Veliki crni
POST JE U IZRADI
|
Mali Žuti
....da, tu nije kraj priči.
Kako ima bezosjećajnih ljudi koji ostave male mačiće na cesti i nije ih briga kako će završiti, ima i onih koji su svoj život (penzionerski) posvetili tim malim krznenim lopticama da ih spase, daju im ljubav i toplinu i nađu im dom. Žuti je imao sreće što ga je našla profesorica u penziji (ili su joj ga ti zločesti ljudi podmetnuli). Polumrtav, neishranjen, bolestan....tuga i jad. Njezino srce nije ga moglo ostaviti takvoga. Uložila je veliki napor da ga spasi. Oprala ga, odvela veterinaru, hranila ga i liječila. I sada je trebao topli dom dok traje terapija. Ali gdje, tko bi se za njega žrtvovao. A tko nego Mikijeva gazdarica A. Sažalila se nad sudbinom malog žutog mačića i pružila mu "privremeni" smještaj dok traje terapija. Svima nam je bilo jasno kako će taj "privremeni" smještaj izgledati. Trebao je to biti samo stacionar. I Miki ga je osjetio, došao je "privremeno" i ostao zauvijek. Žuti....da, priča se ponavlja ili nastavlja, kako Vam drago dragi mačkoljupci. Uglavnom taj mali žuti joj se uvukao pod kožu i sudbina mu je bila određena. Skakao je on po nama, spavao sa nama, penjao se na prozor i gledao van, ali nije bio sretan. No kako su psihičke rane polako zacijelile i ljekovi promijenili situaciju i na fizičkom planu, došao je dan za selidbu. Njegov novi dom je .... pogodili ste, na selu. E selo moje, što ti radiš od naših mačića. Sloboda, sigurnost mačje društvo i najvažnije neograničena ljubav od strane gazdarice u potpunosti su ga vratile u život. u Život, ma živ je i preko mjere. Toliko sreće u jednom mačku još nismo vidjeli. Veselo skakuće poljima, pravi društvo gazdarici u polju i šumi, pomaže u vrtu....pravi sretan mačji život. Ma neka mu je i neka dugo traje. A jesmo li spomenuli kako se zove? Nismo, pa zovem se Koko-žu. Sviđa Vam se ime? ......i mislili ste da je tu kraj priči? E nije..... |
Moj prijatelj Miki
.....i kao zla kob koja nas prati, otišao je i Miki. Uživao je naš Grof po seoskim ravnicama, mace su mu bile sklone, ali ne i auti.
Uživao je naš mali prijatelj u slobodi, posjećivao vrtove susjedovih maca a milo lice i topli pogled koji su ga krasili, kao da su izražavali zahvalnost za svu ljubav koja mu pružila njegova gazdarica A. i seoske mace. Njegov novi dom, bio je ostvarenje njegova sna, "mačji dream comes true". Nažalost i njegov san se pretvorio u počinak, vječni počinak pod jednim stablom u vrtu, kraj svog prijatelja, Koko, sjećate se. Ostaju nam samo krasne uspomene na tog neobično pitomog ljepotana punog povjerenja i bez mrvice loših misli prema bilo kom entitetu. Tuga i sjeta u srcu, ali krasne slike u glavi. To nam je ostavio Miki the grof. I tako redom otišli su: Koki, Homer, Koko, Miki....ali tu nije kraj priči o macama. ..............Ja sam Koki .................................a mi njezini macici.....................Koki i Homer, njezin prvijenac... I samo riječ dvije o Koki. Prekrasna maca, kraljica naših vrtova. Jako voljena među susjedama i pogotovo od strane gazdarice. Donijela je na svijet sedam prekrasnih mačića i puno sretnih trenutaka svima nama (u početku Ja nisam baš bio najsretniji) i jednu tužnu priču kojoj smo dali ime Homer. Prvi mačić, bolestan, nedorastao, gotovo slijep i gluh, slabog imuniteta, dane je provodio na gazdaričinom monitoru jer je tamo bilo stalno toplo. Otišao je jedne kišne večeri na odmor od svih problema koji su ga dostigli u njegovom kratkom životu. Pozdrav mačurlijo vidimo se |
< | siječanj, 2014 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv