magarac blog

srijeda, 28.01.2009.

Mirovnski sustav, pomozite prestrašenom magarcu

Bilo bi dobro najprije pročitati ovo: http://www.vjesnik.hr/html/2007/01/22/Clanak.asp?r=gos&c=1

Dakle uz prosječnu plaću bi se radnik, kad ode u mirovinu mogao nadati mirovini od 1700 kn, ali pošto treba težiti većem izdvajanju, mnogi preporučuju 10 %, i pošto svaki postotak povećava mirovinu za 300 kn, to bi trebalo značiti da bi prosječna mirovina morala iznositi 3200 kn samo iz drugog stupa.
To zvuči dobro, zar ne? Sami smo štedili, i sami ćemo uživati u plodovima svoga rada, a ne da kao do sada mi plaćamo tuđe mirovine. Svakome prema zasluzi.

E sad, reforma se provodi zbog sve većeg broja umirovljenik, zbog sve lošijeg omjera između zaposlenih i umirovljenika, i ovo bi trebalo biti rješenje koje nudi održivost (konačno rješenje umirovljeničkog pitanja). Pošto je to riješeno ne moramo se više puno mučiti oko nataliteta i povećanja zaposlenih jer ionako je svak odgovoran za sebe.
Pretpostavimo da će tamo negdje oko 2040 godine svi umirovljenici primati mirovinu iz prvog i drugog stupa i da će broj umirovljenika ostati približno isti, oko 1 milijun.
To znači da bi uz prosječnu mirovinu iz drugog stupa uz 5% izdvajanja u drugi stup primati 1700 kuna kako kažu oni koji se u to bolje razumiju od mene. To bi značilo da bi mirovinski fondovi morali svaki mjesec isplatiti 1 700 000 000 (slovima. JEDNU MILIJARDU I SEDAMSTO MILIJUNA KUNA!!!) što bi godišnje bilo 20 400 000 000 (slovima: DVADESET MILIJARDI I ČETIRISTO MILIJUNA KUNA !!!) i tako svaku godinu i to ne bi utjecalo na naše financijsko tržište jer kako su mi objasnili, mi imamo individualiziranu štednju i moja štednja ne ovisi o drugima.

Naravno da bi bolje funkcionirao drugi stup trebalo bi izdvajanja povećati na 10% pa bi prosječna mirovina bila 3200 kn što bi mjesečno iznosilo 3 200 000 000 (slovima: TRI MILIJARDE I DVJESTO MILIJUNA KUNA !!!), što bi godišnje bilo 38 400 000 000 (slovima: TRIDESETIOSAM MILIJARDI I ČETIRISTO MILIJUNA KUNA !!!), i tako svaku godinu i to ne bi trebaloo uzdrmati naše financijsko tržište jer mi imamo individualiziranu štednju i moja štednja ne ovisi o drugima.

Uz 10% ( prosječno 700 kuna) izdvajana i podjednaki broj zaposjenih kao i danas (oko 1,5 mil ljudi) godišnje bi se u fondove uplatilo 12 600 000 000 kn znači iz financijskog tržišta se isisava 38,4 mlrd kn, a u njega se ulaže 12,6 mlrd i to ne bi trebalo utjecati na financijsko tržište.
Znači imamo rupu od 25,8 mlrd kuna koje će nadoknaditi drugi ulagači, ma neka se u fondove ulijeva umjesto 12,6, neka ulazi 22,6 mlrd. kuna opet imamo ogromnu rupetinu koju netko treba popuniti.

Što nas to čeka? Kakvo gospodarsko čudo, koje će proizvoditi tolike milijarde svake godine, a da to ne ruši naše financijsko tržište i cijelu ekonomiju, već će još i davati stalne i stabilne prinose i osigurati morovine i u kriznom vremenima?
Kakvo ćemo mi to gospodarstvo imati koje će podupirati tako snažno financijko tržište? Kolika će kapitalizacija biti naše burze da bi izdržala odlijevanje tolikih milijardi, i još nosila dobit i rasla? Tu su još prinosi od ulaganja u drugi stup i prinosi i dobiti investicijskih fondova.

Kakve ćemo mi to firme imati koje će davati tolike dividende da namire potrebe fondova i da opravdaju visoke cijene dionica na burzi. Kako će biti raditi u firmi koja treba ogromne dobiti da namiri potrebe fondova? Kolika mora biti produktivnost radnika da svaki od njih osim za sebe zaradi i za firmu, državu i mirovinske fondove.

Koliki će biti dug države u izdanim obveznicama čiji će prinosi namiriti potrebe mirovinskih fondova, i koliko ćemo to mi imati jako gospodarstvo koje če moći otplaćivati tolike dugove i još omogućiti ogroman gospodarski rast?

Ne znam puno o ulaganjima u financijska tržišta, ali čuo sam da bi ljudi tamo trebali ulagati samo ono što im je višak, da je to štednja i da treba biti strpljiv i nekad čekati i godinama da povrate uloženo i ostvare dobit. Kakve ćemo mi to imati fondove koji će osiguravati puste milijarde i u vremenima krize kad vrijednosti padaju? Ne mogu reći penzionerima "znate sad je kriza i ne isplati nam se trgovati, jesti će te za tri godine kad kriza prođe".

Kakvo ćemo mi to snažno gosodarstvo imati, stotine milijuna eura odlaze vani vlasnicima naših banaka, telekoma, ine... i još ćemo zaraditi dovoljno za sebe.

Što se to tako veliko sprama a da meni stalno promiče, da nisam to sposoban vidjeti?
Čujem vijesti o kontrarevoluciji, o tome da u poljoprivredi ne može biti puno radnika, da imamo ogromne viškove ljudi u neprosperitetnim industrijama i državnom sektoru, ali ne vidim te velike firme koje će nam donijeti tolike dobiti i napredak.

Rečeno je da se previše izdvaja za mirovine da je to neodrživo, ali za tridesetak godina će naše gospodarstvo morati zaraditi 38 mlrd, za mirovine drugog stupa, ali izdvajanja od 20% (10%+10%) iz plaće će i dalje ostati i opterećivati cijenu rada. Neka su izdvajanja kao i sada to bi bilo oko 25 mlrd kuna. znači samo za morovine bi gospodarstvo trebalo zaraditi 63 mlrd kuma(25+38) to bi bilo opterećenje koje bi nam nametnuo naš mirovinski sustav.

Ne znam kako je s vama, ali mene je strah.

Dok me ne umirite i objasnite kako nema razloga za strah i da sam sve krivo shvatio ja ću lagano pjevušiti : ...tuu...du..du..tudududududuu... ... nema nam pomoći...

- 06:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #