Mačja Posla

.....i kao zla kob koja nas prati, otišao je i Miki. Uživao je naš Grof po seoskim ravnicama, mace su mu bile sklone, ali ne i auti.
Uživao je naš mali prijatelj u slobodi, posjećivao vrtove susjedovih maca a milo lice i topli pogled koji su ga krasili, kao da su izražavali zahvalnost za svu ljubav koja mu pružila njegova gazdarica A. i seoske mace.
Njegov novi dom, bio je ostvarenje njegova sna, "mačji dream comes true". Nažalost i njegov san se pretvorio u počinak, vječni počinak pod jednim stablom u vrtu, kraj svog prijatelja, Koko, sjećate se.
Ostaju nam samo krasne uspomene na tog neobično pitomog ljepotana punog povjerenja i bez mrvice loših misli prema bilo kom entitetu.
Tuga i sjeta u srcu, ali krasne slike u glavi. To nam je ostavio Miki the grof.

I tako redom otišli su: Koki, Homer, Koko, Miki....ali tu nije kraj priči o macama.

..............Ja sam Koki .................................a mi njezini macici.....................Koki i Homer, njezin prvijenac...

I samo riječ dvije o Koki. Prekrasna maca, kraljica naših vrtova. Jako voljena među susjedama i pogotovo od strane gazdarice. Donijela je na svijet sedam prekrasnih
mačića i puno sretnih trenutaka svima nama (u početku Ja nisam baš bio najsretniji) i jednu tužnu priču kojoj smo dali ime Homer. Prvi mačić, bolestan,
nedorastao, gotovo slijep i gluh, slabog imuniteta, dane je provodio na gazdaričinom monitoru jer je tamo bilo stalno toplo. Otišao je jedne kišne večeri na odmor od svih problema
koji su ga dostigli u njegovom kratkom životu.

Pozdrav mačurlijo
vidimo se