Umjesto da se povećaju subvencije za plavi disel mislim da bi trebalo razmisliti o ukidanju plavog dizela. Što je veća razlika između cijene dizela i plavog dizela to su veće mogućnosti zloupotrebe plavog dizela, a i ovako se neki već voze i griju kuće na plavi dizel.
Umjesto subvencioniranja dizela mogli bi povećati subvencije za poljoprivredne proizvode.
Isto tako bi umjesto prepiranja oko cijene umjetnog gnojiva i subvencioniranja proizvodnje gnojiva mogli držati tržišne cijene gnojiva i povećati poticaje za poljoprivredne proizvode.
Ali oni to neće napraviti, jer tako ne mogu uništavati naše selo, tako ne mogu podilaziti predstavnicima agrobiznisa, tako ne mogu sprječavati razvoj eko poljoprivrede.
Godinama nas se uvjerava da su gospodarstva s jednom kravom ili dvije neisplativa, neperspektivna i da nam trebaju velike farme.
Volio bih da se vidi tko je učinkovitiji kad bi svi imali jednake šanse.
Koliko košta proizvodnja litre mlijeka nekoga tko ima jednu kravu koju vodi na ispašu i drži u štali,a koliko košta proizvodnja i tvornicama mlijeka?
Velikim proizvođačima država subvencionira plavi dizel i gnojivo za sadnju poljoprivrednih kultura koje će upotrebljavati kao krmivo, (a možda na njih dobivaju i poticaje, to ne znam),onda opet dobivaju poticaje za proizvodnju mlijeka.
Mlijeko se plaća prema nekakvoj kvaliteti, pa oni čije mlijeko se proizvodi u manje sterilnim uvjetima postignu manju cijenu jer kao tamo ima više nekakvih bakterija. Okej, a što je s pustim antibioticima i ostalim otrovima koji se daju kravama u tvornicama mlijeka da se poveća proizvodnja? Je li se i njima smanjuje cijena mlijeka?
Kad bi se poticaji davali samo za krajni proizvod npr. mlijeko, pšenicu ili kukuruz možda bi se pokazalo da ekološka poljoprivreda i nije tako skupa, da i mala gospodarstva nisu tako neučinkovita.
Zadnjih dana je dosta prepucavanja po pollitici tko je kriv za što, tko je lijen, tko troši novce na gluposti.
Govori se, društvo nam je ovakvo, društvo nam je onakvo, ovi su lijeni, oni su glupi i nesposobni.
Društvo čine ljudi, ljudi i njihovo ponašanje stvaraju sliku pojedinog društva.
Tko upravlja ljudima? Što ljude pokreće?
Mozak, naravno!
Ipak, neki toliko brbljaju o novcu i tržištu da mi se čini da su mozak zamijenili za registar kasu ili nekakav računovodstveni softver pa stalno govore o tome koliko je u što uloženo, koliko tko vrijedi i općenoto sve odnose u društvu objašnjavaju novcem i imovinom. Sve je novčani tok ,bilanca, ulaganja, novac ulazi novac odlazi....
Drugi su ljude poistovjetili s automatima, pritisneš botun i onda stroj napravi ono što hoćeš, tako i ovi donesu pravila i misle da će ljudi raditi po nihovim pravilima, sviđalo se to ljudima ili ne.
Postoji kod nas i dosta onih koji kombiniraju ova dva pristupa, oni misle da je čovjek nešto poput automata za kavu, ubaciš kovanicu pritisneš botun u dobiješ kavu, a ako slučajno ne dobiješ onda je automat/čovjek pokvaren, beskoristan.
Zbog ovakvih stvari mislim da je vrlo važno da shvatimo da ljudi imaju mozak.
Dakle ljudi imaju mozak. U mozgu se odvijaju neku procesi, mozak ima način na koji funkcionira.
Možda bi ljudi bolje znali kako upravljati društvom kad bi znali kako funkcionira ono što upravlja ljudima.
Postoje načini na koji mozak radi, skuplja i obrađuje podatke, na koji usvaja nova znanja,tu veliku važnost imaju i asocijacije,usporedbe...
On nam govori da postoje neke stvari za kojima svi ljudi teže, npr. potreba da budeš sit, siguran, potreba za prihvaćanjem i ljubavlju itd.
Jedna od važnijih stvari je ta da ljudi traže smisao u onome što rade i da su kreativna bića. Kad vide da je nešto besmisleno gubi se želja da se time bavi.
Npr. ako posao koji radiš ne osigurava tvoje potrebe, ako ti neće omogućiti da stekneš svoj krov nad glavom, ako onemogućava da stekneš ugled u društvu, ako nemaš dovoljno sredstava da prehraniš svoju obitelj, ako u usporedbi s drugim ljudima tvoj društveni ugled pada, vrlo je vjerojatno da ne želiš raditi taj posao.
Zato kad se kaže da ljudi u Hrvatskoj ne žele raditi određene poslove to ne znači da su oni lijeni već da ne vide smisla u obavljanu tih poslova.
Nije sve novac, ne rade ljudi samo zbog novca.
Stranac koji dođe u neku državu raditi neke poslove koji domaći ljudi ne žele raditi, radi te slabo plaćene poslove ne zato jer mu je gušt npr. kopati kanale, već zato jer u tom radu vidi smisao, vidi bolji život za njega i njegovu obiitelj u njegovoj domovimi, vidi kuću i djecu koja nisu gladna, vidi bolju budućnost za svoju djecu.
Čovjek koji kopa kanale, a ne vidi te stvari vjerojatno ne vidi smisla u kopanju kanala, doseljeniku raste ugled u očima njegovih sunarodnjaka dok domaćem čovjeku pada ugled, i samopouzdanje.
Ljudi žele raditi u državnim firmama ne zato jer su to odlični i kreativni poslovi već zato jer u nesigurnom vremenima pružaju sigurnost njemu i njegovoj obitelji.
U zemlji u kojoj bolji život i ugled ne osiguravaju znanje i rad već veze i poznanstva, ljudi neće ulagati u rad i znanje već u veze i poznanstva. U zemlji gdje krpice i novi mobiteli daju društveni ugled ljudi će ulagati u krpice i mobitele jer žele biti prihvaćeni u društvu, nitko ne voli izolaciju.
VAATRENOO LUDILO KAD KRENE Narodni trg je pun krhotina stakla, razbijeno je staklo na vratima zgrade Nasada, stup ulične rasvjete u Parku Vladimira Nazora leži na podu, u automobil okićen hrvatskim zastavicama lik unosi kamene koje je ukrao sa zida uz more, tamo između bolnice i zgrade elektre, u kafiću rasprave o tome tko je kriv, tko se vuče po terenu, a tko ne zna zabiti gol.
Ludilo je prošlo i sad treba nadoknaditi manjak štete, uvreda, grintanja i razbijanja koje je uzrokovalo ludilo koje nas je na kratko ujedinilo i vratilo optimizam.
Ali ono što me je posebno "oduševilo" je bilo jučerašnje gađanje platna preko kojeg su zadrani pratili utakmicu na trgu.
Naime, jučer su na Narodnom trgu postavljeni projektor i platno za gledanje utakmice, a nakon poraza su počele letjeti stvari prema platnu i projektoru, između ostalog i je doletjelo i par boca.
Pošto je na trgu uglavnom bila mularija bilo bi dobro da im netko od odraslih objasni da platno i projektor nisu krivi za poraz, da u njima ne postoje mali ljudi koji su krivi što su bijesni, niti da posljedice njihova bijesa neće osjetiti nitko osim opreme i onih koji su im omogućili da prate prijenos na trgu.
Za početak bi bilo dobro malo kućnog odgoja. I to tako da ti razbijači bace pivsku bocu u SVOJ televizor kad ih nešto naljuti pa da provjere kakve će biti posljedice za njih i za one koji su ih naljutili te kakve svrhe ima takvo ponašanje.
To mi je zaista fascinantno, kako te "pijane budale", ti "neodgovorni razbijači" nikad ne razbiju svoij prozor, ne zapale svoje auto.
Zadnjih godina se dosta govori o gradnji novih stadiona i dvorana. Ima dosta rasprava o lokacijama i cijenama tih novih zdanja.
Ono što mene brine jest održavanje dvorana i stadiona. Nedavno sam pročitao da je za održavanje nove dvorane na Višnjiku potrebno 25-30 milijuna kuna godišnje. Proračun Zadra iznosi oko 450 milijuna kuna. Uz otplaćivanje dugova za samu izgradnju dvorane, i novce koji se upumpavaju u KK Zadar iz proračuna grada, moglo bi ispasti da preko 10% posto proračuna odlazi samo na dvoranu i košarkaše.
U Zagrebu se najavljuje gradnja ili se već grade par stadiona i dvorana, a tko će plaćati održavanje i otplaćivati dugove?
Nisam protiv gradnje dvorana i stadiona, samo bih volio da mi investitori (gradovi, država) pokažu kako oni misle upravljati tim zdanjima, hoće li dvorane i stadioni isplaćivati sami sebe, donositi dobit gradu ili će građani plaćati nečiju megalomaniju.
HRVATSKA PAMET IZUMILA REVOLUCIONALNI LIJEK
Čudi me da do sada mediji nisu pisali o tom velikom postignuću hrvatske pameti.
Među prvima se taj lijek počeo davati našim političarima koji su oboljevali od doševnih boli čitajući novine. Umjesto liječenja, raznih terapija, slanja na bolničko liječenje, političari su dobivali terapiju novcem, pokazalo se da par desetaka tisuća kuna djeluje čudotvorno na političare i da duševni bolesnici odmah po uplati ozdrave.
Poučeni tim iskustvima odlučeno je da se i druge liječi na isti način pa su tako umjeskto utjehe, brige i skrbi, oboljelima od PTSP-a davali terapiju novcem. Imaš nesanicu i teško ti je? Nema problema, evo ti 1500 kn mirovine to ti je dovoljno da ozdraviš.
Slično je i sa drugima, greške liječnika se liječe odštetama pacijentima i njihovim obiteljima, nemar u vartogastvu se liječi odštetama poginulim vatrogascima.
Koliko je uloženo da se stanje popravi? Da se takve greške više ne ponavljaju?
Dakle, ako vam djete dobije temperaturu ne morate odmah trčati doktoru, dajte mu 100 kuna i problem je riješen.
Ukoliko netko od vaših bližnjih oboli od neke teške bolesti kupite mu stan i vidjet ćete kako će sve biti dobro.
The bats are in the belfry
the dew is on the moor
where are the arms that held me
and pledged her love before
and pledged her love before
Chorus
It's such a sad old feeling
the fields are soft and green
it's memories that I'm stelaing
but you're innocent when you dream
when you dream
you're innocent when you dream
running through the graveyard
we laughed my friends and I
we swore we'd be together
until the day we died
until the day we died
Repeat Chorus
I made a golden promise
that we would never part
I gave my love a locket
and then I broke her heart
and then I broke her heart
Jeste li čuli novost, dogodilo se zlo, Česi nam neče doći. Tako barem tvrde u Slobodnoj Dalmaaciji.
I znate što? Baš bi mi bilo drago da ove godine bojkotiraju "hrvatske turističke destinacije". Ne zato što mi Česi nisu dragi već baš suprotno.
Volim njihov jezik, filmove, knjige, kulturu. Tamo je osnovan Hajduk, tamo su se mnogi naši intelektualci školovali, mnoge riječi smo primili iz njihovog jezika, Prag je uvijek bio kulturni centar,Češka je dala sjajne glazbenike, redatelje i sjajne književnike Čapeka, Hašeka, Kunderu ...
A kod nas se godinama ljudi prema Česima ponašaju kao da su najveći jad i bijeda. Koliko se je puta samo riječ Čeh izrekla s podsmjehom i prijezirom. Par puta sam upozorio neke da su oni puno kulturniji i napredniji od nas, ali što ja imam pametovati našem pametnom i obrazovanom narodu. Što tko imam pametovati jednom vlasniku apartmana, oni najbolje vide kakav su jad Česi kad sobom donose pun portapak hrane ( to što naši ljudi kad idu na zimovanje rade isto, to nema veze, mi smo ipak kulturan narod s kulturnim sarmama u kulturnom porta.... gepeku).
Volio bih da nas Česi bojkotiraju jer bi ih onda možda počeli više poštovati. Onda bi vidjeli koliko oni donose našem turizmu. Ulizujemo se onima koje nije briga za nas, a oni koji se bili tu i za vrijeme rata i koji svake godine dolaze kod nas, te omalovažavamo.
Kad ne mogu kod našeg naroda dobiti poštovanje zbog njihove kulture i jer svaki čovjek zaslužuje da se premanjemu odnosi s poštovanjem, onda će možda dobiti poštovanje kad naši pametnjakovići shvate koliko novca ti Česi kod nas ostave i koliko na njima zarađujemo (usprkos punim gepecima hrane).
Još jedna stvar. Česi svake godine polako gospodarski napreduju i imaju sve veći kupovnu moć. Umjesto da grintamo da malo troše mogli bi se upitati možemo li im ponuditi nešto bolje, nešto što će smatrati vrijednim njihova novca. Koliko ima menija na Češkom u našim restoranima? Koliko ljudi uči češki? Koliko se mi uopće trudimo da Česima ponudimo nešto više od sunca i mora?
Kažu da velike i bogate turističke zemlje troše ogromne novce na marketing da bi privukli goste. Mi već imamo goste koji žele doći kod nas i ne trebaju tu nikakva velika sredstva. Samo malo truda i dobre volje.Slovenci, Slovaci i Česi žele dolaziti kod nas i svake godine će biti sve imućniji, bilo bi stvarno glupo da otjeramo goste koje ćemo ako se ovako nastavi morati moliti za par godina da dođu kod nas.
Oni imaju visoka čela,vijorne kose, široke grudi;
od gromora njina glasa šuma i more se budi,
a kada rukom mahnu, obzori svijeta se šire
i bune, i prodiru u vis, u etire.
Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji,
bijedi, sužanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji.
Oni imaju snagu vjere što živi u smaku
i vrelo svjetlosti što tinja u mraku
i sunce u oblaku...
Oni imaju polet orlova, srčanih zračnih ptica,
oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica,
za svijet u slobodi. za svijet u ljepoti,
ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,
rođena u plaču, sazrela u muku.
Njina muška desna neprestano zida
dvore čovječanstva. Dom Prometeida !
I gdje tinja savjest, kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaška četa
za slobodu prava
Ali u samoći njihova je glava
ispravna i čista povrh mračne rulje
gdje ih ne razumiju glupani i hulje,
kao vršak divnih, zelenih jablana,
režući do munje vedri obzor dana.
Tako, uistinu, do njih vode puti,
gdje se pojas rijeke u dolini sluti,
gdje se sitno cvijeće plavi, ruji, žuti;
nagnuti u ponor, nebeskoga svoda
dok crvena jesen drumovima hoda.
Mi stupamo bijelim dolom u tišini,
oni, sami, gordi, dršću u visini,
muče žednu zjenu ili revnu opnu;
što ne mogu, što ne mogu da nas u vis popnu.
Povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde
samo vile lete, ili bure jezde;
a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde !
