Pitao me je jedan poznanik pišem li ja dnevnik? Heh, da i ne. Pitam ja njega zašto misli da u dobi od 26 godina ja pišem dnevnik? - Zato što uvijek imaš puno za reći.
Istina, mišljenje je kao guzica, ima ga svatko! Ali imam li ja zbilja uvijek TAKO puno za reći? Može biti.
Da li je to loše? Ovisi.... sa mnom nikada nije dosadno u društvu, nema onih neugodnih stanki kada možeš napetost nožem rezati. A opet, masu puta me moj jezičak uvalio u duuuboku kakicu! Nije mi žao. Inače ne žalim ništa u životu što sam napravila. Gledam na to kao životnu školu. U nekim stvarima sam se naučila i sada sam malo "pametnija" ali jezik ostaje jezik. Ima svoj stav, svoju svijest i ne doživljava me.
Masu puta sam mu izdala naredbu za uvlačenje ali on i dalje po svom! :D
Možda bi trebala pisati dnevnik. LoL! Baš se i ne vidim kako počinjem sa "Dragi dnevniče......"
Blog meni nije dnevnik. Meni je to primarno komunikacija sa ljudima, s vama čitateljima. Potencijalna prijateljstva. Za razliku od dnevnika koji je potencijalni problem....
Hehe, baš bi bilo zgodno da pišem nešto u stilu ; "dragi dnevniče, danas sam upoznala npr. mr. X-a. Tako je dobar, zgodan, zabavan. Nasmijava me. Ima nešto u njemu....."
I onda ovako senilna kako jesam, zaboravim ga zakopati negdje iza sedam mora i sedam gora, moj dragi Vještac (tehničke karakteristike;1,95m, 110 kg čistog misića, jaaaakoooo kratak fitilj) ga nađe, pročita i narednih dva mjeseca ja blog započinjem sa "Izvještaj sa kirurgije; Ortopedija - danas su mi ugradili plastična koljena..... " hihi, to me je podsjetilo na jednu tkzv. frendicu iz srednje škole.....
GLupa kokoš kakva je bila, pisala je dnevnik. I svaki put bi napisala krasote tipa ; danas sam se napila kao deva.... pušili smo travu....poševila sam se s ovim (vrlo promiskuitetna persona), i tome slične baljezgarije.... I jednog dana, posenilila ona i stara joj je našla dnevnik.
Nakon sedam dana klanja reče njoj matera kako je ona sve to saznala od dotičnih prijateljica i tako se ona fino pokolje sa mnom i sa još nekima. Ali glupa praznoglava kokoš je nakon mjesec dana mozganja ipak zaključila da neke stvari nitko nije znao i da je stara ipak našla dnevnik pa je krenulo ispričavanje.
Ne znam kako sa drugima ali ja je čisto kulture radi pozdravim na cesti. Eto, da moja mater ne kaže da nisam ništa naučila.....
Eto, malo sam se pogubila.... Ali to nije ni bitno....
Bitno je to da ja volim pisati, rukom, točnije nalivperom i ako mi se bude dalo kopati po stanu da nađem skener, možda i blog počnem pisati na papir pa skenirati :D
Pišete li vi dnevnik? Neke male mračne tajne? Potencijalne probleme?

P.S. Čemu ove kategorije kada se ne mogu strpati ni u jednu?!?!?! Hehe, stavit ću se u sex - najvažnija sporedna stvar na svijetu!!!

Mi žene smo poprilično glupa bića! Samo da znate! Za ljepotu činimo svašta a 90% tog svašta graniči sa ludilom i teškim sadomazohizmom.
A to ne bi bio toliki problem kada bi žene to činile da budu lijepe sebi, već to rade za muške (poneki broj i za ženske - gay is ockej), a većina tih likova i likica toga nije vrijedna!
Krenimo po redu ; glava!
Prirodnu ljepotu kose uništavamo raznim kemikalijama, kiselinama, peglama za kosu i inim pizdarijama. Čemu? Većina, uključujući i mene, više se ni ne sjećaju kakva im je prirodna boja kose. Damn!
Lice! A šta sve nećemo namazati i staviti na sebe ne bi li nam ten bio lijepši, čišći, pore uže... Čekam da se neka budala dosjeti pakirati govno emua i da mi glupače poletimo i damo zadnje pare za to. Samo zato što je netko rekao kako je to vaaaaauuuuu super!!!! Možeš si mislit! Ja samo tvrdim da je moć placeba jebeno jaka! A šminka na plus 40? Heh, divim se upornim ženama koje svakih pola sata špahtlom nanose nove slojeve žbuke na sebe. Iako se rastapaju brzinom svjetlosti to ih sigurno neće spriječiti da budu lijepe, divne i krasne svim muškim bićima oko sebe.
Tijelo! Uh, od raznih masaža, anticelulitnih tretmana, umotavanja u čokoladu i ine gadarije do teškog izgladnjivanja, oboljevanja od anoreksije do depilacije. Kad smo kod anoreksije, jučer sam vidjela curu koja izgleda kao da nije jela otprilike pola svog života. Blaženi moj špekac guzni!

Depilacija.Ovdje ćemo se zadržati........eh...klasična britvicom, depilator kreme, pjene, govna itd. čupanje voskom, pincetom ili električnim aparatom.... damn, ovo je definitivno izmislio muškarac....
Gledajući svoju mater, koja ulazi u sve gore navedeno i ja stekoh neke navike. Ali kako je materino dijete padalo na glavu često, neke sam stvari očito krivo pohvatala. Jer ja se depiliram samo zato što NE PODNOSIM dlake. Ni svoje, ni tvoje, ni od susjeda...ma oke, meni se ljudi gade u kompletu :D ali to sad nije tema.....
Ajmo se organizirat, idemo od početka ; guljenje britvicom ; efikasno i brzo na jedan dan. Nuspojave ; urastanje, prištići i nakon nekog vremena vam počnu izlaziti po tri do pet dlaka iz jedne točkice. Fuj. Super fuj!
Kreme za depilaciju; Smrde, ne daju se isprati, peku na koži, obično izazivaju alergijsku reakciju i ne obave posao ni do pola. Samo spale dlake da su odvratnije nego inače. Dugotrajno? Apsolutno ne! Onaj smrdljivi smrad koji smišlja reklame za kreme za depilaciju, njega treba kazniti tako da ga se umoči u istu koju reklamira. Neka se raspadne u njoj!
Čupanje voskom; ne dolazi u obzir! Bolno.... bolno...bolno.... izaziva lagano krvarenje. Naravno, ne kod onih koji imaju kožu kao opanak. Mene osobno mati priroda nije obdarila takvim nečim!
Pinceta; efikasno ali dozlaboga dugotrajno i dosadno. Nisam tip koji će pet sati biti skoncentriran na jednu te istu stvar. Ja se ne mogu skoncentrirati na pranje suđa dovoljno dugo.
I na kraju, omiljena metoda svakog mazohista ; električni depilatori! Bolno ali možete prekinuti kada poželite. Efikasno, dugotrajno i ne ostaju točkice.

A kada ste prirodna plavuša kao ja, pa vam svakojake pizdarije padaju na pamet, onda pokušate depilirati bikini zonu s time. Loša ideja. JAKO LOŠA IDEJA! Vjerujte mi na riječ! Osim ako niste čitav život imitator Johna Waynea! U tom slučaju napravite to i imitirat ćete njegov hod kao nitko do sad!
To je prebolno i za mazohiste kao što sam ja, prekrvavo i za one sa najjačim želudcem. To je u najmanju ruku pokolj u ulici Venerinog brijega!!!! Ne preporučam. Ni najblesavijima. Iako ja držim tu titulu čvrsto i ne puštam! Bar dok ne smisle neku novu idiotariju da si nanesem bol sa dužim djelovanjem....
Pitanje za nježniji dio čitateljstva; Čime vi riješavate taj neugodni dio uljepšavanja?

Svi se čudom čude kada izjavim da ne volim ljeto. Pa da se ispravim. Nije ljeto problem. Ljudi su problem. A dobro, malo i ta luda vrućina. Ima nekoliko razloga zašto mi je ljeto oke.
- ne moram zatvarati prozore (ne volim zatvorena vrata i prozore)
- ne moram luftati stan nakon par cigareta (Vještac je nepušač)
- radi prva dva razloga ne moram prati zavjese i prozore svakih par dana i ne, ne namjeravam prestati pušiti
- mogu nositi laganu odjeću i ne moram se mučiti sa donjim rubljem (ne volim slojevito oblačenje i ne podnosim grudnjake i gaćice, samo smetaju i ometaju)
- mogu se okupati i sušiti bez brisanja i sušenja kose (mogu ja to i na - 17 al nije pametno)
- žene mogu pokazati svoju ljepotu sa tankim haljinicama
- i najjači razlog; motoristička sezona - motor, motor i još jednom motor.

A zašto ne volim ljeto?
- izgorim za rekordnih 5 do 10 minuta
- znojim se i to mi grize kožu, tuširam se 20 puta na dan i to još više napada kožu
- dobivam pjegice - ne volim pjegice - dosta mi je nicka pipi duga fucking čarapa
- kukci i ine beštije koje se uvlače u krevet iza ponoći i muha koja vas jebe po nosu od 5 ujutro do 7 kada se ustajete iz kreveta na rubu živčanog sloma
- onaj što vam inače u banci dahće za vrat je za doručak jeo ćevape i zalio ih sa dve-tri ljute, na plus 40 od toga padate u nesvijest
- ljudi smrde - o daaa, vjerovali vi ili ne hrvati su poprilično nehigijenski narod
- kreten od susjeda uvijek u 7. i 8. mjesecu topi čvarke u podrumu - to ubija one beštije ali i stanare
- rastopljene žvake po cestama u koje ćete ziher nagaziti i razvlačiti ih narednih pet kilometara
- svi su neurozni i živčani
- ne mogu hodati bosa jer mi se papci sprže
- nije mi do ničega - od hrane do raznih tjelesnih aktivnosti
- postotak preblajhanih i prekvarcanih sponzoruša se povećava - pored onih gradskih još im se pridruže i one sa brda i zabačenih sela
- broj neukusnih seljaka se povećava za 500% pa gdje god da izađete čujete narodnjake i htjeli nehtjeli morate ih slušati
- dok se vozim prema zagrebu u kacigu mi uđe smrad svinja/krava/kokoši i inih beštija i moram stati, skinuti kacigu i potruditi se da se ne zbljujem
- broj pedofila se povećava - prije tjedan dana kreten od 60 plus još dosta se zagledao u guzicu moje frendice koja se sagnula da podigne psa i zaletio se u auto ispred sebe. kreten. mogao je ubiti nekoga.
- nemogućnost spavanja a samim time ni radni dan nije ugodan itd.itd.....

Imala bi ja još šta nabrajati dva dana ali onda bi post bio kilometar i pol. Oni koji su cijelo ljeto slobodni, oni sa klimom u kući i nikakvim obavezama će vjerovatno reći da nisam u pravu. Ali za to me zaboli moja "mala" guzičica.
Ljeto je sjebana stvar kada ste okruženi maloumnim idiotima koji nikada nisu shvatili riječ higijena, teško je i inače raditi sa ljudima a preko ljeta još teže. A ja radim s ljudima. Oke, tako mi i treba kada nisam završila faks i bila patolog kako je prvobitno bilo smišljeno. Mrtvi ljudi ne seru, ne kokodaču, spavaju u frižderu, ne pametuju i ne žderu ćevape na plus 40..... Ah, valjda ću u idućem životu biti malo pametnija u izboru životnog poziva....
A do tada mogu samo pokušati otići živjeti u recimo Norvešku... Kanadu... ili možda najbolje u Laponiju!!!
Trenutno mi je u uredu plus 38, ventilator miksa kipući zrak a ja se odoh zaliti vodom u wc.....

Promjena. O da. Totalna. Pomalo katarzična. Bar se tako osjećam.
Ne govorim samo o dizajnu. Koji je btw. prefamozan.
Pukao mi je film pokušavajući izigravati dobricu. Desilo se isto što i prvi put kada sam zaključila da gadure bolje prolaze u životu. I kurve također. I ono sve najgore što ljudski rod može napraviti od samog sebe.
Pokušala sam da nemam obrambeni stav, dopuštala sama sebi da nekome dam drugu priliku. Zaključila sam , ponovo, da su ljudi stoka i da u njima ne postoji ništa dobro. Samo licemjerje. Ali oke, nitko meni nije kriv što ne znam procjeniti ljude. I onda me preveslaju. Onda se razočaram. A ja ništa ne mrzim na ovom svijetu kao osjećaj razočaranja. U sebi, ljudima, okolini. Ajd, da ne bude sve tako crno, pojavi se tu i tamo koja mrvica dobrote. Vjerovatno samo prividne ali valjda će to biti dosta. Samo se moram oduprijeti želji da kopam po tim mrvicama. Ako počnem kopati opet ću doći do govana. A dosta sam govana pojela. Zapamtit ću okus. Gorak okus koji si više neću dozvoliti. Ni za koga i ni zašto.
Malo sebično ali ipak je to jedini način živjeti u septičkoj jami a glavu imati iznad svega toga. Bar ja to tako vidim.
Priče o neiskvarenoj ljubavi, ljudskoj dobroti, empatiji... sve mi se čini da je krajnje vrijeme da se razbije iluzija oko toga. Dok smo klinci vjerujemo u djeda mraza, dok smo mladi vjerujemo u ljubav i dobrotu a meni se čini da je to sve to samo bajka. Samo cilj koji nam postavlja društvo a mi, ovce glupe, provedemo cijeli život u traženju toga i jedini osjećaj koji je konstanta je osjećaj razočaranja i gorčine.
A ja ne želim biti ogorčena i ljuta na samu sebe i čitav svijet.
Dobro se dobrim vraća a loše još gorim. Može reći tko šta hoće ali mi se čini da je to najbolji put i jedini put. Dobrotom se još nitko nije usrećio....

apdejt; Kako Sadistico rješava svoje probleme pogledajte OVDJE

Ubijaju me ove vrućine. Ja ne voliti vrućinu. Ja ne podnositi vrućinu! Ali zato volim zimu. Onu pravu, kada napada puno snijega koji skripi pod nogama, kada ujutro udahnem i osjetim očne jabučice kako se lede a sinusi eksplodiraju od prenagle promjene temperature. To volim. Volim kada je vani hladno a ja sam doma u toplome. Volim ležati na tepihu i čitati knjigu. Po ovim vrućinama ne može se ležati nigdje osim u kadi. Ali i to nosi određene nuspojave
Nebitno. Gledala sam sinoć Otrovno pero tj. film o markizu de Sadeu. Odličan film. Odlična povjesna ličnost. Ulogu De Sadea u ovom filmu tumači Geoffrey Rush (koji se proslavio ulogom pijaniste u filmu Sjaj). Zvijezda Cameronovog Titanica Kate Winslet igra mladu pralju Madelaine Le Clerc koja na svjetlo dana iznosi posljednje De Sadeove rukopise koje ovaj ispisuje zatočen u ludnici. Joaquin Phoenix glumi svećenika - oca De Coulmiera koji sa De Sadeom raspravlja o moralu i grijehu, a Michael Caine doktora Royer-Collarda kojeg je lično Napoleon zadužio da se pozabavi pacijentom De Sadeom. Kritičari ističu da je riječ o moćnom filmu u čijoj su atmosferi podjednako prisutni erotika i filozofija.
Donatien Alphons Francois, markiz de Sade rođen je 2. lipnja 1740., a umro je 2. prosinca 1814. nakon što je u zatvorima proveo gotovo trideset godina.
Iako ga većina smatra bolesnikom i perverznjakom, sama riječ sadizam nastaje iz njegova prezimena, ja ga smatram odličnim filozofom. Što se može zaključiti i iz filma ali najviše iz njegovih djela.
Za licemjere su njegova djela prljava, jer odbijaju sami sebi priznati da imaju tu sadističnu crtu koju sam de Sade nije skrivao. Isto se provlači i kroz film. Njega je u ludnici dokrajčio licemjer koji je glumio finoću a sam je bio sadist bez premca i perverznjak nad perverznjacima.
Neću opisivati njegove "igrice" i razloge zašto je većinu vremena boravio po zatvorima, a zašto je zatvoren u ludnicu možete i sami pročitati iz njegovih djela ili pogledati film. Naglasit ću samo da je nemoralna i ateistička filozofija njegovih djela utjecala na mnoge od Baudelairea do Dostojevskog. Flaubert, Swinburne i Apollinaire slavit će ga kao najslobodniji duh koji je ikada postojao. I u tome se slažem, za vrijeme u kojem je živjeo bio je libelaran i pokušao se boriti protiv licemjerja ali tu je bitku izgubio.

Ilustracija iz Justine u izdanju 1797. godine

Zabrijala sam pa se post malo odužio ali htjela bih reći još samo da sva se njegova filozofija svodi na nihilističko obaranje svega, svega osim zločina i razbludnosti, sam predstavlja antipod kršćanstvu i racionalizmu, pa se za njegov slogan i simbol suprotstavljanja Descartesu može uzeti igra riječi, parafraza Descartesovog slavnog stava: Cogito ergo sum postaje Coito ergo sum.....
Njegova poznata djela; Nova Justina, Filozofija u budoaru i 120 dana Sodome....

Srećemo se. Previše. Ipak... ovo je mali grad, četiri (ulice) sa četiri... Brijala sam da ćemo se moći izbjeći. Ali eto, ne ide, pa ne ide.
Imam osjećaj da nas sudbina ponovo spaja. Igrom slučaja smo ponovo u kontaktu. Ne zato što želim. Vjerovatno ne želi ni on, ali eto... nekome u nekoj drugoj dimenziji su te bolne i teške situacije zabavne.... valjda.....
Boli me njegovo ponašanje. I dalje se ponaša kao da se ništa nije desilo među nama. Kao da je sve uvijek bilo u savršenom redu. Divim se njegovoj sposobnosti da zaboravi kako mi je slomio srce... A isto tako da zaboravi sve one otrovne riječi koje sam ja njemu rekla. Ne, nisam mu ostala dužna. Iako sam možda trebala. Saviti rep među noge i otići. Ali to ne bi bila ja. Vjerovatno bi umrla da sam pregrizla svoju otrovnu jezičinu i otišla. Onako damski, kao u starim filmovima, hodala čvrstim koracima da ne vidi suze.
Ali neeeee, ja nisam mogla skupiti snage, ja sam se slomila. Stajala sam i gledala kako mi gazi srce.... jaoj, al sam raspoložena za dramatiziranje. Molim lijepo da me se okruni sa titulom DramaQueen ili kako god da se to piše....


Nakon dugo vremena smo se sreli. Naravno na njegovom radnom mjestu. U gradu je to lakše, uvijek postoji izlog koji možete pogledati (u mojim slučajevima to su izlozi sa traktorskim djelovima) i praviti se da je nešto ful zanimljivo u njima i ne vidiš nikoga osim tog izloga. To mi je tlaka, praviti se da ga nisam vidjela ali lakše nego razgovarati s njim.
Razgovor je takav kao da se ništa među nama nije dogodilo. Kao da nikada odnos nije prerastao u nešto više. To boli. To ubija.
Taj put kada smo se sreli bilo je upravo tako. Situacija je bila napeta kao struna. On, sto ljudi oko nas, ja. Nisam se mogla kontrolirati i u sekundi su mi oči bile pune suza. A ja ne plačem na javnom mjestu. Nitko nikada ne smije saznati da mogu biti toliko ranjiva. Ali on je taj sa privilegijem da to zna. Nekako sam se uspjela skulirati da ne počnem vrištati pred svima.
Ali to nije bilo dovoljno. Shvatio je. Čita me kao knjigu. A ja osjećam njega.
Znam da mu je teško. Kao i meni, možda čak i teže ali svejedno ima tu čvrstoću karaktera da osjećaje zakopa duboko u sebi i nabaci ležernost.
I jučer sve ponovo. On, ja, bol. Bol koja vrišti u vama i stvara osjećaj da će vam cijelo tijelo eksplodirati. I naravno ležernost. Kada me je pitao za nogomet u djeliću sekunde sam se vidjela kako mu trgam glavu sa ramena i igram nogomet s njom.
Uspjela sam nabaciti smješak i reći da ne gledam nogomet. Izašla sam van. ČIsto u slučaju ako me strefi živčani slom da me nitko ne vidi.
U srijedu ćemo se sresti opet. I sve će biti isto. Fasada na licu, cool držanje a u meni erupcija vulkana. Bolna. Ako mogu birati ja bi radije da mi netko slomi ruku nego da to moram prolaziti. Jer više nemam snage.

A najgore od svega je to što ga osjećam. Ne uvijek. Osjetim kada misli na mene. Tada osjetim njegovu bol i umirem. Živim i umirem.
Pravo prokletstvo. A toliko sam se trudila da ga zaboravim. Da ga izbacim iz sebe. Otrov. Ne ide.
Više ni sama ne znam da li je u pitanju samo sudbina ili slabost karaktera......

samo da vas pozdravim.... jurim, žurim, stalno nešto ganjam... a u pauzama se povlačim po suncu kao i zmije na našoj lijepoj šetnici
čitamo se, pusa svima

Kad odem frizerki uzmem časopise da si skratim čekanje i uvijek iznova se šokiram sadržajem. Npr. Cosmo, Grazia i tome slična s*** kh,kh... da, uvijek isfuravaju šta je in šta je out. Oke, to nije loše, da nema toga, naše sponzoruše bi bile pogubljene u svijetu šarenih krpica.
A ono što mene šokira su cijene.
Nikada, ama baš nikada u tim časopisima nema cipela ispod 2000 tisuće kunića! Alooo? Za te novce mora biti Blahnik! Nitko drugi! I ne, ne postoje hrvatski dizajneri koji su TOLIKO dobri da pljunem čitavu svoju šlaću za njihove shuze!
Trend ludila naravno prate i torbice, sastavni dio. I na slici vam pokažu malu,malu,malu torbicu, u koji možete staviti mob i ključeve ali ne i kozmetiku i obrnuto. Cijena? Simboličnih tri tisuće kuna! Pa da, zašto ne, struju neka isključe, šta će mi telefon, jest ću kod mame, jos posudim tisuću kuna i imam torbicu! Koja boleština!
Zanima me šta i o čemu autori misle? Da živimo u Americi? Ili nekoj drugoj dobrostojećoj državi?!!?!
U ovoj državi su ljudi gladni, ne mogu si priuštiti ni one osnovne stvari a kamoli te perverzije koje ti časopisi reklamiraju!!!
A na neki način to nije u redu prema većinskom dijelu ženske populacije. Ako pogledate, da nekih 90% žena si to NE MOŽE priuštiti, onda je to samo mučenje i ništa drugo. A možda i samo glupost.....

A tko će ga znati.... Dok ljudi žive u dugovima, časopisi još potiču zaduživanje a sve za neki komadić krpice ili torbice koji u principu nema apsolutno nikakvu svrhu u našim životima......

evo da se ponovim još jednom ; Sve vas pozivam u Sisak na moto susrete. Čak i ako nemate motor, dođite i zabavite se.
Program;
DATUM SUSRETA : 09.- 11.LIPNJA 2006.
MJESTO ODRŽAVANJA: VANJSKI PROSTOR STAROG GRADA

PETAK: 09. LIPNJA 2006.GODINE
- 16.00 SATI DOLAZAK I SMJEŠTAJ U KAMPU
- 19.00 OTVORENJE MOTO SUSRETA
- MOTO IGRE
- ZABAVNI PROGRAM: ROCK SASTAVI: IKEVIN CARTER, BLANKETSI, REPA BAND, VRANE


SUBOTA: 10.LIPNJA 2006.GODINE


PRIJEM I SMJEŠTAJ U KAMPU
- 13.30 – DEFILE SUDIONIKA ULICAMA GRADA
STARI GRAD, TOMISLAVOVA ,I. K. SAKCINSKOG, RIMSKA STARI MOST, STROSSMAYEROVA, NASELJE ŽELJEZARA, MOST KOD SELA CRNAC
- 15.00 – VOŽNJA UBRZANJA NA 400 METARA
VOŽNJA NA ZADNJEM KOTAČU, NA DIJELU ŽUPANIJSKE CESTE 3203 UZ REGULACIJU PROMETA POSTAJE PROMETNE POLICIJE „PU SISAČKO – MOSLAVAČKE“
- 17.00 – POLAZAK PREMA STAROM GRADU KROZ TOPOLOVAC
- 18.00 – MOTO IGRE U KAMPU
- 21.00 – PROGLAŠENJE POBJEDNIKA I PODJELA NAGRADA

ZABAVNI PROGRAM DO JUTARNJIH SATI - - BLANKETSI, REPA BAND, MLADI SISAČKI BENDOVI I HLADNO PIVO

NEDJELJA 11.LIPNJA 2006.GODINE
DORUČAK I JUTARNJA KAVA
- 12.00 – ZATVARANJE MOTO SUSRETA

Mrzim nogomet. Ali stvarno ga mrzim. Možda iz razloga što mi je stari bio nogometni sudac pa sam umjesto u pješčaniku djetinjstvo provodila po nogometnim terenima. Otprilike do sedme godine sam shvatila da su nogometaši prazne glave na nogama, a navijači bolesne glave na pijanim nogama.
Jedina svijetla točka u toj torturi su bili zabavnjaci nakon utakmice. Naravno za mudonje, sudonje i ine kretene. A meni je bilo zabavno krasti koktu i pijuckati je ispod stola. Ili bacati komade janjetine u vatru i gledati kako ona masnoća izgara. Za ovo sam preko nekoliko puta dobila crveni karton od starog, a nije se libio ni umjesto crvenog uzeti kaiš u ruke.
Mislim da sam nogomet zamrzila, onako istinski, iz kostiju negdje oko 10-te godine. Tada mi je već bio pun kufer nogometaša, sudaca, zabavnjaka i inih pizdarija.
Iako se volim sjetiti nekih dogodovština tipa ja istrčavam na teren u pola utakmice jer ganjam mačku. Jebga, treba ubiti 90 minuta plus produžetci. A mace su mi oduvijek bile zakon. I sada ih neumorno ganjam
Ili jedan od scenarija radi kojih se otac moj htio zakopati na pola terena. Ili makar mene zakopati ;
Ne znam koliko ste za vrijeme juge obilazili utakmice ali okruženje je bilo sklepano, doslovce sklepano u obliku tribine sastavljene od dasaka i skela sa obližnjih građevina. Tribine su opsjedale sve moguće sirovine za koje ste čuli i nekoliko onih za koje niste.
Navijanje se svodilo na urlanje, pljuvanje i bacanje raznih predmeta, od papira do ključeva od auta. A gdje sam ja sudjelovala u tome? Hehe.... Ja sam se obično smucala oko tih tribina i svaki put kada bi netko iz mase uzviknuo ; "Sudijo, pederuuuu!" Ja bi ponosno podigla prst prema toj osobi i zaurlala iz sve snage ;" Taaataaaaaa, rekaooo ti je da siiii peeeedeeeerrrrrr!!!" Netko iz mase ; "Sudijo, `bem ti mater ćoravuuu" , Ja; "Taaataaaaaa, rekao je da ti ***be mateeerrr ćoraaavuuuuu!!!"
I tako milion puta sve dok stari ne zaurla na mene da prestanem
Mislim da je suvišno da napominjem da sam do šeste godine imala jako širok vokabular psovki. Mislim da bi se i kočijaš posramio onoga što sam ja znala i izgovarala.

Bilo je još slčičnih bisera, hehe, meni bi trebalo srednje ime biti Biserka

A sada se pitam, kako masa može nasjedati na sve te reklamne trikove. Npr. čitam u novinama kako su rasprodane sve grijalice i svi flat screen televizori. Aj, jasno mi je za grijalice, zima je ljudi. Ali koji je jarac sa televizorima?!?!
Svi znate da u našoj državi malo tko kupuje flat tv-e od 15-tak tisuća kunića. Afkors, svi bi voljeli biti vlasnici te perverzije ali eto, nema ga svatko.
Ali sad, s obzirom na to da se bliži prokletojebenosmrdljivo svjetsko prvenstvo, sve budale su se zadužile do grla kako bi tri utakmice odgledali na velikom tv-u. Istina, to su mogli i u obližnjem kafiću.... ALi valjda im se pobrka nešto u glavi kada samo čuju za nogomet.
Meni se pobrka u želudcu pa dobijem trčkalicu. Tako da ću ja dok traje svjetsko prvenstvo vjerovatno smršaviti kojih par kila što i nije tako loše

I da, naravno, skoro pa zaboravih vrlo važnu obavijest;

9. moto suret Sisak, organizira naravno moto club Siscia.
U petak otvorenje uz demo bendove i nezaobilaznu cugu.
Subota, popodne utrka ubrzanja na Crncu, navečer nastupa Hladno Pivo.
Pozivaju se svi zainteresirani. Onima sa motorima ulaz je besplatan, a onima na skuterima i nogama upad je vjerovatno 20 ili 30kn. I da, skuteri nisu motori
I ono najbitnije; događaj se odvija u starom gradu u Sisku. Zelenilo, rijeka i najluđe ekipe sa područja cijele juge, dolazi nam klub iz Njemačke, Mađarske, Austrije i vjerovatno još pet-šest zemalja koje ja uvijek zaboravim.
Umjesto da se zabijate u kafiće i pred televizore po stanovima,te da vam komentatori ispiru mozak sa kretenskim nogometom, dođite i zabavite se

Baš da sam se odmorila i nisam. Koma. Ne valja nam krevet. Tako mi i treba kada sam isla kupiti najskuplji madrac, misleći kako će potrajati makar pet godina. Trebala sam uzeti onaj za 400kn a ne za 1700.... Treba mi novi krevet ili ću se upucati od ovog umora!

Naletjela sam na blog Male mace traže kuću pa pogledajte. Ako postoji netko da bi mogao udomiti male mace to bi bilo više nego predivno.

Dolazi nam ljeto, iako vrijeme govori drugačije i opet će se ponoviti isti problem kao i svake godine. Debilni, smrdljivi, idiotski kreteni će baciti životinje na cestu kako bi mogli otići na more i nesmetano uživati. Te jadne životinje zavše u šinteraju i nažalost, velika većina bude usmrćena. Srce mi puca radi toga. Da se mene pita vlasnici bi trebali biti usmrćeni, a ne jadne životinjice.

Možda bi mogla ovim putem reći ;

"Molim vas ljudi, ne uzimajte životinje ako se ne mislite za njih brinuti i voljeti ih narednih 12-16 godina!!!"

Nisam nekakav frik koji će protestirati radi toga, ali zbilja mi se gade ljudi koji kupe psa/mačku i nakon godinu dana je bace na cestu pa šta dođe prvo; auto ili šinteraj. Kako se kaže za mačke? Mačkeraj? Joooj, pismenosti moja

Bilo bi dobro kada bi svatko prije nego uzme nekog kućnog ljubimca, morao otići na psihotest da se vidi radi li se o pravom ljubitelju životinja ili o nekom maloumnom debilu koji uzima životinju kao modni dodatak. Kao sisačke sponzoruše. Brijem da će za par mjeseci biti puno lutalica sa pedigreom maltezera i pinčeva. Kučke sada nosaju pse pod rukom umjesto torbice. Kako bi voljela znati do kuda ljudska glupost može ići. Postoji li granica uopće?!?!

Damn, ja ne bi smjela biti političar! Ja bi po kratkom postupku smanjila broj stanovnika u HR! Iz tako banalnih razloga.....

Šta se desilo sa halovom listom?!?!? JA HOĆU NATRAG HALOVU LISTU!!!!!

Oke, to me muči već par dana
Ustala sam u pet, da operem kosu, pa da je osušim, pa da ovčje runo ispeglam da mi se četka ne izgubi u njemu.... A i ja budala se dam navuć na svakave reklame....
Novosti; položila sam ispit. Kao prava plavuša ja se držim one stare da je ponavljanje majka znanja pa sam to riješila od treće. Farbanje u tamno smeđe baš i nije pomoglo Toliko o tome da se plavuše prave pametne
Druga vijest je da da opet 26. imam ispit i to ću vjerovatno ovako pametna kako jesam riješiti iz nekog osmog puta, manje više....

Moram sada srediti linkove jer je Grinch ukrao halovu listu pa ću vas sutra obići i iskomentirati. Grinch, mamicu ti poljubim u oko, nisi li mogao čekati božić?!?!?!?
Premorena sam. Sad sam zataknula podočnjake iza ušiju, da vidim i ovo natipkati.....

Bliži se 6.6.06. brrrrrrr.... brijem da ću taj dan ostati u krevetu naoružana glogovim kolcima i inim pizdarijama koje svaki praznovjernik koji imalo drži do sebe mora imati!!!! E kad smo već kod 6. aj budite dobri pa pojasnite plavuši onaj baner sa naslovnice, Omen 666.... ja to ništa ne kužim pa da me ubijete.... Rekoh ja, nije tehnika za mene

Nešto mi pucketa u desnom uhu.... ima li to kakve veze s onim debilnim pitanjem ; Koje mi uho zvoni?!? Ako ima, slobodno pojasnite, gledam vas mutavim pogledom i trepćem svojim ogromnim očima

Idem malo ubiti svoje lepo zeleno oko, ovo ništa nema smisla.... Sve obaveze od danas, prebacujem za sutra....
Svojedobno je Gobac otpjevao ; "...Vidim kako dolazi oooon, moj treći živčani sloooommmm.... "

Laku noć peoples

Naslovnica vam i opet nudi razno razne super teme
Kao npr. Ouija iliti ploča poznata iz američkih filmova, kada klinci prizivaju duhove. Zašto ne prihvatiti takav dobro namjeran savjet? Zašto ne prizivati duhove? Pa to stvarno može svatko. Ako mogu klinci iz filmova kako svi ostali ne bi mogli. Svatko može otvoriti vrata nevidljivog svijeta. Samo vam treba ploča, možete je kupiti, možete je napraviti. Pa udri po veselju.
Naravno uspjeh vam je zagarantiran! Nekoga ćete sigurno prizvati. Koga? Zar je to uopće bitno? Bitno se pokazati. Da vi to znate,da vi to možete.
A na cijelu stvar možete gledati kao na neku vrstu škole. U cijeloj toj situaciji vi će te saznati svoje granice, koliko vam je psiha čvrsta i hoćete li poludjeti odmah ili za dva mjeseca. Postoji li nagrada za pobjednika? Naravno, sedmodnevni besplatan boravak u wellnes centru Popovača - za dvoje! U slučaju nedostatka mjesta prebacujemo vas u Vrapče!
Kada se vratite sa svog nagradnog putovanja i ako ne budete imali napravljenu lobotomiju onda ravno na naslovnicu i tamo su detaljne upute djeteta koje će vam objasniti kako da prakticirate crnu magiju. Zašto mislite da ne možete? Ma može svatko
A najbolje u tome je da se onda možete početi oglašavati van granica interneta i bloga, onda vam se otvaraju brojne prilike kako opljačkati bližnjeg svoga. Ipak sve to vodi jedno drugome....
I baš će vam biti super!