Marketing
ODMORI SE, petak je...
Slušajući priče o bjegu... i o happy endu...
pada mi na pamet priča o Martinu. Istinita.
SELO TRAŽI MARTINA
Bilo je to davno kad se u našem selu tražio Martin.
Martin se sakrio. Okupili se ljudi… Tražili Martina, tražili, tražili, tražili…
A od Martina ni traga ni glasa.
Di je bio Martin?
Konačno neko doviknuo:
- ''Martine, javi se!''
- A Martin će s tavana: ''Neću se javit!''
I tako pronađoše MartinaJ
To je priča iz Martinova djetinjstva.
Martin je sada tamo odkud više nema bježanja.
S druge strane ove stvarnosti. Umro je davno.
……..
Uvijek će se naći neki razlog zbog kojeg ćemo ponekad osjećati želju: POBJEĆI!
Nikad neće stvari u životu ići baš onako kako priželjkujemo.
No, kad bi barem svi bili te sreće da kod kuće nailaze na razumijevanje.
Ne kaže se zalud:
'Svatko voli biti tamo gdje se osjeća voljen!'
Nekad je to u obitelji, nekad s prijateljima
Vidi ovu sliku (našla sam je na Emanuelinu blogu. Super je.)
Moglo bi se isto tako reći:
'Nitko ne voli biti tamo gdje se ne osjeća voljen!'
Za početak… pa dobro je uočiti tu činjenicu…
Pravo prijateljstvo je teško steći… i pravu ljubav. Iskrenu.
Ali – ne valja ni očekivati da će to nekako pasti s neba…
Sami nešto trebamo učiniti.
''JEDINI NAČIN DA IMAŠ PRIJATELJA JE – BITI PRIJATELJ''…….
Stalno okrivljavati druge i
BJEŽANJE NIJE RJEŠENJE. Može riješiti nešto za kratko.
Izbjegneš suočavanje problema za kratko… a što onda…
Hoće li problem nestati sam od sebe… kad se osoba vrati?
Naravno da neće. Jedino može biti još veći problem.
Osjećati želju za bijegom – to se može razumijeti…
Ali stvarno POBJEĆI… pa to baš NIJE PAMETNO rješenje.
Želiš li izrasti u ZRELU osobu – onda zaboravi bježanje…
…….
Korak po korak, dan po dan...
Petak po petak... došao još jedan petak...
Moram priznat osjećan se umorno.
Nekome za odmor triba samo jedna dobra kava, nekomu šetnja,
nekomu da odjedri negdi...
(odkud mi ova kava? odkud i ona od jučer)
Post je objavljen 22.02.2008. u 15:23 sati.