Marketing
Mali Žuti
....da, tu nije kraj priči.
Kako ima bezosjećajnih ljudi koji ostave male mačiće na cesti i nije ih briga kako će završiti, ima i onih koji su svoj život (penzionerski) posvetili tim malim krznenim lopticama da ih spase, daju im ljubav i toplinu i nađu im dom. Žuti je imao sreće što ga je našla profesorica u penziji (ili su joj ga ti zločesti ljudi podmetnuli). Polumrtav, neishranjen, bolestan....tuga i jad. Njezino srce nije ga moglo ostaviti takvoga. Uložila je veliki napor da ga spasi. Oprala ga, odvela veterinaru, hranila ga i liječila. I sada je trebao topli dom dok traje terapija. Ali gdje, tko bi se za njega žrtvovao. A tko nego Mikijeva gazdarica A. Sažalila se nad sudbinom malog žutog mačića i pružila mu "privremeni" smještaj dok traje terapija. Svima nam je bilo jasno kako će taj "privremeni" smještaj izgledati. Trebao je to biti samo stacionar. I Miki ga je osjetio, došao je "privremeno" i ostao zauvijek.
Žuti....da, priča se ponavlja ili nastavlja, kako Vam drago dragi mačkoljupci. Uglavnom taj mali žuti joj se uvukao pod kožu i sudbina mu je bila određena. Skakao je on po nama, spavao sa nama, penjao se na prozor i gledao van, ali nije bio sretan. No kako su psihičke rane polako zacijelile i ljekovi promijenili situaciju i na fizičkom planu, došao je dan za selidbu. Njegov novi dom je .... pogodili ste, na selu.
E selo moje, što ti radiš od naših mačića. Sloboda, sigurnost mačje društvo i najvažnije neograničena ljubav od strane gazdarice u potpunosti su ga vratile u život. u Život, ma živ je i preko mjere. Toliko sreće u jednom mačku još nismo vidjeli. Veselo skakuće poljima, pravi društvo gazdarici u polju i šumi, pomaže u vrtu....pravi sretan mačji život.
Ma neka mu je i neka dugo traje. A jesmo li spomenuli kako se zove? Nismo, pa zovem se Koko-žu. Sviđa Vam se ime?
......i mislili ste da je tu kraj priči? E nije.....
Post je objavljen 09.01.2014. u 21:32 sati.