|
Službeno objavljujem ;
Zadnji radni dan!!!! Od sutra sam na godišnjem!!!!!
Imam neki ružan osjećaj da će se onaj smrad od šefa početi prekenjavati i srati da ne možemo na godišnji, ali čvrsto sam odlučila, ako počne, uzmimam knjižicu i idem kući.
Pun mi je kufer njegovih sranja. Jedem govna od jedne te iste budale već sedam i pol godina i priznajem, lagano sam na granici. I nemojte reći; pa nađi drugi posao! To u Sisku nije takvo jednostavno.
Kod nas imate dva izbora; raditi, šutiti i gutati. Ili uzeti knjižicu, sjediti doma i žicati starce za kavu i kutiju cigara. To meni osobno, nije baš neka opcija. A kao žensko postoji i dodatna opcija; dobra udaja.
S time bi morala pogaziti sve i jedan princip a to mi ne pada na pamet. Barem mi još uvijek nije sila....
Dosta o crnim temama. Novost je ta da je malac došao kući a ja još uvijek nemam kornjače. Pero 1 i Pero 2 su i dalje u izbjeglištvu a Ujedinjene Snage stanara ih i dalje traže.
Klinjo je stigao sinoć u ponoć i zvao da pita kada ću mu donjeti kornjače. Naravno da sam se izlagala ko pas i rekla da ću danas nakon posla. Prava sam sestra. Čim dođem do problema, umjesto da sjednem i objasnim djetetu kako i zašto, ja mu počnem srati i lagati. A klinac je poprilično inteligentan i ozbiljan za svojih 7 godina. I znam da bi shvatio, čak se ne bi ni ljutio. Al eto. Ja si moram sama napraviti grižnju savjesti.
Uglavnom, sada kad sam se izlagala, sad moram i ostati pri tome i naći dve kornjače, kupiti ih i odnjeti. U novčaniku mi je propuh a ja moram pljunuti 120kn..... eh... jezičina moja :D
Ništa, sad idem još pozavršavati poslove, da ne moram u popodnevnoj smjeni, tada mi se definitivno ništa neće dati.... Uživajte :)
P.S. Sisčanka, ne valja ti onaj mail što si mi dala, vraća mi se stalno natrag!
|