Eto i zadnji ispit je riješen.Naravno da sam se i jopet provukla kroz ušicu igle. Ja sam fuckinHoudini što se toga tiče. I ne, nije mi se dalo štrebati. Ne znam štrebati. Divim se geekovima koji su u stanju memorirati stotine stranica bez da razumiju i jednu riječ. Kod mene je obrnut proces; mora me zanimati, moram shvatiti i onda je sigurno ostalo u mojoj glavi. A dosta o tome.....
Ne želim više učiti. Naučila sam da su ljudi tako nesavršeni u svom savršenstvu. Primjer; postigli smo masu toga, napredovali od medicine do ostalih znanosti, tražimo lijek protiv side i raka, a opet, suprotno tome, ljudi su zli, ljudi su ljubomorni jedni na druge. Ljudski život im ništa ne znači. I kada se tako sagleda, pa nismo se makli daleko od životinja......
Moja divljenja ljudkom umu, sposobnostima koje su nam dane, mogućnošću napretka i razvitka.... Sve je to palo u septičku jamu a meni se gadi gurati ruke da to izvadim van!

Druga stvar koju sam naučila; šovinizam! Nekada sam grizla radi toga.Kopala sam oči muškima! Živjela sam u uvjerenju da su muškarci glupi šovinisti sami po sebi. A naučila sam da su si glupe, praznoglave kokoši same krive! I još uvijek potiču šovinizam i predrasude svojim ponašanjem. O da, iz dana u dan ih samo gledam u tukla bi ih, u najmanju ruku. Oke, svaka čast izuzetcima (naravno da ih ima) ali one se jadne gube u masi kretenuša, postaju vrijedne kao dragi kamen, ali isto tako i rijetke.
Još jedno uvjerenje; bljuć....blup....blup.....

Ljubav; ma vjerujem ja u ljubav, ma šta god u afektu rekla. Imam je dovoljno. Ali ne vidim je oko sebe. Nestala je bezuvjetna ljubav i povjerenje. Ostala je samo robno-robna razmjena između parova. Ti meni ovo, ja tebi ono, ti ovako, ja onako. Pas mater i trgovini! Sva sreća pa sam našla svog Vještca. Uza sve padove nekako se i dalje uspijevamo dići zajedno i nastaviti dalje. Ako i to nestane..... Nekada sam vjerovala da ljubav može sve. Na neki način vjerujem i dalje da ja radi ljubavi mogu sve. Ali ljubav u globalu...... bljuć....blup....blup........

Dobrota? buhahahahahhaaaaa, mladi naraštaji neće znati šta je to. Primjera previše al evo jednog; pola 8 ujutro, čovjeku pozli na autobusnoj, sruši se i svi se cerekaju u stilu "vid` pijane budale". Pa šta i ako je pijan? Zar nije čovjek? Nije li zaslužio da ga se digne kada već ne može sam?
Bljuć.... blup...blup......

Do sada ste već shvatili kuda idem .... bluć....bluć....bluć.....

Volim ljetne kiše. Miris asfalta. Svježinu. Idem van.
E sad sam se sjetila, negdje sam pročitala; Sa svakim čovjekom kojeg upoznam, sve više volim ovog psa! (kraj toga slika čovca i psa) :))