Marketing
ZAJEDNIČKO ODRIJEŠENJE?
Danas sam malo preko odmora stala s dječicom vani.
Donesoše mi nešto što su neka druga djeca našla u potoku,
a što bi me moglo zanimati.
Uzmem i gledam najprije datum:
- 25.03.1976.
- potpisao nadbiskup splitko-makarski: FRANE FRANIĆ!Naravno da me zanima!
Gledam naslov male knjižice od 20-ak stranica:
Uskrsna poruka biskupa metropolije splitske
SAKRAMENTA POKORE U HRVATSKOJ MARIJANSKOJ GODINI
Možda ću vam kasnije donijet još koju misao iz te poruke,
Ali zasad zastajem na onom naslovu:
Zajedničko odriješenje
Prepisivam, str. 20:
Izreći dobro pripravljenu propovijed vjernicima u pokorničkom bogoslužju o grijehu i kajanju te onda podijeliti zajedničko odriješenje i zajedničku pokoru može biti velika dogmatska i pastoralna zabluda.
Takva pokornička praksa može biti valjana i korisna samo u uvjetima, koje predviđa ''red pokore'', to jest:
''Ako je velika nužda, to jest, kada je veliki broj pokornika, a nema dovoljno ispovjednika, da u prikladnom roku propisno saslušaju pojedinačne ispovijedi, pa bi pokornici bez svoje krivnje – duže vrijeme bili lišeni sakramentalne milosti ili svete pričesti (RP 31) , i ako svaki ima nakanu da će u određeno vrijeme pojedinačno ispovijediti teške grijehe, koje sada ne može tako ispovijediti'' (RP, 35)…
Neću sada pisat nastavak poruke, ali mislim da je dovoljno jasno…
Onima koji se možda pitaju – a ima ih! – ne bi li to trebalo tako i biti…
Skupno odriješenje umjesto pojedinačnog…
…
Ovaj dio mi je upao u ko baš stoga jer sam u crkvi Gospe Sinjske (pred Božić) čula iza sebe dvojicu koji poprilično glasno komentiraju kako je dug red za ispovijed i kako bi to trebalo kao i u Njemačkoj –
Dati zajedničko odriješenje i gotovo!
….
Dakle da ponovimo iz poruke Frane Franića tj. što se kaže u učenju Crkve o ispovijedi:
To zajedničko odriješenje je moguće samo – u teškoj nuždi – a ne u uobičajenim situacijama, kad se ima prilike za pojedinačnu ispovijed i pojedinačno odriješenje…
….
Istina, lakše bi bilo kad bi bila mogućnost zajedničkog odriješenja…
Izbjegla bi se nelagoda govorenja o sebi loših stvari…
Ali kad se ima na umu da je BOG – MILOSRDAN … i da nema tog grijeha kojeg ne može oprostiti (osim grijeha za koji se čovjek ne kaje!) … onda je stvar drugačija.
...
Razmisli: Što bi sv. Leopold Mandić rekao o Zajedničkom doriješenju...
Onaj koji je po 11 sati znao sjediti u ispovjedonici i neumorno podjeljivati Božje oproštenje raskajanim grješnicima...
..
Poželiš li i ti zajedničko odriješenje? Ili znaš da je pojedinačno ispravno.
Razmisli... Možda bi se to moglo ovako usporediti:
Bi li radije da Isus kaže: Volim vas...
ili bi radije da ti kaže VOLIM TE!
...
Post je objavljen 26.02.2008. u 13:27 sati.