magarac blog

Iz Wikipedie:

"The word permaculture, coined by Australians Bill Mollison and David Holmgren during the 1970s, is a portmanteau of permanent agriculture as well as permanent culture. Through a series of publications, Mollison, Holmgren and their associates documented an approach to designing human settlements, in particular the development of perennial agricultural systems that mimic the structure and interrelationship found in natural ecologies.

Permaculture design principles extend from the position that "The only ethical decision is to take responsibility for our own existence and that of our children" (Mollison, 1990). The intent was that, by rapidly training individuals in a core set of design principles, those individuals could design their own environments and build increasingly self-sufficient human settlements — ones that reduce society's reliance on industrial systems of production and distribution that Mollison identified as fundamentally and systematically destroying the Earth's ecosystems.

While originating as an agro-ecological design theory, permaculture has developed a large international following of individuals who have received training through intensive two week long 'permaculture design courses'. This 'permaculture community' continues to expand on the original teachings of Mollison and his associates, integrating a range of ideas of alternative culture, through a network of training, publications, permaculture gardens, and internet forums. In this way permaculture has become both a design system and a loosely defined philosophy or lifestyle ethic..."

Coke vs Pepsi - A Duel Between Giants - 1 of 6



Coke vs Pepsi - A Duel Between Giants - 2 of 6



Coke vs Pepsi - A Duel Between Giants - 3 of 6



Coke vs Pepsi - A Duel Between Giants - 4 of 6



Coke vs Pepsi - A Duel Between Giants - 5 of 6



Coke vs Pepsi - A Duel Between Giants - 6 of 6

U današnjem tekstu J. Pavičić je napisao da je "sveučilište čiji indeks dično posjedujem i s kojim sam se vratio u rodni grad predratne ‘90. kao friški diplomac - jučer je zadobilo udarac od kojeg se neće lako oporaviti."

Dakle, sveučilište je zadobilo udarac SADA, kad je afera izbila na vidjelo.
Sveučilište NIJE zadobivalo udarce od kojih se neće lako oporaviti kad se je počelo s plaćanjem upisa i ispita, niti kada je to postalo uobačajena praksa, niti kada se pričalo (a priča se već godinama) među ljudima da se kupuju ispiti.

Sveučilište je zadobilo udarac, kad je konačno provedena istraga i kad su počela uhićenja, sveučilište je zadobilo udarac kad je konačno javno obznanjeno ono što svi znaju.

Znači, nije problem ako si kriminalac, već ako se javno obznani da si kriminalac. Iako svi znaju probleme dok god se pravimo kao da ne postoje, dok god se s njima ne izlazi u javnost sve je OK.

Kaže Jurica:"Jer, tko će nakon ovoga vjerovati i jednoj diplomi, i jednoj akademskoj tituli?"
Da se je nastavilo po starome onda bi sve bilo u redu i diplome ne bi bile kompromitirane, ali sada kada se izišlo u javnost i kada su počela privođenje nepoštenih sad su diplome kompromitirane.
Kakva glupost, pa jedino raščišćavanje sveučilišta od korumpiranih i vraćanje poštenja i poštenog rada će donijeti vjerodostojnost i vrijednost diplomama.

Glavno je da svit ne sazna za našu sramotu dragi moji malograđani i malograđanke.

P.S. Da se ne bi krivo razumjeli Pavičić je novinar kojeg izuzetno cijenim i redovito čitam njegove tekstove, ali stavom u ovom svom zadnjem tekstu me je neugodno iznenadio.

The Denial Machine

Jučer je na riječi Z. Milanovića u kojima je upozorio na to da nisu ukinute povlaštene saborske mirovine, Sanader odgovorio da ne mogu biti svi isti i da bi ukidanje povlaštenih mirovina bila uravnilovka i povratak u socijalizam.

Znači, kad građani traže prava za sebe odmah se digne dreka da ne može država davati svima i o svima se brinuti i da više nismo u socijalizmu, a kad se od političara traži da im se ukinu povlastice te da i oni ostvaruju svoja prava prema pravilima koje su donijeli za sve druge građane osim njih, onda se digne dreka da to ne može tako jer kao više nismo u socijalizmu, ovo više nije komunizam i to tako ne ide.

Dakle,nije uravnilovka ako političari dobivaju povlastice i novce od države, već je uravnilovka ako građani traže svoja prava.
Eh da nema tu više povlaštene kaste političara kao u komunizmu, i čalnstvo u partiji više nije uvjet za ostvarivanje nekih prava. Je'l tako?

Kakvo licemjerje!!!

Slično licemjerje sam osjetio i kad je nedavno Lion Queen objavila post u kojem je nabrojila neke od olakšica koje država daje poduzetnicima ili onima koji će to tek postati i u komentaru na jedan moj post.
Prije par mjeseci sam napisao jedan post u kojem sam govorio o tome kako porezna politika baš i ne potiče natelitet te da bi se to moglo i poboljšati.

Lavica je u komentaru na taj post između ostalog napisala ovo:"Nitko nikoga ne tjera imati jedno niti četvero djece. Tko voli nek izvoli. Država bi platila svima i doprinose i poreze i još bi im dala i plaće da ni ne moraju uopće ići raditi, a kad bi otišli u mirovinu država bi im dala i 10.000 kn mirovine, samo nam ti javi od kojih to sredstava. Možda od ubrane mane koja pada s neba!"
Dakle simpateizerka HDZ-a koji godinama trubi kako trebamo poticati obitelji da imaju više djece, lijepo kaže da su oni iz obitelji s mnogo djece sami krivi i da ih nitko nije tjerao, još se i sprda i spominje da bi država svima sve plaćala kad bi bilo mane s neba.
Ali izgleda da za neke pada mana s neba jer saborski zastupnici imaju prava na velike mirovine i sve im je plaćeno.

Druga stvar je onaj njen post u kojem nabraja poticaje koje drzava daje poduzetnicima.
Najprije je meni u mom postu rekla da država ne može drugima (običnim građanima) plaćati sve, i doprinose i poreze, a onda napiše post u kojem navodi primjere gdje država plaća ili oprašta i poreze i doprinose i još im daje novce kroz razne poticaje. Dakle, i njima pada mana s neba.

Eto prave slike Sanadera i njegovih sljedbenika.
(iako ni drugi nisu puno bolji)

What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 1 "Introduction"



What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 2 "Court of Possibilities"



What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 3 "Double-Slit Experiment"



What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 4 "Messages From Water"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 5 "Random Generators"



What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 6 "God & Religion"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 7 "Emotions"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 8 "Addiction"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 9 "Bombarding Cells"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 10 "Healing"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 11 "Unity"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 12 "Flatland"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 13 "Placebo Effect"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 14 "Message From Water 2"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 15 "Time Travel"




What tHe BLeeP Do wE (k)now? Part 16 "Extd Random Generators

China Vs The U.S. - The Battle For Oil (1 of 5)



China Vs The U.S. - The Battle For Oil (2 of 5)



China Vs The U.S. - The Battle For Oil (3 of 5)



China Vs The U.S. - The Battle For Oil (4 of 5)



China Vs The U.S. - The Battle For Oil (5 of 5)

Kao rješenje za probleme s mirovinskim fondom, starenjem stanovništva,sve većim brojem umirovljenika dobili smo "drugi stup".
Mene zanima koliko je održiva ideja drugog stupa.
Što će biti za 30-40 godina kad svi umirovljenici budu primali dio mirovine iz drugod stupa.

Govori se da će primati ovisno o uspješnosti fonda, ali da bi mogli iz drugog stupa primati oko 1200 kn.

Pretpostavimo da će za tridesetak godina biti stanje da na jednog umirovljenika dolazi jedan zaposleni i da se i dalje izdvaja 5% bruto plaće u drugi stup. To znači da bi za svakog umirovljenika mjesečno trebalo iz drugog stupa namaknuti 1200 kn, a u drugi stup od svakog zaposlenog bi ulazilo oko 350 kn.

E sad, pretpostavimo li da će za tridesetak godina biti 1,5 milijuna umirovljenika i 1,5 milijuna zaposlenih to bi značilo da bi godišnje iz drugog stupa trebalo namaknuti oko 21,6 milijardu kuna, a u drugi stup bi zaposlenici godišnje uplatili oko 6,3 milijarde kuna što znači da bi iz tržišta vrijednosnim papirima otjecalo oko 15 milijardi kuna godišnje.

Kako će to utjecati na stanje tržišta vrijednosnih papira? Hoće li zbog prevelikog pritiska na prodaju dionica i obveznica, pasti vrijednost dionica? Kako će vrijednost dionica na burzi rasti, ako je velik broj dionica na prodaju, odnosno kako će oni koji će uplaćivati za tridesetak godina kapitalizirati svoja ulaganja u drugi stup, ako vrijednost dionica i obveznica ne raste?
Koliki će udio u trgovanju vrijednosnim papirima imati mirovinski fondovi u koje se svake godine upumpavaju milijarde kuna? Hoće li veličina mirovinskih fondova urušiti cijelo tržište vrijednosnih papira zbog obveze za namicanje novca za isplatu mirovina?

Znam da ima u mom tekstu mnogo "pretpostavimo", i što ne razumijem u potpunosti kako sve to funkcionira, ali stalmo se govori da moramo misliti na svoju budućnost i ulaganja, pa bih volio da se i ovaj moj post shvati kao niz pitanja zabrinutog građanina koji se brime za svoj novac i svoju budućnost i što će mu ona donijeti.