Bolje da prid dicom (a ni prid odraslima) ne citirate nečije loše riječi. Kletvu npr.
Pišući današnji post 'voč! voč! voč!' padne mi na pamet jedan drugi odlazak do jezera i neke drugčije riječi s druge obale jezera...
Jednom sam materi prepričala - kako san bila na jezeru pa čula s druge strane jezera jednu ženu kako viče: ''Dabo'da ti oči ispale''
Nisam ni mislila da Toni sluša moju priču.
A onda je prošlo 10-ak dana i pita me brat iznenađen kakvu san ono kletvu naučila Tonog, jer kaže da je čuo od mene (?) Ja još iznenađenija. O čemu on to? Pa nisan u životu izrekla kletvu...
Brat govori; 'Pitan ga od koga si to čuo a on kaže: 'od tete!'
A kad mi je reka koja je to kletva... sitin se da san materi prepričavala događaj s jezera i otud dite zapantilo.
Ipak, dite nije lagalo.
Čuo je od tete. Al teta je samo citirala.
Očito - nije dobro niti citirat.
.....
A što reći o kletvi općenito?
To je riječ koja razara.
Stoga su kletve - vražja posla.
Post je objavljen 24.02.2008. u 17:25 sati.