Službeno objavljujem ;

Zadnji radni dan!!!! Od sutra sam na godišnjem!!!!!

Imam neki ružan osjećaj da će se onaj smrad od šefa početi prekenjavati i srati da ne možemo na godišnji, ali čvrsto sam odlučila, ako počne, uzmimam knjižicu i idem kući.

Pun mi je kufer njegovih sranja. Jedem govna od jedne te iste budale već sedam i pol godina i priznajem, lagano sam na granici. I nemojte reći; pa nađi drugi posao! To u Sisku nije takvo jednostavno.

Kod nas imate dva izbora; raditi, šutiti i gutati. Ili uzeti knjižicu, sjediti doma i žicati starce za kavu i kutiju cigara. To meni osobno, nije baš neka opcija. A kao žensko postoji i dodatna opcija; dobra udaja.
S time bi morala pogaziti sve i jedan princip a to mi ne pada na pamet. Barem mi još uvijek nije sila....

Dosta o crnim temama. Novost je ta da je malac došao kući a ja još uvijek nemam kornjače. Pero 1 i Pero 2 su i dalje u izbjeglištvu a Ujedinjene Snage stanara ih i dalje traže.
Klinjo je stigao sinoć u ponoć i zvao da pita kada ću mu donjeti kornjače. Naravno da sam se izlagala ko pas i rekla da ću danas nakon posla. Prava sam sestra. Čim dođem do problema, umjesto da sjednem i objasnim djetetu kako i zašto, ja mu počnem srati i lagati. A klinac je poprilično inteligentan i ozbiljan za svojih 7 godina. I znam da bi shvatio, čak se ne bi ni ljutio. Al eto. Ja si moram sama napraviti grižnju savjesti.
Uglavnom, sada kad sam se izlagala, sad moram i ostati pri tome i naći dve kornjače, kupiti ih i odnjeti. U novčaniku mi je propuh a ja moram pljunuti 120kn..... eh... jezičina moja :D

Ništa, sad idem još pozavršavati poslove, da ne moram u popodnevnoj smjeni, tada mi se definitivno ništa neće dati.... Uživajte :)

Ja ne znam među kakvim govnima mi živimo. Stvarno ne znam. Inače u zadnje vrijeme prakticiram da pješačim na posao, nije mi daleko. A jučer sam došla autom. Planirala sam kasnije otići obaviti neke stvari pa da ne klipsam tri sata po onoj vrućini.

I dođem ja fino na posao i sparkam se na isto mjesto gdje se parkiram od 98. godine. Odmah da razjasnimo, na tom mjestu nema nikakvih znakova koji indiciraju na to da se ne smije parkirati radi radova koji se izvode u blizini.
I odem ja fino na posao, odradim smjenu, organiziram se kud ću i šta ću, izađem van i strefi me herc!

(Inače, da pojasnim, prošlo ljeto je grad Sisak napravio prvu polovicu šetnice i najavio za ovu godinu dovršetak. Radovi se inače izvode na šetnici i znaju i mala djeca pod čijim nalogom. )

Auto sav zatrpan finom prašinom, pjeskom, raznim smećem. Stojim i ne vjerujem. U to nailazi ženska (u daljnjem tekstu kučka) i počne urlati na mene, da zašto nisam makla auto, da sam si sama kriva za to bla bla bla bla ko-ko-dak,ko-ko-dak...

Ja zgranuto gledam nju, gledam auto. Ne vjerujem. Normalnim glasom ja nju pitam zašto nisu došli po mene, pa makla bi auto. To je najmanji problem! U to dolazi stari nadobudni fizikalac (u daljnjem tekstu počašćen raznim epitetima tipa kretino, retardino, idiot napuhani itd.itd.). I tu se on počne fino izderavati na mene da od kud meni pravo da se tamo parkiram, da ovo, da ono.... I dalje sva u šoku.
Tu ja nanovo objašnjavam retardiranom maloumnom kretenu da se tu parkiram već godinama i da nikada nije bilo problema, niti sa policijom niti sa ikim drugim. U to on opet počinje sa zabranom parkiranja i ostalim verbalnim proljevom.
U tom trenu sam već lagano iziritirana, što od stajanja na suncu i 40 stupnjeva, što od njihovog sranja.
U onom trenu kada se počeo postavljati superiorno nad mene i pametovati o znakovima tu sam pukla. Izderala sam se na njega da nisam ja na fakultet išla da bi mi neki pijani i prljavi stari perverznjak govorio šta smijem šta ne i neka si svoju politiku zatakne u guzicu!!!! Tlak na miljon!
Okrenem se kučki i pitam je za koga radi. Na to se gubava kučka podboči rukama na kukove i totalno bahatim glasom me pita ; "A šta si ti? Policija? Nemam ja tebi šta govoriti za koga ja radim"
Suvišno je govoriti kako sam požalila što sam se dala nagovoriti od strane Najdražeg da izvadim bejzbol palicu iz auta.
Duboko udahnem i smirenim glasom je ponovo pitam, naglasim joj da nisam tražila njezine privatne podatke nego samo da kaže za koga radi.
Na to se smrdljiva kučka naceri i kaže da kada ja budem policija da će mi onda reći. Čitavo to vrijeme smrdljivi i prljavi retardino nešto kenja meni iza leđa. O bože što mi nisi bacio palicu, letvu, bilo šta? Kažem ja vama da nema boga a vi recite šta hoćete!!!!
Na to se ja kučki nacerim i kažem joj da treba čestitati onom kretenu koji joj je prodao diplomi inženjera jer nema ni najmanje kućne kulture a o njezinoj nepismenosti da ne govorimo. I da bi joj bilo pametnije da si plati govorne vježbe ako misli se tako ponašati sa ljudim u javnosti. Na to se kučka nacerila i pokazala divan niz neopranih zuba.
Pukla sam, uzela mobitel, nazvala čovjeka koji je inače u gradskom gospodarstvu šef odjela za građevinske radove. Inače smo na ti i fino mu pojasnim o čemu se radi, kako i zašto. Sve pred tom kučkom i njezinim smdrljivim nadobudnim šljakerom.
Okrenula sam se i otišla do komunalnog redara koji se pokazao jednakim idiotom kao i ono dvoje vani, a uz sve to i njemu fali kućne kulture, a nakon razgovora sam ziher da mu fali i komad mozga. Samo ne znam koji.
Izletila sam van totalno luuudaaaaa!!!! Jedino pitanje u tom trenu koje mi se vrtilo po glavi je to da koje su predispozicije za dobivanje posla u državnoj firmi?!?!
Zaključak je slijedeči;
- mora biti totalni kreten!
- na prvom razgovoru mora dokazati da nema kućne kulture a kamoli opće
- mora imati bahati stav bez pokrića
a ako ima kakvu školu ili nedajbože fakultet, to je samo plus!

Toliko su mi digli tlak da sam nazvala pročelnicu, pristojno se predstavila imenom i prezimenom te joj u par crta pojasnila o čemu se radi i zašto je takva reakcija s moje strane. A onda sam je pitala da zašto posao ne mogu dobiti normalni ljudi, koji bi ga obavljali sa nekom dozom normalnog ponašanja. Podsjetila sam je da u ovoj županiji je 60% ljudi nezaposleno i da bi bubreg dali za posao. Iz kojeg razloga zapošljavaju najveću bandu i kretene? Zar ne mogu makar šljakeri biti relativno normalni ljudi kada već nepotizam zapošljava na višim mjestima?
Mucavo je rekla da će se to riješiti, da će se pobrinuti bla bla bla bla....

Zaključak je slijedeći;
Prvo; potvrdila sam staru narodnu; Vrana vrani oči ne kopa! Nikada!
Takozvanu demokraciju možete okačiti mačku o rep i napucati ga nogom u guz!

Znam da retardina uvijek ima, ali zašto baš uvijek ja moram naletjeti na njih?!?!

I ta kakti demokracija... pih... demokracija my ass! Ne znam na kakvu su oni demokraciju mislili ali ja bi se ipak mjenjala za bivši sistem!

I da, od Pere broj 1 i broj 2 još ni glasa a ni oklopa!

Mislim da se manje - više svima postovi odnose na gronjkanje tipa ;" buuuuu, umoran/na samm"
Mislim da se tu više nema šta profilozofirati, treba nam svima jedan čoporativni godišnji odmor. Uf, što sam humoristična. Molim čitatelje da ne padaju sa stolica.... od muke :D

Pere broj 2 još uvijek nema. Bubi se manje mota oko mojih nogu nego inače. Po tome sumnjam da je omastio brk sa Perom broj 1, pa mu je trebalo 10 dana da ga probavi i bacio se na izlov Pere broj 2. Sada njega probavlja a ja nabavljam Peru broj 3.
Znam da mislite da je jedna mačketina pametnija od mene, ali nije. Prije nabavke Pere broj 3 idem u uradi sam i kupujem mrežicu. E ako ga i onda uhvati onda ne znam... ili ću ga ubiti ko konja ili mu čestitati. Ovisno u kakvom stanju uma ću biti....

Dosta o životinjskim gadištima. Glupsoni jedni!

Ma nemam pojma šta sam htjela reći... a ionako nije bilo ništa pametno... Aj uživajte ljudi :))

Od Pere broj 1 još uvijek ni traga ni glasa. Očekujem svaki dan da dođem kući s posla i padnem u nesvijest od smrada. Samo me zanima tko će počistiti tu crkotinu!
Natjerat ću onog smrada od mačka da ga poždere tako usmrđenog!!!!

Za sada je Pero broj 2 još uvijek siguran. Plašljiv je do bola i skriva se na najmanju sjenu. Pero 1 je bio pitom i to ga je stajalo glave. Ili da bolje kažem oklopa.

Ma ne volim te...te... reptile ili u koju god vrstu da spadaju! Ljigavi su. Smrde. Treba ih čistiti svaki božji dan a ja sam za takvo nešto prelijena! Da, jesam!

Križam dane na kalendaru do 1.8. i onda ; GODIŠNJIIIIIIIIII!!!! Prvo ću se odmoriti. Spavat cu svaki dan najmanje do podneva. A onda ću popiti kavu i vratiti se u krevet
Zašto? Jednostavno zato što ću moći.
Onda ću svaku večer biti budna do 4-5 ujutro. Iz istog razloga. Zato što ću moći.
A onda kada dođe 15. i krenem ponovo na posao psovat ću kao pas. Zašto? Osim što ću moći, zbrčkat će mi se bioritam i bit ću umorna kao i danas

Zadatci za godišnji;

- naći Peru broj 1 ili makar njegovu crkotinu
- zvati majstora da presloži kamin (nakon toga objavljujem bankrot)
- idem na more, najmanje jedan dan, makar morala pješačiti
- početi vježbati s obzirom da mi sprava zauzima 2/3 spavaće sobe (Vještac je moraooo kupiti tu spravu, on je moraooo vježbati, sjeo na nju cijelih osam puta i od tada služi kao mjesto za bacanje robe koju skinemo sa sebe)
- nagovoriti mrave da odu iz moje kuhinje (još uvijek nisu shvatili da ne kuham i da će pocrkati kod mene)
- skinuti najmanje pet kila, naviše osam

Baš me zanima koliko i šta ću od toga ostvariti.

E kada smo već kod toga, ovako, trebala bi okrečiti dnevnu sobu. Sada je žuta i ja bi neku promjenu ali nemam ideje. Pa slobodno šibajte idejose ne bi li mi pomogli da to već jednom obavim.
Ovako; tepih je naranđasti sa crvenim i krem šarama u borduri, kutna je pokrivena sa presvlakama krem boje sa tankim naranđastim crtama. Kamin je ni manje ni više ; zelene boje.
Razmišljam o zelenim zidovima ali si to ne mogu zamisliti u onoj naranđastoj.... a ne ide mi to slaganje boja u interijeru da ga ubiješ! Svake godine ista priča i ista nedoumica.
AJmo ljudi, prijedloge na sunce

Koji ludi tjedan! Ne znam ni od kuda da počnem..... Radim dvokratno jer je kolegica na godišnjem i luda sam od umora.
Da mi je brat otišao za Lovas to sam rekla, a ostavio mi je Peru na čuvanje. Kornjaču. Nemam pojma koja vrsta, ona mala.
Prvo mi stara nije rekla da jadan Pero nije dobio jesti dva dana. I tako ja odjurim po njega, promjenim mu vodu, nahranim i put pod noge prema mom stanu. S njim je brojčano stanje životinja bilo slijedeće; Bubi, mačak u stanu, Luna, pas, Gafield mačak koji živi vani, Kurva Garfijeva drolja, Šmizla beba od Kurve. ,,

Uglavnom, dodjem ja u utorak u 12 doma, nakon prve smjene i krenem nahraniti Peru kad akvarij prazan. Samo jedan mačji brk pluta u vodi. Tako sam pogledala Bubija da je mam zbrisao pod stol i tamo ostao dok nisam otišla od kuće. Samim time mi je potvrdio da je imao šape u tome.
Prevrnula sam čitav stan, doslovno, sve sam izmaknula i okrenula naopako, osim friza. Od Pere ni P.
U 16 sam morala otići ponovo raditi i vratim se doma navečer kad nema Bubija. Pretraga po kući prvo. Bubac je inače sklon tome da se negdje sakrije i umire od smijeha dok ja paničarim. Ali ne i ovaj put. Prevrtanje namještaja drugi put u istom danu. Tu sam već bila ludaaaaa! Izađem van, pretražim pola kvarta i ništa. Bubi inače nikada u 4 godine nije izašao van iz stana.
Nakon dva sata traženja nađem ga u podrumu, prestravljenog, prljavog i izgrebanog. Prema priči susjede čiji je stalni posao biti na balkonu i snimati, zaspao je na prozoru, pao kretino jedan, van i pomlatio se sa već navedenom ekipom. Osim Šmizle, on je kidnuo.

Kaznila sam ga kupanjem a nema ništa na ovom svijetu da mačke mrze kao vodu.

I na kraju posudim od frendice njezin električni depilator, jer je jači i bolji od mog. I već znate šta mu se desilo. Misterioznim načinom je odapeo!!!

Jedva čekam nedelju! Neću se ustati iz kreveta čitav dan! Jer ako se ustanem, mogao bi netko i riknuti!
Ovaj tjedan samo se peh za mnom vuče.... :(

Evo me. Živa i relativno odmorna. I jutros sam radila ali nisam imala snage tipkati. Ajmo iz početka.
Otišli smo na moto susret u Gospić ali ne i na more. Doći ćemo i do toga. Ruksak mi je razvalio ramena a ja imam laganu upalu mišića. Malkoc smo se pretovarili A nisam znala da nećemo ići do mora pa sam ponjela i ručnike i kupaće. Eh..da...
Stigli smo tamo oko 6, dosta smo stajali i guštali pa nam je put potrajao.
Naravno da su dečki htjeli ići prvo klopati. Da se mogu dobro napiti. Na samom susretu je bila klasična ponuda; ćevapi, kobasice i tome slično.A kako su dečki fine guze sjeli mi fino na motore i odemo do hotela. Preporučili su nam da je fino i relativno jeftino.
Sjednemo mi i čekamo. Zapalim ja prvu, čekamo. Zapalim ja drugu i dalje čekamo. Ode frend unutra da pita jel rade. Rade. I skurim ja tako deset cigareta i odem ja unutra da podsjetim ženu da je rekla da će nas poslužiti i to prije pola sata. Kao bude ona došla, za minutu. Ne moram govoriti da je ekipa bila luda od gladi. Na kraju smo se ustali i otišli tražiti dalje.
Poslovanje jednog hotela? Debeli minus!
Našli smo jedan restorančić na samom ulazu u Gospić i tamo su se fino naklopali. Dečki su malo gronjkali oko cijena, istina, svi smo bili tankog novčanika, ali kada su vidjeli porcije, prestali su.
Vratili smo se natrag, već se dosta ekipe skupilo i počelo je biti veselo. Ovo su možda jedini susreti koji imaju i konobare a ne samo konobarice. I jedan je bio super sladak
Uglavnom, koža, lanci, miris benzina. Lokalnih sponzoruša koliko te volja. To volim. Uvijek se dobro nasmijem kada ekipa počne dobacivati i zezati se. Nisu mi jasne. Susret se održava na travi a one nose najviše i najtanje potpetice koje možete zamisliti. Hodanjem su me poprilično asocirale na rode u doba parenja

Naravno da je zgodnim bajkera bilo k`o blata ali na slici je onaj koji je uzeo moje srce

Lima je nekih osam godina i šarmer do bola! Kada je pokupio malu plavušicu od nekih 6 umrla sam od ljubomore
Malac je definitivno bio najjači bajker tamo!


Koncert kao koncert. Gobac zna dići atmosferu kao nitko drugi. Bar ja to tako doživljavam.


Kasnije je došla teta iz dežele iliti striptizeta. Sveta majko i svi sveci i svašta nešta, ja onakvo nešto još u životu nisam vidjela. Na skoro svim moto susretima je striptiz, to je oke, ja cijenim lijepo žensko tijelo više nego bilo tko. Ali ova.... fizički i nije bila tako loša, al žena ne zna plesati pa se cijeli performans sveo na njezino hodanje po bini. Na pod je stavila neku jadnu budalu i izvadila dva VIBRATORA!!!!
Jednog mu je stavila u usta a drugog u gaće. Nije mu dopustila da je dira ali se čitavo vrijeme, cijele tri pjesme, ševila sa tim vibrićima. Još ih je i nauljila da lakše klize. Kada su joj muški počeli vikati fuj, odvratna si i tome slično, to je bio signal za odlazak.

Kasnije smo se odvukli do šatora, jer sam ja obećala staroj da ću ih odvesti u Lovas. Selo kraj Vukovara, točnije, na kraju fucking svijeta.

Uglavnom, kao idemo mi malo ubit oko, kojih par sati. Dečki su zaspali bez problema jer ih je pivski majmun navukao, a ja sam umirala.
Kada smo kretali ja jesam utrpala maice dugih rukava i čarape za spavanje, ipak je to Lika, tamo je malo hladnije, al ipak, pet stupnjeva u sedmom mjesecu?!?!? Ležala sam u moto jakni, trapericama, dva para čarapa na nogama,zavučena u vreću do vrata, a razmišljala sam da nataknem i kacigu na glavu jer mi je s nosa visila ledenica od pola metra. I da, btw. bili smo u šatoru!
Uglavnom, nisam oka sklopila, gronjkala sam dok su oko mene hrkali .
U pola 6 više nisam mogla izdržati inje po sebi pa sam probudila Vještca da idemo tražiti kavu. Naravno, ništa drugo nije radilo osim hotela, ali za čudo božje, ovaj put su nas poslužili.

Vratili smo se da probudimo frenda i da se krene doma. Ustanovili smo da je pivski majmun bio i kod njega. Pivski majmun je majmun koji vas napuca u glavu dok spavate, pokenja vam se u usta i žensku kraj vas pretvori u gabora! Istina, mali nije imao žensku ali smo ga cimali da smo vidjeli neku baku kako izlazi iz njegovog šatora. Sprdnja cijelo jutro!

Krenuli smo kući i moj dragi Vještac, da skrati put za nekih 20-tak kilometara ode na Krnjak i tamo se izgubimo. Ja sam lagano ćorkala iza na motoru i nisam vidjela da je fulao skretanje za Vojnić i tako smo skoro završili u Banja Luci. Bem ti navigatora!

Doma sam došla premorena, sa dva sata zakašnjenja i potrpala staru i brata u auto i piči za Lovas.

Sjećate se kako je Vještac rekao da se ne može preći pola Hrvatske u jednom danu?
E pa dokazala sam mu da može
Od Gospića do Siska sa gubljenjem skoro 300km, od Siska do Lovasa nekih 450km u jednom smjeru i toliko još natrag. Kad malo bolje razmislim, da smo prošli i Istru, bila bi cijela HR.

Zaspali smo sinoć kasno, oko 11, a jutros kada me je budio molima sam ga da me ubije samo da se ne moram dići iz kreveta. Skoro cijela dva dana bez spavanja i nakon toga šest sati sna mi je sjelo k`o budali šamar. Sad me je malo pustilo al još mi treba sna.

Eto, ako sam štogod zaboravila (što je moguće) dopisat ću. Sad ga idem nagovarati da idemo ovaj vikend u Kaštele na moto susret

Odluka je pala da se ide u Gospić na moto susret. Ja sam ga pokušala još obraditi da produžimo do mora, ali je kratko i jasno sms-ao ; "ne mogu preći pola hrvatske u jednom danu" .... ma šta god da ti to znači ljubavi :D

Nebitno, luda sam od staraca, od posla i treba mi, luđački mi treba da odem bilo kuda. A ionako su susreti idealna prilika da se opustim i provedem. Kako sam uvijek jedino žensko u muškom društvu to znači da sam u svom prirodnom okruženju i da će sve biti oke.

Budem pokušala poslikati pa da vam pokažem, iako je pravilo uvijek ; Alkoholom protiv droge :D pa ne garantiram ništa.

Nemam inspiracije za napisat nešto pametno. Još uvijek me pere na teško filozofiranje pa da vas ne zamaram s time, samo ću vam poželjeti ugodan vikend, vama koji idete na more, ljubomorno i zločesto plazim jezik, a vama koji ne idete.... ahh, znam kako vam je..... aj uživajte ljudi ;))

Bit će da položaj planeta ovih mjeseci nije baš najbolji.
Odlazak na more, u prvobitnom planu, je naravno, OTPAO!!!! Kako ja ne bih otišla na more!!!!
Trebali smo ići Vještac, ja i frendica. U njezinu viksu, petak popodne bi krenuli, uživali subotu i krenuli kući u nedelju. I drž nedaj, planovi su pali u divno plavo moreeeeee.....

Onda mi je pala na pamet druga ideja. Pa ne moramo spavati u kući. Vani je toplo. Baje plaze po nama, šum mora.... spavat ćemo na plaži!
Razgovor je tekao otprilike ovako;

Ja; A zašto mi ne bi sami otišli motorom na more? Tu negdje blizu? Rijeka, Krk ili tako? Ne moramo baš skroz dolje u Dalmaciju.

Vještac; (a i ti imaš ideje!!!! ako se budem pravio da je ne čujem možda i prestane)

Ja; Šta kažeš? Ha? Baš bi mogli!

Vještac; (možda sada prestane, bolje da se pravim da sam se udubio u čitanje na netu)

Ja; ( koji zajeb mili moj, da, baš ću prestati!) Halooooo? Zemlja Vještcu?

Vještac; A gdje ćemo spavati? (znaš da nisam nikada spavao vani, ono, užas)

Ja; Pa na plaži negdje u nekom šumarku! PA gdje bi spavali? Zar je bitno za tih par sati?

Vještac; (eto, a bilo bi mi bolje da sam šutio i ignorirao je pa bi mi plan i uspio)

Ja; (laganini histerično) Jednostavno je jubac, par ručnika u ruksak, kupaće na sebe, vreće za spavanje ćemo zavezati sa strane motora i široko nam polje. Doslovno. A nemamo nikakvu obavezu i ako nam puhne na pola puta, uvijek se možemo okrenuti i otići kući.

Vještac;(treba mi razlog, misli, misli, šta? nešto uvjerljivo da je odgovorim) A kakvo su vrijeme rekli?

Ja; Pa vruće i sunčano!!!!! Vidjet ćemo još u petak šta će reći na prognozi (ja je pratim iz meni nepoznatih razloga)

Vještac: Ali...... ja...............

Ja; Šta? (živci mi trepere, ako ne odapne majke mi, ugrist ću ga)

Vještac; Pa gdje ...... kako.......

Ja; ŠTA? (pa ja ne mogu da vjerujeeeeemmmm)

Vještac; A gdje ću ja ujutro otići na wc?!?!?!? (e ako ovo nije dobar razlog onda ne znam šta je)

Ja; (slušam, ne vjerujem, ali stvarno ne mogu da vjerujem, lagani trzaji glave pokazuju da mi kroz galvu prolaze ideje koje samo jednom diplomiranom psihopatu padaju na pamet, duboko uzdišem) Dogovorit ćemo se još u petak, kada vidimo prognozu a ti ne planiraj ništa za vikend. Ako krenemo pokenjaj se doma za narednih pet dana pa neka te to ne BRINEEEE!!!!!!!!

Al kad nekome nešto ne ide onda baš baš ne ide. Možda i ja forsam previše ali treba mi, treba mi jedan dan u moru kao što narkoman treba drogu!!!! Već nisam bila na moru ima tri ljeta i ne mogu više. I točka. Moram na more pa makar i sama otišla!!!!

Ovih dana stalno nešto filozofiram. Uglavnom sama sebi. Istina i vi čitatelji se ponekad uhvatite u paučinu mojih misli. Nemam kuda s njima. Previše ih je u glavi. S obzirom da medicina tvrdi da kod prejake moždane aktivnosti dolazi do epileptičnog napada i ja ga očekujem. Sa smješkom. Eto, mislila sam da sam već sve otkrila :D
I još jednom potvrđujem sama sebi da čovjek uči dok je živ i na kraju opet umre glup!

Mazohistički Miško ili bolje da kažem Miškulinka, nju još drži vjera u ljubav. Svi imaju nešto. Ja se još tražim. S jedne strane (mozga) puna sam ideja koje su više utopističke nego realne, a s druge strane me pere realnost koja mi se ni najmanje ne sviđa. Zadaća? Naći nešto svijetlo i pozitivno u svemu tome? Šta? Nemam blagog pojma.... Sve ideje su više nego dobro došle :D

A valjda me pere kriza.... Proći će i to.....

Ajmo mi sa veselim temama. Moram se pohvaliti da nam se sexualni život poboljšao. Meni osobno je to čudno s obzirom da imamo već 6 godina staža. Moj (očito nerealni kao i sve ostalo) strah da će sa svakom godinom više biti sve gore, ipak se nije ostvario.
Istina, imali jesmo krizu, koja je utjecala i na sve ostale aspekte, ali eto, prošlo je i to. Ipak, rođeni smo oboje unutar 45 dana, što znači da smo karmički povezani. I to je točno. Još uvijek možemo jedno drugo čitati prema osjećaju, završavati si rečenice, izreći šta onaj drugi misli.....
U biti, Vještac i moj mali brat su dvije svijetle točke koje me drže ovdje gdje jesam.
Često razmišljam ŠBBKBB iliti šta bi bilo, kad bi bilo..... Šta bi bilo da nisam upoznala Vještca? Šta bi bilo da stara nije ostala trudna i odlučila roditi?
Vjerovatno bi već odavno bila daleko......
Prednosti su brojne ali i nedostatci. Ipak, ja volim ovaj grad, ovdje su mi prijatelji, ovdje je moje djetinjstvo. Da sam otišla, vjerovatno nikada ne bi pisala blog i upoznala masu odličnih ljudi...... I opet sam počela..... mea culpa :D

Uglavnom, pitala sam ga da li je vježbao sa nekom drugom (ovan u meni čuči i čeka da ubode otrovnim pitanjem). Malo se nadurio, ali pustila sam. Ma šta i ako je? Meni je dobro, dobro je i njemu ;) Vuk sit a ovce na broju.....

Nadam se da ćemo ovaj vikend uspjeti zbrisati na more. Treba mi soli da si napunim baterije. Brijem da će se kompletno sve u glavi okrenuti na bolje ako dobijem priliku da lezim u plićaku i izazivam rak kože :)

Treba mi jedna dobra meditacija i malo kreativnog rada. E kad smo već kod toga, opet sam počela raditi sa drvenim kutijama. Inače, ja skupljam stare kutije, svih formata, po tuđim tavanima i garažama. Onda ih pošmirglam, popravim ako je potrebno i tako dobijem čistu formu za ponovno ukrašavanje i traženje svrhe. Budem poslikala sve što imam doma pa ću vam pokazati na šta točno mislim.....

Idem malo raditi. Nije da imam posla al eto, ukočila sam se od sjedenja za kompom. Uživajte ljudi.....

Eto i zadnji ispit je riješen.Naravno da sam se i jopet provukla kroz ušicu igle. Ja sam fuckinHoudini što se toga tiče. I ne, nije mi se dalo štrebati. Ne znam štrebati. Divim se geekovima koji su u stanju memorirati stotine stranica bez da razumiju i jednu riječ. Kod mene je obrnut proces; mora me zanimati, moram shvatiti i onda je sigurno ostalo u mojoj glavi. A dosta o tome.....
Ne želim više učiti. Naučila sam da su ljudi tako nesavršeni u svom savršenstvu. Primjer; postigli smo masu toga, napredovali od medicine do ostalih znanosti, tražimo lijek protiv side i raka, a opet, suprotno tome, ljudi su zli, ljudi su ljubomorni jedni na druge. Ljudski život im ništa ne znači. I kada se tako sagleda, pa nismo se makli daleko od životinja......
Moja divljenja ljudkom umu, sposobnostima koje su nam dane, mogućnošću napretka i razvitka.... Sve je to palo u septičku jamu a meni se gadi gurati ruke da to izvadim van!

Druga stvar koju sam naučila; šovinizam! Nekada sam grizla radi toga.Kopala sam oči muškima! Živjela sam u uvjerenju da su muškarci glupi šovinisti sami po sebi. A naučila sam da su si glupe, praznoglave kokoši same krive! I još uvijek potiču šovinizam i predrasude svojim ponašanjem. O da, iz dana u dan ih samo gledam u tukla bi ih, u najmanju ruku. Oke, svaka čast izuzetcima (naravno da ih ima) ali one se jadne gube u masi kretenuša, postaju vrijedne kao dragi kamen, ali isto tako i rijetke.
Još jedno uvjerenje; bljuć....blup....blup.....

Ljubav; ma vjerujem ja u ljubav, ma šta god u afektu rekla. Imam je dovoljno. Ali ne vidim je oko sebe. Nestala je bezuvjetna ljubav i povjerenje. Ostala je samo robno-robna razmjena između parova. Ti meni ovo, ja tebi ono, ti ovako, ja onako. Pas mater i trgovini! Sva sreća pa sam našla svog Vještca. Uza sve padove nekako se i dalje uspijevamo dići zajedno i nastaviti dalje. Ako i to nestane..... Nekada sam vjerovala da ljubav može sve. Na neki način vjerujem i dalje da ja radi ljubavi mogu sve. Ali ljubav u globalu...... bljuć....blup....blup........

Dobrota? buhahahahahhaaaaa, mladi naraštaji neće znati šta je to. Primjera previše al evo jednog; pola 8 ujutro, čovjeku pozli na autobusnoj, sruši se i svi se cerekaju u stilu "vid` pijane budale". Pa šta i ako je pijan? Zar nije čovjek? Nije li zaslužio da ga se digne kada već ne može sam?
Bljuć.... blup...blup......

Do sada ste već shvatili kuda idem .... bluć....bluć....bluć.....

Volim ljetne kiše. Miris asfalta. Svježinu. Idem van.
E sad sam se sjetila, negdje sam pročitala; Sa svakim čovjekom kojeg upoznam, sve više volim ovog psa! (kraj toga slika čovca i psa) :))

Spomenula sam da sam otišla par puta u solarij. Čisto iz zdravstvenih razloga, ne zato je jer u nekom kvazirazvikanom časopisu tako pisalo. Inače ga ne obilazim, ali kako vec dve sezone nisam vidjela ni mora ni sunca otišla sam. Čisto da ne budem kao iguana, stanem uz bijeli zid i stopim se s njim :D a i alergična sam na žicu u grudnjaku, zakovice na trapericama, kopču od remena, kopču od grudnjaka itd.itd. a iz nekog bjesnog razloga, solarij to liječi.
Uglavnom, tema ovog posta su pregorene žene. Nisu mi jasne kako im nije ružno imati boju kože koja izgleda kao da je prljava! I stvarno su toliko prepečene da to nije normalno. Solarij nije namjenjen za prekuhavanje u njemu. Kao ni sunce. Kad smo već kod sunca evo par mitova i istina :D

MIT; Sunčanje je zdravo!
Činjenica; Zacrnjenje kože ili ten je rezultat obrane našeg organizma od daljenjeg oštećivanja pod utjecajem UV zraka, nakon prvih opekotina. Sunčanje izaziva rak kože, kataraktu oka, alergije, oslabljuje imunološki sustav, izaziva ubrzano starenje kože i nastanak bora. (pa se vi drage moje pržite na suncu)
MIT; Taman ten nas štiti od daljnjih opekotina.
Činjenica; Taman ten nas štiti kao krema faktora 4. To znači da možemo na suncu stajati 4 puta duže od osobe bijele kože. (kalkuliramo; ja izgorim za 10 minuta na suncu u 16h, dakle tamne osobe će izgoriti nakon 40 minuta)
MIT; Kreme za sunčanje nam omogućavaju da se duže sunčamo.
Činjenica; Kreme nisu zamišljene da služe dužem sunčanju. Njihova zadaća je zaštita koja uvelike ovisi o načinu nanošenja. Ljudi obično ne mažu najizloženije dijelove (npr. usi) a kreme štite kožu tako što je vlaže i stavljaju zaštitni sloj koji spriječava da velik postotak UV zračenja napada. Samim time, organizam se manje brani.
MIT; Dok si u vodi, ne možeš izgorjeti.
Činjenica; Voda je minimalna zaštita jer određen broj UV zraka reflektira ali veći dio prolazi. Zato nam je lice najjače izloženo pojačanom niovu zračenja radi refleksije od same površine vode.....

Bilo bi tu još stotine mitova i činjenica za raspravu. Ali ono što mi zanemarujemo je naše zdravlje. Žene, većina, radi časopisa i želje da budu tako fuckin in, sebe izlažu velikoj opasnosti od melanoma i raka kože.
Do kakvog poremećaja u glavi dolazi da osoba svjesno zanemari svoje zdravlje, svoj život a sve to samo radi jedne rečenice u nekakvom časopisu?

Isto se odnosi i na solarij. On je u neku ruku još opasniji od sunca. Jer da bi solarij bio zdrav u njemu se ne smije biti duže od 5 minuta za osobe svijetlije puti, tj. 10 minuta maks. za osobe tamnije puti.
A ja osobno to nisam još doživjela. Nitko ne ide manje od 15minuta i još se meni cerekaju kada kažem da idem 4 :D

A ono što je najbitnije za solarij, to je redovito održavanje. Znači na određeni broj sati, koji je propisan prema modelu, treba se napraviti servis u smislu zamjene lampi i stavljanja određene zaštite. A kako mi frendica radi u kozmetičkom salonu znam da je servis solarija od 10tisuća kn do 20. Opet ovisno o modelu.
Isto tako znam, s obzirom da živimo u septičkoj jami, to redovno radi malo tko. Naravno, ovdje se sve vrti oko pravila "zajebi bližnjeg svog u svoju korist" , i prema tom pravilu, svi korisnici riskiraju jako puno povodeći se za "globalnim odrednicama" nekog časopisa.

Šta ti je naše septičko pravosuđe!!! Prenosim dio teksta sa sisak.info-a.....

Priča o napastovanju je stravična. Osuđenima je utvrđeno je da su u spavaćoj sobi, na krevetu i na podu, u cilju da zadovolje svoje nastrane nagone, istodobno više puta spolno općili s djecom, držeći ih za vrat kako se ne bi mogli braniti.

Klupko strave počelo se otpetljavati početkom 2004. godine kada je sisački Centar za socijalnu skrb dobio anonimnu dojavu da su dva dječaka u dobi od sedam i četiri godine u jednoj obitelji zlostavljana emocionalno i fizički zbog čega su bila oduzeta roditeljima i povjerena udomiteljima. S njima se, na početku, u istu kuću bila sklonila i njihova majka. Međutim, mlađi dječak za majku je govorio kako je zločesta te, kad se ova odlučila vratiti suprugu, za nju nije pitao niti njegov tri godine stariji brat.

Položila sam!
Imala sam više sreće nego pameti....
Jučer, dan D! Čitavo popodne me maltretirao moj kretenski otac, koji btw. nije zaslužio tu titulu ali nema veze. Svašta smo si izgovorili preko fona što je bilo dovoljno da me zdrma do temelja. Iako to nije ništa novo ali eto... na glupost se čovjek ne može naviknuti!
Onda, da mi olakša, onda me je mater zahebavala pola večeri sa svojim klasičnim sranjima kako je ona jadna a ja odurna i tome slično. Do te mjere mi je digla živac da sam mislila da ću dobiti živčani slom!
Negdje oko 10 sam se uspjela sabrati pa sam nabrzaka prepisala neke definicije u bilježnicu i naravno da nisam ništa zapamtila.
Jutros sam se digla ranije da kao štrebam ali nisam se mogla otarasiti osjećaja mržnje prema toj stoci i samo sam još nadopisala par stvari u bilježnicu i krenula.
Putem do faksa sam se psihički pripremala da ću pasti i da će me još profica oprati da kog sam vraga dolazila. Jer ovo nije bio redovni rok, taj je prošao prije četiri mjeseca, a ovo danas je bio isprošeni rok, doslovno.
Da skratim, primila nas je troje i ja sam sjela iza nekakve hrpe papira. Doslovce hrpetine. I kako je ona nešto pričala ja sam si "ponavljala" iz bilježnice koja je bila u krilu.
Kada sam došla na red rekla je; kolegice, da čujemo šta ste naučili.... Tu sam ja počela govoriti tj. čitati... Više sam pročitala nego što sam znala. I dobila 2!

Inače nisam neki ljubitelj takvog načina dobivanja ocjena, ali dok su god moji kretenski roditelji živi, sumnjam da ću ja išta naučiti. Sva sreća pa je ostao još diplomski.

I dalje ne vidim koja je svrha mojih roditelja u mom životu? Koliko god ja pokušavala na miljon raznih načina sa tim kretenima ne možeš na zelenu granu! Užasno za reći....ali ja stvarno mrzim svoje roditelje iz dubine duše!
To nisu one klasične nesuglasice koje svatko ima sa svojim roditeljima! Ovo je boleština!
Primjer; drži meni predavanja stari kreten o tome kako sa ljudima moraš biti fin a kada oni odu ti im reci šta god hočeš. Na to mu ja odgovaram da nikada ne mislim svjesno biti licemjer i da je to jedna od stvari koje mi se istinski gadi. On je popizdio do te mjere da sam mislila da će me udariti. Šteta što nije. Ubila bi ga na licu mjesta. I tome slična govna. On smatra da je sasvim u redu da mi nikada ne pomogne, da od mene treba napraviti nekakvu odurnu, pokvarenu i proračunatu kučku i još pizdi kada vidi da mu to baš i ne ide.
A stara.... ona je vječita patnica, koju svi mrze, nitko je ne shvaća i ona će se ubiti. ŠTA ČEKAŠ?!?!?!

Psihički sam umorna od toga. Umorna sam od činjenice da oko vrata imam obješena dva utega koji nemaju nikakvu svrhu nego da me vuku na dno i da dolje ostanem!
Ma mene zanima jedna stvar; čemu uopće služe roditelji? Imaju li oni ikakvu svrhu osim oplodnje i rođenja?!?!

Ovih dana su aktualne teme o fakultetima. Neću puno bacati filozofije oko toga da u našoj lijepoj septičkoj jami pojedinac odlučuje o sudbini tisuća i tisuća mladih života. Kod nas je ionako divlji zapad, par pedera na vlasti i mogu šta god požele. Jedino što mogu savjetovati svima ;
Bježite ljudi što dalje iz ove septičke jame!

A kada smo već kod fakulteta i ispita, da se i ja pohvalim; ostao mi je još jedan ispit i diplomski. To je onaj jedan od prije par mjeseci koje vucaram za sobom kao mama maca svoje mače.
Ovo mače je postalo veliko i počelo mi je smetati. Ali unatoč tome meni se i dalje ne uči. Tim više što imam stručnu provjeru u ponedeljak, 10. Ni za to mi se ne uči.
I svjesna sam da me je sada stislo. Ne mogu na obranu diplomskog dok ne položim taj jedan ispit, a ovaj stručni ako padnem treći put, oduzet će mi licencu. Ali i dalje mi se ne da štrebati.
Iz jednostavnog razloga ; ne da mi se :D

Jutros sam si smislila metodu; kao idem ja prepisivati definicije u bilježnicu pa će mi tako nešto ostati u glavi a ostatak ću nabubati. To je prije funkcioniralo. Ali sada se hvatam dok piskaram kako razmišljam o drugim stvarima. Kao npr. tko si je dao za pravo da nas truje krajnje lošom muzikom na radiu? Ne postoji niti jedna normalna radio stanica sa normalnom muzikom. Šta god uključiš mozak mi pere Goran Uguzicu Karan, jebene zblajhane plavojke koje ne znaju pjevati ali se zato jaaakooo dobro ševuckaju kao npr. maja šuput, ona mala kreštava kučka iz one stogodišnje sapunice sa rtl-a i kad smo već kod toga, toše proeski?!?!?! nemamo kao dovoljno svojih govana pa smo počeli i da uvozimo?!?!?
Ugasila sam radio, odavno, ali još me pere ideja o tome da ti kretinosi koji puštaju muziku, svako jutro si fino srolaju malo travice, pa se upuše i onda umiru od smijeha svom izboru pjesama. Strava, sve je to gore čak i od onog svetog radija, kako se zove...sveta marija ili takvo nešto... gdje vas lik super iritantnim i jednoličnim glasom upozorava da ćete neizbježno završiti u paklu ako ih ne budete slijepo slušali.... o boleština.....

BOlje bi mi bilo da se knjige uhvatim ako mislim zgrabiti tu diplomu ove godine.... nije da ću imati neke koristi od nje.... prije ću uspjeti sa dubokim dekolteom nego sa titulom al eto, kad sam već počela da to i nekako završim.....

Čitam dnevne novine još od srednje škole. Zato jer je frendica UVIJEK kasnila pa sam morala ubiti onih pola sata čekanja. I tako sam stvorila naviku. Čitanje od kraja prema početku. Na kraju su najpametnije stvari koje možete u našim najtiražnijim novinama pročitati. A za one koji ne znaju to su; vremenska prognoza i raspored programa. Sve ostalo nije zaslužilo ni da se nađe na dnu krletke.
Znam da mi imamo studij novinarstva u lijepoj našoj septičkoj jami, ali pitanje je ; da li taj studij ništa ne valja ili jednostavno je i u medijima zavladao nepotizam? Zašto izvlačim tako očiti nepotizam? Iz nekih primjera tu kod nas u Sisku. Čisto da se razumijemo; u dopisništvu večernjaka rade dve cure. Jedna je završila gimnaziju i radi kao fotograf ( a toj joj ide kao ćoravom heklanje) a druga ima završenu srednju medicinsku školu i radi kao novinarka. Zna se da su roditelji sredili te poslove kako bi cure nešto i radile.
I naravno, nemam ja ništa protiv toga da roditelji pomognu svom mladom naraštaju da zarade koju kunicu ali kud na račun drugih?!?
Da li u ovoj septičkoj jami svi imaju malograđansku usmrđenu svijest pa im je bitno da imaju a da to ne mora biti kvalitetno?
Svakih šest mjeseci upiknu nekakvu dobru i zanimljivu vijest, ali oke i čorava koka nađe zrno, zar ne? Poredak onih proljeva koje sipaju na papir, nema ni glavu ni rep ni tijelo. Tekstovi su dozlaboga loše napisani. Gramatičkih pogrešaka ima toliko da bi ih i dijete primjetilo. Ono što bi trebalo biti istaknuto to je provučeno kroz tri rečenice. Kakva je uopće vijest od tri rečenice pobogu!??! Ali bitno da nas gnjave sa glupostima preko cijele stranice velikog formata!!!
Evo primjer; vijest o tri magistre, tri djevojke koje su same platile faks i magisterij (dug svake 11.000 eurica) rade kao čistačice jer moraju vratiti dug za školovanje. To je očiti primjer kako kod nas stvari funkcioniraju i vjerovatno iz tog istog razloga je to stavljeno u one tri rečenice.
Ali da ne bi netko rekao da nam novinari baš i ne znaju pisati, preko cijele stranice je reportaža sa Grobnika jer je severina (namjerno malo) iz dosade se išla tamo, a kako se liku svidio njezin pornić a vjerovatno i guza uživo, tako je naša seve nacionale dobila licencu (u novinama nazvanu licencija - valjda po novohrvatskom) za vožnju u krug!
Ma zaboli me jedna stvar šta ona dobiva uz pomoć svoje razvaljenje guzice i čemu!!!! Neka radi šta joj je god volja, njezin izbor, ali zašto maltretirati narod sa time?!?!?
Zar novine nisu zamišljene kao javno glasilo? Kao neovisna i objektivna strana neke priče? Ne bi li te priče trebale biti svježe, nove? Kod nas se uvijek preljeva iz šupljeg u prazno iliti mlate već odavno praznu slamu....
Silovanje mozgova je kod nas unosan posao. Ne moraš imati ni školu, niti imati osnovno znanje iz gramatike, bitno je da tjedan dana pišeš jednu te istu stvar u drugačijem kontekstu. Dakle, ipak je potrebno imati mašte. Nije lako servirati seve nacionale svaki dan bez raznih priloga.
Ali najviše od svega me čude ljudi koji i dalje sve to upijaju kao suhe spužve. Dive se tome i odaju poštovanje svaki put kada daju šest kuna za nekoliko papira koji su toliko okaljani sranjem da nisu ni za prozore oprati!
hrt već odavno ne gledam, radio postaje sam davnih dana prestala slušati, a sada odustajem i od novina...
Za sad mi ostaje samo još internet i komunikacija sa ljudima, iako sam i tu korak od teškog razočaranja.
Ali eto, papir - kao najbolje otkriće čovječanstva - iako je zlostavljano, ipak nam još uvijek, stoljećima prenosi kako loše, tako i dobre i kvalitetne tekstove. Smatram da je pisana riječ hrana za mozak, pa iz tog razloga protestiram od danas na dalje time što neću kupovati nikakve dnevne novine i hraniti ovaj svoj ludi mozak smećem.....
Šta je McDonalds za tijelo - to su dnevne novine za moj mozak!

O fetišizmu sam već pisala i rekla vam šta je moj :D
/" target="_blank">
A kako izgleda kada vam se jedan takav ostvari.... hehe..... Ajmo iz početka....
Vozila sam tetku na kontrolu, naravno na kirurgiju. Doktor, mlad, dovoljno zgodan u onim ludim uniformama. I tako on pregledava tetku i provlači se čitavo vrijeme zeka peka, onako dvosmisleno nevina. Hm...jel ovo oksimoron? Nije bitno.
I završi čovjek sa tetkom i napiše šta treba napisati i ja ga zamolim da mi pogleda madež. Inače sam već tri operativno odstranila a ovaj se počeo čudno ponašati.
I tako ja fino stanem pred njega, dignem maicu (madež je tri cm ispod grudnjaka) i on gleda i pita tko je skidao ostale. I kažem ja njemu tko je šta radio i u šali kažem "ma ima njih još miljon pa vi birajte gdje bi radili" i pokažem rukama od ramena prema dolje.
Na to on mene odmjeri od stopala prema gore, držeći ruke na trbuhu i kaže ; "Radio bi ja..... (stanka)....ali bez ožiljaka!" Nasmješi se i gleda u mene.....

Nemam pojma kog vraga sam mu rekla, sjećam se samo da su mi pred očima pucketale neke bjele točkice a u ušima mi je poprilično zujalo..... jok pa se nisam pogubila!

Još se ježim kada se toga sjetim.... Bila sam korak od ispunjenja jedne od mojih perverzija.... i ne mogu vam opisati koja je to bila mješavina straha i uzbuđenja, mislim da onaj trenutak kada je to izgovorio da se to može na neki način usporediti sa...kh... da.... orgazmom (crvenim se).....
Heh... ne mogu više ništa pametno napisati..... opet me hvataju točkice pred očima a ruke mi se poprilično tresu..... odoh se sabrati pa ako mi to uspije čitamo se.... hihihi.... damn!