije imao moju prošlost, moje roditelje, moje društvo, moju školu,
moja iskustva radosti i žalosti...
pa kako ja mogu biti kao netko drugi...
i zašto uopće biti kaonetko drugi...
Netko tko je dobar iz matematike npr...
Podjeća me to na jednu priču:
Mate je žarko želio biti kao njegov prijatelj Ante.
Ante je žarko želio biti kao njegov prijatelj Jure.
Jure je želio biti kao Marko...
A Marko... čudno Marko je baš želio biti kao onaj MATE s početka...
(onaj Mate koji je želio biti kao Ante, a koji je želio biti kao Jure koji je želio biti kao Marko...)
I tako su svi željeli biti kao netko... drugi...
A Bog nikad nije stvorio dva ista čovjeka. Nikad.
Ima on za to valjda neki razlog.
A ako već želimo biti kao netko... Onda nam je dao primjer...
samog sebe...
koliko je to moguće...
Evo otvaram stranicu 'blog.hr' pa vidim vijesti o fratru iz Promine koji ima luksuzno auto.. hm...
i pada mi na pamet...
...Čula sam jdnom od jednog fratra iz Promine (nije Šime)
kako je neki drugi fratar (mislim da opet nije Šime) ima luksuzno auto.
Jednom tako luksuzno auto bijaše prljavo od prašine.
Fratar na njemu naiđe na natpis: ''Primio si svoju plaću!''
......
Dobra opomena. Ipak, nadajmo se da to nije ono što će mu i Isus jednom reći kad dođe k Njemu.
No.... puno važnije nego što će Isus reći njemu je... ŠTO ĆE ISUS REĆI MENI?
.....
Korizma je...
a pada mi na pamet natpis na nekom drugom prašnjavom autu: ''OPERI ME!''
Ne nije to na fra Šiminom autu...
Ima nešto važnije nego auto... duša!!!
'Što ti vrijedi zadobiti i cijeli svijet ako dušu svoju izgubiš?'', pita Isus...
............
''Operi me, Gospodine
... i bit ću bijelji od snijega...''
Dok je Petar gledao k Isusu i vjerovao dotle je po vodi hodao...
Dok mi gledamo prema Isusu s vjerom dotle i s ljubavlju gledamo druge...
a kad odvratimo pogled od njega svrnemo ga na sebe...
vraćamo se u svoju sebičnost,
zaintetesirani samo za svoje dobro...
a ne za DOBRO DRUGOG...
Jednom je netko na takav zaključak došao promatrajući scenu iz Edenskog vrta:
Eva je najprije imala pogled na Bogu.
Do tad je sve bilo dobro.
A onda se umješao i sotona.
Uvjerio ju je da ona može živjeti i bez tog pogleda na Boga.
U vrtu bijaše stablo s kojeg nije smjela jesti.
Stablo je počela promatrati drugčije.
Za sebe. Ugodno za jelo. Za svoje osobno zadovoljstvo.
Ono što je bilo ugodno tijelo postalo je važnije od onog što je DOBRO ZA DUŠU.
....... Korizma je...Jedni kažu vrijeme pokore...
a mogli bi reći i... VRIJEME DA VRATIMO SVOJ POGLED - K BOGU...
- ovo je jedna (od 10) točka iz podsjetnika kojeg mi je danas poslala Goga...
pa ovu točku moram proslijediti...
jer sinoć sam negdi pročitala... a vezano je i za korizmu:
'...draža mi je tvoja JEDNOSTAVNOST nego mrtvljenje...'
(dobro, dobro... to ne znači da je ovo drugo ne važno)
ONAJ TKO KLEČI PRED BOGOM MOŽE STAJATI PRED SVAKIM!
Ova misao zbilja govori mnogo...
Eto tako završava jedan mail kojeg sam upravo pročitala a od nepoznatog pošiljatelja, pretpostavljam pravoslavne vjere, jer je u linku stranica srpske pravoslavne crkve u Vinkovcima...
A moram prepisat i jedan vic s te stranice.
Tri svećenika razgovaraju kako će se riješiti slijepih miševa iz crkve.
Prvi reče: - Ja sam probao zračnom puškom pa sad imam rupe na freskama.
Drugi reče: - Ja sam ih jednom sve skupio i odvezao ali su se ope vratili.
Treći koji ih se uspio riješiti (!!!) reče: - Ja sam ih sve krstio i krizmao (u originalu piše 'miropomazanje') i od tada ih više u crkvi nisam vidio!!!
.......
E... pa ovo je baš za razmislit!
A baš danas sam razgovarala s časnom o slabom prakticiranju vjere od strane učenika... o slabom pohađanju nedjeljne mise od strane nekih... koji bi mogli nestati iz crkve kao oni 'slijepi miševi' iz gornjeg vica - čim se krizmaju...
Pa mora li to baš biti tako...???
pozdrav! :
ONAJ TKO KLEČI PRED BOGOM MOŽE STAJATI PRED SVAKIM!
Ima učenika koji upijaju sadržaje kao spužva vodu…
A ima ih koji su kao mokar papir koji ne upijaju ništa.
Voda je ista.
A primatelji različiti. Kao u Isusovoj paraboli o sijaču.
Sveci su upijali.
Sv. Tereza Avilska reče da je ona 'profitirala' i od najdosadnijeg propovjednika.
Ona je bila voljna nešto naučiti.
Nismo uvijek u prilici slušati jako zanimljivu propovijed.
A propovijednicima kao ni učiteljima nije prvenstveni cilj da budu jako zanimljivi, ni zabavni.
CILJ JE POUČAVATI ISTINU I PRENIJETI JE DRUGIMA...
Svi mi imamo različit stupanj 'upijanja'…
A važno je da MOŽEMO PROFITIRATI OD SVAKOG TKO NAM GOVORI ISTINU!
Ista poruka Evanđelja je rečena nama kao i svecima.
Samo... mi je ne primamo isto.
Dobro je postiti!
Post nas uči jačati duh, a ne samo udovoljavati tijelu.
Nije lako postiti. Pogotovo kad imaš isprid sebe čokoladu ...
(i neka mala seka je slasno mljacka... a ti odlučiš da nećeš...)
Svjesno se odupireš onomu čemu naginješ.
Drugi put ćeš se možda naljutiti na nekoga... i na vrh jezika su ti riječi koje mogu povrijediti nekog... ali ih nećeš izgovoriti... jer je tvoj duh dovoljno jak... jer znaš da nije dobro učiniti sve ono što ti dođe i kako ti dođe...
Tako si više nalik čovjeku!
Čovjek koji samo slijedi svoje osjećaje i prohtjeve tijela
sve je manje nalik čovjeku... a ako je u pitanju hrana i želi ugoditi tijelu pa pojesti sve što tijelo poželi - na što sliči?
Biti sve više nalik Čovjeku (pisano velikim slovom... dakle, mislim na Isusa) je poziv svakom od nas...
A Isus je postio.
... Ako je on mogao 40 dana... mogu li i ja danas barem...?
A Isus je osjećao i glad i žeđ baš ko i mi... jer je Pravi Čovjek!
Iako je i pravi Bog...
Možemo se odreć neke hrane, možemo nekog pića, ali i nekih riječi, nekih djela, nekih zabava i kojekakvih programa, možemo puno toga… i reći drugima kako smo se toga i toga odrekli…
Ali Bog dobro zna šta nam je u srcu…
Koliko je toga još u nama što traži priznanje izvana za ono što čini?
Koliko postova koji žele biti viđeni?
Koliko odricanja koja žele nekakvu nagradu…
Koliko odricanja koja nemaju za cilj - PRIBLIŽITI SE BOGU!?...
jer to je jedini smisao posta i odricanja...
Sutra je post i nemrs...
Pepelnica je.
Pepeo će dotaknuti naše glave...
ali ništa od tog... ništa
ako ne dotakne SRCE...
Vrime je da svatko od nas izabere neki svoj post...
koji će mu najbolje pomoć ovih dana
otvoriti srce
i vratiti se ... svim srcem ... Njemu!
Pitaju se djeca u vrtiću... kad ću više narast...
Pa u prvom razredu čekaju kad će više u drugi...
pa u drugomkad će više treći
pa ... kad će više završit osnovna škola...
pa... kad će više završit srednja škola...
pa ... kad će ovo..
pa... kad će ono...
Narasti možemo brzo...
a stvarno odrasti...
tek kad naučimo biti kao djeca...
s povjerenjem prepušteni Očevoj brizi...
... ne zabrinuti za ljudke obzire...
ili kao što netko reče...
'plesati - kao da te nitko ne gleda'...
Je li tako teško biti kao dijete?
Čini se lako... pa ipak... dug put je do odrastanja u dijete!
.... .... ...
E, danas su me neka dica potezala za rukav da s njima malo plešem jer slave... šta slave... Dan maškara!
Nije neka prilika za ples, al bo'me je za oslobađanja od ljudskih obzira...
Piva je Toše... a ipak kao da san slušala onu neku staru:
'Život je maskenbal
ljudi su krivi
sa tuđom maskom
lakše se živi'
(Vajta)
Blagoslovljen Bog
koji je
govorio našim jezikom
Gledao našim očima
Hodao našim koracima
Uvijek
S ljubavlju
A onda razapet
iz ljubavi…
Bože,
Daj nam pogled
Daj nam riječ
Daj nam korak
Pun
Tvoje ljubavi
p.s.
Po povratku iz Međugorju… Ukratko: bilo je radno i molitveno…
Sićan se da san se jednu veče tila ustat napisat pismu ali nije bilo zgodno…
Pa sad pišen ove retke gore… makar to možda nije ono što bi tada bila napisala…
Isus dolazi...
''BDIJETI – znači slijediti Gospodina, izabrati što je On izabrao, voljeti što je On volio, suobličiti svoj život Njegovu;
Bdijeti znači svaki trenutak svog života provoditi u horizontu njegove ljubavi ne dajući da nas nadvladaju svakodnevne poteškoće i problemi'' (Papa Benedikt XVI)
OČIMA VJERE(= eyes of faith)
Look at the life with the EYES OF FAITH!
(Whenever there is difficulty in your life look that situation with the eyes of faith!''
pope John Paul II)
''Kad god si u nekoj teškoj situaciji pogledaj na nju - OČIMA VJERE!'' (papa Ivan Pavao II)
eto otud ideja za naslov bloga...
a i svaku situaciju u našem životu dobro je promatrati
- očima vjere
........................
od 1.1.2008.
''Budite narod nade!''
(papa Ivan Pavao II, Hrvatima) ''Be a people of HOPE''
(Pope John Paul II to Croatian people)
-------------------
''Nitko nema veće ljubavi od OVE...''
--------------------
-------------------
autor bloga:
Marija Gašpar,
iz Potravlja kod Sinja,
vjeroučiteljica.
e - mail: mari_ela@net.hr ili marija_gaspar@net.hr
Misli
donje sličice poslala Emanuela B. (Lovreć)
...........................
Ima misli koje je dobro zapamtiti...
ima knjiga koje bi valjalo (pro)čitati...
a od svih
najljepša
najbolja
najpametnija
najspasonosnija
je - BIBLIJA!
(Uzmi, čitaj!)
IZ GORANINE POŠTE:
Ne govori: 'Ovaj mi čovjek ide na živce'. Misli: - 'on mi pomaže svetosti'(sv. J.M. Escriva)
Bog nikada ne remeti radosti svoje djece, ako im već ne priprema sigurnije i veće (A. Manzoni)
Iako putujemo svijetom da nađemo ljepotu, moramo je nositi sa sobom ili je nećemo naći'
(R.W.Emerson) Darovan ti je ovaj dan. On ti je dobra prilika. Što ćeš s njim učiniti?
(don Tomislav Ivančić) Vi ste Božje umjetničko djelo. Kao što je rekla Ethel Waters: Bog ne pravi bezvezarije!' Najteže je što Bog kao odgojitelj ne drži odgajanike za ruku nego ih pušta da sami hodaju, makar posrtali i padali''
(don Živko Kustić) ''Ne bi nas on poticao na molitvu da nije spreman dati!'' (sv. Augustin) ''Neboj se nikad reći istinu, a ne zaboravi da je ponaekad bolje šutjeti iz ljubavi prema bližnjemu. Međutim nemoj nikada šutjeti zbog nehaja, zbog lagodnosti ili kukavičluka'' (sv. Josemaria Escriva) ''Oluja koja bjesni bez naše krivnje, znak je da će domalo doći uspjeh'' (sv. Ignacije Loyola) ''Prirodnost, iskrenost, radost: potrebni su uvjeti za apostolat da bismo privukli ljude'' (sv. Josemaria Escriva) ''Čovjek živi samo jedanput (na zemlji) ali ako to čini ispravno, jedanput je dovoljno.''
(J.Lewis) Kroz ovaj svijet proći ću samo jedanput. Svaku dobru stvar, svaku uslugu koju mogu iskazati ljudima, daj Bože, da učinim i ništa ne propustim'' (S. Grelet) ''Naša najveća greška je naša preokupacija greškama drugih'' (Halil Džubran) ''Jedna loša osobina nipošto ne znači i loš čovjek.
Jedan loš dan nikako ne znači i loš život.“ ( Phil Bosmans ) ''Želiš li popraviti svijet, tada počni od samoga sebe .“ ( sv. Ignacije Loyola ) ''Bog je Bog sadašnjosti . Kada te sretne, uzima te i prihvaća .
Ne pita te tko si bio,nego tko si sada .“ ( ECKHART ) ''Iskustvo nas uči, da se ondje nadati većem plodu, gdje je mnoštvo protivština.“ ( sv. Ignacije Loyola ) Ustraj u molitvi . Ustraj,makar ti se napor činio uzaludnim.
Molitva uvijek rađa plodom.“ ( sv. Josemaria Escriva´ ) ''Isus ne treba odvjetnike, nego svjedoke .“ ( fra Miroslav Bustruc ) ''Isus je svojim učenicima prao noge, a ne mozak !“ ( Marianne Fricke ) ''Danas je prvi dan ostatka tvojega života.“ ( Anne Wilson Schaef ) ''Genijalnost je 1% nadahnuća + 99 % znoja .“ ( Thomas Alva Edison ) Kapi izdube kamen ne zato što su jake, nego jer su ustrajne .“ ( Ovidije ) „Gospodin je u stanju u jednom trenutku isplatiti svo čekanje .“ ( don Ivan Šešo ) „Kad god izgubiš nadu u budućnost, osvrni se natrag po svom životu i čitaj tragove Božje prisutnosti u njemu!“ ( don Tomislav Ivančić ) „Evo lijeka protiv tog tvog nemira : strpljivost, ispravna nakana i pogled na sve s nadnaravnog vidika .“ ( sv. Josemaria Escriva´ ) ''Izmoli dnevno molitvu za one koji te ne vole ili su loše postupali prema tebi . To će ti dati izvanrednu snagu .“ ( Theodor Bovet ) ''Ne daj se smesti . Mudraci ovoga svijeta uvijek su Božja djela smatrali ludošću. Naprijed, hrabro!“ ( sv. Josemaria Escriva´ ) „Molim strpljenje; nisam dovršen; Bog još uvijek radi na meni !“ ( Rick Warren, knjiga Svrhovit život ) „Često zaboravljamo da su osobe s kojima smo prisiljeni živjeti, isto tako prisiljene živjeti s nama.“ ( Ricarda Huch ) „Htio ti ili ne htio , imaš lice svoje duše .“ ( Michel Quoist ) Osmijeh je najbolji način da se ljudima pokažu zubi.“ ( Werner Finck ) „Mnogi ljudi koriste novac da kupe stvari koje ne trebaju, kako bi zadivili ljude koje ne vole .“ ( Handelsblatt ) ''Kada bi mnogi mali ljudi, na mnogim malim mjestima,činili mnoge male korake promijenili bi lice zemlje.“ ( afrička poslovica ) „Prava ljubav brani čovjeku da se dira tuđih rana, osim ako ih ne misli izliječiti.“ ( J. J. Strossmayer ) ''Katolik bez molitve ? ... Isto je što i vojnik bez oružja. „ ( sv. Josemaria Escriva´ ) ''I vrline su zarazne !“ ( Erich Kastner ) ''Ne gubite nadu! Krist je s vama !“ ( papa Ivan Pavao II. ) ''Slabi nikada ne mogu OPROSTITI.
Oprost je vrlina jakih.'' (Ghandi) ''Valja se pokoravati Gospodinu preko događaja.'' (Michel Quist) ''Bog ti šalje svoje darove jer te ljubi, iako ih ti ne razumiješ.'' (Hombach)
iz MATILDINE POŠTE:
Ono što ti možeš učiniti samo je kap u oceanu, ali to daje smisao tvom životu. (A. Schweitzer)
Božji je blagoslov moći reći samome sebi na kraju veoma naporna dana: Jako sam umoran. (?)
Ljubav bližnjemu zla ne čini. (Rim 13,10)
Ljude oko tebe ne obasjava samo sunce već i nevidljive zrake ljubavi što isijavaju iz tvog bića (?)
Ovo je jedino što sam ikada znao sa sigurnošću: Bog je ljubav. Čak i ako sam u krivu što se tiče drugih stvari ipak sigurno znam da je Bog ljubav. (S.Kierkegaard)
Prijatelji su anđeli koji nas dižu na noge kada naša krila zaborave kako letjeti.
Ljubav je kao vatra. Ako se ne podržava - gasi se.
(poslovica)
Radost je poslije ljubavi nešto najljepše što je Bog stvorio.
(don Ivan Bosco)
''Stvoreni smo za velike stvari - stvoreni smo da volimo i budemo voljeni'' (Majka Tereza)
iz IVANINE POŠTE:
Marija je ispraznila sebe da je Bog može ispuniti sobom,
gdje je Marija tamo je nada, život, radost, Isus (M. Tereza)
Ne vršite volju Božju s ljutnjom i napetošću. Opustite se, olabavite držanje i predajte se Bogu! (Thomas Kelly)
Kroz život sam naučila da Bog ima svoje vrijeme za mnoge stvari koje mi požurujemo a onda se pokaže da je baš TO vrijeme bilo najbolje. (B.Pesorda)
Ta ni drvu nije nada sva propala. Posječeno - ono opet pozeleni i mladice nove iz njega izbiju. Job 14, 7
Da lijep pothvat uspije pomažu nam razum i umijeće, ali je jedno i drugo uzaludno ako nam nebo leđa okreće. (Metastazije)
Nikad ne budite ljudi velike akcije a male molitve.(JM Escriva)
Vjera u sudbinu je kočnica ideala i nade. (don Srećko Bezić) Tamo gdje ne nalaziš ljubav moraš je najprije posijati
Shvati: nema žetve, bez sjetve! (iz Rheme)
Hrabrost je kada činite ono čega se bojite.
Ne može biti hrabrosti ako se ne bojite.
(E. Rickenbacker)
Patnje i žrtve otrpljene iz ljubavi postaju cvijeće u buketu koje darivamo Bogu.
(Mala Terezija)
......
O trpljenju od Franje Saleškog
"Da su svi anđeli, svi geniji svijeta
proučavali što bi bilo na korist
baš u ovoj ili onoj situaciji,
ova ili ona patnja,
ovo iskušenje ili onaj bolni gubitak,
oni nebi bili u stanju pronaći
nešto što bi ti bolje odgovaralo
od onoga što te zadesilo.
Božja je vječna providnost
još u početku naumila
da ti daruje ovaj križ
kao skupocjeni poklon svoga srca.
Ali prije nego će ti ga poslati,
Bog ga je promotrio svojim svemogućim očima,
razmislio o njemu svojim Božanskim umom
ispitao ga svojom mudrom pravednošću,
i zagrijao svojim ljubaznim smilovanjem.
Odmjeravao ga je obim svojim rukama
da nebi slučajno bio milimetar prevelik,
ili miligram pretežak.
A zatim ga je blagoslovio
svojim svetim Imenom,
pomazao ga svojom milošću
i prodahnuo svojom utjehom,
pa još jednom pogledao tebe i tvoju hrabrost.
Tako ti on stiže iz samog Neba
kao dar Njegove milosrdne ljubavi
da bi ti doista postao ono što jesi
i našao u Bogu svoje ispunjenje."
(Sv. Franjo Saleški)
NAUČIO SAM
Naučio sam da ne možeš natjerati nekog da te voli.
Sve što možeš je – biti netko tko može biti voljen. Ostalo je na drugima.
Naučio sam da bez obzira koliko pažnje posvećuješ drugima neki ljudi jednostavno neće uzvratiti.
Naučio sam da trebaju godine kako bi se sagradilo povjerenje a samo sekunde da se unište.
Naučio sam da nije stvar u tome što u životu imaš nego koga imaš.
…
Naučio sam da sebe ne treba uspoređivati sa najboljim što drugi mogu učiniti nego sa najboljim što sam mogu učiniti.
Naučio sam da nije stvar u tomu što se ljudima dogodilo nego što će učiniti s tim.
Naučio sam da one koje voliš uvijek trebaš napuštati s lijepim riječima. To može biti posljednji put da ih vidiš.
Naučio sam da se može hodati još dugo nakon što misliš da ne možeš dalje.
Naučio sam da su heroji ljudi koji učine ono što treba biti učinjeno, bez obzira na posljedice.
Naučio sam da postoje ljudi koji te uistinu vole a jednostavno ne znaju to pokazati.
Naučio sam da sam nekad ljut i da imam pravo biti ljut, ali nikad nemam pravo biti okrutan.
…
Naučio sam da bez obzira kako prijatelj bio dobar ponekad će te povrijediti i moraš mu oprostiti.
Naučio sam da nije dovoljno da mi drugi oproste …ponekad trebaš oprostiti sam sebi.
Naučio sam da bez obzira kolika je tvoja bol svijet ide dalje… i ne obazire se na tvoju bol.
Naučio sam da ako se dvoje ljudi prepiru – to ne znači da se ne vole, ili ako se ne prepiru – ne znači da se vole.
…
Naučio sam da dvoje ljudi mogu gledati potpuno istu stvar a vidjeti je potpuno drugačije.
Naučio sam da oni ljudi koji su pošteni stignu dalje u životu.
…
Naučio sam da pisanje, kao i govorenje, može prouzrokovati osjećajnu bol.
Naučio sam da ljudi do kojih ti je u životu najviše stalo budu prebrzo 'odneseni' od tebe.
NAUČIO SAM DA JE TEŠKO POVUĆI CRTU IZMEĐU 'BITI ULJUDAN I NE VRIJEĐATI TUĐE OSJEĆAJE' I 'BRANITI SVOJE UVJERENJE'…