Položila sam!
Imala sam više sreće nego pameti....
Jučer, dan D! Čitavo popodne me maltretirao moj kretenski otac, koji btw. nije zaslužio tu titulu ali nema veze. Svašta smo si izgovorili preko fona što je bilo dovoljno da me zdrma do temelja. Iako to nije ništa novo ali eto... na glupost se čovjek ne može naviknuti!
Onda, da mi olakša, onda me je mater zahebavala pola večeri sa svojim klasičnim sranjima kako je ona jadna a ja odurna i tome slično. Do te mjere mi je digla živac da sam mislila da ću dobiti živčani slom!
Negdje oko 10 sam se uspjela sabrati pa sam nabrzaka prepisala neke definicije u bilježnicu i naravno da nisam ništa zapamtila.
Jutros sam se digla ranije da kao štrebam ali nisam se mogla otarasiti osjećaja mržnje prema toj stoci i samo sam još nadopisala par stvari u bilježnicu i krenula.
Putem do faksa sam se psihički pripremala da ću pasti i da će me još profica oprati da kog sam vraga dolazila. Jer ovo nije bio redovni rok, taj je prošao prije četiri mjeseca, a ovo danas je bio isprošeni rok, doslovno.
Da skratim, primila nas je troje i ja sam sjela iza nekakve hrpe papira. Doslovce hrpetine. I kako je ona nešto pričala ja sam si "ponavljala" iz bilježnice koja je bila u krilu.
Kada sam došla na red rekla je; kolegice, da čujemo šta ste naučili.... Tu sam ja počela govoriti tj. čitati... Više sam pročitala nego što sam znala. I dobila 2!

Inače nisam neki ljubitelj takvog načina dobivanja ocjena, ali dok su god moji kretenski roditelji živi, sumnjam da ću ja išta naučiti. Sva sreća pa je ostao još diplomski.

I dalje ne vidim koja je svrha mojih roditelja u mom životu? Koliko god ja pokušavala na miljon raznih načina sa tim kretenima ne možeš na zelenu granu! Užasno za reći....ali ja stvarno mrzim svoje roditelje iz dubine duše!
To nisu one klasične nesuglasice koje svatko ima sa svojim roditeljima! Ovo je boleština!
Primjer; drži meni predavanja stari kreten o tome kako sa ljudima moraš biti fin a kada oni odu ti im reci šta god hočeš. Na to mu ja odgovaram da nikada ne mislim svjesno biti licemjer i da je to jedna od stvari koje mi se istinski gadi. On je popizdio do te mjere da sam mislila da će me udariti. Šteta što nije. Ubila bi ga na licu mjesta. I tome slična govna. On smatra da je sasvim u redu da mi nikada ne pomogne, da od mene treba napraviti nekakvu odurnu, pokvarenu i proračunatu kučku i još pizdi kada vidi da mu to baš i ne ide.
A stara.... ona je vječita patnica, koju svi mrze, nitko je ne shvaća i ona će se ubiti. ŠTA ČEKAŠ?!?!?!

Psihički sam umorna od toga. Umorna sam od činjenice da oko vrata imam obješena dva utega koji nemaju nikakvu svrhu nego da me vuku na dno i da dolje ostanem!
Ma mene zanima jedna stvar; čemu uopće služe roditelji? Imaju li oni ikakvu svrhu osim oplodnje i rođenja?!?!