Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
~ Maegan's world ~
Ovaj blog je mjesto gdje cu zabilježiti svoje misli, želje i strahove. Tu će se naći najintimniji dio mene, odlomljena stakalca koja su prosuta pred očima javnosti..
About Maegan
Zovite me Meg.
Živim u svom svijetu.
Imam:
a) zelenkaste oči
b) tamnoplavu kosu
c) dva kućna ljubimca
d) nekoga koga jako volim
Želim završiti što prije ovaj glupi faks, preseliti se negdje s dečkom, smršaviti, naučiti plesati, naučiti talijanski.
Quote of the week
People who say they sleep like a baby usually don't have one.
~Leo J. Burke
Firefox & Thunderbird
Miriši mi zima
Znate onu pjesmu od J.P.Younga, Love is in the air? Love is in the air Everywhere I look around Love is in the air Every sight and every sound E, tako je meni zima u zraku. Osjećam ju. Zrak miriši po snijegu. Otvorila sam maloprije prozor i zapuhnuo me taj miris, čak i tu, u centru grada. Miris hladnoće i svježine. Podsjeća me na kratke dane i duge noći, na pahuljice snijega, na Božić, na tople pečene kestene. Volite li taj miris? Osjećate li ga uopće? Meni je tako specifičan da ga ne mogu ne primjetit'... Volim zimu :) |
Danas nema posta :)
 U 17:55 rodila se mala curica !! Bravo, Kristina! |
Cinestar strikes back!
Nakon što sam, vrlo uzrujana zbog prekida projekcije i ignoriranja posjetitelja, napisala post o Kinu s 5 zvjezdica, požalila sam se i na Cinestarovom forumu (link je na slici). Tema koju sam otvorila je bila ... khrm, nešto grublja nego što je možda trebala biti, no što je tu je. Neki dan se na temi pojavio i odgovor koji glasi: Na spomenutoj projekciji došlo je do pucanja remena na kino projektoru i to je bio razlog za prekid projekcije na desetak minuta. Spletom okolnosti, a opet u želji da se što prije nastavi s prikazivanjem filma, informacija o tome što se događa u dvorani nije došla na pravo mjesto tako da su posjetitelji ostali bez isprike i bez objašnjenja. Koristim ovu priliku da se u ime Cinestara iskreno ispričam na propustu jer zaista nastojimo u svakom trenutku i na svaki način informirati posjetitelje o eventualnom problemu i naravno, ispričati im se za isti. Zahvaljujem na kritici i upozorenju u nadi da ćete nas opet posjetiti kako biste se uvjerili u kvalitetu naše usluge. Također bih ovim putem zamolila posjetitelje koji su bili na spomenutoj projekciji i koji imaju kino ulaznicu za navedenu projekciju da se mailom jave na marketing@blitz-cinestar.hr. Hvala. Eto, ja sam se osjećala obaveznom objaviti i ovaj dio priče (a ne da sve ostane na mom napadu i da ispadne kao da nije bilo nikakvog odgovora), i moram napomenuti da je marketing bio uslužan i da će mi priznati i kopiju njihovog izvješća o plaćanju karata kao dokaz, što znači da ja sad ne moram kopat po smeću i tražit karte ;) Dragi i ja moramo samo odabrati što želimo gledati i dobit ćemo besplatne karte!  |
Tajna uspjeha gospodina Busha :)
Moram linkat na ovo - presmiješno je :) Pustite da se učita koliko god mu treba, definitivno je vrijedno čekanja! |
Egotrip jednog strijelca
1. The sign of the Lawyer, the Sage Iskreno se nadam da je ovo istina.  To bi nekako opravdalo moj izbor zanimanja... U koji još uvijek nisam sigurna. 2. Personality: Idealistic, honest, impatient, enthusiastic, frank and fearless, ambitious, philosophical, boisterous, argumentative and impulsive. Idealistična, iskrena, nestpljiva, entuzijastična (zanesena), otvorena i neustrašiva, ambiciozna, fizilofska (? .. ima li netko bolji prijevod?), bučna, argumentirana i impulzivna (nagla). Sve. Od riječi do riječi.  Ono filozofska mi nekako nije sjelo, moguće i radi mog prijevoda. Ali sve ostalo je zaista točno. Riječi kojima je opisala jedna cura nakon sto me vidila na 3 minute nikada neću zaboraviti. Rekla je divlja i glasna. Nisam to čula od nje, ali svejedno. Nije mi se svidio taj opis, zvučao mi je vrlo negativno, no sad mi se čini da je bio točan. Iako mi još uvijek ta riječ divlja nekako čkripi.. Ne doživljavam se tako, ovoga, barem ne uvijek. No ona nije jedina koja je to rekla. A da sam nestrpljiva.. Oh, da! Meni je sve sad ili odmah. Mrzim čekati da mi se nesto dogodi. Mrzim kad želim nešto, a to mogu, ili bih trebala, imati za ... barem 4 godine. Ne mrzim čekati druge ljude (iako mi je dosadno) jer i sama često kasnim.  3. Positive Qualities: Fearless and frank, sportsmanlike, independent, curious and intelligent, generous, aspiring and nature-loving. Neustašiva i iskrena, sportski tip, neovisna, znatiželjna i inteligentna, velikodušna, aspiring .. (hrm, opet nisam sigurna kako bih ovo prevela.. želi nešto? teži nečemu??), ljubitelj prirode. Eh, sad. Ovdje nije baš sve. Barem ne po mom mišljenju, a vi ste slobodni ispraviti me. Velikodušna bih htjela biti, no ne znam mogu li reći da jesam. Prirodu volim, to je istina, posebno životinje. No, molim lijepo toplokrvne i s krznom ili perjem. Kukce, bube, zmije i takve stvari - ne hvala. Na to vristim.  I vjerujte mi na riječ - to ne zelite cuti.Zaista se smatram i znatiželjnom (oh, to jesam, sigurno!) i inteligentnom, no baš i nisam sportski tip. Osim sto imam dug jezik i poprilično spretne prste - ne zbog klavira, već zbog ove kante koja je upravo preda mnom, a i ispred vas - baš i nemam nešto previše mišića. Čak mi ni vaginalni mičići nisu onakvi kakvi bi mogli biti. Kegelove vjezbe... LOL to su jedine koje radim. Doduše, ima nešto što obožavam - ples.  Plesati bih mogla do sutra. Jazz-dance, standardni, latino-američki, moderni, solo ... Bilo što i bilo kad.. Osim baleta - nikad nisam bila građena za balet. A nisam ga nikad ni voljela previše.4. Negative Qualities: Boastful and aggressive, over-confident, prone to exaggeration, tactless, lacking in concentration, inconsistent and crude. Hvalisava, agresivna, puna samopouzdanja, sklona pretjerivanju, netaktčna, fali joj koncentracije, nepostojana/nedoslijedna i gruba. Hrm, ovo je teško. Tesko mi je pisati o manama ... ma i o vrlinama je teško, no ipak puno lakše (po principu "Hvalite me usta moja" ... vidi vidi, vec sam dokazala prvu manu na popisu! Amo dalje.  ) Sklodna sam pretjerivanju, to da. Često idem u krajnost. Ili plačem, ili umirem od smijeha. Ili šapćem gotovo neprimjetno, ili pričam toliko glasno da maltene vičem. Ma, u biti ovo sve nekako stoji.. Nažalost. Ali - fali mi i volje i koncentracije i upornosti i takta. Ovo zadnje valjda ima veze s iskrenošću. Jer, kako bit taktičan ako nekome saspeš sve ravno u facu? Ili monitor. Ili papir. Jednom sam profesoru na faksu, koji je strah i trepet i poznat u cijelom gradu napisala 2.5 stranice A4 papira komentara. Kritike uglavnom.  Posebno za njegov odnos prema meni. U čemu je stvar? Pred kraj semestra, zamolio nas je da napišemo sto mislimo, kako nam je bilo na seminaru/predavanjima, anonimno. Ja sam, vrlo ljuta i povrijedena jednim njegovim postupkom, u pola sata napisala 2,5 stranice žalbi. I ja sam se, naravno potpisala sa "S poštovanjem, Maegan." Ne mogu popljuvat čovjeka anonimno, ma uostalom, rekla bih mu i u facu da sam mogla - nije mi dao da dodem do riječi. Moram priznat da me nakon toga bilo malo strah, i nisam bila sigurna jel to bila dobra ideja.. Ali, šta je tu je. Dobila sam 2. Dovoljno za prolaz. Nikad mi nije rekao što je mislio, i kako mu se svidio moj "komentarčić". Možda bolje.  Ovo je tekst originalno objavljen na jednom blogu koji sam davno otvorila, no onda sam prestala pisati tamo ... ne znam zašto. Pozdravljam sve koji su prepoznali tekst :)) |
Terry Fox Run
Prošlu nedjelju (11.9.) u Zagrebu na Jarunu održala utrka pod nazivom "Terry Fox Run", namijenjena prikupljanju novca za istraživanje raka. Trčalo se u čast Terryja Foxa koji je od raka umro 1980. godine. Terry je, nakon što je izgubio nogu, odlučio odtrčati utrku po Kanadi koju je nazvao "maratonom nade" kako bi prikupio sredstva za liječenje. Njegovu rutu možete vidjeti na slici uz post, ili na većoj slici klikom na ovaj link. Terry je umro u 22. godini i nikada nije uspio otrčati svoju utrku do kraja. U njegovu čast, Kanada je ovu utrku proglasila tradicionalnom, a zahvaljujući Kanadskom veleposlanstvu koje se potrudilo skrenuti pozornost na nju, danas se tradicionalno trči u 67 zemalja svijeta u rujnu.  Prenosim tekst koji je napisala Anamaria Škropac, a našla sam ga na stranicama Večernjeg lista. Oko tri i pol tisuće ljudi trčeći je, hodajući ili rolajući se, u jučerašnjoj utrci oko Jaruna odalo počast hrabrome mladiću Terryju Foxu koji je unatoč raku i amputaciji noge trčao maraton rodnom Kanadom kako bi prikupio novac za istraživanje te opake bolesti. Humanitarna akcija Terry Fox Run šestu se godinu održava na Jarunu, a prihod, gotovo 400.000 kuna, ove je godine namijenjen za gradnju odjela za liječenje oboljelih od leukemije u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj. Već u 14 sati Zagrepčani su se počeli okupljati na Jarunu i davati priloge kupnjom majica, kanadskih palačinaka s javorovim sirupom te proizvoda donatora. Dosadašnjom prodajom majica, koja je počela krajem kolovoza, prikupljeno je oko 300.000 kuna, dok je na utrci ta svota povećana za još 100.000 kuna. Akciji na Jarunu pridružile su se i brojne slavne osobe, primjerice Gordan Kožulj, Mario Valentić, Ana Sršen, Milan Bandić i ministar zdravstva Neven Ljubičić. Već 25 godina, od Terryjeve smrti, utrka se u rujnu organizira u 60 zemalja svijeta. Terry Fox Run organizirali su kanadsko veleposlanstvo, Hrvatska liga protiv raka, RŠC Jarun i hotel Regent Esplanada pod pokroviteljstvom prve dame Milke Mesić. Ja sam sasvim neplanski zalutala na utrku - došla sam se voziti biciklom oko Jaruna i vidila mnoštvo ljudi. Na kraju smo ostali i uz hrpu ljudi koji su trčali, vozili bicikl, ili bili na rolama obišli jedan krug oko Jaruna. Meni se čini da je stvarno bilo jako puno ljudi, i to od djece do starijih osoba, a i forumaši su se dogovorili da će sudjelovati na utrci. Za više informacija posjetite službenu stranicu Zaklade Terry Fox. |
Kino s 5 zvjezdica
Svi koji živite u Hrvatskoj i tu i tamo upalite TV ili radio - znate o čemu se radi. Cinestar - prvi hrvatski multipleks koji se jako ponosi svojom frazom "Kino s pet zvjezdica!". Ne živim daleko od kina, imam 2× Bonus Club karticu, imam internet, imam dečka i volim ljubavna sjedala. A volim i bonus ulaznice koje dobijem svaki put kad uplatim lovu na karticu (što znači da svaki put uplatim minimum 200 kn. Jebote Case One: Maegan i njezin dragi nadobudno dolaze u kino pogledati Mr. & Mrs. Smith. Sjedaju u luksuzna ljubavna sjedala u redu A i nestrpljivo očekuju početak filma. Pet minuta reklama. Deset minuta reklama. Petnaest minuta reklama. Čula sam za nevjerovatan slučaj kad je film počeo nakon samo jedne reklame, no u svom mom dugačkom i bogatom stažu posjećivanja tog kina, to mi se nikad nije dogodilo. Petnaest minuta mi je već postao i standard. A to mi ide na živce.I, napokon počinje film kad ono - zvuk krči, zvučnici probijaju. Great. Prisiljeni smo bili gledati film s tim lošim zvučnicima. Srećom, navikli smo se na to. Na žalost, film ne valja i nikako ga ne mogu preporučiti. Možda samo za kućnu upotrebu uz MUTE opciju uključenu - moram priznat da Angelina izgleda super. Case Two: Likovi su isti - Maegan i njezin dragi, vrijeme radnje, jučer u 21:11. Odlučili smo pogledati film Otok, i to projekciju koja je počinjala u 19:10 u dvorani 10. Malo smo zakasnili na film, no, srećom, dobre stare reklame nas nisu iznevjerile, pa smo stigli kojih 5 minuta prije početka filma. Osim dizanja 2 dečka s naših sjedala - no harm done. Počeo film, gledamo, uživili se, i nakon skoro 2 sata, vrpca je odlučila otkazati poslušnost i napravila je -krc!-.  Film nam je izgorio i nestao pred očima, svjetla i glazba su se upalile. Par minuta kasnije - gasi se glazba i svi napeto iščekuju nastavak filma. Muk. Tišina. Ljudi se bune, dobacuju, padaju ideje o tome da se tuži kino ili u najmanju ruku zahtjeva još jedan film kao isprika (Da, naravno, ovo je i meni palo na pamet ). I, kad smo se najmanje nadali - opet su nam upalili muziku. Još malo čekanja, i nakon 10-15 minuta netko se napokon snašao i došao s drugom vrpcom, te smo mi nastavili otprilike i gdje smo stali. Pogledali film do kraja, krenuli izlazit van i ja sad naivno očekujem da će se netko pojaviti i barem ispričati za smetnje. Nitko ništa. Deset minuta čekanja i prekida kao da se nije niti dogodilo. Na izlazu prolazimo pored trojice zaposlenika koji nas sve skupa ignoriraju, bez isprike, bez pozdrava. Ja ljutito i namjerno vrlo glasno prokomentiram kako su neljubazni i kako bi čovjek očekivao da će ... Kad mi uleti jedno "Do viđenja!". Ajde dobro, ja sam mislila reć' da sam očekivala da će se netko ispričat, ali bolje išta nego ništa.  Znam da je ovo bila tehnička greška i vjerovatno zaista nitko od osoblja nije kriv, no u najmanju ruku sam očekivala da će se netko pojaviti i prepunoj dvorani objasniti što se događa i zamoliti za strpljenje. Ovo ignoriranje me razljutilo puno više od prekida filma.  Kino s pet zvjezdica my ass!!  |
God bless America ... never again!
Vidite ovu sliku kraj posta? Ne, nitko nije opljačkao trgovinu. To su maramice koje sam danas kupila, a nadam se da će mi trajati barem 2 tjedna. :) Nos mi curi k'o lud i ne mogu disati. Nisam prehlađena; ja sam - alergična. Danas mi je malo lakše nego ovih dana, vjerovatno je ova kiša smanjila koncentraciju peludi u zraku, no cijeli ovaj tjedan bio je grozan! Svrbe te oči... ... a ako ih počešaš, još je gore. Tri puta. Leće - zaboravi. Možda negdje nakon sredine desetog mjeseca, jer sad ne mogu izdržati s njima u očima duže od 2-3 sata. Suze ti oči... ... ne, nitko nije bio kod doktora na sužavanju očiju ;), ali ovo je još jedna stvar na koju se navikneš. Kad me jako alergija opere, ja - plačem. Zato ovih dana kad me puca PMS imam dobru ispriku dečku svaki put kad briznem u plač... samo kažem - alergija! :)Curi ti nos... ... a kad ga obrišeš - ne pomaže, napuni se ponovo. Možeš se samo nadati da će ti se potpuno začepit', jer onda ne šmrcaš i ne moraš ga brisati stalno. No, negativna strana je da dišeš na usta. Ne znam kako vi, ali ja to ne volim. Kišeš ... ... malo, pa malo, ti napraviš "Apciha!" Pa tako tri ili četiri puta za redom. Primjetila sam da ovih dana više kišem četiri puta za redom, nego tri. A navodno je tri standard. A kada si probaš pomoći ... ... popiješ neku neukusnu malu tableticu koja ti se rastopi u ustima dok nađes čistu čašu da natočiš vodu. Ili si ukapaš kapi za nos u nadi da ćes pronovo prodisati ... i malo pretjeraš s kapima koje ti se onda sliku niz grlo (fuj, koji okus!). Pet do deset minuta kasnije ponovo si na početku. Ili probaš učiniti nešto s ovim groznim očima, pa odeš teti doktorici da ti da neku mast na bazi Dexametasona. Dodeš doma, staviš mast u oči - i sljedećih 15 minuta provedeš ležeći na kauču i dišući na škrge jer, naravno, moraš čekati da ti se ponovno razbistri pogled. Usput, psuješ glupu Ameriku odakle je došao korov na koji je alergična 1/4 građana. Ne osjećaš se fizički bolje, al moralno - pomaže! ;) Zaključak? Kad te ulovi alergija na ambroziju, najbolje je zatvoriti se u stan, upaliti klimu, uzeti cjevčicu za disanje, zaronit u kadu, i pričekat' da prođe 7-8 tjedana. Uz malo sreće, možda bude sigurno već nakon 5-6 :) P.S. Ambrozija nije jedina na popisu biljčica na koje sam alergična, pa sličan post možete očekivat ponovo - u proljeće. :) Ako vas zanima kad koja biljka odluči zagorčati život građanima Zagreba, pogledajte sliku peludnog kalendara. :: link na sliku :: |
Tika-taka
Hebe me u zdrav mozak ovakav način života. Skroz sam si zamijenila dan za noć. Nije to samo ovo ljeto (priznajem, to mi se dogodi svako ljeto - spavam do podneva, vani sam do 3, budna do 4-5 noću). Ne, ja ovako živim od upisa na faks. Imala sam sreće pa sam samo utorkom morala biti na faksu u 8:00. Dakle, jedan dan u tjednu sam izgledala kao zombi. Podnošljivo. |
Kad smo postale tako različite?
Zajedno smo momke gledale Srela sam danas na faksu najbolju prijateljicu iz srednje škole. Svaki put kad ju vidim (a to nije često, iako studiramo na istom faksu), kao da me netko opali daskom po glavi. Ozbiljno. Gledam ju, i u glavi imam projekciju sebe, i nekako ne mogu smjestiti nas dvije u isto vrijeme (4 godine), na isto mjesto (dijelile klupu) i uz nas povezati pojam "najbolje prijateljice". Ne mogu, ne mogu, ne mogu.zajedno po rivi šetale pravile se da smo važne ma da smo pametne i snažne sanjale smo zemlje daleke... Hej ljepotice, moje prijateljice gdje su naši snovi ostali hej sve smo mi kao ptice selice svaka svome jugu odleti... Za početak - ono najuočljivije - fizički izgled.  Ona: ofarbana plavuša s izrastom od cca 4 cm, kosom koja je nafrčana od trajne neke prije 100 godina pa su kovrčice izravnate dosta i vise kao valovi, uske traperice na bokovima poprilično izraženima (nije debela, no ima je jaaako u guzi i bokovima), cipele obavezno s visokim potpeticama, u 11 AM na ispit na faks se dolazi i u majčici do pupka (uvijek je imala poprilično ravan trbuh), grudi u push-upu (uspoređivale smo se pred ogledalom koja ima kakve [ja imam veće  ], pa znam prepoznat da je ona raskoš trik dobrog grudnjaka  ). Oko vrata velika i dugačka ogrlica, koja se spušta preko grudi i naglašava ih još vise, viseće naušnice na ušima, full make-up (kategorija: večernja šminka), nekoliko narukvica na ruci, operiran nos. Kad već pišem samo da napomenem da to nije čudno, da je tako od 15te dolazila u školu (I budila se 2 sata ranije da se stigne uredit!!  ) - tako da me to nije iznenadilo. Nemojte me krivo shvatit - ne izgleda ona loše, no po mom osobnom mišljenju u svakom slučaju neprimjereno vremenu i mjestu. Ja: svježe oprana i počešljana, no neuređena plava kosa, crna majica kratkih rukava, bijele sportske hlače koje su par minuta nakon silaska s bicikla imale bijelu i crvenu kvačicu (da ne zaprljam hlače na lanac) jer sam zaboravila maknut odmah bedaste kvačice , na nogama tenisice sive. Na leđima crveno-crni McKinley biciklistički ruksak, u ruci plava kaciga za bicikl i ključevi, bucmasta (hrm, u srednjoj nisam bila...  ), od šminke par poteza smeđe maskare koju sam izvukla iz torbe nakon što sam se pogledala u ogledalo i shvatila da sam blijeda ko miš i da izgledam koma. Nije pomoglo. Maskara je osuđena kao stara i potrošena i završila je u nemarno odloženoj crnoj vreći za smeće u kutu WCa. (Podsjetnik: Kupi novu maskaru!) Onda, razmišljanje i stavovi. Primjer jedan razgovor koji se vodio nakon cca godinu i pol moje veze s (još uvijek sadašnjim!) dečkom. A vodio se preko papirića na satu Sociologije, tako da sam još neko vrijeme imala dokaz! Ona: Ti si prelijepa za svog dečka. Ja: MOLIM!? Ona: Pa da. On i ne izgleda nešto posebno, a ti si lijepa i slatka. Bolje bi ti pristajao netko ljepši. Ja: Ja ne mislim da sam prelijepa za njega; hvala na komplimentu, no meni se jako sviđa kako on izgleda. Ona: --- Zadnjih osam-devet mjeseci sam jako dobra s jednom curom koja je danas svojoj sestrični rekla: "Znaš, Meg ti ima jako zgodnog dečka. Baš je zgodan. Hrm, da ja nemam svog muža, ne bi mi bile prijateljice, bile bi konkurencija (smijeh)" Ja stojim kraj nje i slušam i nabacila sam cer zadovoljan od uha do uha  E, na ovo ću s posebnim ponosom reći: Hvala na komplimentu!Ili, još jedan primjer. Ona: Znaš, taj-i-taj ... Mislim da naša veza neće ići. Mislim ono, on nije završio faks i ne studira! Ja: Pa jel radi? Ona: Pa radi, u tatinoj firmi, već godinu dana. Ja: Pa šta onda ima veze. Ako s 22 radi već godinu dana, a može si priuštit da ne radi, očito je vrijedan i nije ljenčina. Kakve veze ima faks? Ona: Pa ne mogu ja biti s nekim tko nije završio faks! Što će on meni? Ja: Moj dečko nije završio faks, pa nam je baš super. Ona: Da, znam, i iskreno da ti kažem, čudim ti se. Ja to ne bih mogla, mislim, o čemu bih ja pričala s njim? Ja: Čemu se čudiš? T. i ja se volimo, lijepo nam je skupa, drži me kao kap vode na dlanu, pričamo i debatiramo o milijun raznih tema, o'š od kvantne fizike do abortusa. Ne čini ga ta diploma koju nema lošijom osobom. Ona: Kako da hodam s nekim bez faksa!? I na kraju, ambicije i želje. Ovdje možda nisam updejtana kako bih prenijela vjerno što SAD želi, no poznavajući ju, želje su ostale iste. No, za priču nije ni bitno, kad nas već vraćam u prošlost. Ona: Postati dipl.ono što već studiramo, naći dobar posao, na visokom mjestu, biti uspješna i poznata u onome što radi, s vremenom steć' neku moć i sve u svemu ganjati karijeru i bogatstvo. Ja: Imati sretnu obitelj, dvoje-troje djece, dobar brak s mužem (nadam se da će tu titulu dobiti sadašnji dečko), nekakav posao koji ću voliti i od kojeg ću moć živit' i kućicu na moru. Ako već ne živim na moru, da mu se mogu vratit kad zafali. A fali.Nema niša loše u tome što ona želi, niti ja to osuđujem. Izbor karijera ili obitelj je individualan za svakoga od nas i jedan nije bolji ili lošiji od drugog. Samo su različiti. No, ono što me čudi je kako sad primjećujem da smo nebo i zemlja. Kako smo se prije tako dobro slagale, a izgleda da nismo jako slične. Jesmo li prije bile sličnije, pa je svaka odrasla na drugačiji način? Kad smo postale tako različite? Moja mama kaže da smo možda oduvijek i bile... Možda i jesmo. No, u tom slučaju, što nas je povezalo? |
Zajebala sam se
Koja sam ja glupača. Glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača. Ok, sad sam valjda jasna. Mislim, ja, kretenuša kakve nema, odem na ispit - bez indexa. I sad se ti, Meg, jebi.   Naravno, sjetila sam se kad sam prosla pored jednog tipa na semaforu s indexom u ruci. I doslo mi je da se lupim po glavi, no bila sam na biciklu, pa iz straha da ne padnem i ne razjebem skroz ovu svoju glupu glavu, nisam. Mozda i bih da mi kaciga nije bila zavezana za ruksak. (Da, imam kacigu za bicikl; ne, ne pitajte me nista.)Koja sam ja glupača. Glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača, glupača. P.S. Da, plava sam |
Nešto se događa
Mailamo se Angie, Black i ja. Moramo se dogovoriti kako da ostvarimo ovo. Hoćemo li zajedno biti na dijeti, no svaka pisati o tome na svoj blog? Ili ćemo otvoriti novi, zajednički blog, pa tamo pisati sve tri. Ili četiri? Ima li još tko tko se želi pridružiti podhvatu - što se mene tiče, bilo bi super da nas ima više. Mislim da bi nam lakse bilo. U svakom slučaju, imale bismo više ljudi kojima bismo se mogle žaliti :) A o onim drugim planovima ... Za početak - Radne navike još uvijek nemam, no trudim se. Stvarno se trudim. I evo, čim napišem ovo idem učit. Danas još nisam učila, no budem popodne. Navečer idemo dragi i ja prošetati ovo moje pseto koje donosi lopticu cijelo jutro.Talijanski ovih dana upisujem. Moram mjesec dana ranije rezervirati mjesto u grupi, i nekako si mislim da je to dobar znak - da škola ne valja, ne bi bio red čekanja, zar ne? :) I ono zadnje (ponovo) - ples. U utorak nam počinje naš hobby tečaj, pa će vaša Meg i njezin dragi svaki utorak i četvrtak 19:30 - 21:00 provoditi na plesnom podiju! Tome se baš veselim, jer mi je falio ples preko ljeta, a nisam ga baš uspijevala nagovoriti da plešemo ... Sad mi ne može pobjeći! :) Eto, toliko od mene za sad ... Bacam se na učenje, čitamo se kasnije! 
|
O mom početku, i još ponešto
Ponedjeljak je dobar dan za početak. Posebno ovaj - Svašta danas počinje. Ok, BB je počeo jučer ... valjda. Vidila sam ga se puno spominje po postovima, pa je onda valjda jučer. Ali danas počinje škola. I vrlo velik dio bloggera je pisao o tome, od Zrinke koja se ruga bloggerima koji idu u školu |
, do svih oni koji pišu o svojim strahovima, željama i nadama vezanima uz školu. 
Želja mi je skinuti svih 15 kg viška. Da, petnaest!! 
To baš i nije nešto čime se ponosim, i nešto što želim imati u glavi kad pomislim na svoju figuru.
i u biti jedino što nam fali je naših 30tak kvadrata (ne bih se bunila da je 50tak, nemojte me krivo shvatiti 
Dragi i ja nastavljamo s našim tečajem plesa (prije ljeta smo završili napredni stupanj) i nadam se da će nam to ići sve bolje i bolje :)
Ispod koje zvijezde stojiš, da se zagledam u nju.. ?
Ne volim kada nismo zajedno. Prelako se naviknem na to da si mi blizu, da te imam oko sebe - kad se motam po kući, kad se sunčam, kad gledam TV, kad spavam. Naviknem se lako na tvoje dodire, tvoje poljupce i tvoje poglede, koji su uvijek tu. Kad god ih trebam, kad god ih želim. |
