Promjena. O da. Totalna. Pomalo katarzična. Bar se tako osjećam.
Ne govorim samo o dizajnu. Koji je btw. prefamozan.
Pukao mi je film pokušavajući izigravati dobricu. Desilo se isto što i prvi put kada sam zaključila da gadure bolje prolaze u životu. I kurve također. I ono sve najgore što ljudski rod može napraviti od samog sebe.
Pokušala sam da nemam obrambeni stav, dopuštala sama sebi da nekome dam drugu priliku. Zaključila sam , ponovo, da su ljudi stoka i da u njima ne postoji ništa dobro. Samo licemjerje. Ali oke, nitko meni nije kriv što ne znam procjeniti ljude. I onda me preveslaju. Onda se razočaram. A ja ništa ne mrzim na ovom svijetu kao osjećaj razočaranja. U sebi, ljudima, okolini. Ajd, da ne bude sve tako crno, pojavi se tu i tamo koja mrvica dobrote. Vjerovatno samo prividne ali valjda će to biti dosta. Samo se moram oduprijeti želji da kopam po tim mrvicama. Ako počnem kopati opet ću doći do govana. A dosta sam govana pojela. Zapamtit ću okus. Gorak okus koji si više neću dozvoliti. Ni za koga i ni zašto.
Malo sebično ali ipak je to jedini način živjeti u septičkoj jami a glavu imati iznad svega toga. Bar ja to tako vidim.
Priče o neiskvarenoj ljubavi, ljudskoj dobroti, empatiji... sve mi se čini da je krajnje vrijeme da se razbije iluzija oko toga. Dok smo klinci vjerujemo u djeda mraza, dok smo mladi vjerujemo u ljubav i dobrotu a meni se čini da je to sve to samo bajka. Samo cilj koji nam postavlja društvo a mi, ovce glupe, provedemo cijeli život u traženju toga i jedini osjećaj koji je konstanta je osjećaj razočaranja i gorčine.
A ja ne želim biti ogorčena i ljuta na samu sebe i čitav svijet.
Dobro se dobrim vraća a loše još gorim. Može reći tko šta hoće ali mi se čini da je to najbolji put i jedini put. Dobrotom se još nitko nije usrećio....
apdejt; Kako Sadistico rješava svoje probleme pogledajte OVDJE
Post je objavljen 27.06.2006. u 11:58 sati.